REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-202/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Rijeci, Riva 8, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Istarske županije, OIB 29919922049, Pazin, M.B. Rašana 2/4, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3 i umješača Allianz Hrvatska d.d. OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, na ročištu za objavu presude 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB 29919922049, M.B. Rašana 2/4, 52000 Pazin, da isplati tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, iznos od 775,10 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30.10.2021. g. pa sve do isplate, a obračunava se za razdoblje do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 843,75 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 508,32 eura.

IV. Nalaže se tužitelju da umješaču u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 843,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. travnja 2029. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova postupka u iznosu od 93,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. srpnja 2024. podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi da se 11. srpnja 2021. oko 8:10 sati, na cesti Ž5115, 2. dionica na 7 km + 200 m, dogodila prometna nezgoda na način da je vozač ŽI upravljao vozilom BMW 3, registarske oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu iskočila divlja životinja uslijed čega da je došlo do udara prednjeg dijela vozila u životinju te je na vozilu nastala šteta. Životinja je na licu mjesta uginula i zbrinuta je po nadležnoj osobi. S obzirom na to da je štetu prouzrokovala divljač, u području nadležnosti lovoovlaštenika Lovačkog društva „UNION“, koje je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja br. [broj police osiguranja], predmetom koje je osiguranje svih lovoovlaštenika na području Republike Hrvatske za štete počinjene od divljači, to je tužitelj oštećeniku naknadio štetu na vozilu u iznosu od 5.840,00 kn, odnosno sada 775,10 eura.

2. U tužbi se dalje obrazlaže da se prometna nesreća dogodila na dijelu ceste na kojem nije postojao znak „Divljač na cesti“ iako je pravna osoba koja je lovoovlaštenik u lovištu koje se prostire u području oko predmetne ceste zatražila postavljanje tog znaka. Uslijed nepostavljanja traženog prometnog znaka predmetna dionica da je bila nesigurna za promet, a tuženika drži odgovornim za nastanak štetnog događaja. Ističe da je riječ je o dionici ceste na kojoj su česta istupanja divljači na cestu, pa stoga niti ograničenje brzine prometa nije adekvatno kako bi cesta bila sigurna za odvijanje prometa, dok je oprema i signalizacija ceste manjkava (nepostojanje upozoravajućih reflektora plave boje na smjerokaznim stupićima) unatoč zahtjevima lovoovlaštenika. Slijedom navedenog, predlaže da se tuženiku naloži da tužitelju isplati utuženi iznos od 775,10 eura uvećano za kamate i troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu podnesenom 26. kolovoza 2024. tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, kako po osnovi tako i po visini tužbenog zahtjeva. Osporava sve navode iz tužbe. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i neodgovornosti tuženika za nastalu štetu, a time i za isplatu regresa, pri čemu ukazuje da tuženik nije ni u kojem odnosu sa tužiteljem , da sa njime nema nikakvih kontakata, da mu nije na bilo koji način prouzročio štetu, a niti je štetu prouzročio osiguraniku tužitelja, tako da nema osnove niti za isplatu regresa. U odnosu na tužitelja, da na strani tuženika nema nikakvih elemenata građanskopravne odgovornosti. Stav je tuženika da on nije štetnik, da tužitelju, odnosno tužiteljevu osiguraniku nije prouzročio štetu, nema štete, nema štetne radnje, pa samim time da nema ni uzročno – posljedične veze, kao ni elemenata protupravnosti ni elementa krivnje. Isto da se odnosi i u pogledu osiguranika tužitelja. Ističe da kod izvanugovorne odgovornosti za štetu, tužitelj prije svega treba dokazati da mu je tuženik, njemu ili osiguraniku, nekom svojom radnjom ili propustom počinio štetu, odnosno povrijedio neko njegovo subjektivno pravo, a da bi uopće došao u mogućnost da to dokaže, potrebno je da dokaže postojanje određenog pravnog odnosa između njih. Ističe i prigovor zastare potraživanja.

