REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-10752/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Matei Mariji Jandras Crnalić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, uz javnu objavu 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom RM iz [adresa] da isplati tužiteljici JM iz [adresa] iznos od 849,44 (osamstočetrdesetdeveteurai četrdesetčetiricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 27. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice JM iz [adresa], u djelu za isplatom iznosa od 955,62 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 106,18 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 16. svibnja 2019. do isplate ,

- na iznos od 106,18 eura od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 16. rujna 2019. do isplate,

kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 849,44 eura i to:

- na iznos od 106,18 eura od 16. listopada 2019. do 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. studenog 2019. do 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. prosinca 2019. do 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. siječnja 2020. do 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. veljače 2020. do 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. ožujka 2020. do 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. travnja 2020. do 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. svibnja 2020. do 26. prosinca 2021.,

kao neosnovan.

III tuženom RM iz [adresa] da isplati tužiteljici JM iz [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 546,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 877,46 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom živjela u izvanbračnoj zajednici pet godina i da je u toj zajednici 9. lipnja 2006. je rođena mlt. BM. Nakon što su tužiteljica i tuženik prekinuli svoju izvanbračnu zajednicu, a u povodu tužbe za uzdržavanje maloljetnog djeteta, Općinski građanski sud u Zagrebu donio je 8. veljače 2013. presudu posl. br. P2-869/07 kojom je određeno da će mlt. BM živjeti s majkom te je naloženo tuženiku RM plaćati uzdržavanje mlt. BM u visini od 1.200,00 kn mjesečno. Ta je presuda izmijenjena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P2-385/2015. od 18. kolovoza 2016. na način da je presuđeno da će mlt. BM živjeti s ocem UM, a da će majka JM doprinositi iznos od 800,00 kuna mjesečno za uzdržavanje, počevši od 18. kolovoza 2016. pa nadalje dok budu za to postojali zakonski uvjeti te da će platiti i dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja, u roku od 8 dana. Navedeno stanje se ponovno izmijenilo 2020. godine kada je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P Ob-252/19 od 20. ožujka 2020. izmijenjena presuda posl. br. P2-385/15 od 18. kolovoza 2016. na način da je određeno da će mlt. BM stanovati s majkom JM, a da će otac RM plaćati za uzdržavanje mlt. Ivane Crnec 1.500,00 kuna mjesečno počevši od 1. listopada 2019., s time da je dužan dospjele iznose obroka uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Usprkos tome što je presudom P2-385/15 bilo određeno da će BM živjeti s ocem, ovdje tuženikom, UM je faktički živjela s majkom od siječnja 2019. pa nadalje. Za vrijeme dok je mlt. BM živjela s majkom, a prije donošenja presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P Ob-252/19 od 20. ožujka 2020., je tuženik je tužiteljici u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2020. putem ovrhe ustezao iznos od 800,00 kuna mjesečno. Navedeni iznos joj se za razdoblje od siječnja 2019. do kolovoza 2019. ustezao s bankovnog računa putem izravne naplate Financijske agencije, a nakon toga direktno sa plaće. Tužiteljica na to nije mogla utjecati s obzirom da tada još nije bila donesena spomenuta presuda kojom se određuje da će mlt. BM živjeti s tužiteljicom i da obveza plaćanja alimentacije prelazi na tuženika, odnosno da se ukida točka II. presude posl. br. P2-385/15 od 18. kolovoza 2016.

3. Tužiteljica ovom tužbom na ime povrata stečenog bez osnove iznos potražuje isplatu ustegnutih iznosa za uzdržavanje mlt. BM u periodu od siječnja 2019. do svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 13.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 800,00 kuna do isplate, što primjenom čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22. i 88/22.) iznosi 1.805,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 106,18 eura do isplate, kao i prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.423,62 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

4. Tuženik u za to određenom roku nije dao odgovor na tužbu, a kako nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe, proveden je dokazni postupak. Tijekom postupka je učinio nespornim da je mlt. BM u periodu od 1. ožujka 2019. do listopada 2025. živjela sa majkom, ali se protivio tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-869/07 od 8. veljače 2013., u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-385/2015. od 18. kolovoza 2016. te u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-252/19 od 20. ožujka 2020. (list 8-27 spisa), u od kartone osobnih dohodaka tužiteljice, Dom za starije osobe Maksimir od 8. lipnja 2021. (list 26-27 spisa), u očevidnik svih osnova za plaćanje FINA-e od 10. lipnja 2021. (list 30-42 spisa), u potvrdu Doma za starije osobe Maksimir od 12. veljače 2025. (list 70 spisa), u kartone osobnih dohodaka tužiteljice, Dom za starije osobe Maksimir od 12. veljače 2025. (list 71- 72 spisa), proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. ing. u Darfin d.o.o. od 16. srpnja 2025. (list 76-83 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka BM i tužiteljice.

6. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-869/07 od 8. veljače 2013. utvrđeno je da je naloženo ovdje tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mlt. BM iznos od 1.200,00 kn mjesečno počevši od 20. veljače 2007. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

7. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-385/2015. od 18. kolovoza 2016. odlučeno je da će zajedničko dijete ovdje tužiteljice i tuženika mlt. BM živjeti s ocem, a majci JM naloženo je da doprinosi za uzdržavanje mlt. BM iznos od 800,00 kn mjesečno počevši od 18. kolovoza 2016. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-252/19 od 20. ožujka 2020. utvrđeno je da je izmijenjena presuda istoga suda posl. br. P2-385/2015. od 18. kolovoza 2016. na način daje odlučeno da će mlt. BM stanovati sa majkom JM, dok je ocu RM naloženo da doprinosi za uzdržavanje mlt. BM iznos od 1.500,00 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2019. s time da je dužan sve dospjele obroke platiti odjednom, dok je za razdoblje od 7. ožujka do 31. rujna 2019. tužbeni zahtjev odbijen.

9. Svjedok BM iskazala je da je u periodu od 2016. do kraja 2018. živjela sa ocem, a od sredine prosinca 2018. pa nadalje živi sa majkom. Otkako živi sa majkom otac ne doprinosi za njezino uzdržavanje, odnosno nije od njega dobivala džeparac niti joj je kupovao poklone za Božić, nije joj kupovao odjeću niti plaćao izvanškolske aktivnosti. Poznato joj je i da majci nije plaćao za njeno uzdržavanje, već je upravo suprotno majka plaćala njemu.

10. Tužiteljica je iskazala da kćerka ponovo živi sa njom od 15. prosinca 2018. i od tada nisu u kontaktu sa njezinim ocem. Njoj je skidan iznos alimentacije s plaće po tada važećoj pravomoćnoj presudi i uplaćivan na račun oca za kćerku. Sjeća se da je u prosincu 2018., čim je kćerka doselila k njoj, otišla u Centar za socijalnu skrb Maksimir te ih obavijestila da dijete živi sa njom. O toj je činjenici obavijestila i poslodavca koji joj vrši ustezanja iznosa za uzdržavanja sa plaće, međutim rekli su joj da ne mogu ništa poduzeti dok ne bude donesena pravomoćna presuda. Tužbu je podnijela odmah nakon što se obratila Centru za socijalnu skrb, ali je postupak trajao neko vrijeme.

11. Sudski vještak Darko Prpić, dipl. ing. u Darfin d.o.o. u svom nalazu od 16. srpnja 2025. vještačio je na okolnost visine iznosa ustegnutih sredstava za uzdržavanje BM po pravomoćnoj sudskoj presudi broj P2-385/15 u periodu od 1. siječnja 2019. do zaključno svibnja 2020. u kunama i protuvrijednosti u eurima. U tu svrhu izvršio je uvid u Karton osobnih dohodaka za 2019. i 2020. godinu za radnika JM kod poslodavca Dom za starije osobe Maksimir i potvrdu Doma za starije osobe Maksimir od 12. veljače 2025. te je utvrdio da su u utuženom periodu izvršene obustave na njezinoj neto plaći u ukupnom iznosu od 13.600,00 kn, odnosno 1.805,06 eura.

12. Uvidom u Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate koji sadrži podatke o osnovama za plaćanje/tražbinama ovrhovoditelja RM sudski vještak je utvrdio da je evidentirana zapljena/naplata/uskrata od 25. kolovoza 2017. do 12. kolovoza 2019. u kunama. Sudski vještak je izvršio izračun zapljene/naplate/uskrate izvršene 2019. u kunama i eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn te utvrdio da je u 2019. naplaćen i/ili zaplijenjen i/ili uskraćen iznos od 3.401,84 kn odnosno 451,46 eura, ali se nije mogao očitovati za što je izvršena naplata/zapljena/uskrata za 2019.

13. Sudski vještak je zaključio da ukupno obustave na neto plaći tužiteljice s osnova alimentacije iznose 13.600,00 kn donosno 1.805,06 eura te da ne prileži dokumentacija o uplati obustavljenih iznosa u korist primatelja BM kako bi se utvrdio datum uplate.

14. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a prihvatio ga je i sud ocijenivši da je izrađen u skladu sa pravilima struke te je jasno obrazložen.

15. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15., 98/19. i 156/23. – dalje: OBZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

16. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

17. Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-385/2015. od 18. kolovoza 2016. prema kojoj je tužiteljica bila u obvezi plaćati mjesečni iznos za uzdržavanje mlt. BM od 800,00 kn, a koja predstavlja pravnu osnovu na temelju koje su vršena ustezanja sa plaće tužiteljice, prestala je proizvoditi pravne učinke za stranke donošenjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-252/19 od 20. ožujka 2020. kojom je izmijenjena presuda istoga suda posl. br. P2-385/2015. od 18. kolovoza 2016. na način da je odlučeno da će mlt. BM stanovati sa majkom JM, dok je ocu RM naloženo da doprinosi za uzdržavanje mlt. BM iznos od 1.500,00 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2019. Navedena presuda postala je pravomoćna 3. rujna 2020., s time da je u toč. IV. izreke u kojoj je ovdje tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje od 1. listopada 2019. presuda postala ovršna 23. travnja 2020.

18. Slijedom navedenog je razvidno da su ustezanja iznosa od 800,00 kn sa plaće tužiteljice u periodu od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2019. vršena temeljem valjene pravne osnove, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-385/2015. od 18. kolovoza 2016., a nakon tog datuma, od 1. listopada 2019. do 21. svibnja 2020. temeljem iste pravne osnove koja je naknadno otpala donošenjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-252/19 od 20. ožujka 2020., koja je u toč. IV. izreke u kojoj je ovdje tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje od 1. listopada 2019. postala ovršna 23. travnja 2020., dakle prije pravomoćnosti, a pravomoćna 3. rujna 2020.

19. Stoga tužiteljica osnovano potražuje od tuženika da joj vrati iznose plaćene na ime uzdržavanja mlt. BM u periodu od 1. listopada 2019. do 31. svibnja 2020. koji su joj ustegnuti s plaće temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO-a).

20. U preostalom dijelu tužbeno zahtjev je odbijen kao neosnovan jer su ustezanja na plaći tužiteljice vršena temeljem valjen pravne osnove, bez obzira na činjenicu s kim je dijete u tom periodu faktički stanovalo.

21. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a prema kojoj se, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da tuženik navedene iznose primio temeljem pravne osnove koja je naknadno otpala, postao je nesavjestan danom podnošenja zahtjeva, odnosno tužbe 27. prosinca 2021., stoga od tog trenutka tužiteljici pripadaju kamate na iznos stečenog bez osnove.

23. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

24. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužiteljica uspjela u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 47% što ukupno iznosi 73,50% (100%+47%=147%/2=73,50%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužiteljica uspjela u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 26,50% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužiteljice u parnici od 47% (73,50%-26,50%=47%).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za zastupanje na ročištima 4. listopada 2023., 18. prosinca 2023. i 13. siječnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup na ročište 21. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.5 OT), sa pripadajućim PDV-om od 25%, troškom sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura, razmjerno uspjehu tužiteljice u postupku od 47%, te trošak vještačenja po vještaku financijske struke u iznosu od 199,08 eura, što čini ukupno priznati i dosuđeni parnični trošak u iznosu od 546,16 eura.

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku