Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], MZ

Poslovni broj: Psp-9/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u parničnom predmetu tužiteljice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Petri Vugrin, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Petra Vugrin, Čakovec, protiv tuženika SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Golubić & Šikić j.t.d., odvjetnicima iz Čakovca, radi smetanja posjeda, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 18.ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 24.travnja 2026. objavio je i

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tuženik SZ: OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] smetao tužiteljicu AZ ( sada ĐZ), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u posljednjem mirnom suposjedu kuće na adresi - [adresa] ,a koja dolazi upisana u :

z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kat. čest. [katastarska čestica] [adresa] Dvorište od 792 m2 Stambena zgrada, [adresa] od 250 m2, UKUPNO 1042 M2, a koja nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću s pripadajućim zemljištem i gospodarskim zgradama, u [adresa], u [adresa], kbr.14., na način da joj je onemogućio ulazak u kuću time što neprekidno drži ključ u bravi ulaznih vratiju kuće u [adresa], s unutrašnje strane kuće i time što je istovremeno promjenom u softwareu garažnih vratiju kuće, dekodirao njen daljinski upravljač ,a nije joj predao novi daljinski upravljač ,čime je tužiteljicu onemogućio u pristupu predmetnoj nekretnini, a što je ona saznala dana 28.lipnja 2024.godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„pa se nalaže tuženiku uspostaviti stanje suposjeda kakvo je bilo prije učinjenog čina smetanja, na način da izvadi ključ iz brave ulaznih vratiju s unutrašnje strane kuće te da tužiteljici preda novi daljinski upravljač za garažna vrata kuće ili joj omogući da postojeći daljinski upravljač kodira kako bi bio podoban za otvaranje garažnih vrata na nekretnini koja je predmet smetanja, te se zabranjuje tuženiku da počini novi ili sličan čin smetanja suposjeda u odnosu na tužiteljicu te mu se nalaže da se suzdrži od svakog budućeg istog ili sličnog smetanja posjeda, u roku od 8 dana.“

III. Prijedlog za određivanje privremene mjere smatra se povučenim.

IV. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 414,82 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja, te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužitelja, radi smetanja posjeda nekretnine, te prijedlog za određivanjem privremene mjere. U tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici i suposjednici nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica] , [adresa], ukupno 1042 m2 koja nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću sa pripadajućim zemljištem i gospodarskim zgradama u [adresa], u [adresa]. U sklopu kuće nalazi se garaža kroz koju je moguće ući u kuću. Tužiteljica i tuženik su bračni drugovi između kojih je u tijeku postupak razvoda braka pred Općinskim sudom u Varaždinu, poslovni broj: R1 Ob- 303/2024. Tužiteljica se iselila iz predmetne nekretnine, no nije napustila suposjed nekretnine , te posjeduje ključ kuće i daljinski upravljač garažnih vrata. U predmetnoj kući nalaze se i stvari koje su u vlasništvu tužene, a stranke su kao bračni drugovi stanovali zajedno do faktičkog prekida bračne zajednice, pa je tužiteljica dolazila u kuću kroz ulazna vrata ili kroz garažna vrata. Dana 28.lipnja 2024. tužiteljici je bio onemogućen ulaz kroz ulazna vrata kuće jer je tuženik očigledno namjerno ostavio ključ s unutarnje strane brave zbog kojeg razloga nije mogla otključati ulazna vrata, te je pokušala ući u kuću kroz garažu ali daljinskim upravljačem nije uspjela otvoriti garažu. Prema navodima tuženika ona nije mogla otvoriti garažna vrata jer da joj ne radi baterija ili daljinski upravljač. Stoga je provjerila ispravnost daljinskog upravljača i baterije, te je bilo rečeno da je upravljač ispravan i da baterija radi, a da je razlog što nije mogao otvoriti garažna vrata činjenica da je tuženik putem promjena na softveru motora garažnih vrata dekodirao daljinski upravljač. Dana 1.srpnja 2024. ponovno je pokušala ući u kuću, no nije mogla ući kroz ulazna vrata kuće jer je u bravi s unutarnje strane bio ostavljen ključ, niti je mogla ući kroz garažu budući da daljinskim upravljačem za garažna vrata nije mogla otvoriti garažu. Dakle, tuženik u vrijeme kada nije kod kuće ostavlja ključ u bravi ulaznih vratiju zbog čega ista nije moguće otključati, a ujedno je onemogućio da se garažna vrata otvore daljinskim upravljačem tužiteljice. U narednim danima tužiteljica je kontaktirala osobu koja je postavljača garažna vrata , a koji je potvrdio da je po nalogu tužitelja iz softvera motora garažnih vratiju dekodirao postojeće daljinske upravljače, te je ponovno kodirao nove daljinske upravljače. Tuženik je time tužiteljicu smetao u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine onemogućivši joj ulazak u kuću na način da je u vrijeme kad on nije bio kod kuće ostavljao ključ u ulaznim vratima kuće slijedom čega tužiteljica nije mogla otključati ulazna vrata , a ujedno je dekodirao njen daljinski upravljač za garažna vrata, pa ista nije mogla ući u kuću niti kroz garažu. Slijedom navedenog tužiteljica je predložila da sud donese rješenje kojim se pod točkom I. utvrđuje da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu na adresi [adresa] na način što joj je onemogućio ulazak u kuću, te da se naloži tuženiku da uspostavi stanje suposjeda kakvo je bilo prije učinjenog čina smetanja na način da izvadi ključ iz brave ulaznih vratiju s unutarnje stane kuće, te da tužiteljici preda novi daljinski upravljač za garažna vrata, kao i da se zabrani tuženiku da počini novi ili sličan čin smetanja suposjeda u odnosu na tužiteljicu i da mu se naloži da se suzdrži od svakog budućeg ili sličnog smetanja posjeda u roku od 8 dana.

2. Na ročištu dana 18.ožujka 2026. pun. tužiteljice ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva uz napomenu da su stranke u međuvremenu prodale predmetnu nekretninu radi čega iz tužbenog zahtjeva ispušta cijeli tekst od riječi „ pa se nalaže tuženiku“ , pa sve do „ u roku od 8 dana. Ujedno je povukao prijedlog za određivanjem privremene mjere upravo iz razloga što je kuća prodana.

3. Punomoćnik tuženika izjavio je da su parnične stranke prodale predmetnu nekretninu, da nisu više u posjedu iste, ali je naveo da se protivi smanjenom tužbenom zahtjevu i predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige, broj z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list 6 spisa), iskaz svjedoka ŠZ i ZZ, te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

5. Svjedok ŠZ, majka tužiteljice je izjavila da ima saznanja da njena kći nakon što se odselila, u 2.mjesecu 2024. nakon nekog vremena nije mogla ući u kuću jer je tuženik ostavio ključ u bravi na ulaznim vratima. Stoga je u kuću ulazila kroz garažu, time da nakon nekog vremena nije mogla otvoriti garažna vrata s obzirom da je tuženik promijenio kod daljinskog upravljača. Bravar kojeg je kontaktirala njena kći, a koji je promijenio kod dao je njenoj kćeri daljinski upravljač, pa je u kuću ista mogla ulaziti putem garažnih vrata. Navedena saznanja ima iz pričanja svoje kćeri, time da joj je kći pokazala snimku kako pokušava otključati ulazna vrata, a ključ nije ulazio u bravu.

6. Svjedok ŽZ je izjavio da je tijekom jesenskih mjeseci bio s tužiteljicom kada su pokušali ući u kuću što nije bilo moguće jer je tuženik ostavio ključ u bravi s unutarnje strane, a što je vidio kada je tom prilikom tuženik otvorio ulazna vrata. Izjavio je da je u predmenoj nekretnini bio s tužiteljicom u više navrata, te je s njom iznosio dio stvari iz kuće. Tuženik je tim prilikama bio nazočan, osim u jednom navratu kada su iznijeli peć i bicikl.

7. Tužiteljica je izjavila da je zadnji put bila u predmetnoj nekretnini pred mjesec dana, te nije mogla ući kroz ulazna vrata, a nije pokušavala ući kroz garažna vrata. Dana 28.6.2024. nije mogla ući u kuću niti kroz ulazna vrata niti kroz garažna vrata, te je 3.7.2024. ponovno došla na predmetnu nekretninu, te je zatekla tuženika kod kuće. Kako nije mogla otvoriti garažna vrata tuženik joj je kazao da promijeni bateriju za daljinski upravljač, time da je ponovno došla u kuću nakon dva dana, a nije mogla ući niti kroz ulazna vrata jer je ključ bio s unutarnje strane brave, niti kroz garažna vrata, pa je kontaktirala Horvat strojarstvo da upita što je sa daljinskim upravljačem, te ni oni nisu mogli ući u kuću kroz garažu, ali su kroz prozor garaže vidjeli da se radi o uređaju kakvi oni ne rade, pa su ju uputili do jedne osobe u [adresa], koja radi sa tim softverom. Između 10.7. i 26.7. razgovarala je s tim gospodinom, IZ, koji joj je kazao da je po nalogu tuženika dekodirao daljinski upravljač za garažna vrata. Dana 29.7., 20.8., 1.9. i 17.9. nije mogla ući u kuću kroz ulazna vrata već samo kroz garažna vrata. U više navrata ulazila je u kuću kroz garažna vrata, time da je zadnji put bila pred mjesec dana kada nije mogla ući u kuću kroz ulazna vrata, dok garažna vrata nije probala. U kući ne živi od 13.2.2024., time da su suvlasnici kuće ona i njen bivši suprug, ovdje tuženi, svaki u ½ dijela. U kuću je dolazila po svoje osobne stvari kao i dječje stvari, te pokretnine koje su joj darovali njeni roditelji. Naime, s djecom je odselila u roditeljsku kuću, pa su trebali opremiti dječje sobe i sobu za nju. Dana 25.5.2024. kad je došla po svoje stvari bili su nazočni roditelji i brat tuženika, pa su je snimali mobitelom i vrijeđali, radi čega više nije najavljivala kada će doći po stvari.

8. Tuženik je izjavio da njegov daljinski upravljač za garažu nije radio radi čega je zvao gospodina IZ koji mu je promijenio kod za daljinski za garažu, time da je uzeo još jedan daljinski upravljač. U 7.mjesecu 2024. tužiteljica mu je javila da je sa partnerom u kući i da ga čekaju. Tom prilikom tužiteljica je uzimala neke stvari, a on je doživio neugodnosti od strane njenog partnera koji mu je prijetio da će ostati bez svega. Već ranije je kazao tužiteljici da nazove gospodina koji je vršio dekodiranje jer smatra da nije u obvezi pribaviti novi daljinski za tužiteljicu na svoj račun. Od kad je donijeta privremena mjera tužiteljica je imala mogućnost ulaska u kuću kroz ulazna vrata, time da je on u 11.mjesecu prošle godine imao nezgodu odnosno vozilom je udario u garažna vrata, tako da ista više ne rade, i ne mogu se otvarati, pa je moguć ulazak i izlazak u kuću preko ulaznih vratiju kuće. Kad je on kod kuće u ulaznim vratima se nalazi ključ, pa tko dođe može pozvoniti , a kad nije kod kuće, tada nema ključa u ulaznim vratima. Gospodin IZ koji radi garažna vrata obaviješten je o tome da garažna vrata više ne rade, te će ih slijedeći tjedan doći popraviti.

9. Nakon provedenog postupka sud je smatrao utvrđenim da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu kuće na adresi [adresa], na način što joj je onemogućio ulazak u kuću, time što je držao ključ u ulaznim vratima brave s unutarnje strane kuće, a istovremeno je promjenom u softveru u garažnim vratima kuće dekodirao njen daljinski upravljač, a nije joj predao novi čime je istu onemogućio u pristupu predmetnoj nekretnini, a što je ona saznala 28.lipnja 2024. kada je bez uspješno pokušala ući u kuću. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da predmetnog dana nije mogla ući u kuću preko ulaznih vratiju kuće, jer je ključ bio u bravi s unutarnje strane, dok iz iskaza tuženika proizlazi da je promijenio softver garažnih vratiju slijedom čega tužiteljica nije mogla ući u kuću koristeći stari daljinski upravljač za garažna vrata putem garažnih vratiju, time da je tuženik izjavio da je tužiteljica imala mogućnost ulaska kroz ulazna vrata kuće nakon donošenja privremene mjere. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na dio točke I. tužbenog zahtjeva kao što je riješeno kao u izreci. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu točke I. tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku uspostaviti stanje suposjeda kakvo je bilo prije učinjenog smetanja, te kojim se zabranjuje tuženiku da počine novi ili sličan čin smetanja suposjeda u odnosu na tužiteljicu, i kojim se nalaže tuženiku da se suzdrži od svakog budućeg ili sličnog smetanja posjeda u roku od 8 dana. Naime, tužiteljica je na ročištu dana 18.ožujka 2016. povukla dio tužbenog zahtjeva, time da se tuženik protivio smanjenom tužbenom zahtjevu slijedom čega je u povučenom dijelu tužbenog zahtjeva trebalo meritorno odlučiti.