4. Osim navedenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer drži da tuženik ni u kojem slučaju ne može biti odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće. Iz činjeničnog opisa tužbe da vrlo jasno proizlazi da sam tužitelj ne obrazlaže na temelju čega smatra odgovornim tuženika za predmetni štetni događaj, pa nije jasno temeljem čega je uopće postavio tužbeni zahtjev protiv tuženika. U konkretnom slučaju, a s obzirom na činjenicu da je sklopljena „nacionalna“ polica osiguranja, iza koje stoji nadležno ministarstvo, stav je tuženika da je očito da je do aktivacije iste dolazilo automatizmom, bez utvrđivanja svih relevantnih činjenica. Takve police osiguranja nije bilo, lovačka društva sasvim sigurno ne bi plaćala štetu, već bi u cijelosti osporavale svoju odgovornost, a što je u praksi jako dobro poznato. Međutim, sada, u konkretnom slučaju, samom aktivacijom police i naplatom štete, oči to je lovačko društvo priznalo svoju odgovornost, a što znači da odgovornosti tuženika, kao pravne osobe koja upravlja prometnicom, ne može biti, budući da je iz poduzetih radnji u vezi same štete, već utvrđena odgovornost lovačkog društva. Nadalje, iz Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, a koji je sklopljen između tužitelja i Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, nije vidljivo kada je taj ugovor uopće stupio na snagu, odnosno nije jasno vidljivo da li je važio u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće, pa posljedično tomu, tuženik osporava da je uopće bilo uvjeta za aktivaciju tog Ugovora (i police), po kojoj se sada od tuženika traži isplata. Tuženik pojašnjava da je u članku 5. stavku 1. ugovoreno da Ugovor stupa na snagu „datumom zadnjeg potpisa ugovornih strana“, a koja odlučna činjenica se u ovom slučaju ne može utvrditi. Naime, na zadnjem listu ugovora (sklopljen između tužitelja i Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede), vidljivo je da je ministrica poljoprivrede, ugovor potpisala 31. svibnja 2021., dok nije vidljivo kada su ga potpisali članovi uprave društva tužitelja. U ime tužitelja očito potpisuju dvije osobe, ali kako nije vidljivo kada su ga one potpisale, nije utvrđeno kada je ugovor stupio na snagu. Teret dokaza te činjenice da je na tužitelju, a tuženik osporava da je u trenutku nastanka nesreće ugovor bio na snazi, a što znači da tužitelj nije niti bio obvezan ništa plaćati, pa posljedično time, ukoliko je poduzeo bilo koju radnju, poduzeo ju je na svoj rizik i na svoju štetu, te od tuženika nije ovlašten ništa tražiti. Tuženik stoga i sa te osnove osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Osim toga, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da bi uopće bile plaćene premije osiguranja, a što znači, da ukoliko se premije osiguranja ne plaćaju, tada ne postoji obveza plaćanja po prijavljenom događaju, a sve temeljem odredbe članka 937. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tuženik je dužan održavati ceste koje su u njegovoj nadležnosti u takvom stanju da se po istima može odvijati promet, a kako nikakva primjedba o stanju ceste ne proizlazi iz činjeničnog opisa tužbe i priloženih dokaza, to nema ni odgovornosti pravne osobe koja upravlja prometnicom. Tuženik, kao ni druge pravne osobe koje po zakonu upravljaju određenim prometnicama, nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na kretanje divljači, njihovo prehranjivanje, boravak u određenom lovištu i slično. Zakonom o cestama jasno su definirana tuženikova prava i obveze, a među koje ni u kojem slučaju ne spada briga za divljač, lovište i slično.

6. U odnosu na postavljanje znaka opasnosti „Divljač na cesti“ tuženik navodi da je potrebno da se radi o posebno opasnoj dionici ceste, na kojoj postoji opasnost od naleta divljači na vozila. Ne mogu se prometni znakovi postavljati kako se kome prohtije i paušalno. Tako da je odredbom članka 22. stavka 31. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, broj 33/05., 64/05., 155/05. i 14/11.), propisano da znak opasnosti „Divljač na cesti“ označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste. Po citiranju sudske prakse tuženik ističe da zahtjevom za označavanje prometnica u cijeloj dužini lovišta, lovačko društvo ne može otkloniti odgovornost za nalet od divljači. Poziva se i na mišljenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture iz od 29. kolovoza 2011. U konkretnom slučaju da je Lovačko društvo „Union“ podnijelo općeniti zahtjev, a sve kako bi od sebe otklonilo odgovornost, a koje postupanje nije po zakonskim niti po podzakonskim propisima, jer pri podnošenju zahtjeva nije bilo obrazloženo, niti navedeno i dokazano učestalost naleta divljači na vozila na točno određenoj dionici ceste, stacionaži, što da takav dopis

