REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-463/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari I. tužiteljice DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice UR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i IV. tužiteljice KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, protiv tuženika LR, nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Marina Mraković, odvjetnica u Buzetu, II. Istarske brigade 14/I, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti I. tužiteljice DR i zamjenika punomoćnika tužiteljica IR, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljice vlasnice k. č. *118/2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši zemljišnoknjižni prijenos njegovog suvlasničkog udjela na navedenoj nekretnini u korist tužiteljica, svake u 1/4 dijela.

II. Privremenoj zastupnici tuženika Marini Mraković, odvjetnici u Buzetu, odobrava se naknada troškova zastupanja u iznosu 250,00 (dvjesto pedeset) eura te se nalaže tužiteljicama da privremenoj zastupnici isplate navedeni iznos u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele tužbu, ispravljenu podneskom od 1. kolovoza 2025., radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] ZGR. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada k. č. *118/2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Navele su da je ta nekretnina njihovo stvarno vlasništvo i da su ju stekle od svoje pokojne sestre i tete CR, koja je tu nekretninu naslijedila od svog pok. supruga D (U) Paćalata, a on od svojeg pok. oca MR. Oni su predmetnu nekretninu držali u samostalnom posjedu na način da je ista korištena za stanovanje i za potrebe njihovog gospodarskog imanja. Njihovi pravni prednici su spornu nekretninu koristili desetljećima do smrti, a nakon njih su posjed preuzele one. Tužiteljice i njihove pravne prednike nikada nitko nije ometao u posjedu i na taj način im dao do znanja da bi imao bilo kakvo pravo na toj nekretnini. Posjed se uvijek vršio na miran i pošten način, pa se ni po čemu nije moglo zaključiti da ta nekretnina ne bi bila njihovo stvarno vlasništvo. S obzirom na to da su one, zajedno sa svojim pravnim prednicima, utuženu nekretninu kvalificirano posjedovale kroz razdoblje od preko 50 godina, ostvarene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona dosjelošću.

2. Kako tuženiku nije poznato boravište, a nema punomoćnika, radi zaštite njegovih prava i interesa, na temelju čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., u nastavku: ZPP), postavljena mu je privremena zastupnica u osobi Marine Mraković, odvjetnice u Buzetu.

2.1. Ona se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, ali se nije usprotivila izvođenju dokaza predloženih od strane tužiteljica. Osporila je da se tužiteljice, same ili putem svojih pravnih prednika, nalaze u neprekinutom i nesmetanom posjedu nekretnine te da je njihov posjed istinit i pošten.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvaci iz zemljišne knjige (str. 6), prijepis posjedovnog lista (str. 7-10) i izvadak iz BZP-a (str. 47-48) te su razgledani DOF snimak (str. 46) i kopija katastarskog plana (str. 45). Pored toga izvedeni su dokazi uviđajem, mjerničnim vještačenjem po vještaku Sonji Mikulić i saslušanjem svjedoka TR i ĆR te saslušanjem tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U zemljišnoj knjizi su kao suvlasnici k. č. *118/2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani tuženik LR u 4/8 dijela i tužiteljice, svaka u 1/8 dijela. Ta je nekretnina upisana u posjedovnom listu broj 124 za k. o. [katastarska općina], a kao posjednica je upisana ČR, majka I. tužiteljice DR, II. tužiteljice UR i IV. tužiteljice KR te baka III. tužiteljice ĐR.

6. Na temelju uviđaja, izvoda iz katastarskog plana, DOF snimke i vještačenja mjerničnog vještaka Sonje Mikulić, koje je u cijelosti prihvaćeno kao objektivno i stručno, identificirana je predmetna nekretnina. Ta se čestica nalazi na sjevernoj strani od glavnog trga u [adresa], u naravi je dvorište i na njoj nema objekata. Na južnoj strani čestice nalazi se stambeni objekt, a na sjevernoj strani gospodarski objekt, dok se s istočne strane nalazi objekt u vlasništvu susjeda. Predmetnoj čestici se prilazi preko makadamskog javnog puta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na ulazu postoji željezna ograda „portun“.

