Poslovni broj 19 P.1247/2023-60

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja AM, pok. A, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Fabijanoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika ad. 1 VM, POK. GM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika ad. 2 RM, pok. GM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, oboje tuženika zastupani po punomoćniku UM, odvjetniku u [adresa], nakon javne i glavne rasprave, održane i zaključene dana 17. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao od tuženika ad. 1. VM pok. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnički dio od 21/144 dijela vlasničkog prava na nekretnini označenoj kao katastarska čestica [katastarska čestica] SUTVID 4300 m2 ŠUMA 4300 m2 UKUPNO: 4300 m2, upisanoj u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik ad. 1. VM pok. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti da temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, tužitelj AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] uknjiži suvlasnički dio od 21/144 dijela vlasničkog prava na nekretnini označenoj kao katastarska čestica [katastarska čestica] SUTVID 4300 m2 ŠUMA 4300 m2 UKUPNO: 4300 m2, upisanoj u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime, uz istodobno brisanje suvlasničkog dijela od 21/144 prava vlasništva s imena tuženika ad. 1. VM. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] na toj nekretnini označenoj kao katastarska čestica [katastarska čestica] SUTVID 4300 m2 ŠUMA 4300 m2 UKUPNO: 4300 m2, upisanoj u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Utvrđuje se da je tužitelj AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao od tuženika ad. 2. ZM pok. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnički dio od 21/144 dijela vlasničkog prava na nekretnini označenoj kao katastarska čestica [katastarska čestica] SUTVID 4300 m2 ŠUMA 4300 m2 UKUPNO: 4300 m2, upisanoj u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik ad. 2. RM pok. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti da temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, tužitelj AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] uknjiži suvlasnički dio od 21/144 dijela vlasničkog prava na nekretnini označenoj kao katastarska čestica [katastarska čestica] SUTVID 4300 m2 ŠUMA 4300 m2 UKUPNO: 4300 m2, upisanoj u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime, uz istodobno brisanje suvlasničkog dijela od 21/144 prava vlasništva s imena tuženika ad. 2. ZM pok. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] na toj nekretnini označenoj kao katastarska čestica [katastarska čestica] SUTVID 4300 m2 ŠUMA 4300 m2 UKUPNO: 4300 m2, upisanoj u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.”

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici u zemljišnim knjigama ovog suda, glede nekretnine označena kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uknjiženi kao suvlasnici za po 21/144 dijela prava vlasništva.

1.1. Tvrdi da je osobno i preko pravnih prednika u neprekinutom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu katastarske čestice [katastarska čestica] upisane u Z. Ul. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], već dulje od 50 godina. Naime, tvrdi da je tužitelj, a ranije njegovi pravni prednici, uvijek držao da je predmetna katastarska čestica njegova, a u odnosu na koju se ponašao kao vlasnik, te ga u izvršavanju vlasničkih prava nitko nikada nije sprječavao, ili na bilo koji način onemogućavao. U vezi s navedenim, na osnovu terenske identifikacije obavljene 1952. g., prijepisa starog katastarskog operata i primjenom od 1956. g., izvršen je upis čest. zem. [katastarska čestica] u posjedovni list 89 K. O. [katastarska općina] na ime JM, AMZ."Đon" iz [adresa] u cijelosti. Dana 05. svibnja 2005. g. je preminuo JM "Đan" pok. OM, čiji nasljednik je u cijelosti proglašen JM, pok. OM, sin ostavitelja, a koji je između ostalog naslijedio i vanknjižno vlasništvo nekretnina u K. O. [katastarska općina] prema posjedovnom listu 89 (točka I. pod 2. navedenog rješenja o nasljeđivanju), te koji je do danas upisan kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] upisane u posjedovni list 89 K. O. [katastarska općina], u cijelosti. Slijedom navedenog, navodi da je razvidno kako su JM AMZ " V" i JM " VMZ" pok. OM, jedna te ista osoba, te da je zbog učestalosti prezimena JM u [adresa], nadimak obitelji tužitelja već kroz generacije " G". Također navodi da je razvidno kako su ŠM, p. GMZ "Đoko" i JM pok. OM, jedna te ista osoba. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. OM pok. OM, umrlog **.**.2006., donesenim od strane javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule posl. br. O-49/06, UPP/OS-34/06 od 23. ožujka 2006. g., njihovim nasljednikom u cijelosti je proglašen MM, polubrat ostavitelja, a koji je između ostalog naslijedio i vanknjižno vlasništvo nekretnina u K. O. [katastarska općina] prema posjedovnom listu br. 89 (točka I. pod 2. navedenog rješenja o nasljeđivanju). Diobenim ugovorom sklopljenim između tužitelja i DM kao diobenika - ugovornih stranaka, na kojem su isti ovjerili svoj potpis pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman iz Korčule na dan 09. veljače 2006.g. pod brojem: OV-327/06, diobenici - ugovorne stranke su suglasno odredile da tužitelju u isključivo vlasništvo i posjed između ostalog pripadne i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u posjedovnom listu br. 89 za K. O. [katastarska općina] (toč. II. navedenog ugovora).

1.2. Kako je, kako navodi, tužitelj, računajući i posjed svojih pravnih prednika, u neprekinutom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine koja je predmet ove tužbe već dulje od 50 godina, na kojoj vrši faktičnu vlast i u odnosu na koju se ponaša kao vlasnik, te da u izvršavanju vlasničkih prava nitko nikada nije sprječavao, ili na bilo koji način onemogućavao, to je dosjelošću stekao pravo vlasništva na toj nekretnini, pa predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i da utvrdi pravo vlasništva tužitelja na utuženoj nekretnini.

1.3. Podneskom od 16. veljače 2026. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev dopunom i ispravkom pojedinih navoda tužbe tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (stranica 184-185 spisa), čemu se tuženici nisu protivili.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici VM i RM (l.s. 19) osporavaju sve navode iz predmetne tužbe u potpunosti, te se protive bilo kakvom zahtjevu tužitelja u odnosu na utvrđenje prava vlasništva na katastarsku česticu [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2.1. U svojoj pisanoj dopuni odgovora na tužbu u podnesku predanom na ročištu glavne rasprave od 4. rujna 2018., nadalje navode da su oni – tuženici svoja prava na predmetnoj nekretnini stekli temeljem valjanih pravnih osnova, i to nasljeđivanjem. Tvrde da je predmetna nekretnina u cijelosti vlasništvo tuženika. Pravni prednik tuženika, njihov otac GM, rješavajući vlasništvo svojih nekretnina ishodio je donošenje presude pod posl. br. P-182/65 od 01. lipnja 1966. g., kojom je izričito utvrđeno da je predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo dosjelošću. Presuda u tom postupku zbog određenih formalnih nedostataka nikad nije proknjižena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, zbog čega su tuženici pokrenuli i niz ostavinskih postupaka, sve s ciljem prijenosa suvlasničkih udjela na stvarne vlasnike, tj. tuženike, i to u ostavinskim postupcima pod posl. brojevima O-608/82, O-760/89 i O-761/89.

2.2. Također osporavaju navod tužitelja da bi on bio posjednik predmetne nekretnine. Također osporavaju i poštenje tužitelja kao i njegova faktička vlast, budući da su tuženici njihovi pravni prednici držali posjed predmetne nekretnine. Navode da tuženici prebivaju izvan područja na kojem se nalazi čestica zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], tako da njihova faktička vlast zasigurno nije intenzivna. Štoviše, tuženici su namjeravali čekati uređenje vlasničkih odnosa, kako bi u trenutku kada ovu nekretninu "očiste", istu priveli obliku ekonomskog iskorištavanja, što bi zasigurno vršili putem trećih osoba. Stoga predlažu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženici.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao isprave iz spisa, i to izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 6 spisa), potvrda Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnina od 15. svibnja 2014. (str.7 spisa), posjedovni list broj 89 k. o. [katastarska općina] (str.8 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli poslovni broj O.141/2005 iza pok. ĆM pok. OM "Đan" od 13. srpnja 2005. (str.9-10 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli poslovni broj O.49/2006 iza pok. ĆM pok. OM od 23. ožujka 2006. (str.11-12 spisa), Diobeni ugovor između AM i MM od 9. veljače 2006. (str.13-14 spisa), presudu ovog suda od 1. srpnja 1966. poslovni broj P.182/65 (str. 32-33 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci iza pok. EM poslovni broj O.402/11 (str.34-39 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci iza pok. GM poslovni broj O.475/00 od 9. svibnja 2001. (str. 39-42 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku iza pok. LM O.121/1968 od 18. ožujka 1968. (str.43 spisa), rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli iza pok. NM pok. NM O.227/55 (str. 44-46 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku iza pok. TM O.608/82 (str. 47-50 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i preslik Z-501/63 (str. 58- 68 spisa), pismo od 4. siječnja 1971. s potpisom GM (stranica 190- 192 spisa), pročitani su i pregledani spisi u rekonstrukciji ovog suda pod posl. brojem O- 608/1982 (33 Su-1421/2017), O-760/1989 (33 Su-1422/2017), O-761/1989 (33 Su- 1420/2017), te spis Općinskog suda u Rijeci pod posl. brojem O-859/2016 (raniji O- 475/00), spis Općinskog suda u Rijeci pod posl. brojem O402/2011, te spis ovog suda poslovni broj P-182/65, proveo je očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika Mladena Muhoberca (str. 72-75 spisa), koji je sačinio i položajnu skicu predmetne nekretnine (l.s. 77do 79) kao i fotografije lica mjesta prilikom očevida na koje vještačenje vještaka mjernika stranke nisu imale primjedbi pa ga sud nije niti neposredno saslušavao u dokaznom postupku, saslušane su parnične stranke (str. 89-94 spisa), svjedoci VM, BM, ĐM, ŽM (str. 99-106 spisa).

3.1. Na ročištu od 17. veljače 2026. tuženici su u spis dostavili još jednu ispravu – pismo od 4. siječnja 1971. s potpisom GM, navodeći da ispravu predaju tek sada jer su u posjed iste došli tek naknadno. Kako se na e-mailu uz koji je predmetna isprava dostavljena tuženiku VM nalazi datum 6. prosinca 2024., to sud prihvaća istinitim navod tuženika da je tek tada došao u posjed ove isprave, dakle da je bez svoje krivnje nije mogao ranije priložiti za vrijeme prethodnog postupka, radi čega je sud u smislu odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a prihvatio ovaj dokazni prijedlog te je i ovu ispravu pročitao.

4. Presudom ovog suda od 14. rujna 2020. poslovni broj P-418/2014-40 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Po žalbi tužitelja, rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 15. studenoga 2023. poslovni broj Gž-4189/2020 ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na suvlasničkim udjelima tuženika na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pozivom na institut dosjelosti.

6. Nakon pregleda isprava iz spisa predmeta i temeljem navoda stranaka, proizlazi da su sljedeće činjenice nesporne:

- da su tuženici uknjiženi kao suvlasnici predmetne nekretnine za po 21/144 dijela prava vlasništva, što proizlazi iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka u spisu predmeta,

- da su uknjiženi temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svojih pravnih prednika pok. EM – (majke tuženika) i pok. GM (oca tuženika), a koji je u zemljišnim knjigama uknjižen temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svojih pravnih prednika oca pok. NM i brata pok. LM, kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju koje su tuženici dostavili u spis (str.34-46 spisa), pregleda spisa Općinskog suda u Rijeci pod posl. brojem O-859/2016 (raniji O-475/00) i pod posl. brojem O402/2011 i povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i preslik Z-501/63 (str. 58-68 spisa),

- da su osim tuženika, u zemljišnim knjigama kao suvlasnici uknjiženi i TM pok. NM za 42/144 suvlasnička dijela, CM za 42/144 suvlasnička dijela i IM žena R za 18/144 suvlasnička dijela (braća i sestra djeda tuženika pok. NM pok. NM).

6.1. Sporno je pravo vlasništva predmetne nekretnine, odnosno jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja ili su tuženici stvarni vlasnici predmetne nekretnine.

7. Na tu okolnost sud je pregledao isprave iz spisa predmeta, proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, saslušao svjedoke i stranke.

8. Iz potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 15. svibnja 2014. godine (str. 7 spisa) proizlazi da je na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila upisana u posjedovnom listu katastra br. 89, kao posjednik bio upisan na osnovu terenske identifikacije obavljene 1952. godine i primjenom od 1956. kao posjednik AMZ "Đon" iz [adresa] u cijelosti, a nakon njega je on ispisan a upisan je ŠM. GMZ "Đoko" u cijelosti, s tim da je navedeno da se pravni temelj i godina promjena upisa ne može utvrditi, a što proizlazi iz te potvrde.

8.1. Nasljednik pok. ĆM pok. OM, " VMZ" je njegov sin JM, a nasljednik pok. OM pok. OM je njegov polubrat MM, a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli poslovni broj O.141/2005 iza pok. ĆM pok. OM "Đan" od 13. srpnja 2005. (str.9-10 spisa) i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli poslovni broj O.49/2006 iza pok. ĆM pok. OM od 23. ožujka 2006. (str.11-12 spisa), a predmet nasljeđivanja je bilo, između ostaloga, izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine.

8.2. Pregledom Diobenog ugovora od 9. veljače 2006. godine je utvrđeno da su tužitelj AM i MM sporazumno razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnina, temeljem koje je tužitelju u ovoj parnici pripalo u isključivo vlasništvo i posjed među ostalima predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (izvanknjižno vlasništvo).

9. Nadalje, izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj P-182/1965 te je utvrđeno da je postupak pokrenut po tužbi GM (oca tuženika) protiv 9 osoba naznačenih kao nasljednici 1. pok. ČM i protiv 2. HM pok. NM. U historijatu tužbe je naznačeno da je tužitelj GM pok. NM univerzalni nasljednik sada pok. NM, koji je imao sestru ČM (IM) udatu ČM, te braću KM i PM (dakle preostali upisani suvlasnici predmetne nekretnine). Dalje se navodi da je nekretnine upisane kao suvlasništvo parničnih stranaka u tom postupku isključivo koristio GM, koji je živio sa svojim pok. ocem NM i majkom SM, pa je te nekretnine nastavio koristiti i tužitelj u toj parnici GM, nakon smrti svoga oca NM i poslije smrti svoga brata LM, koji je umro bez oporuke 1963. godine i koji nije ostavio drugih naslijednika, te poslije smrti plodouživateljice FM, žene NM (oca tužitelja GM) 1964. godine. U tom je postupku donesena pravomoćna presuda zbog izostanka temeljem koje su tuženici (protiv 9 osoba naznačeni kao nasljednici 1. pok. ČM) dužni priznati tužitelju pravo vlasništva stečenog temeljem dosjelosti na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9.1. Izvršen je uvid u spise ovog suda poslovni broj O- 608/1982 za koji se provodi obnova spisa – rekonstrukcija pod brojem Su 1421/2017 jer se spis izgubio iza pok. TM pok. NM, poslovni broj O-760/1989 za koji se provodi obnova spisa

– rekonstrukcija pod brojem Su 1422/2017 jer se spis izgubio iza pok. CM pok. NM i spisa O-761/1989 za koji se provodi obnova spisa – rekonstrukcija pod brojem Su-1420/2017 jer se spis izgubio, iza pok. IM rođ. CM pok. NM, udovice R (dakle iza uknjiženih suvlasnika predmetne nekretnine, 2 brata i sestra djeda tuženika). Uvidom u spise u rekonstrukciji je utvrđeno da su donesena rješenja o nasljeđivanju iza gore navedenih osoba kojim su između ostaloga kao ostavinska imovina utvrđen suvlasnički udio predmetne nekretnine, a za koji su pok. TM pok. NM, pok. CM pok. NM i pok. IM još uvijek upisani kao suvlasnici u zemljišnoj knjizi. Nasljednicima pok. TM pok. NM i pok. CM pok. NM su nepravomoćno proglašeni GM (otac tuženika) te druge osobe (nećaci i pranećaci). Iz spisa je razvidno da je protiv rješenja o nasljeđivanju žalbu podnio GM (otac tuženika) pozivajući se na ovosudnu presudu br. P 182/65 od 1. srpnja 1966. godine tvrdeći da je tom presudom pravomoćno utvrđeno prema nasljednicima i njihovim prednicima da je GM u cijelosti vlasnik tih nekretnina koje su predmet ostavine. Nasljednicima pok. IM rođ. GM pok. NM, udovice R su nepravomoćno proglašeni 11 nasljednika (među kojima nisu tuženici, ni njihov otac, a ni tužitelj), a i u tom postupku se nasljednik GM, otac tuženika žalio na to rješenje pozivajući se u žalbi na ovosudnu presudu br. P 182/65 od 1. srpnja 1966. godine.

10. Dakle, tužitelj se za temelj stjecanja svojeg prava vlasništva poziva na dosjelost, tvrdeći da je predmetna nekretnina u neprekinutom dugotrajnom posjedu njega i njegovih pravnih prednika, koji ima kvalitetu propisanu zakonom za stjecanje prava vlasništva, pri čemu tužitelj svoj posjed na predmetnoj nekretnini izvodi iz posjeda svoga dunda ĆM zvanog " U", koji je bio upisan u katastru kao posjednik predmetne nekretnine, a poslije njega njegov sin, te na tu okolnost dostavlja povijesni slijed popisa posjeda i preostale isprave kojima dokazuje neprekinuti niz sljedništva od upisanog katastarskog posjednika do tužitelja. S druge strane, tuženici tvrde da su oni vlasnici predmetne nekretnine koju su stekli nasljeđivanjem iza oca pok. GM, a koji je ishodio pravomoćnu presudu P- 182/1965 kojom je utvrđeno da je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

10.1. Treba istaknuti da je prema stajalištu ovog suda pokretanje postupka pred ovim sudom poslovni broj P-182/1965 bilo u svrhu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa u obitelji GM na nekretninama u k. o. [katastarska općina], koje su bile u vlasništvu pok. NM i pok. SM, a koji su imali 4 djece – NM (djeda tuženika), TM, HM i IM (preostali uknjiženi suvlasnici), s tvrdnjom da je te nekretnine nastavio isključivo koristiti AR pok. NM (djed tuženika) i da ih je temeljem dosjelosti stekao u vlasništvo. Presuda je donesena samo u odnosu na nasljednike pok. IM. Međutim, predmet ovog postupka nisu suvlasnički udjeli TM, HM i IM, već jedino tuženika kao nasljednika iza pok. GM i NM, te neovisno o odnosima u obitelji NM, u ovom je postupku za raspraviti jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dosjelost temeljem kojih je tužitelj stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine.

11. Nadalje, iz pisma datiranog "Rijeka, 4. siječnja 1971." s potpisom GM, proizlazi da je pismo upućeno RMZ u vezi čestice na [adresa] o kojoj su razgovarali. U pismu je GM napisao "molim te da mi pošalješ ovjereni prijepis tog kupoprodajnog ugovora…istovremeno da poduzmeš radnje za uknjižbu i mene obavijestiš o poduzetom", u protivnom ako to ne poduzme u roku od mjesec dana, bit će primoran ustati tužbom zbog uzurpiranja prava vlasništva, obzirom ne želi djeci ostaviti nesređeno imovno stanje, uz nadu da će stanje urediti na razuman način. Dakle, iz sadržaja ove isprave proizlazi da su prednici stranaka još 1971. razgovarali o vlasničkom statusu čestice na [adresa], a da se predmetna čestica nalazi na predjelu [adresa] potvrđuju iskazi svjedoka VR i ĐM, o čemu u daljnjem tijeku obrazloženja.

12. Odredbom članka 159. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14; u daljem tekstu ZOV), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom tih stvari, a ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1). Stavkom 2 istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo nad tom nekretninom protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

12.1. Odredbom članka 160. stavak 1. ZOV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a st. 2. istog čl. propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračuna i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni, samostalni posjednici.

12.2. Nadalje, odredbom članka 18. st.1, 2, 3, 4 i 5 ZOV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed; st 1), da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st.2), da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da mu ne pripada prava na posjed (st. 3), ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 4), te da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (st. 5). Člankom 11, st. 1 i 2 ZOV-a je propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava – samostalni je posjednik (st. 1), s tim da će se posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno (st. 2).

13. Izvršen je uviđaj na licu mjesta na kojem je identificirana predmetna nekretnina. Sud je pristupio na lice mjesta s asfaltnog puta koji vodi kroz mjesto Drače. Odmah uz asfaltni put nalazi se kuća tužitelja i velika uređena parcela – maslinik koju je sudski vještak identificirao kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojoj se nalaze masline te je zemljište uredno i održavano. Na sjeverozapadnom kraju tog maslinika počinje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je identificirao sudski vještak mjernik. Uz sjeverozapadnu granicu tog maslinika vidi se suhozidom ozidani stari pješački put omeđen s obje strane suhozidom širine 1-1,20 m, koji nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je potpuno zarastao visokom makijom – stablima česmine tako da je praktički neprohodan skoro cijelom svojom dužinom i koji vodi skoro do 2/3 sporne čest. zem. [katastarska čestica], a čije se protezanje vidi po kopiji katastarskog plana, jer je nemoguće vidjeti zbog visokog raslinja – makije što je dalje s njime. Svakako na jednak način je zarasla i sporna čest. zem. visokom neprohodnom makijom, ali se dade s početka vidjeti da u tom gustišu imaju 2 zarasle masline, za koje prisutni tužitelj navodi da su se prije radile i da ih ima puno više – zaraslih. Iz tog gustiša vidi se par krošnji visokih borova i česmine nekih 6-7 m visine i razgranate krošnje. Nema mogućnosti probiti se na tu česticu, a ni na susjedne čestice zem. jer su i one sve na jednak način zarasle. Između maslinika i sporne čestice postoji još na nekim mjestima vidljiva suhozidna međa visine cca 30 cm, dok se na pojedinim mjestima skoro izgubila.

13.1. Sudski vještak mjernik Mladen Muhoberac je sačinio položajnu skicu predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (l.s. 78) na kojoj je vidljiv njen položaj i protezanje u odnosu na susjedni maslinik u vlasništvu tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u odnosu na susjedne parcele i cestu koja prolazi uz obalni pojas, te je sačinio i fotografije maslinika tužitelja na kojima je vidljiv stupanj zaraštenosti susjedne sporne parcele, koja je zarasla u makiju i koja je neprohodna.

13.2. Stranke su suglasno izjavile da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno identifikaciju predmetne nekretnine i dostavljenu skicu lica mjesta te su suglasni da nema potrebe da usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje (str. 88 spisa).

14. Tužitelj AM u svom stranačkom iskazu (l.s.89) navodi da je rođen 1954. godine, a da se njegov otac zvao GR pok. OM, a njegov otac JM, zvani " G". Ovaj nadimak zvani " G" je dobio jer je djed bio u [adresa], pa kad bi ga pitali kako su ga zvali on bi rekao RR, i na kraju se pretvorilo u G. Taj nadimak obiteljski od tada nosi njihova obitelj. Također, navodi da postoji njegov dundo, brat njegovog oca, koji se također zove JM pok. OM, koji je imao nadimak " VMZ", a obiteljski je također nosio nadimak " G". Navodi da postoji i treći ŠM, pok. GMZ obiteljski nadimak G, koji je rođen 1953. godine i koji je njegov prvi rođak, dakle, od njegovog dunda ĆM, pok. OM, s nadimkom VMZ, sin. Njegov dundo i dundov sin, obojica JM, su bili upisani kao posjednici u katastru na predmetnoj čestici zem. [katastarska čestica]. Nakon smrti njegovog prvog rođaka, ĆM, pok. OM " G", njega je naslijedio njegov polubrat MM rješenjem o nasljeđivanju s obzirom da on nije imao djece, nije bio niti oženjen, jer je bio osoba sa psihičkim problemima i dobar dio života je proveo u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu, gdje je i umro. Cijelo imanje je bilo na njegovom pok. djedu, JM, zvanom G. Njegovog djeda naslijedili su tužiteljev otac, GR i očev brat JM, VMZ. Tužitelj i njegov brat UR naslijedili su svoga oca, a njihovog dunda ĆM, VMZ, naslijedio je njegov sin JM, pok. GMZ, G, a ovoga je opet naslijedio MM. Kako je njegov dundo imao u vlasništvu i nekretnine na Korčuli koje je stekao nasljeđivanjem svoje supruge koja je inače bila s Korčule, a on se o dundu i njegovom sinu brinuo do kraja života, dok je ovaj MM živio u [adresa], to su oni zaključili, on i MM, diobeni ugovor, koji je više faktički darovni ugovor, po kome su njemu

– tužitelju pripale Jovanove nekretnine na Pelješcu, a MM je zadržao nekretnine na Korčuli. Kada ga se pita ne može se točno izjasniti koji je prvi od njegovih prednika baštinio, stekao, naslijedio čest. zem. [katastarska čestica], samo zna da su se oni još kao djeca igrali na toj čest. zem, zapinjali su na njoj pločice za ptice. U to vrijeme kad su bili djeca dio te čest. zem. je bio zarastao u šumu, a ovaj bliži dio prema masliniku s kojeg se došlo prilikom očevida prema toj čestici, je bilo zasađeno maslina, otprilike 20-tak stabala. O tim maslinama brinuo se njegov pok. dundo JM, zvani " VMZ", on ih je brao okopavao, a i on mu je u tome pomagao. Taj njegov dundo JM, rođen je 1914. godine, a umro je 2005. godine, bio je dosta vitalan, ali zadnjih pet, šest godina sigurno nije tamo ništa radio. Navodi da je on živio u [adresa] od 1975. godine do 1980. godine, a nakon toga u [adresa]. Onaj maslinik uz cestu kroz kojim se prošlo prilikom očevida, navodi da je to njegovo vlasništvo, a kuća uz maslinik nije njegovo vlasništvo. Navodi da ima kuću koja je malo dalje, nekih 100 m dalje od ovog maslinika. Rođen je 1954. godine. Navodi da i danas na ovoj parceli koja je danas zarasla bere pritke za lozu i drva za ogrjev. Navodi da nije gledao u zemljišnim knjigama tko je upisan kao vlasnik na spornoj parceli, jer čovjek kad je mlad o tome ne vodi računa. Navodi da poznaje ovdje prisutnog tuženika, poznavao mu je i oca GM, za kojeg zna da ima kuću u [adresa], a oba tuženika je viđao preko ljeta, dolazili bi, viđao ih je u [adresa], ali ih nikad nije vidio na ovoj zemlji. Nikad mu se od njih nije nitko obraćao da bi mu spočitao zbog čega on koristi ovu spornu parcelu. Ovaj maslinik koji je u njegovom vlasništvu kroz koji se prošlo (prilikom očevida) i koji graniči sa spornom parcelom bio je izgorio svojevremeno u požaru, pa je obnovljen nakon požara, nikle su masline iz starih krekova koje on održava. Navodi da je taj maslinik i prije požara on obrađivao, nikad nije bio zarastao. Navodi da je ova prva najbliža kuća je u biti vikendica, da nitko ne živi tu i iznajmljuje se ljeti gostima, a vlasnik je i preminuo i nije ga nitko predložio za svjedoka, s obzirom da on nije imao saznanja o tome što se tu radi. Kada ga se pita zašto je tužio samo tuženike, s obzirom da ima više uknjiženih suvlasnika iz obitelji IM, navodi da je razgovarao s jednim pripadnikom te obitelji ZR, koji ima u Dubrovniku praonu rublja, ne može se sjetiti njegova imena, i on mu je rekao da oni nisu zainteresirani za to, a on je potomak IM, koja je i uknjižena kao suvlasnica na predmetnoj nekretnini. Navodi da ne zna tko su potomci IM i koliko ih ima, a ZR je bila iz obitelji GM imala je misli tri brata. Prije podnošenja tužbe misli da je razgovarao ili s bratom tuženika ili s tuženikom koji je prisutan u sudnici. I tad su mu oni rekli da nemaju puno saznanja o tome, da je to vodio njihov pok. otac. Nije mu poznato da bi GM, otac tuženika ranije bio tužio pripadnike obitelji IM. Koliko zna GM je živio u [adresa], dolazio bi ljeti kada bi ga on uglavnom viđao, zna da je on imao zemlje na drugoj strani brda koje gleda prema Mljetu, pozicija Za vrhom, to je daleko u odnosu na ovu poziciju sporne čest., i ne vidi se. Ne zna kako te parcele izgledaju. Navodi da su oni ovu parcelu znali koristit na način da bi brali zelen za stoku – grm (planike, lemprine), također, navodi da su imali par magaraca, koje su ostavljali u toj parceli jer je bila ograđena suhozidom, da pasu, to je radio njegov otac i dundo. Također su na toj parceli imali od suhozida napravljen mali kućar, metar x metar i po, koji je bio natkriven granama, gdje bi sakrivali i vrše da ih netko ne bi ukrao. Navodi da ni njega, ni njegove prednike nitko nikad nije sprečavao ili onemogućavao u korištenju ove sporne parcele. Sjeća se najranije da je to bilo u njihovoj obitelji kad je on kao dijete imao 5, 6 godina, a prije toga mu ne seže pamćenje, niti to zna iz priče svojih prednika. Navodi da kad je govorio da su u njegovom djetinjstvu oni to koristili, onda je mislio na njihovu obitelj JM, s obzirom da su u to vrijeme svi skupa živjeli, njegov otac, dundo, njegov sin, njegov brat, sestra, majka, baka. Kada ga se pita kako to da je ta parcela samo njegova s obzirom da ima brata i sestru, onda navodi da je ovaj njegov dundo JM, zvani U, bio ostavio jednu pisanu formu da nakon smrti sve to pripadne njemu - tužitelju, ali je to ostavio uz uvjet da se on brine o njegovom sinu, prvom rođaku koji je imao psihičke probleme, te taj dokument nije zadovoljavao sudsku formu s obzirom da je bio pod uvjetom. Tad je on – tužitelj odnio taj dokument javnom bilježniku i ona mu je rekla da ne može na temelju toga naslijediti. Inače navodi da su se njegov otac i dundo podijelili tako da se znalo što je čija zemlja, a kada je to točno bilo ne zna, vjerojatno kod kuće ima zapisano, ali svakako je to bilo prije ovoga vremena kada je kao dijete imao 5, 6 godina, misli, da je to bilo nekih 50- tih godina, s tim da su i nakon diobe nastavili živjeti zajedno u jednoj kući, a radi se o obiteljskoj kući u [adresa]. Kad ga se pita vezano za diobeni ugovor sa MM, onda navodi da su savjetovani od nekoga stručnjaka da stave da su suvlasnici svih nekretnina tako i onih na Korčuli, da će se biti lakše podijeliti, a MM je znao cijelu situaciju vezano za dunda i njegovog polubrata, i da je njemu dundo sve htio ostaviti, kako nekretnine na Pelješcu, tako i nekretnine na Korčuli koje je (na Korčuli) stekao od svoje supruge. MM je bio jako korektan prema njemu, a upravo iz razloga što je sve znao što je on -tužitelj učinio za njegovu obitelj. Navodi da MM i sada živi na Novom Zelandu, a dapovremeno dolazi obično u [adresa]. Navodi da je osobi koja je sastavila ovaj diobeni ugovor on dao podatke koji su uneseni u ugovoru o diobi. Sa pripadnikom obitelji IM jer razgovarao otprilike i kad je nazvao nekoga od tuženika, to je bilo malo prije podnošenja tužbe. Ove njegove prednike koji se svi isto zovu, negdje su vodili kao AMZ, a neke kao GMZ, navodi da je i on u posjedu nekih dokumenata gdje se navode različitim imenom. Navodi da on kad uđe na ovu parcelu vidi gdje ima primjerice stablo česmine, pa nekad uđe na tu parcelu sa strane, posiječe je za drva, a ona nakon par godina opet izraste, istina nije brao drva ima godina - godina i po dana. Navodi da ima uz kuću još jednu parcelu s maslinama i tamo nema šume, a ima parcela gdje ima šume i loze. Na ovoj parceli 100 m dalje navodi da ima sagrađene dvije kuće, da je jedna sagrađena 1981. godine, a druga dvije godine kasnije, a da je na toj parceli ranije bio maslinik.

14.1. Tuženik VM u svom stranačkom iskazu (l.s. 91) navodi da vezano za iskaz tužitelja, kada je govorio da je kao dijete napasana stoka u masliniku, da je on to očito pobrkao s obzirom na nisku dob i da se stoka očito napasala u ovom masliniku kojeg on i danas obrađuje, a koji se nalazi u produžetku sporne parcele. Također, ističe da je on u posjedu avio snimka iz 2000. godine na kome se vidi da ni tada sporna parcela nije bila obrađivana, već da je zarasla kao što je i danas. Kada je tužitelj spominjao jednog od " IM" s kojim je razgovarao u Dubrovniku onda se to radi o JR koji je unuk IM koja je sestra njegovog djeda NM i koja je još uvijek upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica na predmetnoj nekretnini. Njegov otac (Z) OR se,još 1966. godine kada je otac tuženika pokušao ishoditi prvu presudu radi utvrđenja prava vlasništva, nije tome protivio, jer je znao da je njegov djed AR "othranio" svoje roditelje, te otpremio dotom svoju sestru IM, rođ. AR, dok su njegova druga dva brata CM i TM živjeli u [adresa], a djed tuženika, NM, im je skupio i novac da im plati put za [adresa]. To je razlog zbog kojeg se i taj JR u razgovoru sa tužiteljem nije ničemu protivio, jer je znao da oni nisu vlasnici te zemlje. Također ističe da iz popisa posjeda u katastru nije jasno o kojima se osobama radi jer se radi o osobama istog imena i prezimena i istog imena oca, te ističe da se i u rješenju o nasljeđivanju pojavljuje ista osoba iza koje se vodi ostavinski postupak. Također ističe da se on sa tužiteljem ne poznaje, da nikad nisu razgovarali, ističe da je možda tužitelj njega vidio kad bi on došao u [adresa], u trgovinu, pa bi možda pitao sumještanine tko je ovaj, pa bi mu oni rekli. Također, ističe da je tužitelj radio u Komunalnom poduzeću općine Janjina, te je išao od kuće do kuće popisivati utrošak vode na vodomjerima svaki mjesec, pa ističe da je tako dolazio u kuću njegova brata RM, u [adresa], i nikad mu nije pristupio i rekao da to riješe. Njegov brat RM i danas inače živi u [adresa], a povremeno bi dolazio kao i on preko ljeta. Preko ljeta on - tuženik bi bio u svojoj kući u [adresa] jer i tamo imaju zemlje, dok je brat koristio kuću u [adresa], a njih dva između sebe još nisu podijelili zemlju. Preko ljeta on bi bio mjesec, mjesec i po dana na Pelješcu, a brat nešto kraće, brat je radio u privredi, a on u prosvjeti, pa bi brat bio kraće od njega. Kuća njegovog brata u [adresa] je udaljena od sporne zemlje zračne linije negdje 3,5 – 4 km, a putem i dulje, a nije moguća optička vidljivost s pozicije njegove kuće, zbog brežuljaka. Ističe također da je njegov otac GM pošao u mirovinu 1965. godine i od tada, iako je živio u [adresa], dolazio je na Pelješac i obitavao u vrijeme poljoprivrednih radova 5, 6 mjeseci, a dolazio je i više puta na godinu, te je obrađivao sva zemljišta na kojima je bila poljoprivredna kultura. Bio je zadrugar u poljoprivrednoj zadruzi Pelješki vrhovi u [adresa], gdje je prodavao svaku godinu grožđe ili vino, kako koju godinu. Imao je negdje oko 8000-9000 loza u predjelu Drače i u Janjinskom polju, a radi se o parcelama koje gledaju na Mljet. Također je imao i jedan maslinik sa 120 maslina u predjelu Sutvin koja parcela gleda na Malo more, dakle, na istoj strani se nalazi gdje je sporna parcela, udaljena je od nje nekih 300 m zračne linije, putem nešto duže, također nije moguća optička vidljivost zbog konfiguracije terena.

Navodi da su dva brata njegovog djeda NM otišla u [adresa] još prije 1. svjetskog rata, a negdje 30-tih godina prošlog stoljeća njihova sestra IM se udala i otišla živjeti u [adresa] u obitelj JR. Tako da je na imanju ostao njegov djed ŠR sa svojim roditeljima, suprugom IM i svojom djecom. Njegov djed je imao tri sina, oca tuženika, GM, te njegovu braću RM i LM. 1943. godine J su strijeljali njegovu pok. baku MR, supruga djeda NM i spaljuju njihovu obiteljsku kuću u [adresa], kada su izgorjeli svi obiteljski dokumenti. Brat njegovog oca RM je prije završetka 2. svjetskog rata poginuo u partizanima, nije bio oženjen, niti je imao potomaka. Drugi brat njegovog oca LM je bio zarobljen od strane O u 2. svjetskom ratu i bio je u logoru u Njemačkoj, vratio se dvije godine nakon završetka 2. svjetskog rata iz Njemačke. Njegov otac GM je 1947. godine otišao sa Pelješca najprije u Dubrovnik, potom u Split, zatim u Rijeku, a bio je policijski inspektor. Poslije 2. svjetskog rata, misli 1947. godine djed seoženio za drugu suprugu FM koja je bila iz Stonske luke, sa Pelješca, a prije toga je bila sluga kod njega, i tako su se upoznali. Očev brat LM iz zarobljeništva vratio se psihički poremećen, jedno vrijeme je živio u [adresa], s ocem i maćehom, da bi na kraju bio smješten u psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu gdje je i preminuo. Nije se ženio i nije imao djece, a bio je u takvom stanju da se nije mogao baviti ni poljoprivredom. Njegov djed AR teško je podnio gubitak svoje žene u ratu i jednog djeteta, te stradanje drugog sina LM u logoru i nije ga bio da tako kažem volja ništa, tako da je cijelo imanje bilo na njegovoj supruzi FM koja je sve to sama obrađivala a navodi da je na tu okolnost predložiosvjedoka koji je u to vrijeme živio u [adresa] i imao zemlju blizu njih, svjedok BM. Sjeća se djeda još kao dijete da je već tada bio u krevetu, a djed je preminuo 1955.godine, a navodi da je on rođen 1949. godine. Navodi da je od 2. godine života svako ljeto provodio u [adresa], a kasnije u [adresa], jedino nije bio u vrijeme Domovinskog rata. U [adresa] boravi od 1982. godine, ali svako ljeto posjećuje brata u [adresa] i ovoga susjeda BM u [adresa] i u kući u [adresa], to je u predjelu Drača koja mu je kuća udaljena nekih 200-300 m, ali se optički ne vidi zbog konfiguracije terena. Taj BM je do 1960. stalno živio u [adresa], a poslije toga se preselio u Dubrovnik, potom u Rijeku, ali svako ljeto dolazi jer iznajmljuje tu kuću u [adresa], i obrađuje masline koje su u neposrednom susjedstvu ove sporne parcele, udaljene su nekih stotinjak metara, ne graniče neposredno, on ih je vidio s ceste, nije nikad tamo išao. Te njegove masline se nalaze između te sporne parcele i ovih njihovih maslina o kojima je govorio. Inače naše i Škrabalove parcele su sve uvijek u blizini jedna drugih. Čak nakon 2. svjetskog rata njegov djed AR, kako je ostao bez kuće, je živio u kući BM, sve dok njegov otac GM nije kreditom obnovio tu staru kuću, koja je bila obnovljena 1954. godine i djed je i u njoj umro. Maćeha njegovog oca FM, je po kazivanju BM za svoga života vodila svoju magaricu i vezivala je na ovoj spornoj parceli i brala drva. Njega je njegov otac, još dok je bio dijete vodio na ovu drugu parcelu gdje je u to vrijeme FM obrađivala masline, a kasnije njegov otac kad je pošao u mirovinu nije više te masline obrađivao, jer su one u to vrijeme izgorjele u požaru koje je spominjao i tužitelj, a tom prilikom mu je otac pokazivao sa ceste koja inače ide uz more kroz Drače i druge parcele koje su bile njihove, među kojima je pokazao i ovu spornu parcelu, iako on tada nije išao u to vrijeme, za tim, jer je bio gradsko dijete. Ova sporna parcela uvijek je bila tako zarasla da onu nju nikad nije mogao ući, a to govori o periodu kasnije kad je on počeo brinuti o tome, a to je bilo nakon što je njegov otac umro, 2000. godine. Nakon očeva smrti znajući da tu negdje ima neka naša parcela zamolio je BM da mu je pokaže, to je bilo negdje 2002. godine. I tada je zatekao, može reći, isto ili slično stanje kao što je i danas. Tada je obišao malo koliko je mogao oko parcele nije je uspio cijelu obići, jer je neprohodno, ali je vidio da su međe parcele "još", zapuštene, mjestimično urušene, da ih nitko nije održavao, također jevidio u ovom početnom dijelu parcele koja graniči s maslinikom za kojeg tužitelj govori da je njegov, na dubini od metar, metar i po, posječeno, ali nije pravio oko toga nikakav problem, jer je običaj na Pelješcu da ako su susjedne međe zarasle i ugrožavaju drugu kulturu ili nasad, da se mogu malo posjeći i nitko oko toga ne pravi problem. Navodi da je još u dva navrata bio na toj parceli i vidio je da je stanje nepromijenjeno. Navodi da je masline tužitelja koje su u susjedstvu ove sporne parcele vidio prvi put kada je bio s ocem, tada su tu bile velike masline, i vidio je da je oko njih bilo očišćeno, vidjelo se da se tu očito napasala neka stoka, jer inače ne bi bilo tako. Navodi da na tom masliniku nije nikad zatekao tužitelja ili nekoga od njegovih da bi razgovarali, a nije bilo ni razloga za to. Kada ga se pita, navodi da se na Pelješcu se šumsko zemljište prodaje po cijeni od 1 EUR do 1,5 EUR po m2 i uglavnom se te šume ne prodaju, niti se održavaju, i zbog toga na Pelješcu često i gori. Ističe da on nije znao da su u katastru kao posjednici upisani JM, a navodi da je on parcelu po ocu naslijedio iza njegove smrti, te opet drugi put nakon smrti njegove majke koja je također iza oca naslijedila jedan dio. Njegov djed AR ostavio je testamentom svu zemlju svome sinu LM, a kako je LM bio osoba sa psihičkim problemima, njegov otac mu je bio skrbnik. Nakon Časlavove smrti njega je naslijedio njegov otac, GM i cijeli taj niz je upisan u zemljišne knjige. Ističe da u Rijeci sud nije prihvatio nekretnine koje iza njegovog oca nisu bile upisane u zemljišnim knjigama u ostavinskom postupku iza njega iako su i oni imali takvih nekretnina na kojima su bili u posjedu, već je naknadno morao zatražiti provođenje ostavine iza naknadno pronađene imovine. Njegov otac GM je svojevremeno vodio parnicu kontra JR koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, te je bio ishodio presudu, međutim,nije se uspio po njoj uknjižiti, jer nije mogao dokazati slijed u odnosu na one koji su bili upisani u zemljišnim knjigama u međuvremenu. Stoga mu je savjetovano da ponovno tuži što je on i učinio pred Domovinski rat, i dobio je presudu na koju je izjavljena žalba,a toj parnici su bili priloženi i ostavinski spisi koji su nakon toga zagubljeni, jer su se za vrijeme Domovinskog rata premještale arhive i nestali su ovi ostavinski spisi, stoga je pokrenuta rekonstrukcija tih ostavinskih spisa, koji su priloženi ovom parničnom spisu, a i tog parničnog postupka. Po mojim saznanjima nije dovršena rekonstrukcija tog parničnog spisa, jer bi me moj odvjetnik obavijestio o tome. Navodi da je on s bratom o ovome razgovarao, i on nema drugih saznanja, niti drugačije mišljenje od njega. Navodi da je prvi put dobio saznanje da su JM upisani kao posjednici u katastru kada je dobio pismo od punomoćnika tužitelja, pa su se onda čuli na telefon povodom toga i on mu je tada rekao ako njegova stranka ima kupoprodajni ugovor, a da ja ne znam za njega, da ću mu to priznati, a ako ne, da u protivnom neću. Također je njegov otac par godina prije svoje smrti napravio pregled događanja u ovoj drugoj parnici što se vodila i on je u tim bilješkama našao navod da je DR, sin njegove tetke IM, rođ. AR, tijekom parnice njemu ponudio da se nagode na način da DR, koji je inače bio sudac u Zagrebu, pripadne jedna čestica i uz nju polovina baš ove sporne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz čega proizlazi da ni njegov otac, a ni DR nisu imali nikakvih saznanja da bi bila u posjedu nekog drugog. Inače DR svako ljeto bi dolazio, ali u [adresa], s obzirom da su Š iz [adresa]. Kad je njega otac vodio i pokazivao mu parcele, bio je u dobi od 10, 12 godina. Navodi da sZlatkom BM nije u rodbinskim odnosima, ali da je u dobrim odnosima kao i sa svim susjedima u [adresa]. Navodi da nije bio nikad u masliniku BM, ali mu je on rekao gdje ga ima. Navodi da nije nikad stalno živio na Pelješcu, preko cijele godine. On i brat su pomagali njihovom ocu u poljoprivrednim radovima kad bi došli ljeti, primjerice očistio je dvije oskoruše od drače u Janjinskom polju. Išao je brati ljeti paprike, pomadore u Janjinsko polje, a koje je sadio njegov otac. Navodi da nije nikad ništa radio na ovoj spornoj parceli, a nije ni njegov brat, a nije vidio oca da bi radio na spornoj parceli, ali ju je držao kao svoju. Ova poljoprivredna zadruga ima i vinariju i trgovinu mješovite robe, koja je naknadno izašla jer je privatizirana.

14.2. Svjedok VR u svom iskazu (l.s. 99) navodi da je on rođak s tužiteljem, da je njegov i tužiteljev djed, JM, zvani G, bili dva brata. Navodi da se njegov djed zvao ĆR. Misli da se otac njegovog djeda zvao GR, ali nije siguran. Tuženike poznaje slabo, onako iz viđenja, a poznavao je i njihovog oca GM. Zna oko kojeg se zemljišta vodi ova parnica, radi se o predjelu "Bratkovica", gdje on ima također zemljište koje je sada zaraslo, na njemu je "gora", a ranije su bile masline, dijeli ih samo međa. Ne zna katastarski broj svoje parcele. Inače navodi da stanuje u [adresa], cijeli život, a da je to nekih 2 km dalje i da se od tuda ne vidi ova parcela. Nema druge zemlje u blizini ove sporne parcele. Navodi da je prije 40 godina prestao raditi ove svoje masline na susjednoj parceli, jer ih više nije mogao raditi, bio je zaposlen u poljoprivrednoj zadruzi Pelješki vrhovi, a pošao je u mirovinu prije 10 godina, bez obzira što je imao puno godina i cijelo vrijeme je radio kao blagajnik u toj zadruzi. Kad ga se pita navodi da se ne bi mogao sjetiti GM da bio on bio zadrugar, a vjeruje da je on bio zadrugar da bi se ja sjetio. Nekad su imali tri stotine zadrugara, a sada ih imaju malo. Navodi da kada je on obrađivao svoje masline, na susjednoj zemlji koja je predmet ove parnice, navodi da je bio maslinik i da je taj maslinik održavao dundo tužitelja, JM, sin OM, zvan " U". Njemu je poznato da je ovaj maslinik koji se radi uz cestu u vlasništvu tužitelja AM, a kada ga se pita zašto se taj maslinik radi, a ovaj koji je uz njega se ne radi, te je zarastao kao i njegova parcela, ističe da ne zna zašto se to ne radi, da po Pelješcu ima dosta zemlje koja se ne radi. Navodi da je na toj parceli viđao samo tužiteljevog dunda i članove njegove obitelji, a da nije nikad viđao na toj parceli nikoga iz obitelji GM. Ne zna od kada se ta parcela ne radi, a misli da je prvo njegovaparcela – susjedna, zarasla, a tek onda ova. Kad ga se pita zna li čije je to vlasništvo, on misli da je to vlasništvo tužiteljevog dunda i to stoga što je samo tamo njega viđao i njegove članove obitelji, a ne zna tko je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama na toj spornoj parceli. Ne zna temeljem čega su oni bili u posjedu te parcele, ali zna da je od starina to bilo njihovo. Navodi da nije nikad vidio da bi GM obrađivao neku zemlju na Pelješcu, a ne poznaje, ni njegova sina RM, a poznaje VM koji preko ljeta živi u [adresa], ali i njega slabo poznaje. Navodi da poznaje svjedoka, BM, on je također iz Popove luke, a živi u [adresa], a poznaje ga onako, viđao ga je da obrađuje svoju zemlju u polju u [adresa]. Ne zna da li taj BM ima zemlju u blizini ove koja je sporna, nije ga tamo nikad viđao. M tužitelja, misli da je rođen 1914. godine, a on je rođen 1936. godine. Navodi da se sin dunda tužitelja zvao se također JM. Moguće da su ga isto zvali " G", po djedu. Otac dunda tužitelja zvao se isto JM, zvani " G". Ovu zemlju je obrađivao i djed tužitelja JM, zvan " G", a imao je i dva sina, A i OM. GR, sin djeda tužitelja je imao troje djece. Oni su se zvali Dtužitelj, UR i Ć.

14.3. Svjedok BM u svom iskazu (l.s. 100) navodi da zna između koga se vodi ova parnica i zbog koje zemlje. Nije u srodstvu ni sa jednom parničnom stranom. Navodi da ima u suvlasništvu s pok. bratom čestice zemlje u blizini. Navodi da te (njegove)nekretnine koje su u blizini nose oznaku katastarski čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Te njegove parcele nalaze se jugoistočno od ove sporne parcele, i ne graniče s njom, ova najbliža čest. 432/19 udaljena je od sporne parcele nekih 300 m, a ove ostale se nalaze također tu u blizini, ali su dalje od te, s tim da parcela 43/2/48 i 432/19 međusobno graniče, a ova treća je malo udaljenija. Sve tri njegove parcele su u biti zarasle. Dio čest. zem. [katastarska čestica] su prodali, tako da su na njoj izgrađene tri kuće. Na tim parcelama uvijek je bila šuma i one se nikad nisu obrađivale, navodi da tu ne može ni zec proći. Ističe da je on rođen 1940. godine i živio je do 1960. godine u [adresa]. Navodi da mora reći kako je 1953. godine rađen katastarski popis. Naime, to je bio period nakon sukoba E i L, kada je N tražio američku pomoć, a jedan od uvjeta je bio da se rasformiraju seljačke zadruge kako bi se uspostavila privatna imovina na poljoprivrednom zemljištu i počeo plaćati porez. U to vrijeme to se radilo na način da je geometar koji je u to vrijeme bio ER iz [adresa] došao u selo, okupio ljude i pitao prisutne čije je ovo, čije je ovo, tko bi se javio on bi ga upisao kao posjednika. U to vrijeme djed tuženika AR živio je u njegovoj kući s obzirom da ga je drugi svjetski rat potpuno dotukao, J su mu ubili suprugu, spalili kuću, posjekli vinograd, a u partizanima mu je poginuo jedan sin, a drugi sin je obolio psihijatrijski u ratu i liječio se, tako da NM koji je tada bio star nije bilo do ničega i nije bio na tom sastanku. Na tom sastanku GR se prijavio da je njegova ova sporna parcela 432/17 k. o. [katastarska općina] koja je predmet ove parnice, a isto tako se prijavio na jednu njihovu parcelu koja nosi oznaku 432/19, koja je tu u blizini, a koju je već naveo, koja je tada bila u vlasništvu obitelji T, koji su njegovi rođaci i koju su parcelu oni kasnije naslijedili u suvlasništvu, od koji su neki u [adresa]. Navodi da su kasnije imali sud sa tužiteljem i njegovim bratom, UR, i to su dobili, a parnica se vodila pred ovim sudom, a sada nema podatak o broju toga predmeta. Na tom sastanku ni ovaj T nije bio prisutan, jer je bio bolestan, na umoru u krevetu, a to je ovaj GR znao. Kako se radilo na tim katastarskim popisima posjeda na zna jer je bio prisutan na drugim popisima, jer se isto radilo, a na ovom konkretnom on nije bio prisutan jer je tada bio dijete. Zna za jedan primjer gdje je obitelj B odselila u [adresa] i ostavila na čuvanje svoje imanje LR i njenom sinu Đ, koji su kada je bio taj popis posjeda cijelo imanje prepisali na sebe. Djed tuženika AR se ponovno oženio iza rata za FM i njemu je poznato da je ona sa te parcele koja je predmet ove parnice kupila listopadno lišće za humus i skupljala drva za ogrjev. Na toj parceli nikad nije bilo maslina, masline su na gornjoj parceli NR, ova parcela je uvijek bila zarasla, ali se moglo proći. Na toj parceli je bilo stabala česmine – primorski hrast, te je ta drva FM sjekla za ogrjev. Ispod te parcele su maslinici obitelji GR, do ceste. Tužitelj i njegov brat su bili u Južnoafričkoj uniji, ne zna do kojih godina, tako da oni to nisu mogli koristiti. Nije vidio ni dunda tužitelja ĆM, zvani " VMZ" da bi radio nešto na toj parceli, on je radio samo na masliniku. Navodi da su se oni kao djeca išli tu kupati, pa su tuda prolazili. Inače on od kada je odselio s Pelješca dolazi svake godine na odmor u kuću u predjelu [adresa], što je u blizini, a to je udaljeno jedno 500, 600 metara, te bi tuda onda prolazio, tako da je imao uvid. Navodi da poznaje svjedoka koji je svjedočio prije njega (VR). Zna da bi VR imao graničnu parcelu sa spornom parcelom, zna da mu polubrat ima parcelu koja nosi oznaku 13/1 i na njoj je sagrađena kuća, a ta parcela ne graniči sa spornom parcelom, već između njih postoji još jedna parcela koja nosi oznaku 25 k. o. [katastarska općina], te to svjedok pokazuje na kopiji katastarskog plana kojeg ima sa sobom. Navodi da je on do 1960-te godine, dok je tamo živio obrađivao njihove maslinike na [adresa] što je udaljeno nekih 500, 600 metra, a nakon što je odselio to je nastavio raditi njegov brat, sada pokojni. Otac tuženika je pošao rano u mirovinu, jer je imao beneficirani radni staž, bio je zapovjednik zatvora u Rijeci i misli da je otišao 1966. u mirovinu, tako nešto. Navodi da su se inače viđali i u Rijeci gdje su živjeli, s obzirom da su njegovi od tuženikovog oca), otac i maćeha živjeli u njegovoj (svjedokovoj) kući, a i on kad bi došao dolje. Obitelj tuženika je završila svoju kućunegdje 60-ih godina. Mirkov otac se nije uspio preselit u novu kuću, umro je prije toga. GM kad je pošao u mirovinu obrađivao je zemlju na Pelješcu, obrađivao je vinograd i maslinike, prodavao je grožđe u poljoprivrednu zadrugu Janjina "Pelješki vrhovi", ne zna da li je predavao grožđe ili vino, ne zna koliko je točno loze imao, ali zna da je imao dosta toga. Misli da je GM poznavao oca tužitelja, ali ne vjeruje da je poznavao tužitelja. Navodi da nije pokazivao tuženiku VM gdje se nalazi sporna parcela, on je to našao po mapi. GM, otac tuženika, imao je vinovu lozu u Popovskome polju i u predjelu "Za vrh" koji gleda prema Mljetu. Kad je bio veliki požar na Pelješcu 1983. godine tu su došli vatrogasci i polijevali su šmrkovima, tako da taj dio uz cestu nije izgorio 431/17, sve dokle su oni dosezali sa šmrkovima, a niti njegove - svjedokove parcele. Postoji još jedna cesta koja ide iznad ovih parcela i na koju se može doći vozilom i s nje su prskali također tako da se taj dio sačuvao. Kada ga se pita, navodi da nakon smrti GM, oca tuženika, a što je bilo 2000. godine, VM nije od njega tražio da mu pokaže koje su parcele njegova oca, s obzirom da je on sam to znao, jer je svaki školski raspust dolazio na Pelješac i radio sa ocem, jedino je tražio da mu pokaže parcelu na predjelu "Zlozda", a to svakako nije u blizini sporne čestice. Navodi da do 1920. godine sva ova okolna zemljišta koji su bili šuma, bili u vlasništvu sela [adresa] kada su te parcele podijeljene na seljane, i svatko je dobio 9 parcela, koje nisu sve tu na istom mjestu, a neke su udaljene, a sve su te čestice bile u k. o. [katastarska općina]. Navodi da je išao u srednju školu u Splitu, a da je studirao elektrotehniku u Rijeci, uz rad. Upisao je srednju večernju školu 1963. godine, a 1965. godine je iz Splita odselio u Rijeku gdje je završio srednju školu i faks i živio je u Rijeci, a sada živi povremeno u Rijeci, apovremeno na Pelješcu. Dolazio je većinom na godišnji odmor 15 dana u kolovozu, 15 u listopadu. Navodi da je FM umrla negdje koliko se sjeća iza 1966. godine, nije bio doma na Pelješcu. Navodi da nije ni u dobrim, ni u lošim odnosima sa tužiteljem, u onoj parnici koju je spominjao oni su ih tužili, jer im se on upisao kao vlasnik čest. zem. na kojoj su bili upisani kao posjednici u katastru, pa se onda upisao (temeljem toga) kao posjednik u katastru. Kuća u [adresa], njihova, u kojoj je živio djed tuženika AR, sa svojom suprugom FM udaljena je od sporne parcele nekih 2,5 km i to starom pješačkom "magarećom" cestom, koja je sada zarasla i FM kada je brala drva na ovoj spornoj parceli ta drva je nosila na magarcu. Kad je FM umrla bila je već starija žena, imala je 70 godina, možda i 80, umrla je negdje 1965. godine, ali nije siguran. Navodi da kada bi dolazio u [adresa] da bi živio u kući do kuće u kojoj je živio AR, također u [adresa], tako da je viđao FM kada bi nosila drva na magarcu, a to zna jer su i oni imali svoje maslinike koje su obrađivali jedno 400 m dalje u blizini kuće njegovog brata, a da bi se tu došlo, mora se proći pored ove sporne parcele, tako da je FM osobno viđao kako nosi drva na magarcu. Inače AR (djed tuženika) je imao i šumu u predjelu Jeljinje što je bliža pozicija za drva, međutim, ona je nepristupačna, nije bilo puta. Kad je FM nosila ta drva na magarcu, navodi da je imao 15, 16 godina. Kada ga se pita je li netko od AR prodao spornu parcelu Ž, onda sigurno zna da nije prodao, jer je GM, kojeg je dobro poznavao bio takav da ne bi ni jednog milimetra zemlje prodao. On je bio čovjek staroga mentaliteta, držao je do svoga i s tim se ponosio. Ova parnica koja se vodila između tuženika i mene radi naše zemlje, misli da se vodila 2006. ili 2007. godine, ali broja se ne može sjetiti.

14.4. Svjedok ĐM, u svom iskazu (l.s. 103) navodi da zna između koga se vodi ova parnica, a vodi se zbog zemljišta, a zna i gdje je to sporno zemljište. Radi se o zemlji na području zvanom "Bratkovice". To zemljište nalazi se u blizini kuće TR, u blizini ceste. Misli da je to zemljište sada pod šumom- makijom. Misli da pri donjem dijelu ima 10-tak maslina, i koliko zna misli da one nisu očišćene, one su zarasle, ali se vide. Ispod te parcele između nje i puta nalazi se također maslinik koji je u vlasništvu tužitelja, koji je prilično dobro očišćen. Navodi da ima kuću u predjelu Sutvid, jedno 500-600 metara udalje od te parcele, međutim, iz kuće ne može vidjeti tu parcelu, jedino kad prolazi u blizini te parcele s glavne ceste uz more. Navodi da ima svoju zemlju uz svoju kuću, nema ništa bliže ovoj spornoj parceli. Tuženike C zna iz viđenja, a oni njega vjerojatno ni ne poznaju, oni žive u [adresa], preko ljeta dolaze možda mjesec, dva, u srpnju i kolovozu. Tužitelja poznaje, njegova kuća je 400, 500 metara dalje, praktički žive u istom selu. Zna da je sporna parcela bila parcela dunda tužitelja, ĆM, zvan " VMZ" ili " I". Njega je viđao da iz [adresa] gdje je živio dolazi raditi ovaj maslinik, te je na tovaru vozio drva i masline, a ta je drva brao na ovoj parceli koja je sporna. Ne zna kako je došlo do toga da ta parcela bude njihova. Na tom predjelu ima vlasnika zemlje iz [adresa] i iz [adresa], to je sve povezano srodstvom. Navodi da sa samim mjestom [adresa] nema ništa i kada ga se pita ne zna da bi u prošlom stoljeću mjesto imalo u vlasništvu šumu i da bi se ona dijelila među suseljanima. Rođen je 1954. godine. Nije tužitelja viđao da radi na ovoj spornoj parceli, ali zna da je ovaj maslinik ispod ove parcele dao nekome u zakup. Zna da je tužitelj cijeli život živio na Pelješcu, a kada ga se pita da li je neki period života živio izvan Pelješca u inozemstvu, poznato mu je da je živio u [adresa], misli 5, 6 godina, a misli da se vratio 1980. godine. S njim je bio i njegov brat, koji se vratio kasnije, prije 10-tak godina. Poznato mu je da je ovaj maslinik koji se obrađuje ispod sporne parcele tužitelju ostavio njegov dundo I, jer ga je ovaj uzdržavao do smrti. Poznato mu je da tuženici [adresa] u [adresa] imaju u vlasništvu više zemljišta, a ne zna na kome se vodi u zemljišnim knjigama – na koga je upisana sporna parcela. Misli da ovaj predio kad je bio požar na Pelješcu 1983. godine nije gorio, iako je požar bio došao blizu. Poznaje svjedoka koji je danas svjedočio, VR, i zna da on uz ovu spornu parcelu ima svoju parcelu koja s njom graniči, a kada se svjedoku predočava položajna skica sudskog vještaka Mladena Muhoberca (l.s. 78) onda svjedok prstom pokazuje da se radio ili o čest. zem. [katastarska čestica] ili o čest. zem. [katastarska čestica] i misli da je sada na tim parcelama šuma, a da su nekad davno bile masline, a zna sigurno da je radio nekad njegov otac, a možda i on – svjedok VR. Tu u blizini ima kuću i brat VR, još malo prema zapadu, ali uz cestu, ali njegov brat je to naslijedio od svoje majke, za razliku od ove parcele od VR, koju on ima po ocu. Kada ga se pita navodi da je vidio ovoga dunda tužitelja zvanog RMZ da obrađuje i ovih 10-tak maslina na početku sporne parcele, jer bi nekad stao s njim popričao kad bi išao cestom i taj dio koji je on obrađivao je bio očišćen, dok je preostali dio parceli bio zarastao u šumu. Zna da je taj VMZ tu dolazio ribati i imao je svoje vršice koje je bacao s kraja. Zna da je on te vršice kad je završio negdje sakrivao malo dalje od ceste, ali kada ga se pita da li je bilo kakvo sklonište za vrše navodi da to ne zna. Navodi da nije nikad vidio da bi netko iz obitelji

GM dolazi na spornu parcelu. Nema saznanja da bi netko dundu tužitelja " RMZ" ili tužitelju branio da koristi tu parcelu, ne zna kako bi on to mogao znati.Viđao je dunda tužitelja RMZ da obrađuje ovu parcelu koja je sporna negdje 70-ih, 80-ih godina, a možda i 90-ih, ali tada je već bi star, a znam da je VMZ rođen 1914. godine. VMZ je imao brata, to je otac tužitelja. M tužitelja VMZ je naslijedio svoje imanje od oca zajedno sa ocem tužitelja i oni su svoje imanje između sebe podijelili da se zna čije je, a to zna jer je svatko obrađivao svoju parcelu, primjerice otac tužitelja je obrađivao parcelu udaljenu 100 m, a VMZ je obrađivao maslinik uz spornu parcelu i dio sporne parcele. Tužitelj ima brata i jednu sestru.

14.5. Svjedok ŽM u svom iskazu (l.s. 104) navodi da zna između koga se vodi ova parnica i zbog čega. Nije u zavadi ni sa jednom od stranaka, a sa tužiteljem je u tazbinskom srodstvu, naime oženili su dvije sestre. Zna gdje je sporna parcela, a inače stanuje u [adresa]. Navodi da je na toj parceli bi prije 10-tak godina u više navrata. U više navrata 2009. godine kada je bila konjuktura na Pelješcu, naime sadila se pojačano vinova loza, on je sam zasadio novih nasada između 3- 4.000 novih čokota, te mu je trebalo novih pritaka za vinograd, a kako je to lakše ubrati na sjevernoj strani Pelješca pitao je tužitelja ima li gdje zemlje da bi mogao ubrati tih pritaka, te mu je on rekao da ima jednu parcelu i pokazao mu je ovu spornu parcelu na kojoj je u 15-tak dana ubrao pritaka od vrijesa, leprinke i planike i to sve na toj parceli u količini oko 3.000 komada. Tristo komada mu je moglo stati na "pick up"u tovarni prostor. Kad ga se pita da li ga je netko vidio dok je to brao navodi da ga je vidio tužitelj D, a možda i susjed koji ima tu u blizini kuću. Susjed je negdje iz Neretve, a ne zna kako se zove, a ne zna ni da li je netko bio u kući jer je on to brao u šumi. To je bilo u studenom jer je nasade posadio u proljeće iste godine. A taj novi vinograd nalazi se na poziciji Dingač - Mokalo, a loza je bila divljaka, Mali plavac na koju je on cijepio plenku maloga plavca i ta pritka je potrebna da se loza veže za tu pritku da je vjetar ne bi slomio budući se mali plavac ne uzgaja u Dingaču na način da se podiže na plantažnu žicu. Kada jebrao ove pritke počeo je s početka parcele na način da je prešao iza maslinika na jednu međicu gdje je bilo nekih 20-tak zaraslih maslina između kojih se moglo proći kariolom, te jeprošao kariolom, te je sjekao te pritke. Taj drugi dio je bio potpuno zarastao u šumu – makija. Navodi da je brao pritke kako bi bilo dovoljno mjesto tako da se vidjelo ono što je posjekao na mjestu gdje je posjekao, ali je s puta ta parcela izgledala još uvijek zarasla. Nakošto jekrenula ova parnica i nakon što ga je tužitelj pitao bili svjedočio da je brao drva na ovoj parceli rekao mu je da se radi o zemljištu koje je on naslijedio od svoga dunda OM zvanog "Đanko". Kada ga se pita navodi da mu tužitelj nije rekao da je imao nekakvu sličnu parnicu sa BM za neku drugu zemlju, niti mu je poznato da je vodio takvu parnicu. U Potomju 70% ljudi je upisano u katastar kao posjednik zemljišta i plaćali su porez za to zemljište, a u ZK knjigama je upisan netko drugi kao vlasnik, s tim da su upisani temeljem dogovora, ugovora i slično. I stvarno upisani vlasnici ne prave probleme kod upisa prava vlasništva. Dok je brao ova drva na spornoj parceli navodi da ga nitko nije ometao niti mu branio da nešto radi. Njega je na tu parcelu doveo osobno tužitelj, pokazao mu je zemlju i dao svoju kariolu, te mu rekao da je on to naslijedio od pok. Č. Prije toga ja sam imao samo saznanje da je sva imovina pok. dunda tužitelja Č u [adresa] išla D, a što tu čini svu imovinu navodi da to ne zna. On osobno nije D vidio da radi na toj parceli, ali mu je on rekao da je i on osobno brao pritke na toj parceli za svoje nasade vinograda.

15. Prvenstveno treba reći da su iskazi parničnih stranaka i svjedoka u određenim dijelovima međusobno suglasni te ih je u tom dijelu sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, obzirom nisu u protivnosti drugim izvedenim dokazima u ovom postupku, uviđaju na licu mjesta te materijalnim dokazima – ispravama i priloženim spisima. U dijelovima u kojima se iskazi razlikuju – tko i na koji način je koristio predmet prijepora, u daljnjem obrazloženju će se dati posebna ocjena.

16. Temeljem provedenih dokaza, osim ranije iznesenih činjenica utvrđenih pregledom isprava iz spisa i priloženih spisa, nedvojbeno proizlazi kao utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj vlasnik kčbr. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je maslinik, uredno i održavano zemljište, a koju je stekao od svojeg dunda RMZ koji je na njoj također obrađivao masline, a koja graniči s predmetnom nekretninom,

- da na sjeverozapadnom kraju tog maslinika počinje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je vidljiv suhozidom ozidani stari pješački put koji je potpuno zarastao visokom makijom – stablima česmine tako da je praktički neprohodan skoro cijelom svojom dužinom, a i predmetna čestica je zarasla visokom neprohodnom makijom te se nema mogućnosti probiti na tu česticu, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, a to potvrđuju i iskazi svjedoka i stranaka;

- da se nakon Drugog svjetskog rata pok. AR (djed tuženika) oženio za drugu suprugu FM, "zalegao u krevet" zbog niza obiteljskih nesreća i nije se mogao brinuti za imanje, a otac tuženika pok. GM 1947. odselio s Pelješca, a što proizlazi iz u tom dijelu suglasnih iskaza tuženika VM i svjedoka BR,

- da je u katastru kao posjednik predmetne nekretnine na temelju terenske identifikacije obavljene 1952. kao posjednik upisan AMZ "Đon" iz H",

- da je pok. AR (djed tuženika) umro 1955., a njegova druga supruga Kate Vitković 1964.,

- da predmetnu nekretninu nisu obrađivali ni tuženici ni njihov otac pok. GM, a što proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka,

- da je maslinik tužitelja u urednom i održavanom stanju, a susjedna predmetna čestica zarasla, neodržavana i ne obrađuje se, što proizlazi iz iskaza svih saslušanih osoba i neposrednog opažanja na uviđaju,

- da je otac tuženika pok. GM držao da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo koje je stekao temeljem dosjelosti, obzirom je njegov otac pok. AR djed tuženika jedini iz obitelji nastavio koristiti obiteljsko imanje, a što proizlazi iz priloženog spisa ovog suda P-182/65;

- da je otac tuženika GM umro 2000., a dundo tužitelja JM " VMZ" 2005.

17. U odnosu na način korištenja dijela predmeta spora, tužitelj ne tvrdi da je osobno i preko pravnih prednika posjedovao cijelu predmetnu česticu, već samo početni rubni dio koji graniči s njegovim maslinikom, a da je korišten na način da su se tu igrali kao djeca, da se njegov dundo do oko 2000. brinuo za masline koje su se tu nalazile, da su tu brali zelen za stoku, da su pokojni otac i dundo tu dovodili magarca i da je to njegovo sjećanje od kad je imao 5 ili 6 godina, dakle oko 1960., a u tome ih nitko nije smetao. Tvrdi da je danas koristi za branje pritki za lozu i drva za ogrjev.

17.1. Saslušani svjedoci VR i ĐM u svojim iskazima suglasno navode da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu [adresa], da je tužiteljev dundo tu dolazio iz [adresa] i održavao svoj maslinik, dok u odnosu na predmet spora svjedok VR misli da je vlasništvo tužiteljevog dunda jer je tu viđao samo njega i članove njegove obitelji, dok nije viđao C, a svjedok ĐM je iskazao da je viđao tužiteljevog dunda da na tovaru vozi drva i masline, a da je ta drva brao na predmetnoj nekretnini. Na dodatni upit punomoćnika tužitelja je dodao da je viđao tužiteljevog dunda da obrađuje desetak maslina na početku sporne parcele, a to je bilo 70-ih, 80-ih, možda i 90-ih. Iz iskaza svjedoka ŽM proizlazi da je na predmetnoj čestici 2009. po dozvoli tužitelja ubrao pritke za lozu.

17.2. Bitno je za istaknuti da ni tužitelj AM ni svjedoci VR (rođen 1936.) i ĐM (rođen 1954.) ne znaju temelj posjeda tužiteljevog dunda pok. ĆM " RMZ", već iznose mišljenje da je to bilo Đanovo jer su njega viđali da koristi, a nisu viđali C. Iz njihovih iskaza proizlazi da je u vrijeme RMZ način korištenja bio obrada desetak stabala maslina i branje drva za ogrjev, dok da tužitelj nikada nije koristio nekretninu na taj način, već za branje pritki za lozu i drva za ogrjev.

17.3. Iskaz svjedoka BR sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan jer je iskaz životan, logičan, uvjerljiv te nije protivan drugim izvedenim dokazima u ovom postupku – uviđajem na licu mjesta i pregledanim ispravama iz spisa predmeta i priloženim spisima. To uvjerenje sud temelji prvenstveno na okolnosti da svjedok ima neposredna saznanja obzirom je od 1940. do 1960. živio u [adresa], ima zemlju u blizini predmeta spora te je kod njega jedno vrijeme stanovao pok. AR (djed tuženika). Dakle, iz neposrednog opažanja su svjedoku poznate životne okolnosti na strani djeda tuženika NM pok. NM, a što svojim iskazom potvrđuje i tuženik. Svjedok je bio prisutan kada je u [adresa] rađena terenska identifikacija od strane katastra i zna da pok. AR nije bio prisutan tom sastanku jer je bio lošeg stanja, a to mu je poznato jer je u to vrijeme stanovao u svjedokovoj kući. Poznato mu je da se RMZ prijavio da je predmet spora njegov i tako je u katastru upisan kao posjednik. Svjedok je iskazao da se na tom sastanku RMZ prijavio i za jednu njihovu parcelu 432/19 k. o. [katastarska općina] koja je u blizini, radi čega su naknadno imali sudski spor s tužiteljem i njegovim bratom u kojem su uspjeli. S obzirom na to da tužitelj nije opovrgnuo istinitost ove svjedokove izjave, sud istu drži istinitom. Nadalje, svjedok iskazuje da je na predmetnoj čestici osobno viđao drugu suprugu pok. NM, po njegovom sjećanju oko 1955., koja se kako i tuženik potvrđuje u svojem iskazu, morala brinuti za cjelokupno imanje jer pok. NM bio lošeg zdravlja i u krevetu, a FM je na istoj skupljala lišće i drva za ogrjev, nosila ih na magarcu, čestica je uvijek bila zarasla. Nikada nije vidio RMZ da koristi istu, samo da obrađuje svoj maslinik ispod, a što je vidio kad bi prolazio. Sud drži istinitim iskaz svjedoka i u tom dijelu jer je životno i uvjerljivo da ga svjedok nije vidio, uzimajući u obzir da se iz [adresa] odselio 1960. i poslije dolazio nekoliko puta godišnje, da se čestica nalazi malo sa strane i nije lako vidljiva, a očito je da je i u to vrijeme, dok je VMZ obrađivao svoj maslinik, bila u takvom stanju (neobrađivana), da se nije mogao izvesti zaključak da je netko redovno koristi.