čini neuporabljivim. U vezi navedenog, tuženik je dopisima od 3. studenog 2011. i 3. veljače 2021. naveo kako i na koji način treba postupiti, odnosno kako i na koji način, a da bi bilo u skladu sa zakonom, treba postaviti uredan zahtjev za postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije. U osnovi, objašnjeno je da se moraju odrediti točne dužine, kako bi se mogle postaviti dopunske ploče, nakon što se utvrdi točna stacionaža na kojoj dolazi do učestalog naleta divljači na vozila.

7. U odnosu na postavljanje zaštitne ograde tuženik u odgovoru na tužbu obrazlaže da na županijskim cestama nema zakonske osnove za postavljanjem ograde. Da je to i stav sudske prakse. Isto da je i sa postavljanjem upozoravajućih reflektora plave boje na smjerokaznim stupićima, a što nije zakonska obveza tuženika, već da se radi o opremi koju postavljaju lovačka društva, koja za to dobivaju sredstva od središnje državne vlasti.

8. Osim navedenog, tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva. Predložio je da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev. Predložio je i da se o vođenju postupka obavijesti treća osoba, osiguratelj tuženika.

9. Allianz hrvatska d.d. Zagreb podneskom od 16. listopada 2024. ustvrdilo je da je osiguravatelj od odgovornosti tuženika pa da stoga ima pravni interes stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika.

10. Na pripremnom ročištu održanom 18. veljače 2025. rješenjem poslovni broj P-202/2024-11 prihvaćeno je sudjelovanje umješača Allianz hrvatska d.d. Zagreb (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik sa osigurateljem Allianz hrvatska d.d. Zagreb imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti (polica osiguranja od odgovornosti na listu 68. spisa).

11. Na istom pripremnom ročištu tuženik je učinio nespornim da je 11. srpnja 2021. došlo od predmetnog štetnog događaja naletom divljači na vozilo te da je tužitelj izvršio plaćanje utuženog iznosa temeljem sporazuma o izvansudskoj nagodbi. Međutim, ustrajao je pri osporavanju osnove i visine tužbenog zahtjeva.

12. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu, proveden je uviđaj i na istom su ročištu saslušani svjedoci AI, TI i II (zapisnik o provedenom uviđaju i saslušanju svjedoka na listu 121. -123. spisa), provedeno je prometno vještačenje (nalaz i mišljenje vještaka na listu 133-152. spisa), te je saslušan svjedok MI (list 225. spisa).

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 775,10 eura. Radi se o regresnom zahtjevu tužitelja za isplatom novčanog iznosa kojeg je tužitelj kao osiguratelj Lovačkog društva „Union“, Pula, isplatio oštećeniku na ime imovinske štete nastale na vozilu registarske oznake i broja [registarska oznaka], u prometnoj nesreći od 11. srpnja 2021.

15. Među strankama nije sporno da je 11. srpnja 2021. pokojni ŽI upravljao vozilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] te da je uslijed naleta divljači na vozilu nastala šteta u utuženom iznosu od 775,10 eura, koji je iznos tužitelj isplatio temeljem sporazuma o izvansudskoj nagodbi.

16. Međutim, tuženik i umješač osporili su osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuli prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije te prigovor zastare.

17. Prigovor zastare nije osnovan. Nesporno je da se predmetni štetni događaj, prometna nesreća, dogodio 11. srpnja 2021. Isto proizlazi i iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula (list 24. spisa). S obzirom na to da je tužba podnesena 11. srpnja 2024. te nije protekao zastarni rok od tri godine sukladno odredbi članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 234. stavkom 6. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; u daljnjem tekstu - ZOO).

18. U vezi prigovora aktivne legitimacije, čitanjem police osiguranja od odgovornosti broj 804271894, izdane 31. svibnja 2021. (list 19. spisa), prema kojoj je osiguranje vrijedilo od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022., proizlazi da je na dan štetnog događaja Lovačko društvo „Union“, Pula, koje je lovoovlaštenik na području na kojem se dogodio predmetni štetni događaj, bio osiguran kod tužitelja. Navedena polica je sklopljena na temelju Ugovora o osiguranju od građanskopravne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj (Ugovor na listu 43. - 47. spisa) kojeg je tužitelj sklopio s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom poljoprivrede. Neosnovano tuženik ukazuje na odredbu članka 5. stavka 1. tog ugovora i na mogućnost da ugovor nije bio na snazi u vrijeme štetnog događaja jer da nije naveden datum kada ga je potpisao tužitelj. Naime, s obzirom da je na ugovoru naveden datum 31. svibnja 2021., smatra se da su ga toga dana potpisale obje ugovorne strane. Osim toga, ističe se da je temeljem navedenog Ugovora tužitelj, sukladno zakonskoj obvezi, istoga dana izdao policu osiguranja. Kako je na temelju navedenog ugovora, odnosno police osiguranja tužitelj nesporno izvršio isplatu utuženog iznosa oštećeniku proizlazi da je tužitelj aktivno legitimiran postaviti regresni zahtjev temeljem odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a, jer su isplatom naknade iz osiguranja na njega prešla sva osiguranikova prava prema tuženiku kao osobi za koju tvrdi da je odgovorna za štetu.

19. Člankom 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019.; u daljnjem tekstu - Zakon o cestama) propisano je da se istim uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje, građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta. Prema članku 50. stavku 1. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastaloj na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a prema stavku 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

20. Odredbom članka 18. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, broj 33/05., 64/05., 155/05. i 14/11.), propisano je da znak opasnosti „Divljač na cesti“ (A33) označava posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste. Postavljanju tih prometnih znakova može se pristupiti tek nakon što se utvrdi točna stacionaža na kojoj divljač učestalo prelazi preko ceste te izradi prometni elaborat na temelju članka 61. Zakona o cestama.

21. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem uređena je kao objektivna odgovornost Zakonom o lovstvu i Zakonom o obveznim odnosima u dijelu kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i koje odredbe nisu derogirane člankom 50. Zakona o cestama.

22. Pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene su osim postojanja subjekta obveznog odnosa i odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetne radnje štetnika (postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta), šteta (umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti), postupanje osobe koje svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis (protupravnost) i uzročna veza koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje.

23. U konkretnom slučaju štetni događaj nesporno se dogodio na cesti označenoj kao ŽC5115 slijedom čega proizlazi da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Međutim, na tužitelju je teret dokaza da na strani tuženika postoji krivnja za nastanak predmetnog štetnog događaja od 11. srpnja 2021.

24. Čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da je 11. srpnja 2021. na ŽC5115, Fažanska cesta 20, na 7 km + 200 m, u 8:10 sati došlo do prometne nesreće na način da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao pokojni ŽI, naletjelo na divljač. Vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Iz zapisnika o očevidu (list 100.-103. spisa) proizlazi da je kolnik ŽC5115 razdijeljen uzdužnom neisprekidanom crtom na dvije kolničke trake koje su ujedno i prometne trake, a namijenjen je za promet vozila u oba smjera. Na dan štetnog događaja bio je postavljen prometni znak izričitih naredaba ograničenja brzine 60 km/h, dok nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Iz izvješća o poduzetom (list 98. spisa) proizlazi da na dan štetnog događaja uz predmetnu prometnicu nije bila postavljena zaštitna žičana ograda koja sprečava prolazak životinja.

25. Na temelju iskaza AI, tajnika Lovačkog društva „Union“, utvrđeno je da je unazad deset godina od dana davanja iskaza (iskaz od 3. listopada 2025.) na predmetnoj dionici ceste bio postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“. Međutim, određeno vrijeme nakon njegova postavljanja predmetna dionica ceste se renovirala, otprilike tri godine prije no što je svjedok dao iskaz, a po izvedenim radovima znak nije bio vraćen. Osim navedenog, svjedok je iskazao da Lovački savez Istarske županije od Ministarstva unutarnjih poslova zaprima izvještaje o zonama u kojima su utvrđeni učestali naleti na divljač, a potom da lovačka društva godišnje dostavljaju izvještaj o opasnim mjestima vezanim uz nalete na divljač kako društvima Hrvatske ceste d.o.o., BINA Istra d.o.o. tako i tuženiku. Pri tomu, da su se prvotno slali popisi dionica s naznakom mjesta učestalih naleta, a kasnije da su se ta opasna mjesta obilježavala. Ustvrdio je da je područje koje se nalazi oko Fažanske ceste se proteže unutar granica lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „Union“ ali da to područje nije lovište s obzirom da je unutar naselja. Iskaz svjedoka prihvaćen je s obzirom na to da je sukladan dokumentaciji priloženoj spisu i logičan , osim u dijelu u kojem je svjedok kazivao o vremenskom periodu završetka radova rekonstrukcije ceste. Naime, svjedok je dao iskaz u 2025., a u slučaju da su se radovi rekonstrukcije izvodili u 2022., tri godine prije davanja iskaza, onda bi znak opasnosti „Divljač na cesti“ u 2021. još bio postavljen.