10. Pravo na zaštitu posjeda uređeno je odredbama čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 146/08, 380/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje ZV), te svatko tko drugoga samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo svoj posjed štiti putem suda.

11. U postupku radi smetanja posjeda teret dokaza je na strani tužitelja koji je dužan dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik, te čin smetanja posjeda s obzirom da sukladno odredbi čl. 22. ZV sud posjedovnu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika.

12. Nadalje, odredbama čl. 441. ZPP propisano je da raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava se na raspravljanje i dokazivanja činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

13. Temeljem navoda stranaka i provedenih dokaza sud je nesporno utvrdio

- da su u trenutku podnošenja tužbe parnične stranke bili bračni drugovi, te da je u tijeku bio postupak razvoda braka između njih pred Općinskim sudom u Varaždinu, broj: R1 Ob-303/2024,

- da je tužiteljica iselila iz predmetne nekretnine na adresi [adresa] u 2.mjesecu 2024.godine zajedno sa djecom parničnih stranaka, dok je tuženik ostao živjeti u toj kući,

- da je tužiteljica pokušala ući u kuću dana 28.lipnja 2024. ali joj je ulazak bio onemogućen s obzirom da je tuženik ostavio ključ s unutarnje strane brave ulaznih vratiju radi čega nije mogla otključati ulazna vrata kuće, a ujedno je dekodirao daljinski upravljač za garažna vrata radi čega tužiteljica nije mogla otvoriti ista i ući u kuću kroz garažu,

- da je predmetna nekretnina u međuvremenu prodana trećim osobama.

14. Nesporno je da su parnične stranke bili suposjednici predmetne nekretnine, u vrijeme podnošenja tužbe, što ni jedna od stranaka nije osporavala.

15. Što se tiče zaštite suposjeda prema odredbi čl.24. ZV suposjednik može zaštitu svog posjeda ostvarivati prema trećima prema kojima uživa potpunu posjedovnu zaštitu, a prema drugim suposjednicima samo ako ga onemogućavaju u dotadašnjem vršenju posjeda odnosno suposjednik je ovlašten tražiti zaštitu svog suposjeda od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili iz dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

16. Sud smatra da je nesporno da je time što ju je dana 28.6.2024. tužiteljici bio onemogućen ulazak u kuću, tuženik tužiteljicu isključio iz dotadašnjeg suposjeda nekretnine.

17. Slijedom iznesenog kako se radi o nekretnini koja je prije od poduzetog čina smetanja bila u suposjedu parničnih stranaka, tužiteljica je sukladno odredbi čl. 24.st.1. ZV ovlaštena tražiti zaštitu svog suposjeda od tuženika kao drugog suposjednika.

18. Sudska zaštita sastoji se od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredbe uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Međutim, sud nije odbio tužbeni zahtjev za posjedovnu zaštitu s obzirom da je tužitelj naknadno povukao tužbu u dijelu zahtjeva za uspostavu posjedovnog stanja, te u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće s obzirom da je predmetna nekretnina u međuvremenu prodana trećoj osobi, pa se u ovom slučaju posjedovna zaštita sastoji od utvrđenja čina suposjeda.

19. Kako je tužiteljica s obzirom da je nekretnina tijekom trajanja ovog postupka prodana povukla prijedlog za određivanjem privremene mjere, a na što se tuženik nije očitovao, to se smatra da je prijedlog za određivanjem privremene mjere povučen sukladno odredbi čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154. Zakona o parničnom postupku. S obzirom da je tužiteljica uspjela u pretežitom dijelu tužbenog zahtjeva odnosno povukla je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na uspostavu stanja suposjeda prije učinjenog čina smetanja, te u dijelu kojim se zabranjuje tuženiku da počine novi ili sličan čin smetanja suposjeda u odnosu na tužiteljicu, te da se suzdrži od svakog budućeg ili sličnog smetanja posjeda, a to iz razloga što je predmetna nekretnina za vrijeme trajanja postupka prodana, to je sud istoj priznao troškove zastupanja po punomoćniku u iznosu od 726,32 EUR, a koji troškovi se odnose na jednokratnu naknadu za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR, pripadajući PDV od 125,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 19,91 EUR i sudsku pristojbu na rješenje u iznosu od 19,91 EUR, što ukupno iznosi 664,82 EUR. Tuženiku je priznat trošak žalbe protiv rješenja ( Tbr. 13.2.) s pripadajućim PDV-om u iznosu od 250,00 EUR, a slijedom čega je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 414,82 EUR.

Čakovec, 24.travnja 2026.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.