Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-260/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja BILJKE.PLANTS d.o.o., OIB: 52956485957, Vinkovci, Ivana Kozarca 10, kojeg zastupa Marijan Grigić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 17, protiv tuženika RIS d.o.o., OIB: 62899213219, Vinkovci, Ivana Gundulića 7, kojeg zastupa Andria Dikonić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 11B i umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa Goran Krištović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Hebrangova 27, radi naknade štete (vps 204.897,97 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I –Nalaže se tuženiku RIS d.o.o., Ivana Gundulića 7, 32100 Vinkovci, OIB: 62899213219 da tužitelju BILJKE.PLANTS d.o.o., Ivana Kozarca 32100 Vinkovci , OIB: 52956485957, na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 204.897,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena.

II – Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju BILJKE.PLANTS d.o.o., OIB: 52956485957, Vinkovci, Ivana Kozarca 10, naknaditi tuženiku RIS d.o.o., OIB: 62899213219, Vinkovci, Ivana Gundulića 7, parnični trošak u iznosu od 15.751,81 EUR

(petnaesttisućasedamstopedesetjedaneuro i osamdesetjedancent) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 24. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 331,80 EUR (tristotridesetjedaneuro i osamdesecenti), odbija se kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju BILJKE.PLANTS d.o.o., OIB: 52956485957, Vinkovci, Ivana Kozarca 10, naknaditi umješaču na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, parnični trošak u iznosu od