26. Svjedok TI nije imao saznanja o predmetnom štetnom događaju. Suglasno je iskazao da je područje koje se nalazi oko Fažanske ceste unutar granica lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „Union“ te je istaknuo da je na Fažanskoj cesti bio glavni prijelaz srneće divljači. Iskaz svjedoka TI također je prihvaćen s obzirom na to da je sukladan priloženoj dokumentaciji, iskazu svjedoka DI i logičan budući Lovačko društvo „Union“ zasigurno ne bi postavljalo zahtjeve za označavanje predmetne prometnice prometnom signalizacijom kojom se upozorava na mogućnost naleta na divljač u slučaju da na predmetnoj dionici nisu uočeni prijelazi divljači.

27. Svjedok II, policijski službenik koji je provodio očevid nije se mogao sjetiti okolnosti predmetnog štetnog događaja već je napomenuo da je ono što je neposredno opazio skicirao, dok da je njegov kolega sastavio zapisnik.

28. Ni svjedok MI nije imao neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju. Isti je od 2023. kod tuženika zaposlen na radnom mjestu voditelja za zaštitu i redovito održavanje županijskih i lokalnih cesta. Potvrdio je da na dan predmetnog štetnog događaja nije bio postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“ na toj dionici ceste. Njegov je zaključak da Lovačo društvo „Union“ nije postavilo uredan zahtjev jer da u zahtjevu nije bila označena stacionaža ceste, dok da se navedeni znakovi postavljaju kada se zaprimi točna stacionaža ceste. Iskaz svjedoka MI prihvaćen je s obzirom na to da iz spisu priložene dokumentacije ne proizlazi da je Lovačko društvo „Union“ prije 2021. podnijelo uredan zahtjev za označavanje predmetne dionice ceste posebnom prometnom signalizacijom s naznakom stacionaže ceste.

29. Po provedenom prometnom vještačenju vještak Saša Monas, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila, izradio je nalaz i mišljenje (list 133.-151. spisa). Vještak je nakon analize prometne nesreće, uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na vozilu kojim je upravljao pokojni ŽI, temeljem materijalnih tragova, zapisnika o očevidu fotodokumentacije i iskaza pokojnog ŽI (danog policijskom službeniku 11. srpnja 2021.) zaključio da je pokojni ŽI upravljalo vozilom BMW 318i kolnikom županijske ceste ŽC5115, iz smjera Velog Vrha u smjeru Fažane, te da je dolaskom neposredno prije raskrižja i skretanja za naselje Štinjan, kod stacionaže ceste 7km+200m na ravnom cestovnom potezu došlo do naleta prednjeg desnog čeonog dijela vozila BMW 318i u srneću divljač. Sukladno iskazu pokojnog svjedoka ŽI, srneća divljač izletjela je sa njegove desne strane na kolnik, pa zaključuje da se kretala sa desna na lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila BMW 318i. Uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na vozilu BMW 318i, proizlazi da je došlo do punog čeonog kočenog naleta na srneću divljač, na način da je prednji desni čeoni dio vozila BMW 318i kontaktirao sa tijelom divljači. Nakon naleta, srneća divljač je uginula na licu mjesta, a vozilo se zaustavilo blago nakošeno u smjeru sjeverozapada. Brzina kretanja vozila BMW 318i se u trenutku naleta na srneću divljač nalazila u području od oko 45km/h. Vještak zaključuje da je za zaustavljanje osobnog automobila BMW 318i pri brzini kretanja od oko 45km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost od oko 0,8s, potreban zaustavni put od oko 23,5m i vrijeme od oko 2,9s. Vještak utvrđuje da od mjesta prelaska sjeveroistočnog ruba kolnika ŽC5115, do mjesta naleta srneća divljač bi prešla put od oko 1,3m trčanjem u vremenu od oko 0,13s. Mjesto naleta na srneću divljač prethodi za oko 4,5m položaju početka materijalnog traga stakla na kolniku. Vještak dalje zaključuje da vremenski 0,13s prije naleta vozila BMW 318i na srneću divljač, kada je srneća divljač ušla na kolnik ŽC5115, vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za od oko 1,6m, pa stoga u trenutku percepcije opasnosti kod vozača ŽI, a što je prethodilo vremenski naletu na srneću divljač od oko 0,925s, vozilo MBW 318i se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za od oko 11,5m te je vozač percipirao opasnost od srneće divljači vremenski prije nego je ista ušla na kolnik za od oko 0,79s. Stoga, na dužini puta od 1,6m (udaljenost vozila do mjesta naleta) u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik bilo je moguće zaustavljanje predmetnog vozila za sve brzine kretanja vozila BMW318i koje su niže od 5,4km/h. Nadalje, na dužini puta od 11,5m, udaljenost vozila do mjesta naleta u trenutku percepcije opasnosti kod vozača, bilo je moguće zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta za sve brzine kretanja vozila BMW318i koje su niže od 26,6km/h. Zaključak je vještaka da vozač, pokojni ŽI, pri brzini kretanja njegova vozila od oko 45km/h, a koja brzina je bila niža od ograničenja brzine od 60km/h, nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i na takav način izbjeći nastanak prometne nesreće.

30. U odnosu na visinu štete vještak je utvrdio da je vrijednost vozila BMW 318i registarske oznake [registarska oznaka] na dan nastanka štete 11. srpnja 2021., a prema stanju vozila neposredno prije štete, iznosila 2.894,50 eura (bez PDV-a jer je vlasnik vozila fizička osoba). Uzimajući u obzir obim oštećenih dijelova te vrijednost vozila zaključuje da je na vozilu nastupila totalna (potpuna) te da je popravak vozila ekonomski neisplativ.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ocjenjujući da je isto dano objektivno i sukladno pravilima struke. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, razmotrio predmet vještačenja i u konačnici na temelju detaljnog nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća.

32. Spisu je priložen zahtjev Lovačkog društva „Union“ od 12. listopada 2011. upućen tuženiku, a kojim se zahtijeva „označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima cesta kojima upravljate na području našeg lovišta XVIII/126.“. U zahtjevu se ističe da se u prilogu navode posebno opasna mjesta kao i to da se divljač kreće po cijelom području lovišta pa da je moguće da se u svako doba zatekne na javnim cestama slijedom čega da se zahtjev odnosi na označavanje cesta u cijeloj njihovoj duljini. U prilogu zahtjeva (list 6. spisa) stoji popis mjesta koja su označena kao „potencijalna mjesta“. Između ostalih, u navedenom se popisu navodi i ŽC5115 - dionica Veli vrh - Šurida. Lokalno je općepoznato da je mjesto štetnog događaja, Fažanska cesta 20, na opisanoj dionici ŽC5115, između Velog vrha i Šuride. Tuženik je dopisom od 3. studenog 2011. (list 72. spisa) Lovačko društvo „Union“ uputio da, sukladno dopisu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, je potrebno posebno označiti opasna mjesta na dionicama županijskih i lokalnih cesta na kojima divljač često prelazi preko ceste te odrediti dužine dionice prelaza divljači. Na temelju iskaza svjedoka DI utvrđeno je da je tuženik postupio po traženju Lovačkog društva „Union“, odnosno da je znak opasnosti bio postavljen sve do početka izvođenja radova rekonstrukcije predmetne prometnice . U tijeku postupka nije utvrđeno kada su se izvodili radovi rekonstrukcije predmetne prometnice. Tužitelj je u spis priložio karte s prikazom naleta vozila na divljač u zajedničkom otvorenom lovištu XVIII/126 (list 114. i 115. spisa). Iste se odnose na period od 1. siječnja 2021. - 31. prosinca 2021. te 1. siječnja 2022. - 31. prosinca 2022. Tužitelj nije dokazao da su iste dostavljene tuženiku. Međutim, sve i da su bile dostavljene, bile bi dostavljene nakon predmetnog štetnog događaja jer je do istog došlo 11. srpnja 2021., a karta koja se odnosi na period od 1. siječnja 2021. - 31. prosinca 2021. logično nije mogla biti dostavljena tuženiku prije 1. siječnja 2022. Tužitelj stoga u tijeku postupka nije dokazao da je tuženiku nakon što je rekonstruirana predmetna dionica ceste bio dostav ljen uredan zahtjev za označavanje prometnom signalizacijom i opremom.

33. Kako je već navedeno, da bi tužitelj mogao od tuženika osnovano zahtijevati utuženi iznos, kojeg je isplatio trećoj oštećenoj osobi, morao bi dokazati da je tuženik odgovoran po principu krivnje. Po provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo na kolniku županijske ceste ŽC5115, kod stacionaže ceste 7km+200m županijske, gledajući iz smjera Velog Vrha u smjeru Fažane neposredno prije raskrižja i skretanja za naselje Štin jan. Na toj dionici brzina kretanja vozila bila je ograničena na 60 km/h. Nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, zaštitna žičana ograda, a niti smjerokazni stupići. Tuženik osnovano ističe da na županijskim cestama nema zakonske osnove za postavljanje zaštitne žičane ograde, a niti upozoravajućih reflektora plave boje na smjerokaznim stupićima. Znak opasnosti „Divljač na cesti“ bio je postavljen do izvođenja radova rekonstrukcije predmetne dionice, a potom nije vraćen. Tužitelj nije dokazao kada su se izvodili radovi rekonstrukcije predmetne prometnice te tko je i kada uklonio taj znak. Tužitelj nije dokazao da je tužitelju u 2021., a niti prethodne godine, dostavio uredan zahtjev za označavanje predmetne dionice prometnom signalizacijom i opremom. Međutim, sve i da je tužitelj dokazao da je tuženiku bio dostavljen uredan zahtjev te da tuženik po istomu nije postupio u konkretnom slučaju iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da sve i da je na dan štetnog događaja bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“ da isti ne bi spriječio nastanak štetnog događaja uzimajući u obzir da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da se vozilo kojim je upravljao pokojni ŽI kretalo brzinom nižom od ograničene te, a što je ključno, da je na dužini puta od 1,6m, koliko je bilo udaljeno vozilo od mjesta naleta u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik, bilo moguće zaustavljanje vozila prije mjesta naleta za sve brzine kretanja koje su niže od 5,4 km/h. Na dužini puta od 11,5m, kolika je bila udaljenost vozila u trenutku percepcije opasnosti kod vozača, bilo je moguće zaustavljanje vozila za sve brzine kretanja koje su niže od 26,6 km. Životno je i logično da sve i da je bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“ da vozač vozila ne bi upravljao vozilom na način da se isto uslijed ograničenja brzine kretanja vozila na 60 km/h, u situaciji kada ne vozi u koloni ili namjerava skretati, kreće brzinom nižom od 26 km/h, odnosno 5,4 km/h.

34. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

35. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

36. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu isti je u obvezi tuženiku i umješaču naknaditi troškove postupka. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 843,75 eura, koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 187,50 eura, u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), zastupanje na pripremnom ročištu održanom 18. veljače 2025. u iznosu od 93,75 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, po 187,50 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 3. listopada 2025. i 3. ožujka 2026., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 187,50 eura za sastav podneska od 2. veljače 2026., sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke Tarife. U točki III. izreke odbijen je zahtjev za nagradu za sastav podnesaka od 7. svibnja 2025. i 27. veljače 2026. koje sud nije uzeo u obzir jer su podneseni bez prethodnog odobrenja te isti stoga nisu bili otpremljeni tužitelju i umješaču. Nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer tuženiku nije bilo naloženo snošenje tog troška.

37. Umješaču je priznat trošak od po 187,50 eura za sastav podnesaka od 16. listopada 2024. i 29. siječnja 2026., sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od po 187,50 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 3. listopada 2025. i 3. ožujka 2026., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, te iznos od 93,75 eura za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 18. veljače 2025., u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife. Prihvaćen je i zahtjev umješača za plaćanje zateznih kamata počev od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.). U točki V. izreke odbijen je više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu.

U Pazinu, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku,

- Umješaču po punomoćniku.