Poslovni broj: P-135/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja IV, kao vl. obrta [obrt], obrt za usluge, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Roguljić, odvjetnik u Kaštel Lukšiću, Cesta dr. Franje Tuđmana 770, protiv tuženika RONIN AGENCY d.o.o., Hreljin, Hreljin 22B, OIB: 10373168169, kojeg zastupaju BV i IVŽ iz [adresa], radi isplate 3.892,50 EUR, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti bez održavanja usmene rasprave, dana 24. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-10133/2025 od 13. svibnja 2025. godine kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.892,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

-na iznos od 1.596,00 EUR od 20. srpnja 2024. godine do isplate,

-na iznos od 2.296,50 EUR od 13. srpnja 2024. godine do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 – trgovački ugovori ZOO-a) koje na taj iznos teku od 13. svibnja 2025. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikov prijedlog za održavanjem rasprave i provođenjem dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika kao i uvidom u poslovnu dokumentaciju tuženika.

II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka (knjigovođe tuženika i djelatnika tuženika).

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu od 1. travnja 2025. godine utužio ukupni iznos od 3.892,50 EUR na temelju računa br. 35-1-1 i 33-1-1 (str. spisa 13 i 14).

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa kao i nadoknada nastalih troškova ovrhe u iznosu od 275,00 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru naveo da su sve obveze iz poslovnog odnosa između stranaka podmirene i da računi ne predstavljaju vjerodostojan podatak o poslovnom događaju.

4. Rješenjem od 9. siječnja 2026. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Općinski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje te je predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

5. Rješenjem od 4. ožujka 2026. godine stranke su pozvane da sukladno odredbi čl. 461. a st. 2-8 ZPP-a ZPP (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, s upozorenjima da se radi o postupku u sporovima male vrijednosti u kojima se provodi pisani postupak.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Uvidom u utužene račune br.: 35-1-1 (str. spisa 13) i 33-1-1 (str. spisa 14) utvrđeno je da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za usluge preuzimanja i nošenja robe na brod m/y Falch i da je obračunao po računu br. 35 -1-1 uslugu u iznosu od 2.296,50 EUR, a po računu br. 33-1-1 u iznosu od 1.596,00 EUR.

9. Iz sadržaja prigovora proizlazi da tuženik ne čini spornom činjenicu da su stranke bile u poslovnim odnosima. Tuženik je prigovorio utuženom iznosu navodeći da su podmirene sve obveze prema tužitelju i da utuženi računi ne predstavljaju vjerodostojne isprave. Kako tuženik nije dostavio dokaze o podmirenju utuženih iznosa, a niti knjigovodstvenu dokumentaciju kojom bi potkrijepio navode iz prigovora, tuženikovo osporavanje utuženog iznosa sud je ocijenio paušalnim i stoga neutemeljenim.

10. Zbog navedenog, kod ovoga suda nije stvorena sumnja u vjerodostojnost utuženih računa budući da tuženik nije dokazao činjenicu da bi utužene račune reklamirao odnosno vratio tužitelju. Stoga je utvrđeno da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o djelu iz čl. 590 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23) i to tuženik u svojstvu naručitelja usluge, a tužitelj u svojstvu izvršitelja usluge. Kako zbog izostale pisane reklamacije i izostalog povrata računa tuženik nije doveo u sumnju vjerodostojnost podataka sadržanih u utuženim računima, utvrđeno je da je tužitelj obračunao tuženiku ugovorenu cijenu za naručene usluge koju je, pozivom na odredbu čl. 613. st. 1 i 3 ZOO-a, tuženik dužan platiti. Zbog toga je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim pa je valjalo primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

11. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na utvrđenom dospijeću obveza po računu br. 33-1-1 dana 19. lipnja 2024. godine, a po računu br. 35-1-1 dana 12. lipnja 2024. godine i primjeni odredbe čl. 29. st. 1 i 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

12. Kako se radi o sporu male vrijednosti u kojem nije bilo potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka budući da su sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava, sud je odbio provesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika budući da se prigovor da su obveze prema tužitelju podmirene treba dokazivati odgovarajućim pisanim ispravama. Isto tako nema dokaza niti da bi tuženik reklamirao ili vratio zaprimljene račune odgovarajućim dopisom. Stoga je osporavanje i iz tog razloga ocijenjeno neuvjerljivim. Tuženik, na izričit poziv suda, po točki VI. rješenja od 4. ožujka 2026. godine, nije dostavio dokumentaciju u prilog dokazivanja osnovanosti iznijetih prigovora. Zbog toga je sud donio odluku bez održavanja usmene rasprave pozivom na odredbu čl. 461.a st. 2-8 ZPP-a. Stoga je valjalo prijedlog za održavanjem usmene rasprave i za provođenjem dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika i uvidom u poslovnu dokumentaciju tuženika na ročištu za glavnu raspravu odbiti pozivom na odredbu čl. 461. a st. 4 ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja, a dokaze za saslušanjem svjedoka odbaciti pozivom na odredbu čl. 241. ZPP -a budući da tuženik nije naznačio njihova imena i prezimena te odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

U Rijeci, 24. travnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).