11.565,00 EUR (jedanaesttisućapetstošezdesetpeteura) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 24. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako je sklopio ugovor o vođenju poslovnih knjiga sa tuženikom kao ovlaštenim računovodstvenim servisom te kako je tuženik preuzeo obvezu vođenja poslovnih knjiga u skladu sa načelima stručnosti i odgovornosti, informiranosti korisnika usluga, povjerljivosti, poštenja i istinitosti. Dalje navodi kako na gospodarskom tržištu primarno pruža usluge isporuke biljnih terarija u formi staklene vaze sa plutenim poklopcem u kojeg se sade žive biljke te kako je nesporno kako je isporuka biljnih terarija oporeziva transakcija u smislu Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, odnosno kako se na temelju čl. 38. st. 2. točke u) Zakona o porezu na dodanu vrijednost, PDV obračunava i plaća po sniženoj stopi od 5% na isporuke sadnica i sjemenja. Nadalje, čl. 47. st. 1. točke u) Pravilnika o PDV-u, medu ostalim, pojašnjeno je kako se sadnicama u smislu te točke smatraju: 1. lukovice, gomolji, gomoljasti korijeni, izdanci i podanci korijena, u stanju mirovanja, u vegetaciji ili u cvatu, biljke i korijeni cikorije (osim korijena iz KN oznake 1212), iz KN oznake 0601 te 2. ostale žive biljke (uključujući i njihovo korijenje), reznice i cijepovi te micelij gljiva, iz KN oznake 0602. Tužitelj dalje ističe kako se u skladu sa Zakonom o porezu na dodanu vrijednost svaka isporuka smatra neovisnom i na nju se primjenjuje odgovarajući porezni tretman, međutim kada su dva elementa ili radnje ili više njih koje izvrši porezni obveznik toliko usko povezani da objektivno čine jednu gospodarski nerazdvojivu isporuku, čije bi razdjeljivanje bilo umjetno, radi se o jedinstvenoj transakciji, a to je slučaj kada se za jedan element ili više njih smatra kako predstavlja glavnu isporuku, dok se jedan element ili više njih smatra kao jedna ili više pomoćnih isporuka koje slijede poreznu sudbinu glavne. Nadalje, isporuka se smatra pomoćnom glavnoj isporuci osobito kada za klijente ne predstavlja cilj sama po sebi, već sredstvo za korištenje najboljih uvjeta glavne isporuke, a ako se među elementima od kojih se sastoji jedinstvena složena isporuka ne može utvrditi glavni element i jedan ili više pomoćnih, elementi od kojih se sastoji ta isporuka smatraju se jednakovrijednima. Dakle, prilikom prodaje biljnih terarija isporuka biljaka iz KN oznake 0602 smatra se glavnom isporukom u jedinstvenoj isporuci, odnosno u isporuci biljnog terarija, dok ostali elementi te isporuke čine pomoćne isporuke te se na takvu jedinstvenu isporuku primjenjuje snižena stopa PDV-a od 5%. Tužitelj dalje navodi kako se nakon stupanja na snagu prethodno navedenih odredbi zakona obratio tuženiku te tražio pojašnjenje kako ispraviti pogrešno obračunati PDV na isporuku biljnih terarija, no tuženik je otklonio takvu mogućnost pojašnjavajući kako se biljni terarij ne smatra sadnicama i sjemenjem oporezivim sa 5% te je potpuno otklonio zahtjev tužitelja za promjenom stope PDV-a, a u čiju stručnost tužitelj nije imao razloga sumnjati jer je tuženik preuzeo odgovornost za vođenje poslovnih knjiga i ispravno knjiženje poslovanja tužitelja . Nadalje, tužitelj je samoinicijativno zatražio mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave koje je nedvojbeno potvrdilo kako se na isporuku biljnih terarija mora primjenjivati snižena stopa PDV-a od 5% te je nakon toga od tuženika zatražio raskid ugovora o vođenju poslovnih knjiga jer je isti povrijedio odredbe ugovora. Tužitelj dalje ističe kako je prilikom formiranja cijena za biljne terarije morao uzeti u obzir stanje na tržištu, kao i troškove koje ima prilikom sastavljanja biljnih terarija te je na temelju zaprimljenih informacija o stopi PDV-a na svoj proizvod morao korigirati cijene te iste znatno umanjiti kako bi bio konkurentan na tržištu, odnosno pružati usluge ispod realne tržišne cijene, a isto je isključivo posljedica činjenice kako je tuženik povrijedio odredbe ugovora te bez provjere sa nadležnim institucijama otklonio primjenu niže stope PDV - a, a što je dovelo i do sniženja osnovice za obračun PDV-a. Dalje navodi kako je i nakon korekcije stope PDV-a zadržao postojeće cijene pa je imao manju zaradu od one koja bi mu pripala po redovitom tijeku stvari i da tuženik nije povrijedio ugovorne odredbe, odnosno kako je državi uplaćeni iznos PDV-a od 25%, umjesto pravilno iskazanog PDV-a od 5%, isključiva posljedica tuženikova kršenja odredbi ugovora i nepoznavanja propisa koje je za posljedicu imalo umanjenu zaradu kod tužitelja u vidu izgubljenog iznosa dobiti pa iznos preuplaćenog PDV-a, koji nije u mogućnosti vratiti, predstavlja dobit koju bi ostvario u redovitom poslovanju jer bi uredno mogao definirati veće cijene ili zadržati postojeće i pri tome podmirivati PDV u iznosu od 5% te zadržati osnovano pripadajući prihod razlike od 20% više uplaćenog PDV-a da nije bilo štetne radnje tuženika, a što potvrđuje poslovanje tužitelja nakon korekcije PDV-a. Ističe kako je u razdoblju od listopada 2022. do travnja 2025. na temelju izvršenih isporuka ispostavio 33.674 računa sa izraženim PDV-om, a od kojih se većina odnosi na isporuku biljnog terarija te kako ukupan iznos ispostavljenih računa bez obračunatog PDV-a u predmetnom razdoblju iznosi 723.169,32 EUR te je tužitelj bio u obvezi podmiriti PDV u iznosu od 241.056,44 EUR, a tuženik je izravno prouzročio štetu tužitelju u iznosu od 204.897,97 EUR, a koji iznos predstavlja iznos preuplaćenog PDV-a, odnosno razlike između 25% obračunatog PDV-a i 5% koji je trebao biti obračunat. Naime, tužitelj je ispostavljao račune za biljne terarije u znatno manjem iznosu zbog povrede ugovornih obveza od strane tuženika te je tako ostao uskraćen za izgubljenu dobit u iznosu od 204.897,97 EUR, a koju dobit je tužitelj opravdano mogao očekivati uzimajući u obzir kako je nakon korekcije stope PDV-a nastavio isporučivati usluge po istim cijenama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, odnosno kako je nesporno kako su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o vođenju poslovnih knjiga. Međutim, tužitelj sasvim pogrešno tumači odredbe predmetnih ugovora, odnosno tuženik navodi kako je od tužitelja zaprimao knjigovodstvenu dokumentaciju te je na temelju iste pravodobno i točno vodio tužiteljeve poslovne knjige. Nadalje, nesporno je kako se tuženik obvezao tužitelja informirati o poreznim propisima bitnim za obavljanje djelatnosti, a o istom je tuženik, kada je to od njega tražio tužitelj, istoga i informirao u skladu sa pravilima struke, koristeći svoje znanje i dugogodišnje iskustvo. Međutim, tuženik tužitelju nije nametao odluke o primjeni poreznih stopa, umjesto njega donosio poslovne odluke, u ime tužitelja izrađivao knjigovodstvenu dokumentaciju niti knjižio knjigovodstvenu dokumentaciju netočno. Naime, tužitelj je sam izrađivao knjigovodstvenu dokumentaciju i dostavljao je tuženiku koji je na temelju takve dokumentacije vodio poslovne knjige tužitelja, a tuženik tužitelju nije davao obvezujuće tumačenje niti je ovlašten dati isto. Dalje tuženik navodi kako ni na koji način nije povrijedio svoju ugovornu obvezu, odnosno kako je tužitelj, a ne tuženik, bio dužan na svom računu točno i nedvosmisleno iskazati što prodaje i koju stopu poreza na dodanu vrijednost je obračunao na proizvod koji prodaje. Nadalje, nesporno je kako se isporuka biljnog terarija ima smatrati jedinstvenom isporukom koju čine različiti elementi, međutim u situaciji kada takvu isporuku čine jednakovrijedni elementi pri čemu jedan ili više njih podliježe primjeni snižene stope PDV-a, dok ostali podliježu primjeni redovne stope PDV-a, nije moguća primjena snižene stope na jedinstvenu isporuku, a u konkretnom slučaju ne radi se niti o jednakovrijednim elementima . Tuženik dalje navodi kako je o predmetnom pravnom pitanju zatražio i mišljenje TEB- Poslovno savjetovanje d.o.o. od 7. listopada 2025., a u kojem je zauzet stav da ako nije posebno iskazano, nego je cjelokupni proizvod (biljni terarij) iskazan u jednoj stavci, primjenjuje se stopa od 25%. U odnosu na mišljenje Porezne uprave, tuženik navodi kako ista nije decidirano utvrdila kako je tužitelj trebao obračunati i naplatiti PDV po sniženoj stopi, odnosno kako u konkretnom slučaju uvažavajući zakonske odredbe te tumačenje Ministarstva financija, Porezne uprave, nema mjesta primjeni snižene stope PDV-a na cijelu isporuku – biljni terarij. Dalje navodi kako je prilikom informiranja tužitelja primijenio pažnju dobrog stručnjaka te je istog informirao u skladu s pravilima struke i svim dostupnim saznanjima, tumačenjima i praksom pa ne može biti odgovoran za eventualno naknadno dostupna saznanja koja bi upućivala kako je nakon isporuke zauzet neki drugačiji stav, a posebice jer takvog službenog stava još uvijek nema, odnosno isti nije dovoljno određen i univerzalno primjenjiv u svakoj konkretnoj situaciji. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu jer iznosi naplaćeni na ime PDV-a nije zarada koju trgovac ostvaruje prometom roba i usluga, nego predstavlja iznose koje je trgovac dužan „vratiti“ u proračun pa radi navedenog tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer eventualnim plaćanjem više stope PDV-a tužitelju nije mogla nastati nikakva šteta. Također navodi kako kod Allianz osiguranja d.d. ima ugovorenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti.

3. Podneskom od 26. studenog 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu te je isti u bitnom ponovio navode iz tužbe te naveo kako je morao pružati usluge ispod realne tržišne cijene svojeg brenda, a isto je isključivo posljedica činjenice kako je tuženik povrijedio odredbe ugovora te bez provjere sa nadležnim institucijama otklonio primjenu niže stope PDV-a, a što je dovelo i do otklanjanja primjene snižene osnovice za obračun PDV-a.

4. Dopisom od 3. prosinca 2025. sud je Allianz Hrvatska d.d. dostavio obavijest o otpočetoj parnici, u skladu sa čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) te je Allianz Hrvatska d.d. podneskom od 21. siječnja 2026. obavijestilo sud kako ima pravni interes umiješati se u ovu parnicu na strani tuženika, s obzirom na činjenicu kako je u vrijeme nastanka eventualnog propusta u postupanju tuženika u okviru osigurane djelatnosti navedenog u tužbi, a koji se eventualno ima smatrati osiguranim slučajem, tuženik kod umješača imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-175461361 za razdoblje od 17. srpnja 2022. godine do 17. srpnja 2023. pa isti predlaže da sud dopusti miješanje u ovu parnicu na strani tuženika. Također, pridružuje se navodima tuženika iz odgovora na tužbu.

5. Na ročištu održanom 29. siječnja 2026. sud je prihvatio sudjelovanje umješača Allianz Hrvatska d.d. u ovom postupku.

6. Nadalje, na ročištu održanom 19. ožujka 2023. sud je, nakon što je izveden dokaz saslušanjem stranaka, postavio upit tužitelju da isti objasni navedenu izgubljenu dobit, a s obzirom na činjenicu kako tužitelj ne zadržava mogući preplaćeni iznos PDV-a jer bilo koji iznos PDV-a, bio on obračunat po 5 % ili po 25 % plaća se državi, na što je tužitelj odgovorio kako je u ovdje spornom razdoblju iskazivao manje cijene proizvoda bez obračunatog PDV-a kako bi sa obračunatim PDV-om imao iste ili slične cijene sa trgovačkim društvima koji prodaju iste ili slične proizvode sa PDV -om obračunatim po 5 %.

7. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja CČ (str. 120-121 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika PČ (str. 121-123 spisa) te izvršio uvid u ispis e-mail komunikacije (str. 8- 11 i 68-72 spisa), podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, od 17. lipnja 2025. (str. 12-21 spisa), Ugovor broj 40/2024 o vođenju poslovnih knjiga sklopljen između tužitelja i tuženika od 26. lipnja 2024. (str. 38-40 spisa), račune tužitelja (str. 41-52 spisa), dokumentaciju s web shopa tužitelja (str. 53-65 spisa), mišljenje TEB Poslovno savjetovanje d.o.o. od 7. listopada 2025. (str. 66 spisa), ulazni račun/kalkulaciju tužitelja (str. 67 spisa), podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 22. travnja 2025. (str. 73 -74 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-175461361 (str. 75-76 i 95-96 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-176676904 (str. 77-78 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-176002722 (str. 79-80 spisa), Opće uvjeti za osiguranje od odgovornosti (str. 97-104 spisa) i Uvjete za osiguranje od odgovornosti iz obavljanja knjigovodstveno-računovodstvenih djelatnosti (str. 105-112 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Među parničnim strankama nesporno je kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, odnosno kako su sklopili Ugovor o vođenju poslovnih knjiga, a koji ugovor je tužitelj raskinuo (str. 38-40 spisa).

10. Nesporno je kako je tužitelj na računima koji se odnose na prodaju njegovih proizvoda obračunavao PDV po stopi od 25 % te kako je isti zatražio mišljenje Porezne uprave o tome koja se porezna stopa primjenjuje na isporuku biljnih terarija (str. 8, 41-52 i 73-74 spisa).

11. Nije sporno niti kako je tuženik informirao tužitelja o poreznim stopama za koje smatra da je potrebno obračunati te kako je tuženik pribavio mišljenje TEB Poslovno savjetovanje d.o.o. (str. 66 spisa).

12. Također je nesporno kako je tuženik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz obavljanja knjigovodstveno-računovodstvenih djelatnosti kod umješača na strani tuženika (str. 75-112 spisa).

13. Nesporno je i kako je tužitelj uplatio porez na dodanu vrijednost na godišnjoj razini od 1. prosinca 2022. do 30. travnja 2025. u ukupnom iznosu od 250.620,13 EUR (str. 12-21 spisa).

14. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna je činjenica je li tužitelju nastala šteta te ako jest, je li ista nastala krivnjom tuženika te koja je visina iste.

15. Također je sporno je li osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije.

16. U odnosu na istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

17. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako navedeni prigovor ističe jer eventualno plaćanjem više stope PDV-a tužitelju nije mogla nastati nikakva šteta.

18. Međutim, tužitelj i tuženik su u vrijeme kada tužitelj tvrdi kako je nastala šteta bili u poslovnom odnosu, odnosno tuženik je vodio poslovne knjige za tužitelja i tužitelj smatra tuženika krivim za eventualno nastalu štetu pa je iz navedenog prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovan.

19. U daljnjem tijeku postupka sud je izvodio dokaze u odnosu na sporne činjenice.

20. Zakonski zastupnik tužitelja CČ u svom iskazu na ročištu održanom 19. ožujka 2026. (str. 120-121 spisa) u bitnom je naveo kako je tuženik za tužitelja vodio poslovne knjige, a vezano za predmet spora, navodi kako je komunicirala sa zakonskim zastupnikom tuženika te kako ga je u više navrata pitala koja porezna stopa se primjenjuje za biljne terarije, na što joj je isti uvijek odgovorio kako se primjenjuje stopa od 25 %. Nadalje, s obzirom na činjenicu kako je negdje dalje čula kako se primjenjuje porezna stopa od 5 % kontaktirala je Poreznu upravu te je od iste dobila mišljenje kako se u konkretnom slučaju primjenjuje stopa od 5 %, o čemu je upoznala tuženika te je prekinula daljnju poslovnu suradnju. Dalje navodi kako je tužitelj u utuženom razdoblju imao 4 poslovnice i u istima su se izdavali računi na kojima je bila iskazana stopa poreza od 25 %, a isto se formiralo nakon što se tužitelj konzultirao sa tuženikom i nakon što je tuženik naveo kako se u konkretnom slučaju primjenjuje stopa od 25 %. U odnosu na biljni terarij, navodi kako je to samoodrživi ekosustav u kojem se biljke sade na pametan način kako bi se zalijevale samo 2 puta godišnje, kako biljke u posudi u koju su posađene kreiraju mikroklimu i preko procesa fotosinteze i kruženja vode omogućuju da su samodostatne, odnosno kako su to biljke koje se sade u određenim omjerima posebne vrste sa kvalitetnim materijalima tako da ta biljka bude samodostatna. Nadalje, biljni terarij ne može postojati bez biljke jer je biljka glavni proizvod, odnosno element u tom terariju, a kupci ne kupuju staklenku, nego biljku koja je samodostatna. Također navodi kako se tuženik nije pozvao na neko mišljenje kada je rekao kako se u konkretnom slučaju primjenjuje stopa od 25 %, nego je to bilo njegovo mišljenje, a čak je i savjetovao da se tužitelj sam raspita koja se porezna stopa primjenjuje. Zakonski zastupnik tužitelja dalje je naveo kako je primijenjena stopa PDV-a utjecala na poslovanje društva i to na dobit i na maržu iz razloga što je tužitelj imao više cijene u odnosu na druga trgovačka društva koja su nudila jednake proizvode, odnosno da je PDV bio manji i prodaja bi bila veća te bi također tužitelj imao i veća ulaganja. Također navodi kako izdani računi nemaju opis proizvoda, a proizvod na računu nije deklariran kao biljni terarij jer su svi koji rade kod tužitelja ili su zaposleni kao vanjski suradnici upoznati o kojem se točno tipu proizvoda radi, upoznati su opisno i vizualno te su svi bili u dućanu i znaju točno kakav je to proizvod, a kako bi bilo lakše na prodajnom mjestu baratati sa sustavom, imena su pojednostavljena. Nadalje, tužitelj pruža i druge usluge osim biljnog terarija te djelomično prodaje i odvojene komponente od kojih se sastoji biljni terarij i to biljke, staklenke, kamenčiće i aktivni ugljen te se navedeni proizvodi prodaju na web shopu, ali ne i u svakoj poslovnici. Dalje navodi kako je PDV plaćen od krajnjih kupaca, odnosno isti nije zadržan kao dobit, nego je proslijeđen državi. Vezano za visinu cijene proizvoda, zakonski zastupnik tužitelja navodi kako je za formiranje visine cijene u obzir uzet iznos PDV-a te se na određenu cijenu od primjerice neto 48 EUR izlazna finalna cijena za kupca formirala na 60 EUR, a odluku o neto cijeni je donosio tužitelj, dok je odluku o bruto cijeni donosilo knjigovodstvo.

21. Zakonski zastupnik tuženika NČ u svom iskazu na ročištu održanom 19. ožujka 2026. (str. 121-123 spisa) u bitnom je naveo kako tuženik nije proizvoljno zaključio kako se primjenjuje stopa poreza od 25 %, nego se savjetovao sa RRIF i TEB, kao i telefonskim putem sa raznih financijskim stručnjacima. Ističe kako je u konkretnom slučaju ključno što terarij ne može opstati bez ostalih elemenata, osim biljke pa nastavno na to nije moguća primjena snižene stope na jedinstvenu isporuku. Vezano za glavni proizvod isti se ekonomski utvrđuje, odnosno mora se raditi kalkulacija za svaki pojedinačni terarij i utvrditi vrijednost elemenata terarija, odnosno koji element se oporezuje po 25 %, a koji po stopi od 5 %. Dalje navodi kako u trenutku kada je zaprimio upit od tužitelja nije postojalo tumačenje Porezne uprave te kako ne postoji zakonska obveza da se u slučaju upita od klijenata mora obratiti Poreznoj upravi i zatražiti mišljenje, odnosno navodi kako su prava i obveze stranaka koje su sklopile ugovor navedena u samom ugovoru, a navedenim ugovorom je definirano što obuhvaćaju knjigovodstvene usluge. Ističe kako je tužitelju samo davao mišljenje, a tužitelj nije imao obvezu postupati po istom te kako nije određivao kalkulaciju cijena za tužitelja, a i dalje je pri stavu kako se na biljne terarije primjenjuje porezna stopa od 25 % iz razloga što propisi nisu dovoljno jasni i postoji mogućnost da onaj koji prodaje proizvode dobije kaznu. Nadalje, PDV plaćaju krajnji kupci i isti se prosljeđuje u državni proračun, odnosno u ovom slučaju tužitelj ne bi zadržao razliku PDV-a za sebe i sa obračunom stope od 25 % tužitelj je prvenstveno zaštitio sebe zbog nejasnih zakonskih odredbi, odnosno zbog rizika različitih tumačenja. Zakonski zastupnik tuženika ističe kako bi i nakon mišljenja Porezne uprave ostao pri mišljenju kako se primjenjuje stopa od 25%, a ovdje se radi o jedinstvenoj isporuci i nije moguća primjena snižene stope. Dalje navodi kako ne postoji pisana dokumentacija iz koje se vidi kako je provjerio koja se stopa PDV-a u konkretnom slučaju primjenjuje, ali je isto provjeravao telefonskim putem i proučavao je zakonske odredbe te kako tužitelj nikada nije decidirano tražio mišljenje tuženika, nego je isključivo provjeravao je li njegovo mišljenje ispravno te kako obračun stope PDV-a utječe na formiranje same krajnje maloprodajne cijene, međutim tužitelj nije manje zaradio zato što je PDV bio veći.

22. Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je ocijenio kao vjerodostojnu.

23. Čl. 1. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) propisano je kako PDV je prihod državnog proračuna Republike Hrvatske.

24. Dakle, PDV koji je u konkretnom slučaju tužitelj obračunao, a krajnji kupac platio, prihod je državnog proračuna, odnosno isti ne čini imovinu tužitelja.

25. Čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. propisano kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

26. Čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je kako oštećenik ima pravo na naknadu kako obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je st. 3. istog članka propisano kako pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

27. U konkretnom slučaju tužitelj je, a kao što je već i navedeno, na ročištu održanom 19. ožujka 2026. naveo kako se šteta sastoji u razlici između preplaćenog iznosa PDV-a i iznosa PDV-a koji je tužitelj trebao platiti, odnosno navedeni iznos predstavlja izgubljenu dobit jer je tužitelj u spornom razdoblju iskazivao manje cijene proizvoda bez obračunatog PDV-a kako bi sa obračunatim PDV-om imao iste ili slične cijene sa trgovačkim društvima koja prodaju iste ili slične proizvode sa PDV-om obračunatim po 5 %.

28. Dakle, tijekom postupka tužitelj je tvrdio kako je do štete došlo jer je iskazivao manje cijene proizvoda kako bi sa obračunatim PDV-om imao iste ili slične cijene sa trgovačkim društvima koja prodaju iste ili slične proizvode sa PDV -om obračunatim po 5 % i to krivnjom tuženika.

29. Međutim, tužitelj je tijekom postupka bio dužan dokazati kako je istom nastala šteta, odnosno kako se u konkretnom slučaju radi o dobitku koji se opravdano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a što tužitelj nije učinio.

30. Naime, PDV koji je tužitelj obračunao prihod je državnog proračuna, a ne prihod tužitelja.

31. Nadalje, tužitelj kao dokaz svojim tvrdnjama nije dostavio cijene, odnosno račune ili bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi bilo razvidno kako su trgovačka društva koja prodaju iste ili slične proizvode i to u utuženom razdoblju imala veću dobit, tj. korist, a sve kako bi sud mogao utvrditi kako je došlo do sprječavanja povećanja tužiteljeve imovine, odnosno kako se radi o dobitku koji se mogao osnovano očekivati .

32. Čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je kako stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. istog Zakona propisano kako svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

33. Nadalje, čl. 221.a ZPP-a- propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenici, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

34. Izvršenim uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, a koju je tužitelj dostavio uz tužbu i izvedenim dokazom saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja sud nije mogao utvrditi kako je tužitelju nastala šteta, odnosno izmakla korist.

35. Naime, navedeno ne proizlazi iz podneska Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci od 17. lipnja 2025., nego je iz istog isključivo razvidno koliko je tužitelj uplatio PDV-a na godišnjoj razini od 1. prosinca 2022. do 30. travnja 2025.

36. Također, iskazi zakonskih zastupnika stranaka, a koji se odnose na sam nastanak štete, su suprotni pa ih sud u tom dijelu nije niti prihvatio.

37. Dakle, a s obzirom na činjenicu kako sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi kako je tužitelju nastala šteta, primijenio je pravila o teretu dokazivanja i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

38. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i tuženika za izvođenjem dokaza vještačenjem iz razloga što tužitelj tijekom postupka nije dokazao kako je istom nastala šteta pa nije bilo potrebe utvrđivati niti visinu iste.

39. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj; 138/23 u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

40. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 15.751,81 EUR, odnosno tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 21. listopada 2025. u iznosu od 3.084,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 3. prosinca 2025. u iznosu od 3.084,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 29. siječnja 2026. u iznosu od 3.084,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 19. ožujka 2026. u iznosu od 3.084,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV, kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 EUR (Tar. br. 1. t. 2.).

41. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 331,80 EUR odbio kao neosnovan i to iz razloga što je tuženik tražio trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, a sud mu je priznao trošak u iznosu od 331,81 EUR, koji mu i pripada.

42. Umješaču na strani tuženika priznat je trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.565,00 EUR, odnosno trošak sastava odgovora na tužbu od 21. siječnja 2026. u iznosu od 3.084,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom održanom 29. siječnja 2026. u iznosu od 3.084,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 19. ožujka 2026. u iznosu od 3.084,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

43. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 24. travnja 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.