7. Na okolnost posjedovnog stanja predmetne nekretnine iskazivali su svjedoci TR (rođena 1956.) i ĆR (rođen 1952.). Svjedokinja TR je do 1985. živjela u [adresa], ali je i nakon toga tamo često dolazila te posljednjih pet godina, otkad je u mirovini, ponovno boravi u [adresa]. Svjedok ĆR od rođenja živi u [adresa] u blizini predmetne nekretnine. Stoga je njima predmetna nekretnina dobro poznata cijeli njihov život.

7.1. Oni su u svojim iskazima naveli da je predmetna nekretnina vlasništvo tužiteljica, a da je ranije bila vlasništvo ČR i D (Karla) Paćelata. Tu nekretninu su oduvijek koristili kao dvorište kroz koje se ulazilo u štalu u kojoj su držali blago te su u tom dvorištu odlagali razne stvari, sijeno i slično. Tužiteljice više ne žive u [adresa], ali u [adresa] redovito dolaze i tada koriste predmetnu parcelu koja se nalazi između kuće i štale koje su također u njihovom vlasništvu. Tužiteljice više ne drže blago, ali predmetnu parcelu i dalje koriste kao dvorišni prostor u kojem odlažu stvari, a u štali drže drva za ogrjev i druge stvari. Nije im poznato kako su ČR i Đ (Karlo) Paćelat stekli tu parcelu, ali pretpostavljaju nasljeđivanjem. Svjedokinji TR je tuženik poznat samo po imenu, ali ga nikada nije vidjela, dok svjedoku ĆR osoba tuženika nije poznata i nije mu poznato da je ta osoba živjela u kući na kbr. 41 (na tom kućnom broju on danas živi). Otkad znaju za sebe tu parcelu koriste samo tužiteljice, a ranije njihovi pravni prednici. Nikada nisu čuli da bi netko tužiteljicama ili njihovim pravnim prednicima osporavao pravo vlasništva ili im prigovarao što tu nekretninu koriste.

7.2. Naveli su i da su pok. ČR i Đ (Karlo) Paćelat imali četvero djece: I. tužiteljicu AR, II. tužiteljicu UR i IV. tužiteljicu ER te JR koji je preminuo. III. tužiteljica ĐR je kćerka pok. JR koji je, osim nje, imao još jednu kćerku. Svjedokinja TR je navela da se ta kćerka zove ZR i živi u [adresa] te da misli da je ona tu parcelu prepustila svojoj sestri.

8. I. tužiteljica FR je u svom iskazu navela da je od rođenja do 1981. živjela u [adresa], a da je onda preselila u Italiju. Međutim, i nakon preseljenja je redovito dolazila u [adresa], pa danas u [adresa] dolazi jednom tjedno, a dok je njezina majka bila živa dolazila je i dvaput tjedno. Predmetna parcela je bila vlasništvo njezinih roditelja ČR i K (Karla) Paćelata koji su tu parcelu, a koja se nalazi između štale i kuće koja je također bila njihovo vlasništvo, koristili kao dvorište za ulazak u štalu u kojoj su držali blago (ovce, krave, svinje, kokoške i magarca). Njezin pok. otac Đ (Karlo) je predmetnu parcelu, kao i štalu i kuću koje te parcele ograđuju, stekao od svog oca MR. Njezin djed GR je imao tri brata i tri sestre te su oni te parcele prepustili njemu koji je do smrti živio u [adresa]. I njezin otac Đ (Karlo) je imao više braće i sestara, ali nitko od njih nije živio u [adresa] i svi su odselili u Italiju. Zbog toga je te parcele naslijedio samo njezin otac koji je do svoje smrti 1991. sa njezinom majkom ČR živio u [adresa] i koristio te nekretnine. Oni su živjeli u kući na kbr. 21 koja se nalazi do predmetne parcele. Njezine roditelje su naslijedile ona, njezine sestre (II. tužiteljica UR i IV. tužiteljica ER) i brat JR. JR je preminuo 2018. te je imao suprugu ČR i kćerke ZR i III. tužiteljicu ĐR. ČR i ZR su sve nekretnine u [adresa] prepustile III. tužiteljici ĐR, pa je tako kao suvlasnica kuće i štale koje ograđuju predmetnu parcelu upisana samo ĐR. Osoba tuženika joj je poznata jer je on s njima u rodu i zna da se odselio u Argentinu, ali ne zna što je s njim bilo i on se nikada nije vraćao u [adresa] niti je ikada koristio predmetnu nekretninu. Njoj i ostalim tužiteljicama nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva ili im prigovarao što tu nekretninu koriste, a to nikada nitko nije osporavao ni njezinim roditeljima.

9. Sud je iskaze svjedoka i I. tužiteljice DR ocijenio istinitim jer su iskazivali međusobno suglasno, u skladu sa stanjem na terenu te po ocjeni ovog suda na objektivan i uvjerljiv način. Logično je i životno uvjerljivo da su svjedocima, s obzirom na mjesto i vrijeme njihovog rođenja te mjesto prebivanja, poznate okolnosti vezane za posjedovno stanje utužene nekretnine. Osim toga, oni nisu u srodstvu s tužiteljicama, pa nemaju poseban interes za ishod ovog postupka.

9.1. Istinitim je ocijenjen i iskaz I. tužiteljice DR u dijelu u kojem je navela da su predmetnu nekretninu, nakon smrti njezinih roditelja, naslijedile ona, njezine sestre UR i ER te brat JR koji je preminuo i kojeg je, u odnosu na nekretnine u [adresa], naslijedila ĐR. Ona je i u tom dijelu iskazivala uvjerljivo i logično te suglasno iskazima svjedoka TR i ĆR koji su potvrdili da su predmetnu nekretninu, nakon smrti ČR i D (U) JR, koristile isključivo tužiteljice.

10. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su predmetnu nekretninu, a koja je u naravi dvorište i koja se nalazi između nekretnina tužiteljica, najkasnije od 60-ih godina prošlog stoljeća (otkad pamte svjedoci i I. tužiteljica FR) koristili CR, majka i baka tužiteljica (u tužbi pogrešno navedeno sestra i teta) i Đ (Karlo) Paćelat, otac i djed tužiteljica. Oni su tu nekretninu koristili kao dvorište u kojoj su odlagali razne stvari i sijeno i kroz koje se ulazilo u štalu u kojoj su držali blago. Nakon njihove smrti tu su nekretninu nastavile koristiti tužiteljice koje više ne drže blago, ali predmetnu parcelu i dalje koriste kao dvorišni prostor u kojem odlažu stvari, a u štali drže drva za ogrjev. Utvrđeno je i da tu nekretninu nikada nije koristio tuženik koji se odselio u Argentinu i koji se u mjesto [adresa] nije vraćao. Tužiteljicama, a ranije njihovim pravni prednicima, nikada nitko nije osporavao pravo na posjed utužene nekretnine. Oni su tu nekretninu posjedovali kao da su vlasnici, u posjed nisu ušli silom, potajno, prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja te nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

11. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljice zasnivaju svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/19.91) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.) kao mjerodavna primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ) koji se je primjenjivao do 31. kolovoza 1980. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. godine skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991., nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

11.1. Kako su ČR i Đ (Karlo) Paćelat (roditelji I. tužiteljice DR, II. tužiteljice UR i IV. tužiteljice KR te djed i baka III. tužiteljice BR) bili u neprekinutom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 60-ih godina prošlog stoljeća, ispunile su sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u njihovu korist. Poslije njihove smrti vlasništvo je, na osnovi nasljeđivanja, prešlo na tužiteljice.

11.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

12. Privremena zastupnica tuženika Marina Mraković je zatražila naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (100 bodova x 2,00 eura) uvećano za PDV.

12.1. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarifa), privremenoj zastupnici tuženika je priznata zatražena naknada u iznosu 250,00 eura (Tar. br. 7., 46 i 54. Tarife). Pritom valja istaknuti da je privremenoj zastupnici naknada troškova na ime zastupanja tuženika priznata prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u punom iznosu, a ne prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika u iznosu 50 % nagrade prema Tarifi (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023.).

12.2. Slijedom navedenog, na temelju čl. 85. st. 3. ZPP-a, naloženo je tužiteljicama da privremenoj zastupnici Marini Mraković, odvjetnici u Buzetu, isplate iznos od 250,00 eura (t. II. izreke presude).

U Pazinu 24. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljice p. p.,

- tuženik p. p. z.

Po pravomoćnosti:

- Porezna uprava, Područni ured Pazin.