17.4. Nije sporno da predmet spora nije održavan i obrađivan kao tužiteljev maslinik, već je zapušten, zarastao i neprohodan, a u gustišu se na uviđaju na licu mjesta naziralo stablo ili dva maslina. Stajalište je ovog suda, a u odnosu na tvrdnju tužitelja da je njegov dundo tu obrađivao desetak stabala maslina, da bi i početni dio predmeta spora bio u jednako održavanom stanju kao i maslinik tužitelja, ranije njegovog dunda, da je njegov dundo držao, a iza njega tužitelj, da te masline pripadaju Jaspricama. Mišljenje je ovog suda, a obzirom da maslinik tužitelja i masline na predmetu spora neposredno graniče, da bi životno bilo da masline budu jednako obrađivane i održavane, da je na strani tužiteljevog dunda postojao zakoniti i istiniti temelj posjedovanja i uvjerenje da mu pripadaju. Tom mišljenju suda pridonosi i činjenica da je svjedok VR iskazao da je na predmetnoj nekretnini viđao tužiteljevog dunda (dakle nije iskazao da je koristio i na koji način), dok je svjedok ĐM iskazao da je pok. VMZ tu znao ubrati drva, a tek na naknadni upit dodao i da je obrađivao stabla maslina na početku. Stoga je zaključak suda da tužiteljev dundo nije koristio predmet spora obradom stabala maslina koje su se na istoj nalazile, što ne isključuje mogućnost da je povremeno ubrao plodove istih u razdoblju druge polovice 60-ih pa dalje, obzirom neposredno graniči s njegovim maslinikom, a Vitkovići neprijeporno u to vrijeme istu nisu obrađivali (pok. FM umrla 1964., a GM nije obrađivao ovu nekretninu)

17.5. U odnosu na korištenje nekretnine branjem drva za ogrjev, svjedoci i stranke različito iskazuju o tome tko je koristio predmet spora na taj način 50-ih i 60-ih godina. Tužitelj te svjedoci VR i ĐM iskazuju da ih je koristio tužiteljev dundo branjem drva za ogrjev, a svjedok BM da ju je koristila druga supruga djeda tuženika FM, koja je tu dovodila magaricu i brala drva za ogrjev. S obzirom na to da je iskaz svjedoka BR prihvatio kao istinit iz ranije naprijed navedenih razloga, to sud drži istinitim iskaz i u ovom dijelu, osobito jer svjedok ima neposredna opažanja o toj okolnosti jer je iskazao da je imao oko 15 godina kada je viđao FM (svjedok rođen 1940.), radi čega sud utvrđuje da je predmet spora na taj način drugu polovicu 1950-ih koristila FM. Kako maslinik tužiteljevog dunda graniči s predmetom spora, zaključak je ovog suda da tužiteljevom dundu ta činjenica nije mogla biti nepoznata, a to je bilo u vrijeme kada se na terenskoj identifikaciji, a na kojoj nije bio prisutan tada uknjiženi vlasnik AR, prijavio kao posjednik iste. Naravno, moguće je da je i tužiteljev dundo tu znao ubrati drva za ogrjev, o čemu je iskazao svjedok ĐM i tužitelj AM, međutim kako sam tužitelj navodi, njegovo je sjećanje da je to bilo tako kad je imao 5 ili 6 godina, dakle oko 1960., a to je vjerojatno bilo u vrijeme kada je FM pred kraj života (umrla 1964.) prestala dolaziti na tu nekretninu. I svjedok ĐM iskazuje da je viđao tužiteljevog dunda 70-ih, 80-ih, možda i 90-ih. Naime, i sam tuženik je u svojem iskazu naveo da je nakon očeve smrti 2000. obilazio zemlje na Pelješcu te je uočio da je na početnom dijelu koji graniči s maslinikom na dubini od oko metar posječeno, ali nije oko toga radio problem jer je običaj na Pelješcu da ako makija sa susjedne čestice ugrožava drugu kulturu ili nasad da se može posjeći. Inače, da je oko 2000. čestica bila u zapuštenom stanju. Stoga je zaključak suda da je nekretninu branjem drva za ogrjev do kraja svog života koristila FM.

18. Nesporno je da otac tuženika pok. GM, nije koristio ni obrađivao predmetnu nekretninu jer kako proizlazi iz izvedenih dokaza je uvijek bila u zaraštenom stanju, ali ovaj sud drži istinitim da ju je držao svojim vlasništvom kao dijelom obiteljskog imanja. To uvjerenje suda proizlazi iz činjenica utvrđenih pregledom spisa ovog suda poslovni broj P-182/65, iskaza tuženika VM koji je naveo da mu je otac s ceste koja ide uz more kroz Drače pokazivao njihove parcele, a među njima je pokazao i predmetnu, kao i iz pisma iz 1971. upućenog tužiteljevom dundu vezan za zemlju na [adresa], u kojem navodi o potrebi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa vezanih za tu česticu.

19. Stoga, kada se činjenice navedene pod točkom 6., 8., 11., 13., 16. -18. obrazloženja dovedu u međusobnu vezu, osobito činjenica da se prednik tužitelja GMZ prijavio na terenskoj identifikaciji kao posjednik na još jednu nekretninu za koju je naknadno u sudskom postupku utvrđeno da nije njegova, da je nekretninu u to vrijeme (kroz 1950. – e do 1964.) koristila druga supruga djeda tuženika FM, a i da ga je prednik tuženika pok. GM pismom upozorio na uzurpaciju nekretnine na [adresa] (svjedoci VR i ĐM potvrđuju da je predmet spora zemlja na predjelu [adresa]), to je zaključak suda da eventualno izvršavanje posjedovnih čina prednika tužitelja UMZ (branjem drva za ogrjev i zeleni za stoku, igra djece, dovođenje magarca) nije ni zakonit ni istinit, a ni pošten posjed, dakle da nema zakonom propisanu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tome treba pridodati da je iz pisma pok. GM iz 1971. razvidno spominjanje eventualnog kupoprodajnog ugovora za sređivanje predmetnog zemljišnoknjižnog stanja, međutim, uzimajući u obzir da se tužitelj u nijednom trenutku nije pozvao na postojanje kupoprodajnog ugovora između prednika stranaka, a tuženik u svojem iskazu naveo da ukoliko postoji kupoprodajni ugovor, da će tužitelju priznati pravo vlasništva, zaključak je suda da među pravnim prednicima stranaka takav ugovor nije zaključen, već je i prednik tuženika GM smatrao da mu je vlasništvo predmetne nekretnine uzurpirano. I svjedok BM je iskazao da predmetnu parcelu K nisu prodali Ž, a to uvjerenje temelji na činjenici da je dobro poznavao GM i da je bio takav, starog mentaliteta, da ne bi prodavao svoju zemlju.

19.1. Institut dosjelosti nije zamišljen kao institut kojim bi se otimala tuđa zemlja, već kao institut koji štiti poštenog posjednika koji nema perfektnu ispravu za knjiženje, ali ima neki pravni odnos temeljem kojeg je ovlašteno stupio u posjed. Takovog pravnog odnosa kod prednika tužitelja nema, radi čega je zaključak suda da isti nije mogao dosjelošću steći pravo suvlasništva.

20. Odredbom članka 160. stavak 2. ZOV-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stoga, kako je zaključak ovog suda da prednik tužitelja VMZ nije imao ni zakoniti, ni istiniti ni pošteni posjed predmetne nekretnine, to se njegovo (eventualno) izvršavanje posjedovnih čina, koje kako je utvrđeno ne predstavlja zakoniti, istiniti, a ni pošteni posjed, ni ne može uračunati tužitelju kao tijek vremena za dosjelost.

21. Dundo tužitelja (očev brat) JM, zvani U je preminuo **.**.2005., a tada ga je naslijedio njegov sin JM, pok. OM, rođen **.**.1953. iz [adresa], br. 559, i to na temelju oporuke, koji je u potpunosti bio lišen poslovne sposobnosti u vrijeme nasljeđivanja, a naslijedio je ostavitelja kao oporučni i jedini zakonski nasljednik, te je smrću oca postao naslijednički posjednik te nekretnine koja je navedena kao predmet ostavine ("nekretnine iz k. o. [katastarska općina] prema posjedovnom listu 89"- katastra). Rođaka tužitelja JM, pok. OM, rođenog **.**.1953., preminulog **.**.2006., naslijedio je polubrat po majci, MM, a tužitelj je dana **.**.2006. s MM zaključio "diobeni ugovor".

21.1. Stoga ovaj sud zaključuje da tužitelj tek od 2006., kada od nasljednika osobe koju je tužitelj držao izvanknjižnim vlasnikom predmetne nekretnine, temeljem diobenog ugovora stječe posjed predmetne nekretnine i od tog trenutka stupa u samostalni posjed predmetne nekretnine. Tijekom postupka je utvrđeno da je stanje predmeta spora takvo, da tužitelj očigledno nije održavao ni koristio predmetnu nekretninu, već povremeno ubrao drva za ogrjev, kako proizlazi iz njegovog iskaza te iskaza svjedoka ŽM. Međutim, kako od trenutka tužiteljevog stupanja u samostalni posjed do podnošenja tužbe 1. srpnja 2014., nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti, to ni za tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, radi čega je temeljem članka 159. st. 1, 2 i 3 i čl. 160. st. 1 ZOV-a valjalo odlučiti kao u izreci.

22. U konačnici, za dodati je da tužitelj iznosi tvrdnje o posjedovanju točno određenog fizičkog dijela nekretnine (početni dio nekretnine koji graniči s maslinikom), a podnio je zahtjev radi utvrđenja prava suvlasništva cijele nekretnine, pa je stajalište ovog suda da i s tog osnova zahtjev tužitelja nije osnovan, obzirom posjedovanjem točno određenog fizičkog dijela stvari se ne može steći suvlasništvo u odnosu na cijelu nekretninu.

23. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te ih je sud odmjerio sukladno članku 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 dalje u tekstu: Tarifa).

14.1. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1.), trošak zastupanja na ročištima od 4. rujna, 25. rujna, 15. studenog 2018. godine, 11. prosinca 2019. godine, 4. veljače, 8. lipnja, i 23. srpnja 2020. i 17. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1.), trošak sastava podneska od 21. prosinca 2018. (Tbr.8.t.1.), trošak sastava odgovora na žalbu (Tbr. 10. t.6. u vezi Tbr.7.), u iznosu od po 100 bodova, ukupno 1100 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 2.200,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 25% od 550,00 EUR-a, sveukupno iznosi 2.750,00 EUR-a. trošak pristupa na ročište od 5. studenog 2018. nije priznat jer tog dana ročište nije bilo ni zakazano. Trošak pristupa na ročišta od 9. listopada 2024., 8. siječnja 2025., 6. ožujka 2025., 13. svibnja 2025. i 17. prosinca 2025. sud nije priznao iz razloga jer su među strankama bio pokušaj mirnog rješavanja spora te su suglasno tražili da se ročište ne održi i da se odredi novi termin. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 2.750,00 EUR-a u roku od 15 dana (točka II. izreke).

U Dubrovniku 24. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika