Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: P-309/2025.-10.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice PT (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Zoran Kosanović odvjetnik iz Kutine protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50., (OIB 02535697732) kojeg zastupa punomoćnik Maja Čuljak odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 10. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice, njenog punomoćnika i punomoćnika tuženika, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetan članak 12. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 9012326626 koji su 8. ožujka 2007. sklopili tužiteljica PT i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita.

II.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb da tužiteljici PT isplati iznos od 343,16 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 16. ožujka 2007. do do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III.Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb da tužiteljici PT isplati, na ime naknade troškova postupka, iznos od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 24. travnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 12. studenog 2025. tužiteljica navodi da je s tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj 9012326626 dana 8. ožujka 2007., da je iznos kredita bio kunska protuvrijednost iznosa od 56.400,00 CHF, da je člankom 12. stavak 3. ugovora obvezana da tuženiku prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita, da joj prethodno nije predočena struktura troškova tj. od čega se sastoje, u kojem iznosu će platiti, zašto je određena naknada upravo u visini od 1,00% od iznosa kredita, da je tako obaveza bila neodređena i posljedično nepoštena i ništetna. Predlaže da se utvrdi da je ništetan članak 12. stavak 3. ugovora o kreditu broj 9012326626 koji je 8. ožujka 2007. sklopila s tuženikom u dijelu kojim se prije korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita te da se tuženiku naloži da joj isplati iznos od 343,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2007. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje navod tužiteljice da je naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 343,16 eura, ali osporava osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da nije zabranjeno ugovaranje naknade odnosno da je sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o potrošačkom kreditiranju dopušteno, da je Pravilnikom o naknadama na potrošačke kredite propisana kao redoviti trošak kreditiranja, da sporna odredba ne uzrokuje neravnotežu između ugovornih strana budući da je iznos naknade neznatan u odnosu na iznos kredita, da je tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora znala da će naknada iznositi određeni postotak od iznosa kredita i da je na to pristala. Ističe prigovor zastare i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu broj 9012326626 od 8. ožujka 2007. i dopis tuženika od 10.11.2025. i saslušanjem tužiteljice.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Među parničnim strankama nije sporno da su 8. ožujka 2007. sklopili ugovor o kreditu kojim se tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb obvezao tužiteljici PT, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 56.400,00 CHF, da je ugovorena kamata po kamatnoj stopi od 4,30%. Dalje nije sporno da je člankom 12. stavak 3. ugovoreno da se naplaćuje naknada u iznosu od 1,00% od iznosa kredita.

6.Sporno je je li članak 12. stavak 3. sklopljenog ugovora ništetna.

7.Tužiteljica je u svojoj izjavi navela da je 2007. sklopila ugovor o kreditu s tuženikom radi zatvaranje ranije podignutih kredita koji su upotrijebljeni za gradnju kuće u [adresa] gdje je namjeravala živjeti sa suprugom koji je u međuvremenu preminuo, da joj je u banci dat ugovor koji je potpisala, da je službenika tuženika pitala o naknadi za obradu kredita, a da joj je odgovoreno da je to naknada koja se mora platiti nakon čega više nije postavljala pitanja vezano za naknadu.

8.Člankom 81 stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.Dakle, već sama činjenica da je u ugovor koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena klauzula o obvezi tužiteljice da plati naknadu za obradu kredita dovodi do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana. Do neravnoteže dovodi i to što tužiteljica niti na koji način nije mogla utjecati na samo ugovaranje naknade, a niti na visinu naknade koju je tuženik odredio samostalno. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije dokazao (a teret dokazivanja je na njemu) da je tužiteljici razjasnio radi čega se naplaćuje naknada, koje troškove će tuženik imati vezano za sklapanje ugovora s tužiteljicom i koji parametri su bili odlučni da se naknada odredi upravo u iznosu od 1,00% od iznosa kredita. Neznanje tužiteljice o tome u koju svrhu plaća iznos koji je tuženik odredio kao naknadu dovodi tužiteljicu u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, a što je protivno principu ravnopravnosti i jednakog položaja ugovornih strana propisanom člankom 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Na neravnopravan položaj tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora nemaju utjecaja odredbe Pravilnika o naknadama na potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14.) budući da je isti donesen nekoliko godina nakon sklapanja ugovora.

10.Radi navedenog usvojen je tužbeni zahtjev u stavku I presude temeljem članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora.

11.Tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu iznosa od 343,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2007., a tuženik taj iznos nije osporavao.

12.Kako je utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva, a visina nije sporna, sud je obvezao tuženika da tužiteljici isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dana kada je tužiteljica platila naknadu, a temeljem članka 323. stavak 1. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

13.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim.

14.Člankom 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Člankom 323. stavak 1. istog zakona propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. S obzirom da je tuženik temeljem ništetne odredbe primio od tužiteljice iznos od 343,16 eura dužan je taj iznos vratiti tužiteljici s tim da njegova obveza nastaje nakon što se utvrdi da je odredba temeljem koje je primio taj iznos ništetna. Dakle, zastarni rok bi počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako odluka o utvrđenju ništetnosti još uvijek nije postala pravomoćna, zastarni rok nije počeo teći slijedom čega nije mogla nastupiti zastara.

15.Tužiteljica je postavila zahtjev za nadoknadu troškova postupka koji se odnose na sastav tužbe 100,00 eura, sastav jednog podneska 100,00 eura, zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 100,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude 100,00 eura, PDV iznos od 125,00 eura i sudske pristojbe. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužiteljici je na ime sastava tužbe priznat iznos od 100,00 eura (Tar.br.7.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 26.1.2026. i 10.3.2026. iznos od po 100,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime naknade za sastav podneska od 9.12.2025. iznos od 100,00 eura (Tar.br.8.1.) i na ime PDV-a 100,00 eura (Tar.br.46.). O naknadi za zastupanje na ročištu za objavu presude za sada nije moguće odlučiti, a s obzirom da nije poznato hoće li punomoćnik tužiteljice i pristupiti na to ročište. Zahtjev za naknadu sudske pristojbe nije postavljen sukladno članku 164. Zakona o parničnom postupku radi čega sud o istom nije mogao odlučiti. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu tuženik je obvezan da tužiteljici naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 500,00 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 24. travnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu odluke od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika