REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-358/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, Zagrebačka 17, protiv tužene PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetničkog vježbenika PR, tužiteljice osobno i punomoćnika tužene, s danom objave 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu broj 9012393634 koji su dana 6. travnja 2007.g sklopili tužitelj ČR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tužena PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditor u dijelu kojim se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Nalaže se tuženoj PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužiteljici ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 105,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 7. travnja 2007. do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do konačne isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj:

9012393634 koji su dana 6. travnja 2007. sklopili tužiteljica ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tužena PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica dužna platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

IV. Nalaže se tuženoj PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužiteljici ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 138,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 29. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do konačne isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 289,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 914,82 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi kako su tužiteljica ČR (ranije ER) kao korisnica kredita i tužena kao kreditor sklopili 6. travnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 9012393634 (u daljnjem tekstu: Ugovor) koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Nives Mirčetić pod brojem: OV-3955/07 dana 6. travnja 2007. Ističe, kako je Ugovorom tužiteljici odobren kredit u iznosu od 11.653,46 CHF koji se tužena obvezala staviti na raspolaganje tužitelju u kunama u protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci. Tužiteljica je dana 28. srpnja 2011. u cijelosti podmirila dugovanje po predmetnom kreditu, koji je kredit i zatvoren. Odredbom čl. 11. st. 3. Ugovora, propisano je da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00 % (slovima: dva posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, bez da je tužiteljici prethodno i naknadno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, zašto je baš određena naknada u visini od 1,50% od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005; dalje: ZOO). Navodi, kako sporna odredba čl. 11. st. 3. Ugovora u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tužene kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tužena nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija i profesionalno trgovačko društvo. Tužena je nezakonito i nepošteno primjenjivala ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je dovela tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom. Tužiteljici je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava. Također, u ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno nije precizirano hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan. Nadalje, tužena je tužiteljici odobrila jedan iznos kredita, a isplatila joj drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ju prilikom korištenja kredita dana 6. travnja 2007. za iznos od 792,92 kn odnosno današnjih 105,24 EUR s troškovima za obradu kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tužena naplatila iz kreditnog iznosa, ista je obračunavala i tužiteljici zaračunavala kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je isplatila drugi, manji iznos kredita. Temeljem odredbe čl. 9. Ugovora, ugovoreno je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 6.1. Ugovora, u cijelosti ili djelomično (najmanje u iznosu utvrđeno aktima Banke) ali je o tome dužna unaprijed obavijestiti Banku te u tom slučaju korisnik kredita je dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate. Temeljem navedene odredbe tužena je tužiteljici zbog prijevremene otplate kredita obračunala i naplatila iznos od 1.045,15 kn odnosno današnjih 138,72 EUR dana 28. srpnja 2011. Ističe, da je u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (2003) ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP), koji je u odredbi čl. 81. st. 1. propisao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. ove odredbe smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Navedena je ugovorna odredba iz čl. 9. prema kojoj tuženik u slučaju prijevremene otplate kredita ima pravo naplatiti naknadu u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate je ništetna, jer je suprotna kogentnoj odredbi čl. 1024. st. 4. i čl. 6. ZOO-a, kao i navedenoj odredbi ZZP-a. Navedenom odredbom ZOO-a propisano je da banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebala vratiti, odnosno nema pravo na izgubljenu dobit. Isto tako, protivno odredbama ZZP-a radi se o ugovornoj odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, te je navedena odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je zbog toga ova odredba nepoštena i ništetna. Prema tome, odredbe čl. 11. st. 3. i čl. 9. Ugovora su ništetne, što za posljedicu ima povrat svega što se po osnovi istih odredbi primilo.

2. U odgovoru na tužbu tužena najprije osporava naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.571,32 EUR kao suviše visoko naznačenoj u odnosu na stvarni predmet spora. Ističe, kako se glavni kondemnatorni zahtjev odnosi na povrati iznosa od ukupno 243,96 EUR, dok deklaratorni tužbeni zahtjev služi kao pravna osnova za kondemnatorni. Ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Ovaj sud je na pripremnom ročištu 14. studenoga 2025. rješenjem i to na temelju odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.,, dalje: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 243,96 EUR.

4. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako je deklaratorni dio predmetnog tužbenog zahtjeva postavljen isključivo u svrhu ostvarivanja povrata plaćenog iznosa od 243,96 EUR, odnosno isti je isključivo u funkciji kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. Posljedično, po pravnom shvaćanju ovoga suda vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari treba odrediti prema vrijednosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, pa je ista i određena u iznosu od 243,96 EUR.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu (str. 6 – 11 spisa), plan otplate (str. 12 i 13 spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (str. 14 i 15 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 16. svibnja 2023. (str. 16 i 17 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 18 – 25 spisa), presliku osobne iskaznice tužiteljice (str. 26 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 27 – 34 spisa), sudsku praksu (str. 53 – 106 spisa), ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik (str. 107 – 113 spisa), izvod iz zapisnika sa građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (str. 114 spisa), dokumentaciju (str. 127 – 185 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice ČR.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Između stranaka nije sporno postojanje Ugovora o kreditu od 6. travnja 2007., a kojim je tužiteljici (tada se prezivala ER) odobren namjenski kredit za kupnju vozila u iznosu od 11.653,46 CHF.

8. Najprije, je sporno pitanje zastare dijela tužbenog zahtjeva za isplatu. Ovaj sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Naime, u predmetnom slučaju zahtjevi za isplatu vezani su uz dio zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o tzv. ulaznoj i o tzv. izlaznoj naknadi. Pri takvom stanju stvari, ovaj sud ocjenjuje, kako u predmetnom slučaju zastara nije niti mogla početi teći, već ista može početi teći tek kada bi se pravomoćno utvrdilo da su ugovorne odredbe ništetne, budući da se zahtjev za isplatu temelji na ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba. Dakle, istaknuti prigovor zastare tužene je u cijelosti neosnovan.

9. Tijekom postupka na pripremnom ročištu 14. studenoga 2025. tužena je učinila nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

10. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva.

11. Iz Ugovora o kreditu od 6. travnja 2007. (str. 6 - 11 spisa) razvidno je da su tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu kojim je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u iznosu od 11.653,46 CHF, sa rokom otplate od 84 mjeseci i kamatnom stopom od 5,10 % te da se u čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu tužiteljica kao korisnica kredita obvezala tuženoj kao kreditoru platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita., sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

12. Nadalje, se u čl. 9 Ugovora o kreditu tužiteljica obvezala platiti i naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, odnosno tom odredom utvrđeno je pravo tužene kao banke da u tom slučaju naplati jednokratnu naknadu u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

13. Nije sporno da su tužiteljici naplaćene tzv. ulazna naknada u iznosu od 105,24 EUR i tzv. izlazna naknada u iznosu od 138,72 EUR.

14. Tužiteljica je saslušana kao stranka. U bitnome je izjavila kako je sa tuženom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju auta. Radilo se o autu za osobne potrebe. Nije imala niti firmu niti obrt. Došla je u banku i čekao ju je pripremljeni Ugovor o kreditu i rečeno joj je da će oni isplatiti iznos auto kući u kojoj je kupovala auto. Nisu ju na ništa posebno upozorili da je dužna platiti neku naknadu. Malo prije isteka ugovorenog roka otplatila je predmetni kredit te joj je naplaćena i naknada zbog prijevremene otplate kredita. U auto kući su joj rekli da kod tužene može dobiti krediti odmah su ju uputili u poslovnicu tužene u Velikoj Gorici i tamo ju je čekao Ugovor o kreditu i nije bili mogućnosti pregovora o pojedinim ugovornim odredbama. Na poseban upit na koji način je vršila otplatu kredita tužiteljica je odgovorila putem uplatnica svakog mjeseca. Ona je osobno vršila sve uplate na ime povrata kredita. Na poseban upit je li pročitala Ugovor o kreditu, tužiteljica je odgovorila kako je pročitala ono osnovno i to da će iznos kredita biti isplaćen auto kući, a njoj je bilo bitno da kupi auto.

Nakon što je tužiteljica pročitala ugovornu odredba čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu o tzv. ulaznoj naknadi na poseban učit je li joj ta odredba jasna, tužiteljica je odgovorila da nakon što je pročitala istu tu ugovornu odredbu razumije. Ona nije dobila novac od kredita već je banka isti isplatila izravno auto kući. Iskreno se ne sjeća je li nešto morala nadoplatiti.

Na poseban upit kako je izgledao proces oko prijevremene otplate kredita, tužiteljica je odgovorila kako je došla u banku i rekla je da bi otplatila kredit i djelatnica banke joj je rekla koji iznos treba platiti. Nije iskazivala nikakvo protivljenje, budući da smatra da ne može sa bankom niti pregovarati.

Pokrenula je protiv banke vezano uz predmetni Ugovor o kreditu spor zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a to je bilo prije 3 do 4 godine. Na poseban upit je li kada je pokrenula predmetni spor bila svjesna da se o odredbama ugovora nije pregovaralo, tužiteljica je odgovorila kako nije razmišljala o tome.

Tužiteljica je izjavila i kako je njeno djevojačko prezime ER.

15. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz tužiteljice ČR

16. Ovaj sud u svakom slučaju smatra da se u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu u vezi naknada i troškova koje je korisnica kredita dužna platiti nije moglo posebno pregovarati, tim više što su sporne odredbe kojima se potrošaču nameće obveza plaćanja tzv. ulazne i tzv. izlazne naknade bile sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

17. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03; dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je kako se ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

19. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

20. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je banka nezakonito i nepošteno primjenjivala i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a na koji način je dovela tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tužena suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazala, odnosno nije dokazala da je imala bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit i zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.

21. Pravno shvaćanje je ovog suda da su odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužiteljice), te su stoga ove odredbe neodređene ili neodredive, te posljedično ništetne sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

22. Slijedom navedenog sud je predmetne ugovorne odredbe čl. 11. st. 3. i čl. 9, o tzv. ulaznoj i tzv. izlaznoj naknadi proglasio ništetnima (točka I. i III. izreke presude).

23. Posljedično, po pravnom shvaćanju ovoga suda tužena je dužna vratiti tužiteljici sve što je stekla temeljem ništetnih ugovornih odredaba i to sukladno pravilima obveznog prava o stjecanju bez osnove.

24. S obzirom na to da nije niti sporno da je tužena naplatila tužiteljici po predmetnom Ugovoru o kreditu tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 105,24 EUR i tzv. izlaznu naknadu u iznosu od 138,72 EUR dužna je tužiteljici iste vratiti i to sa zateznim kamatama od dana nakon dana kada je iste naplatila, po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. i IV. izreke presude).

25. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, u skladu sa odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka. U skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje: Tarifa) trebalo je priznati tužiteljici zatraženi trošak sastava tužbe od 28. ožujka 2025. (Tbr.7.1.) u iznosu od 50,00 EUR, sastava obrazloženog podneska od 4. srpnja 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu 14. studenoga 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 50,00 EUR i zastupanja na ročištu 16. ožujka 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 50,00 EUR, dakle ukupno 200,00 EUR, uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 250,00 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR, dakle sveukupno 289,82 EUR. Sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke, pa do isplate u skladu sa čl. 151.st.3. ZPP-a (točka V. izreke presude).

26. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova u iznosu od po 250,00 EUR sa uključenim PDV-om za svaku poduzetu radnju, budući da je ovaj sud rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 243,96 EUR pa tužiteljica ima pravo na naknadu u iznosu od 62,50 EUR za svaku poduzetu radnju. Tužiteljica nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, budući da za nju nitko nije pristupio na to ročište. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 914,82 EUR (točka VI. izreke presude).

27. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova tužene, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Sesvetama 24. travnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku Denisu Pediću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR

- tuženoj po odvjetniku Hrvoju Matiću