Poslovni broj: 30 Pr-575/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužiteljice ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Osnovna škola -Scuola Elementare Belvedere, Kozala 41, Rijeka, OIB: 86030737606, zastupane po punomoćniku Nevenu Kneževiću odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem objave od 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica sa tužbeni zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se kako Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme, Klasa: 112-03/23-01/9, Urbroj: 2170-1-48-01/1-23-1 od dana 14. ožujka 2023. godine, tuženika kao poslodavca, nije dopuštena, i da radni odnos tužiteljice, kao radnika, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto voditelj računovodstva odnosno na iste ili slične poslove koje je obavljala prije donošenja nedopuštene obavijesti iz toč. 1. izreke ove presude, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, u toku od 15 (petnaest) dana. "

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužiteljica (kao radnica) i tuženik (kao poslodavac) zaključili su dana 14. studenog 2022. godine Ugovor o radu na određeno vrijeme kojim je ugovorom tužiteljici zasnovan radni odnos na radnom mjestu voditelja računovodstva. Člankom 2. predmetnog Ugovora o radu na određeno vrijeme ugovoreno je kako će citirani Ugovor trajati do povratka na rad radnice ČLG, odnosno do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana odnosno ne dulje od 14. siječnja 2023. godine, dok je odredbom članka 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme određeno kako će radnica otpočeti s radom dana 14. studenog 2022. godine. Imajući naprijed navedeno na umu, Ugovor o radu na određeno vrijeme od 60 (šezdeset) dana, a s obzirom na početak rada, istekao je dana 14. siječnja 2023. godine. Međutim, radnica je i nakon 14. siječnja 2023. godine nastavila obavljati poslove za tuženika kao poslodavca na radnom mjestu voditelja računovodstva. Stoga tužiteljica odmah upućuje na odredbu članka 12. stavak 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZOR) kojom je odredbom propisano da „Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.“ Citiranom kogentnom odredbom, dakle, zakonodavac jasno propisuje da ukoliko radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, presumira se da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pri čemu ZOR decidirano ne obvezuje poslodavca da posebno obavijesti radnika ima li namjeru produžiti radniku ugovor o radu na određeno vrijeme, već se u tom slučaju, ugovor o radu na određeno vrijeme ex lege pretvara u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Međutim, usprkos gore iznijetom, tuženik je dana 14. ožujka 2023. godine donio i uručio tužiteljici Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme, Klasa: 112-03/23-01/9, Urbroj: 2170-1-48-01/1-23-1. Predmetnom obavijesti obavještava se tužiteljica kako je radni odnos specificiran u točki I. ove tužbe prestao istekom vremena na koji je sklopljen, zatim da tužiteljici radni odnos prestaje dana 14. ožujka 2023. godine kao i da će naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 8 (osam) dana tuženik kao poslodavac isplatiti tužiteljici kao radnici zajedno s pripadajućom plaćom za mjesec ožujak. Dovodeći predmetnu Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vr ijeme u korelaciju s činjenicom da je radnici nakon dana 14. ožujka 2023. godine zabranjen daljnji dolazak na posao, a pritom imajući u vidu kogentnu odredbu članak 12. stavak 10. ZOR-a, više je nego razvidno kako se predmetna obavijest ima smatrati Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Navedeno iz sljedećih razloga:

- ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 14. studenog 2022. godine (s obzirom na odredbu ugovora o njegovu najduljem trajanju) imao je isteći dana 14. siječnja 2023. godine

- tužiteljica je i nakon dana 14. siječnja 2023. godine nastavila obavljati poslove radnog mjesta voditelj računovodstva kod poslodavca

- ugovor o radu na određeno od dana 14. studenog 2022. godine temeljem članka 12. ZOR-a ex lege postaje ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to s danom 15. siječanj 2023. godine

- predmetna Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme ništetna je, budući više (s danom donošenja) nije riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme pa ista niti ne može imati retroaktivno djelovanje

- predmetna Obavijest ima se smatrati Odlukom o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme

- tužiteljici je po donošenju predmetne odluke onemogućen daljnji rad.Shodno takvom utvrđenju, tužiteljica je temeljem ovlaštenja iz članak 133. ZOR-a podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, i to preporučenom pošiljkom s povratnicom dana 20. ožujka 2023. godine, držeći kako predmetna Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme / Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme nije pravilna i zakonita predlažući istovremeno tuženiku njezino stavljanje van snage, vraćanje tužiteljice na rad i priznavanje neprekinutog radnog odnosa kao i svih prava koji iz njega proizlaze. Tuženik je Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa zaprimio dana 21. ožujka 2023. godine, te na isti u otvorenom zakonskom roku od 15 (petnaest) dana počam od dana primitka nije odgovorio, slijedom čega je tužiteljica primorana u daljnjem roku od 15 (petnaest) dana tražiti zaštitu svojih prava iz radnog odnosa pred Naslovljenim sudom. Tužiteljica nadalje ističe kako je Odluka tuženika od dana 14. ožujka 2023. godine paušalna, općenita, nedovoljno obrazložena i kao takva ne može predstavljati temelj za otkazivanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Naime, odredbom članka 115. ZOR-a kao razlozi za redoviti otkaz (a Obavijest se, kako je navedeno, ima smatrati odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme) propisani su:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili, 4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).Međutim, iz zaprimljene Obavijesti tuženika od dana 14. ožujka 2023. godine nije vidljiv niti proizlazi i jedan konkretan podatak na temelju kojeg tuženik kao poslodavac temelji Obavijest/ Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Shodno svemu naprijed navedenom, tužiteljica temeljem članka 133. ZOR-a podnosi Naslovljenom sudu ovu tužbu i predlaže donošenje kojom će sud utvrditi kako je obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 14 ožujka 2023. nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao, te naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditelja računovodstva odnosno na iste ili slične poslove koje je obavljala prije donošenja nedopuštene obavijesti o prestanku ugovora o radu, uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjev u cijelosti. Člankom 105. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje u odgovoru: Zakon), propisano je da uz opće uvjete za zasnivanje radnog odnosa sukladno općim propisima o radu, osoba koja zasniva radni odnos u školskoj ustanovi mora ispunjavati i posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, propisane prednje navedenim Zakonom. Člankom 107. stavak 1. Zakona propisano je da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja, dok je člankom 107. st. 11. Zakona propisano da se iznimno radni odnos može zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana. Člankom 114. stavak 1. Zakona je propisano da o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a ravnatelj samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 60 dana. Trebalo bi biti nesporno da je Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, zakon koji pored općeg zakona (Zakona o radu), propisuje posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi. Radni odnos tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, a koji se temelji na ugovoru o radu na određeno vrijeme od 14.11.2022., a koji je zaključen na rok ne dulji od 60 dana, ne može prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme, u smislu odredbe članka 12. stavak 10. Zakona o radu. To iz razloga što je Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi lex specialis, u odnosu na Zakon o radu kao opći zakon, zbog čega se prvenstveno primjenjuje ovaj posebni zakon. Dakle, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao lex specialis isključuje primjenu članka 12. stavka 10. Zakona o radu. Radni odnos tužiteljice kod tuženika je prestao istekom ugovora o radu, te radni odnos na neodređeno nije prerastao u radni odnos na neodređeno, stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. O prednje navedenoj primjeni materijalnog prava i nemogućnosti presumiranog prerastanja ugovora o radu na određeno u ugovor o rad na neodređeno kod radnih odnosa u školskim ustanovama, već su zauzeli stav kako županijski sudovi, tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Suprotno navodima tužiteljice, Obavijest tuženika o prestanku ugovora o radu nije odluka o otkazu niti predstavlja odluku o otkazu; niti po svojoj formi niti po sadržaju te obavijesti. Dovoljno je uvidom u Obavijest isčitati da se ista izdaje pozivom na članak 112. st. 5. Zakona o radu u kojem stavku zakon propisuje da: „Ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.“, te da je u Obavijesti jasno i nedvojbeno naznačeno da ugovor o radu na određeno prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Prema tome potpuno je promašeno pobijanje nečega što ne postoji, a tužiteljica nema pravni interes utvrđivati Obavijest o isteku ugovora, nedopuštenom. Obavijest je izdana tužiteljici upravo po njezinom traženju, a tuženik nije niti obvezan izdati takvu Obavijest. Predlaže se odbiti zahtjev tužiteljice u cijelosti, te istoj naložiti da naknadi troškove ovog postupka tuženiku.

3. Tužiteljica u svom očitovanju na odgovor na tužbu navodi da p rije svega, tuženik samo parcijalno navodi odredbu članka 05. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školama, pri tome navodeći kako je istom odredbom propisano da je uz opće uvjete za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi potrebno ispuniti i posebne uvjete propisane predmetnom odredbom, aludirajući tako da je uz opće uvjete sukladno općim propisima o radu tužiteljica imala zasnovati ugovor o radu temeljem natječaja. S tim u vezi, ističe se kako je riječ isključivo o stavku 1. članka 105. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, dok su istim zakonom tek u stavcima 2. -16. istoga članka propisani konkretni posebni uvjeti ovisno o vrsti radnog mjesta – primjerice, osoba koje sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu s učenicima, učitelja razredne nastave, učitelja predmetne nastave, nastavnika predmetne nastave, strukovnih učitelja u srednjoj školi, suradnika u nastavi, učitelja stručnih predmeta u osnovnom i srednjem glazbenom i plesnom školovanju, poslove stručnog suradnika, poslove odgajatelja, nastavu vjeronauka, poslove tajnika. Isto tako, ispravno tuženik navodi kako je odredbom članka 107. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano kako se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja, dok je člankom 107. stavkom 11. Zakona propisano da se iznimno radni odnos može zasnovati temeljem ugovora o radu i bez natječaja na određeno vrijeme u slučajevima kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana. Međutim, i u ovom dijelu tuženik samo parcijalno citira odredbe predmetnog Zakona, pritom izostavljajući, a što je izrazito važno u konkretnom slučaju, citirati odredbu članka 107. stavak 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama. Naime, predmetnom odredbom decidirano je navedeno kako se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva s osobom koja ispunjava uvjete iz članka 105. ovoga Zakona za zasnivanje radnog odnosa, a u natječaju se navode i posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi. Dakle, vrlo je jasno (imajući i stavak 2. članka 107. Zakona na umu) kako se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu i na temelju natječaja – i to samo za kategorije zaposlenika i vrste radnih mjesta jasno naznačenih u stavcima 2-16. članka 105. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Stoga, premda Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi, s obzirom na radno mjesto tužiteljice (voditelj računovodstva) ne spada ni pod jednu od navedenih kategorija zaposlenika i radnih mjesta iz članka 105. Zakona, to u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni predmetnog propisa. Daljnja nelogičnost očituje se u činjenici i kako je odredbom stavka 2. članka 4. Ugovora o radu na određeno vrijeme naznačeno kako je radnica stručna za obavljanje poslova ovog radnog mjesta (a radno mjesto naznačeno u stavku 1. članku 4. Ugovora je – voditelj računovodstva), a to sukladno odredbi članka 105. stavka 6. Zakona o odgoju i obrazovanju (koji stavak propisuje posebne uvjete za poslove učitelja predmetne nastave u osnovnoj školi, a ne voditelja računovodstva za koje je radno mjesto sklopljen ugovor), shodno čemu je razvidno jasno sljedeće:

- tužiteljica je zaposlena na radno mjesto voditelja računovodstva

- voditelj računovodstva ne spada ni pod jednu kategoriju osoba iz članka 105. Zakona o odgoju i obrazovanju i osnovnoj i srednjoj školi, slijedom čega se

- u konkretnom slučaju ne primjenjuje članak 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, što dalje upućuje na zaključak

- kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti jedino i isključivo Zakon o radu. Nadalje, a u odnosu na sudsku praksu koju tužitelj dostavlja u spis predmeta, ističe se kako je predmetom razmatranja, u žalbenoj fazi postupka povodom kojeg je Županijski sud u Splitu donio presudu poslovnog broja Gž R-22/2016-2, bilo pitanje da li se ugovor o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen između parničnih stranaka može smatrati ugovorom sklopljenim na neodređeno vrijeme, a ovo u suglasju sa odredbom članka 10. stavak 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR), koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17. Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju bilo riječi o tužitelju koji je sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme poradi obavljanja poslova radnog mjesta profesora povijesti i sociologije, shodno čemu Županijski sud u Splitu jasno upućuje upravo na odredbu članka 105. ZOOOSŠ navodeći sljedeće: „…kada bi se utvrdilo da je predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme…,to bi značilo kako je zaobiđen čitav niz kogentnih zakonskih propisa koji reguliraju zasnivanje radnog odnosa u osnovnim i srednjoškolskim ustanovama i koje treba primijeniti, pa tako i onih iz odredbi članaka 105., 107. i 114. ZOOOSŠ-a, što bi bilo pravno nedopustivo…“. Time je više no razvidno kako se u konkretnom slučaju, opetovano tužiteljica ističe, ne može primijeniti Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi niti primijeniti stav zauzet u citiranoj presudi, a to stoga što radno mjesto tužiteljice ne spada ni pod jednu od taksativno navedenih kategorija zaposlenika/radnih mjesta iz odredbe članka 105. istog propisa temeljem kojeg bi se podredno primijenila i odredba članka 107. istog propisa. Takav stav tužiteljice dijeli i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-1709/2010-2 od dana 23. ožujka 2011. godine u kojoj navodi „…prema ocijeni ovog suda odredba čl. 107. Zakona o odgoju kao poseban propis, kojim se uređuju uvjeti za obavljanje poslova nastavnika isključuju primjenu odredbe čl. 10. st. 4. Zakona o radu kojom odredbom je propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (tako i ovaj sud u odluci Revr-92/09 od 11. ožujka 2009.“ pritom javno stavljajući do znanja kako odredba članka 107. ZOOOSŠ -a isključuje primjenu odredbe članka 10. stavak 4. samo i jedino u slučaju ukoliko je riječ o kojoj od kategorija zaposlenika (čl. 105. ZOOOSŠ-a), kao u tom slučaju poslova nastavnika, ali ne ujedno i u svim slučajevima i u odnosu na sve zaposlenike školskih ustanova. Nadalje, a u odnosu na sadržaj i formu predmetne obavijesti, opetovano se ističe kako je tužiteljica kao zaposlenik nastavila obavljati poslove za tuženika kao poslodavca na radnom mjestu voditelja računovodstva i po isteku roka od 60 dana na koji je rok ugovor o radu sklopljen (a koji rok je istekao dana 14. siječnja 2023. godine), da bi predmetna obavijest datirana s danom 14. ožujak 2023. godine (dakle dva mjeseca nakon proteka roka na koji je Ugovor o radu na određeno sklopljen) sadržavala naznaku kako je radni odnos „prestao istekom vremena na koji je sklopljen, a zatim da tužiteljici radni odnos prestaje dana 14. ožujka 2023. godine“. Dakle, predmetna obavijest ne sadrži jedino naznaku da „Ugovor o radu prestaje istekom vremena na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme“, a kako to tuženik parcijalno navodi, već točkom 2) obavijesti ista konkretno, jasno, nedvosmisleno i nedvojbeno upućuje na datum završetka ugovora o radu „Zaposlenici ČL prestaje radni odnos dana 14.03.2023. godine“. S tim u vezi, ugovor o radu nije prestao istekom vremena na koji je sklopljen (kako to posve pogrešno tuženik navodi budući da je i nakon dana 14. siječnja 2023. godine tužiteljica obavljanja poslove za poslodavca i dolazila na posao), već dva mjeseca od prestanka roka na koji je predmetni Ugovor o radu sklopljen tuženik retroaktivno donosi odluku o prestanku radnog odnosa u kojoj navodi kako isti prestaje istekom vremena od 60 dana na koji je rok i sklopljen, da bi decidirano bilo navedeno kako je radni odnos prestao na dan donošenja obavijesti – 14. ožujka 2023. godine. Dovodeći predmetnu Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme u korelaciju s činjenicom da je radnici nakon dana 14. ožujka 2023. godine zabranjen daljnji dolazak na posao, a pritom imajući u vidu kogentnu odredbu članak 12. stavak 10. ZOR-a, više je nego razvidno kako se predmetna obavijest ima smatrati Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Navedeno iz sljedećih razloga:

- ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 14. studenog 2022. godine (s obzirom na odredbu ugovora o njegovu najduljem trajanju) imao je isteći dana 14. siječnja 2023. godine

- tužiteljica je i nakon dana 14. siječnja 2023. godine nastavila obavljati poslove radnog mjesta voditelj računovodstva kod poslodavca

- ugovor o radu na određeno od dana 14. studenog 2022. godine temeljem članka 12. ZOR-a ex lege postaje ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to s danom 15. siječanj 2023. godine

- predmetna Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme ništetna je, budući više (s danom donošenja – 15.03.2023. ) nije riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme pa ista niti ne može imati retroaktivno djelovanje

- predmetna Obavijest ima se smatrati Odlukom o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Stoga, a posebno imajući na umu da je tužiteljica nastavila obavljati poslove za tuženika čemu se tuženik nije protivio, a da je predmetnom jednostranom „Obavijesti“ tužiteljici prestao radni odnos dana 15. ožujka 2023. godine, ista se ima smatrati Odlukom o otkazu ugovora o radu. Shodno svemu naprijed navedenom, tužiteljica predlaže da Naslovljeni sudu prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak.

4.Podneskom od 19. rujna 2023 tuženik se dodatno očitovao navodeći da nije točan navod tužiteljice da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi jer da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu računovođe, odnosno na radnom mjestu koje ne spada pod niti jednu kategoriju propisanu prethodno navedenim propisom. Naime, odredbom članka 99. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje u tekstu: ZOOOSŠ) određeno je da su radnici školskih ustanova osobe koje u školskoj ustanovi imaju zasnovan radni odnos, a koje sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu s učenicima, kao i druge osobe potrebne za rad školske ustanove. Dakle, suprotno navodima tužitelja, iz definicije sadržane u ZOOOSŠ-u nedvosmisleno proizlazi da se djelatnicima školskih ustanova smatraju sve osobe koje imaju zasnovan radni odnos sa školskom ustanovom, neovisno o konkretnom radnom mjestu koje se obavlja pa se već samim time nameće zaključak da se ZOOOSŠ, kao lex specialis, primjenjuje na sve djelatnike jedne školske ustanove. Uostalom, sve da tome nije tako kako to tvrdi tužitelj, odredbom članka 107. stavkom 1. propisano je da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja koji se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te mrežnim stranicama i oglasnim pločama školskih ustanova, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. U samom tekstu natječaja eksplicitno je navedeno da se popunjava radno mjesto “voditelj računovodstva” i to na puno i određeno radno vrijeme. Stoga, sve i da je točan navod tužitelja da se na istog ne primjenje odredba članka 107. ZOOOSŠ -a, s čim se tuženik ne slaže, činjenica je da se nitko ne može zaposliti u školskoj ustanovi bez provedbe javnog natječaja, a pogotovo je nemoguć scenarij u kojem ugovor o radu na određeno vrijeme “preraste” u ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez provođenja javnog natječaja jer bi to otvorilo vrata zlouporab i, a i diskriminaciji ostalih djelatnika škole. Obveza provođenja javnog natječaja propisana je kogentnom zakonskom odredbom pa istu nije moguće zaobići, osim iznimno zbog određenih razloga koji su navedeni u članku 107. stavku 11. ZOOOSŠ-a. Shodno navedenome, tuženik je stava da se odredba članka 12. Zakona o radu ni na koji način ne može primjeniti u uvodno naznačenoj pravnoj stvari. Nadalje, tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je Pravilnikom o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta tuženika predviđeno jedno radno mjesto “voditelj računovodstva” te da je predmetni natječaj za opisano radno mjesto na određeno vrijeme objavljen iz objektivnog razloga i to radi zamjene privremeno nenazočnog radnika koji se nalazio na porodiljnom dopustu. Dakle, trebalo bi biti jasno da tuženik ne može imati dva sklopljena ugovora na neodređeno vrijeme za jedno te isto radno mjesto te da nema mjesta primjeni odredbe članka 12. Zakona o radu. Što se tiče navoda tužitelja da je isti, kao zaposlenik tuženika, nastavio obavljati poslove na radnom mjestu voditelja računovodstva i po isteku roka od 60 dana na koji je rok ugovor o radu sklopljen, ističe se sljedeće. Tužitelj je zaposlen kod tuženika bez provođenja javnog natječaja, a po osnovu zakonske iznimke predviđene člankom 107. stavkom 11. ZOOOSŠ-a temeljem koje je moguće u školskoj ustanovi zaposliti osobu i bez provođenja javnog natječaja, ali na razdoblje koje nije dulje od 60 dana. Nadalje, radi popunjavanja predmetnog radnog mjesta, tuženik je prvotno objavio natječaj 21.11.2022. na mrežnoj stranici Osnovne škole Belvedere. Međutim, zbog formalnih razloga, taj je natječaj poništen, a drugi je objavljen 13.12 .2022. Natječajni postupak zaključen je na sastanku Školskog odbora 10.2.2023. na način da je isti odbio dati suglasnost za zapošljavanje tužitelja te nakon zaključenja natječajnog postupka nitko nije primljen na radno mjesto voditelja računovodstva. Dakle, tuženik je proveo propisanu proceduru radi zapošljavanja tužitelja temeljem javnog natječaja na određeno vrijeme, međutim, Školski odbor tuženika donio je odluku kojom odbija dati suglasnost za zapošljavanje tužitelja zbog dotadašnjih propusta u radu te je time natječajni postupak zaključen. U međuvremenu, kako je tužitelju sredinom siječnja 2023. isticao prvi ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen temeljem prethodno spomenute zakonske iznimke, istome je ponuđeno sklapanje drugog ugovora, ponovno na razdoblje koje nije dulje od 60 dana, a sve iz razloga što je natječajni postupak još uvijek bio u tijeku te nije postojao drugi način za urediti status tužitelja. Tu je potrebno istaknuti i činjenicu da ugovor o radu sklopljen po navedenoj zakonskoj iznimci prestaje važiti ex lege istekom roka od 60 dana, odnosno poslodavac nema obvezu donošenja odluke o prestanku radnog odnosa ili o otkazu jer ugovor prestaje vrijediti po samom zakonu. Međutim, tužitelj je oklijevao sa potpisivanjem drugog ugovora, iako je svojim radnjama (daljnjim obavljanjem poslova na predmetnom radnom mjestu) pokazivao interes za daljnjim ostankom na opisanom radnom mjestu. Potom, nakon saznanja da po završetku natječajnog postupka (sredina veljače 2023.) ipak nije primljen na predmetno radno mjesto, tužitelj uskraćuje potpis na drugom ugovoru o radu na period ne dulji od 60 dana te ubrzo zahtijeva izdavanje potvrde, odnosno obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, koju sada prilaže uz tužbu. Slijedom svega navedenog, evidentno je da ne postoji način da se zaobiđe zakonom propisana procedura zapošljavanja u osnovnim i srednjim školama, odnosno da je jedini način da se osoba zaposli u školi na period duži od 60 dana taj da osoba bude primljena na oglašeno radno mjesto po okončanju javnog natječaja, što ovdje nije slučaj.

5.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to uvidom u Obavijest o prestanku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14.11.2022. ( list 5 spisa), potvrda o primitku i uručenju (list 7 spisa), ugovor o radu od 14.11.2022. (list 9 spisa), zahtjev za zaštitu prava ( list 9-11 spisa) sudska praksa (list 19-26 spisa), Odluka o poništenju natječaja od 9.12.2022. (list 34-35 spisa), Natječaj (list 36-38 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 47-48), z.z. AL (list 46 spisa), uvid u presliku spisa Pp-1567/2023.(list 53 spisa).

6.U članku 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7.U članku 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8.Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

9.Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 14.studenog 2022. u razdoblju od 14.studenog 2022. do povratka na rad radnice ČLG, odnosno do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana odnosno ne dulje od 14. siječnja 2023. godine , na radnom mjestu voditelj računovodstva, te da joj je radni odnos prestao14. ožujka 2023.

10.Sporno je da li je rad tužiteljice "prerastao" u rad na neodređeno vrijeme te da li ju je tuženik dužan vratiti na radno mjesto na kojem je do tada radila ili na drugo radno mjesto.

11.Stav je suda, a što je sporno među strankama da se da se u konkretnom slučaju na zasnivanje i prestanak radnog odnosa u djelatnosti odgoja i obrazovanja (osnovne škole, srednje škole, učenički domovi…) primarno primjenjuje Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje ZOOOSŠ-a), a ZOR supsidijarno i to na sve osobe koje imaju zasnovan radni odnos sa ustanovom. ( Revr 940/17 od n13. ožujka 2018.)

12.Odredbom čl. 107. st. 1. ZOOOSŠ-a određeno je da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja. Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te mrežnim stranicama i oglasnim pločama školskih ustanova, a rok za primanje prijava kandidata da ne može biti kraći od osam dana (st. 2.). U natječaju se navode i posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi (st. 3.). Radni odnos u školskoj ustanovi se zasniva s osobom koja ispunjava uvjete iz članka 105. ovog Zakona za zasnivanje radnog odnosa (st. 4.). Potreba i prestanak potrebe za radnikom se prijavljuje uredu državne uprave, odnosno Gradskom uredu i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (st. 5.). Školska ustanova može popuniti radno mjesto na način propisan odredbom stavka 1. ovog članka tek nakon što ju je ured državne uprave, odnosno Gradski ured iz stavka 5. ovog članka obavijestio da u evidenciji nema odgovarajuće osobe, odnosno nakon što se školska ustanova istom tijelu pisano očitovala o razlozima zbog kojih nije primljena upućena osoba (st. 8.). Ured državne uprave, odnosno Gradski ured poslove iz stavka 6., 7. i 8. ovog članka, obavlja na način i u suradnji s tijelom predviđenim kolektivnim ugovorom (st. 9.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, radni odnos se može zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: - na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana, - s osobom kojoj je ugovor o radu na neodređeno vrijeme otkazan zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i koja se nalazi u evidenciji ureda državne uprave, odnosno Gradskog ureda, - do punog radnog vremena, s radnikom koji u školskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno nepuno radno vrijeme, - na temelju sporazuma školskih ustanova u kojima su radnici u radnom odnosu na neodređeno vrijeme ako žele zamijeniti mjesto rada zbog udaljenosti mjesta rada od mjesta stanovanja, - na temelju rješenja ministra o pravu zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme iz članka 105. stavka 14. ovog Zakona, - osobom koja se zapošljava na radnom mjestu vjeroučitelja (st. 10). Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 105. ovog Zakona, natječaj da će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenoga natječaja radni odnos se može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete (st. 11.).

13.Imajući na umu citirane odredbe, a glede pozivanja tužitelja na odredbu čl. 11. st. 3. ZOR, zaključiti je da odredbe ZOOOSŠ-a kao poseban propis kojim se uređuju uvjeti za obavljanje poslova radnika u školskim ustanovama, pa tako i kod tuženice, isključuju primjenu odredbe čl. 11. st. 3. ZOR.

14.Stoga, u situaciji kao što je predmetna - kada su stranke sklopile predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme i nisu sklopile daljnji ugovor na određeno vrijeme, iako je tužiteljica faktički radila, dakle kada su postupile protivno odredbama čl. 12. ZOR, ne može se smatrati da je tužiteljica time sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer prema posebnim propisima koji se primjenjuju u konkretnom slučaju, sklapanje takvog ugovora strankama uopće nije dopušteno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-1709/2010, Revr-783/02 i Županijski sud u Splitu broj Gžrs-10/2015).

15. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOR ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Dakle, u slučaju isteka vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme taj ugovor prestaje na osnovi navedene činjenice i u vrijeme njezina nastanka, pa se tada takav ugovor ne može ni otkazivati. Međutim u konkretnoj situaciji, tužiteljica je svjesno nastavila rad i kod poslodavca iako joj je ugovor istekao, odbila je potpisati novi ugovor o radu za daljnjih 60 dana na određeno a za koliko je tuženik jedino zakonito bez javnog natječaja mogao tužiteljici produžiti ugovor o radu, pa je stav suda da je prešutno sklopljen novi ugovor o radu sad tužiteljicom u trajanju od 60 dana, te je protekom istog razdoblja tužiteljici prestao ugovor o radu samim protekom istog, a što je u obavijesti koju je tužiteljica zaprimila samo formalno navedeno.

16.Zasnivanje radnog odnosa ugovorni je odnos uvjetovan voljom i sporazumom samih ugovornih strana, a ovdje je ograničen i izričitim zakonskim propisima ZOOOSŠ-a, koji je lex specijalis, te niti jedna od stranaka nije u mogućnosti siliti drugu stranku na zaključenje ugovora o radu, ali stranke isti mogu i faktički zasnovati prihvaćanjem odredbi ugovora, ali samo sukladno dopuštenim raspolaganjima zakonom i posebnim propisima.

17.U konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke na temelju koje bi se moglo utvrditi da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja računovodstva, i zbog činjenice što je te poslove tužiteljica obavljala sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme koji je zaključila s tuženikom i osobno potpisala, te znala da isti može trajati bez javnog natječaja najduže 60 dana, bila je upoznata sa tim da je tuženik raspisao natječaj, javila se na predmetni natječaj i svjesno nastavila raditi daljnjih 60 dana, te odbila potpisati novo ponuđeni ugovor o radu na to razdoblje, a što uostalom niti ne spori u svome iskazu, pa ne postoje niti pretpostavke na temelju kojih bi se moglo smatrati da je između stranaka faktično sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme budući to nije bila stvarna volja stranaka, već je stvarna volja stranaka bio ugovor o radu na određeno vrijeme do povratka na rad radnice ČLG, odnosno do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana.

18. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 8. i 221. a ZPP odlučeno je kao pod točkom I izreke presude s tim što je tužitelj ica odbijena i sa zahtjevom za povratak na rad budući da sud donosi odluku o povratku na rad samo u slučaju kada utvrdi da je otkaz poslodavca nedopušten i da radni odnos nije prestao (čl. 124. ZR).

19.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a tuženiku zastupanom po punomoćniku, odvjetniku na temelju odredbe Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, - u daljnjem tekstu: Tarifa), prema stavu ovoga suda pripada jednokratna nagrada za najviše četiri radnje za prvostupanjski postupak, te za svaku daljinu radnju u visini od 50 bodova. Imajući na umu navedeno, tuženiku je valjalo dosuditi na ime 4 radnje u prvostupanjskog postupka( odgovor na tužbu, podnesak 19.09.2023, ročišta 17.09.2024 i 27.01.2025), iznos od 500,00 eura te pristup na ročišta 28.04.2025,29.09.2025 i 10.03.2025 (tbr.7.t.2 3X50b odnosno 300,00 eura što uvećano za pripadajući 25 % PDV-a, daje iznos od 1.000,00 eura.

U Opatiji 24. travnja 2026.

Sudac

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a po žalbi rješava nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika