REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-595/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužiteljice GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, protiv I. tuženika KS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika MS, nep. boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik AS, odvjetnik u [adresa], III. tuženika VS pok. VS, [adresa], nep. boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik AS, odvjetnik u [adresa], IV. tuženika HS, [adresa], nep. boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik AS, odvjetnik u [adresa], V. tuženice ĐS, iz [adresa], VI. tuženice TS pok. G, iz [adresa], i VII. tuženika OS pok. K, iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i zamjenika njezinog punomoćnika NS, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica GS vlasnica k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su II. tuženik LS, III. tuženik VS i IV. tuženik ŠS, dužni trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši zemljišnoknjižni prijenos njihovih suvlasničkih udjela na navedenoj nekretnini u korist tužiteljice.

II. Privremenom zastupniku II., III. i IV. tuženika AS, odvjetniku u [adresa], odobrava se naknada troškova zastupanja u iznosu 250,00 (dvjesto pedeset) eura te se nalaže tužiteljici da privremenom zastupniku isplati navedeni iznos u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navela je da je ta nekretnina njezino stvarno vlasništvo jer ju je stekla od svojih pravnih prednika. Oni su sa članovima svojih obitelji tu nekretninu držali u samostalnom posjedu i koristili za potrebe svoje obitelji, a na isti način ju danas koristi i ona. Nikada ih nitko nije ometao u posjedu i na taj način im dao do znanja da bi imao bilo kakvo pravo na toj nekretnini. Posjed se uvijek vršio na miran i pošten način, pa se ni po čemu nije moglo zaključiti da ta nekretnina ne bi bila njezino knjižno vlasništvo u cijelosti. S obzirom na to da je ona, zajedno sa svojim pravnim prednicima, utuženu nekretninu kvalificirano posjedovala kroz razdoblje od preko 50 godina, ostvarene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona.

2. U ovom postupku prethodno je donesena djelomična presuda na temelju ogluhe posl. br. P-595/2025-8 od 13. listopada 2025. kojom je utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasničke udjele I. tuženika KS, V. tuženice ĐS, VI. tuženice TS i VII. tuženika OS.

2.1. S obzirom na navedeno, preostalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu u odnosu na II. tuženika MS, III. tuženika VS i IV. tuženika HS čije boravište nije poznato i koji nemaju punomoćnika. Stoga im je, radi zaštite njihovih prava i interesa, na temelju čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., u nastavku: ZPP), postavljen privremeni zastupnik u osobi AS, odvjetnika u [adresa].

2.2. On se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te osporio sve navode iz tužbe. Osporio je da se tužiteljica, sama ili preko svojih pravnih prednika, nalazi u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine te da je njezin posjed istinit i pošten.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvaci iz zemljišne knjige (str. 4-5), prijepis posjedovnog lista (str. 6) i izvadak iz BZP-a (str. 53-54) te su razgledani DOF snimak (str. 55) i kopija katastarskog plana (str. 52). Pored toga izvedeni su dokazi uviđajem, mjerničnim vještačenjem po vještaku Sonji Mikulić i saslušanjem svjedoka KS i US te saslušanjem tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U zemljišnoj knjizi su kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 4-5) bili upisani tužiteljica u 4/48 dijela, I. tuženik KS u 8/48 dijela, II. tuženik LS u 12/48 dijela, III. tuženik VS u 3/48 dijela, IV. tuženik ŠS u 3/48 dijela, V. tuženica ĐS u 12/48 dijela, VI. tuženica TS u 3/48 dijela i VII. tuženik OS u 3/48 dijela. U istim suvlasničkim udjelima upisani su i kao posjednici u posjedovnom listu broj 824 za k. o. [katastarska općina] s time da je umjesto tužiteljice kao posjednik upisan ĆS, njezin pok. suprug (str. 6).

5.1. Nakon provedbe djelomične presude, u zemljišnoj knjizi su kao suvlasnici te nekretnine upisani tužiteljica u 30/48 dijela te II. tuženik LS u 12/48 dijela, III. tuženik VS u 3/48 dijela i IV. tuženik ŠS u 3/48 dijela. Ta se nekretnina sada nalazi u zk. ul. [broj ZK uloška].

6. Na temelju uviđaja, izvoda iz katastarskog plana, DOF snimke i vještačenja mjerničnog vještaka Sonje Mikulić, koje je u cijelosti prihvaćeno kao objektivno i stručno, identificirana je predmetna nekretnina. Ta se nekretnina nalazi uz sam asfaltirani put koji vodi s glavne ceste prema naselju Levaki, na području gdje se danas nalazi trgovačko društvo EURO TIM d.o.o. Na južnom dijelu predmetne parcele nalaze se parkirani automobili i prilazni put za hale tog trgovačkog društva koji je asfaltiran, a prema sjeveru djelomično nasipan i građevinskim kamenjem. Preko čestice prolazi dalekovod koji vodi prema naselju Levaki i obližnjim farmama te se na toj čestici nalaze tri stupa.

7. Na okolnost posjedovnog stanja predmetne nekretnine saslušan je KS u svojstvu svjedoka (ranije I. tuženik), a budući je u odnosu na njega ovaj postupak pravomoćno okončan. Osim njega, saslušan je i svjedok US te tužiteljica.

7.1. Svjedoci KS (rođen 1970.) i US (rođen 1952.) žive u mjestu [adresa] od rođenja, na udaljenosti oko 1 km od predmetne parcele. Osim toga, svjedok KS na tom području ima nekretnine u svom vlasništvu, a svjedok US je na tom području imao parcelu u svom vlasništvu na koju je kao dijete vodio blago na ispašu. S obzirom na navedeno, njima je predmetna parcela poznata još od djetinjstva. Naveli su da je ta parcela bila vlasništvo pok. ĆS (supruga tužiteljice) koji ju je naslijedio od svog oca DS (zvanog M). Pok. DS je, osim ĆS, imao još djece, ali je predmetnu parcelu koristio samo ĆS. Pok. ĆS, a ranije i njegov otac DS, su tu nekretninu koristili na način da su je održavali i kosili te na njoj odlagali građevinski pijesak, a svjedok US je naveo da su je koristili i na način da su na tu parcelu, koja je ranije bila travnata površina, vodili svoje blago na ispašu. ĆS je umro prije nekih 10-ak godina te ga je naslijedila tužiteljica. Tu nekretninu danas koristi ona, a njezin sin A tu nekretninu kosi i održava. Građevinsko kamenje koje se nalazi na dijelu te parcele je od firme EURO TIM d.o.o., ali im nije poznato jesu li oni za odlaganje tog kamenja tražili suglasnost tužiteljice. II. tuženik LS, III. tuženik VS i IV. tuženik ŠS im nisu poznati i nikada nisu čuli da bi oni koristili tu parcelu. Nikada nisu čuli ni da bi netko tužiteljici, a ranije njezinim pravnim prednicima, osporavao pravo vlasništva ili prigovarao što tu nekretninu koriste.

7.2. Svjedok KS je naveo i da nikada nije bilo sporno da je ta nekretnina vlasništvo obitelji tužiteljice. Znao je da je upisan kao suvlasnik na predmetnoj parceli, kao što su i tužiteljica i ostali tuženici upisani na nekretnine u njegovom vlasništvu, ali je oduvijek znao i da njemu i njegovoj obitelji ta nekretnina ne pripada i da je isključivo vlasništvo tužiteljice. Stoga, kao jedan od tuženika u ovom postupku, na tužbu nije odgovorio niti se žalio na presudu zbog ogluhe.

8. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je rođena u mjestu [adresa] gdje se i udala, pa da oduvijek živi u blizini predmetne parcele. Za pok. ĆS se udala 1970. te je u to vrijeme predmetna parcela bila vlasništvo njezinog svekra DS. U to vrijeme se predmetna parcela kosila te su njezini pok. svekar i pok. suprug na tu parcelu vodili krave na ispašu koje su držali negdje do 90-ih godina prošlog stoljeća. Njezin svekar je preminuo 1988. te je, osim njezinog supruga ĆS, imao još sina V i kćer H. On je napisao oporuku, pa je predmetna parcela pripala isključivo njezinom pokojnom suprugu ĆS koji ju je i koristio, dok Đ i H tu parcelu nisu nikada koristili. Danas tu nekretninu održavaju i kose te je firma EURO TIM d.o.o. na dio te čestice stavila građevinski materijal, a ona se tome nije protivila. Njezin suprug ĆS je umro 2014. i oni imaju četvero djece, ali su svi oni svoje nasljedničke dijelove ustupili njoj. Da vlasničko stanje nije riješeno znao je i njezin pok. suprug jer je i on bio upisan na neke druge čestice koje nisu u njegovom vlasništvu. Iako vlasničko stanje na tom području nije riješeno, uvijek su znali koja nekretnina kome pripada. II. tuženik LS, III. tuženik VS i IV. tuženik ŠS joj nisu poznati i za njih nikada nije čula. Predmetnu parcelu nikada nije koristio nitko osim obitelji njezinog supruga i njoj, a ranije njezinom pok. suprugu i svekru, nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva ili prigovarao što tu nekretninu koriste.

9. Sud je iskaze svjedoka i tužiteljice ocijenio istinitim jer su iskazivali međusobno suglasno, u skladu sa stanjem na terenu te po ocjeni ovog suda na objektivan i uvjerljiv način. Logično je i životno uvjerljivo da su svjedocima, s obzirom na mjesto i vrijeme njihovog rođenja te mjesto prebivanja, poznate okolnosti vezane za posjedovno stanje utužene nekretnine. Osim toga, oni nisu u srodstvu s tužiteljicom, pa nemaju poseban interes za ishod ovog postupka.

9.1. Istinitim je ocijenjen i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je predmetnu nekretninu, nakon smrti njezinog svekra G, naslijedio samo njezin pok. suprug ĆS, a da ja nakon njegove smrti tu nekretninu naslijedila ona. Ona je i u tom dijelu iskazivala uvjerljivo i logično, u skladu s ispravama u spisu te suglasno iskazima svjedoka koji su naveli da je predmetnu nekretninu, nakon smrti DS, koristio isključivo ĆS koji ju je kosio i održavao. Da je tu nekretninu naslijedio samo pok. ĆS, a nakon njegove smrti tužiteljica, proizlazi i iz činjenice da je iz njihove obitelji jedino ĆS upisan kao jedan od posjednika, a jedino tužiteljica kao jedna od suvlasnica te nekretnine.

10. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su predmetnu nekretninu od 60-ih godina prošlog stoljeća (otkad pamti svjedok US) koristili pok. DS (svekar tužiteljice) i pok. ĆS (suprug tužiteljice) na način da su je održavali, kosili i na nju vodili svoje blago. Nakon smrti DS tu je nekretninu naslijedio samo ĆS koji ju je jedini i koristio, i to na isti način kao i njegov pok. otac. Obitelj tužiteljice danas više ne drži blago, pa ju koriste na način da ju održavaju i kose. Tužiteljici, a ranije njezinim pravnim prednicima, nikada nitko nije osporavao pravo na posjed utužene nekretnine. Oni su tu nekretninu posjedovali kao da su vlasnici, u posjed nisu ušli silom, potajno, prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja te nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

11. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.) kao mjerodavna primjenjuju pravna pravila iz § 1452.

- 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ) koji se je primjenjivao do 31. kolovoza 1980. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. godine skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991., nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

11.1. Kako su ĆS i njegov pravni prednik od 60-ih godina prošlog stoljeća bili u neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, ispunile su sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u njegovu korist. Poslije njegove smrti vlasništvo je, na osnovi nasljeđivanja, prešlo na tužiteljicu.

11.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

12. Privremeni zastupnik II., III. i IV. tuženika AS je zatražio naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (100 bodova x 2,00 eura) uvećano za PDV.

12.1. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarifa), privremenom zastupniku II., III. i IV. tuženika je priznata zatražena naknada u iznosu 250,00 eura (Tar. br. 7., 46 i 54. Tarife). Pritom valja istaknuti da je privremenom zastupniku naknada troškova na ime zastupanja tuženika priznata prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u punom iznosu, a ne prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika u iznosu 50 % nagrade prema Tarifi (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023.).

12.2. Slijedom navedenog, na temelju čl. 85. st. 3. ZPP-a, naloženo je tužiteljici da privremenom zastupniku AS, odvjetniku u [adresa], isplati iznos od 250,00 eura (t. II. izreke presude).

U Pazinu 24. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljica p.p.,

- II. tuženik LS, III. tuženik VS i IV. tuženik ŠS p.p.z.

Po pravomoćnosti:

- Porezna uprava, Područni ured Pazin.