Poslovni broj: P-566/2024-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari I. tužiteljice VK iz [adresa], I. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II. tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Duško Vučevac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Maloča, odvjetnik u Zagrebu, radi nevaljanosti uknjižbe, nakon održane glavne rasprave zaključene 10.03.2026., dana 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se nevaljanost postojeće uknjižbe i određuje njezino brisanje, te uspostava zemljišno knjižnog stanja u pogledu dijela vlasništva nekretnine koje je bilo upisano u korist ŽK, [adresa] u 5/28 dijela nekretnine kako je bilo prije provedbe zemljišnoknjižnog postupka obnove zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama, a radi se o nekretnini označenoj kao zk.č. 4071 – POD KLUČI, Livada površine 4679 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu, što je tuženica MK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] dužna priznati i trpjeti, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2. Nalaže se tuženici MK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„2. Utvrđuje se nevaljanost postojeće provedene uknjižbe i određuje njezino brisanje, te uspostava zemljišno knjižnog stanja u pogledu dijela vlasništva nekretnine koje je bilo upisano u korist;

FK, [adresa] u -5/28 suvlasničkog dijela,

EK (Josip), [adresa] u - 4/28 suvlasničkog dijela, PK, [adresa] u - 4/28 suvlasničkog dijela,

EK (ŠK), [adresa] u - 7/28 suvlasničkog dijela i IK, [adresa] u - 4/28 suvlasničkog dijela

na način kako je bilo prije provedbe zemljišnoknjižnog postupka obnove zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama, a radi se o nekretnini označenoj kao zk.č. 4071 – POD KLUČI, Livada površine 4679 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu, što je tuženica MK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] kod [adresa] dužna priznati i trpjeti, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2. Nalaže se tuženici MK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se I. tužiteljici VK i II. tužitelju DK da tuženici MK naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.546,87 EUR, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere.

Obrazloženje

1. Tužbom od 24.06.2024. tužitelji VK i DK zatražili su donošenje presude kojom bi utvrdila nevaljanost uknjižbe tuženice MK na 5/28 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (glavni tužbeni zahtjev), odnosno na cijeloj toj nekretnini (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev), u bitnom navodeći da su oni stvarni vlasnici te nekretnine na koju se tuženica MK neosnovano upisala u postupku obnove zemljišne knjige.

2. Tuženica MK je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da je njezin otac predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom te da se nalaze u njenom poštenom posjedu još od 1970-ih godina.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Izvod iz katastarskog plana (str. 6 spisa), Posjedovni list (str. 7 spisa), Izvadak iz matice umrlih (str. 8-9 spisa), zk izvadak (str. 10-11, 13 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1333/2007 od 27.02.2007. (str. 15-17 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-2252/2015 UPP- OS-13/2024 od 30.04.2024. (str. 18-20 spisa), Zapisnik od 22.02.2024. (str. 21-22 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-892/1985 od 21.12.1989. (str. 31-34 spisa), Kupoprodajni ugovor od 28.07.1976. (str. 38-40 spisa), Rješenje od 03.03.1977. (str. 41-42 spisa), Rješenje od 21.06.1960. (str. 43-44 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-4837/2004 UPP/OS-92/2004 od 02.07.2004. (str. 49-50 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1885/1983 od 24.05.1983. (str. 51-52 spisa), Rješenje od 13.12.1977. (str. 54-55 spisa), rješenje posl. br. Z-8982/2024-12 od 05.02.2025. (str. 62-64 spisa), izvršen je uvid u spis O-4837/2004 te su saslušani svjedoci KK (str. 102-103 spisa), ĆK (str. 103-104 spisa), VKB (str. 122-123 spisa), AK (str. 139-140 spisa), I. tužiteljica (str. 137-138 spisa) i tuženica (str. 138-139 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice je utvrđenje nevaljanosti uknjižbe tuženice MK na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz daljnji zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Prema činjeničnim navodima tužbe upis tuženice kao vlasnice navedene nekretnine izvršen je kroz postupak obnove zemljišne knjige, pa se u ovom predmetu

– imajući u vidu sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva – ustvari radi o tužbi za ispravak u smislu čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024; dalje: ZZK). Iz rješenja posl. br. Z-8982/2024-12 od 05.02.2025. proizlazi da su tužitelji, nakon stupanja na snagu nove zemljišne knjige, u ispravnom postupku podnijeli prijavu za upis svojeg prava vlasništva, koju je zemljišnoknjižni sud odbio i uputio ih da svoja navodna prava ostvaruju u parnici tužbom za ispravak. Stoga, iako su tužitelji tužbu u ovom predmetu podnijeli preuranjeno (24.06.2024.), odnosno prije nego što je zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku odlučio o njihovoj prijavi za upis i uputio ih na tužbu za ispravak (05.02.2025.), u konačnici su ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 205. ZZK za meritorno odlučivanje o zahtjevu koji je postavljen u ovom predmetu.

7. Nije sporno da čestica nove izmjere kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (4679 m2) u odnosu na staru izmjeru odgovara čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (1297 čhv) te da se prilikom sastavljanja novih zemljišnoknjižnih uložaka u obnovi zemljišne knjige kao vlasnica te nekretnine upisala tuženica.

8. Sporno je tko je stvarni vlasnik navedene nekretnine – tužitelji VK i DK ili tuženica MK, odnosno je li zemljišnoknjižni upis tuženice materijalno-pravno utemeljen (valjan).

9. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da su prije obnove zemljišne knjige kao vlasnici predmetne nekretnine – tada kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) – bili uknjiženi ŠK (OK) u 4/28 dijela, GK u 4/28 dijela, ZK u 4/28 dijela, ŠK u 7/28 dijela, FK u 5/28 dijela i SK u 4/28 dijela, svi iz [adresa] (zk izvadak str. 10-11 spisa);

- da se katastarski operat vodio po novoj izmjeri te da je u njemu predmetna nekretnina – kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – od 1977. godine bila upisana na ime posjednika LK (rješenje katastra od 13.12.1977. – str. 54-55 spisa);

- da se tijekom 2024. godine provodila obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], i to po novoj izmjeri koja je već od ranije bila na snazi u katastarskom operatu, u kojem postupku je dana 22.02.2024. održano ročište radi sastavljanja novog zemljišnoknjižnog uloška na kojem je odlučeno da će se kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) upisati ovdje tuženica MK (zapisnik str. 21-22 spisa);

- da su po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-1885/1983 od 24.05.1983. nasljednicama iza pok. LK utvrđene njegova supruga UK i kćer MK, dok je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-4837/2004 UPP/OS-92/2004 od 20.11.2004. iza pok. UK njenom jedinom nasljednicom utvrđena kćer MK (rješenja o nasljeđivanju str. 49-52 spisa);

- da su rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-892/1985 od 21.12.1989. nasljednicima iza pok. EK utvrđeni sin SK, unuka TK i sin FK (rješenje o nasljeđivanju str. 31-34 spisa);

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1333/2007 od 27.02.2007. iza pok. SK iz [adresa] njegovom jedinom nasljednicom utvrđena nećakinja VK, dok su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-2252/2015 UPP-OS-13/2024 od 30.04.2024. iza pok. FK njegovim nasljednicima utvrđeni kćer VK i sin DK (rješenja o nasljeđivanju str. 15-20 spisa).

10. Prema tome, tužitelji VK i DK su zakonski nasljednici dijela osoba koje su u staroj zemljišnoj knjizi (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) bile uknjižene kao suvlasnici predmetne nekretnine, i to djelomično EK (OK) te u cijelosti SK i FK, dok je tuženica MK jedina zakonska nasljednica LK koji se 1977. godine u katastru upisao kao posjednik i korisnik predmetne nekretnine.

11. Nadalje, iz rješenja Komisije za arondaciju broj 03/2-26563/1-1960 od 21.06.1960. (str. 43-44 spisa) proizlazi da je u postupku arondacije čestica broj 80/21 k. o. [katastarska općina] dodijeljena u vlasništvo CK (Josipov), ČK, GK, ZK, CK, FK i SK, svi iz [adresa], svima na jednake dijelove.

12. Iz Kupoprodajnog ugovora od 28.07.1976. (str. 38-40 spisa), u kojem je naznačeno da se sklapa između EK (Josipov), ČK, GK, ZK, FK i SK kao prodavatelja i LK kao kupca, proizlazi da je predmet kupoprodaje čestica broj 80/21 k. o. [katastarska općina] površine 1297 čhv te da je taj ugovor potpisan od strane kupca LK i prodavatelja EK, ĐK te SK, uz još jedan nečitak potpis. Na tom ugovoru nalazi se potvrda Sekretarijata za financije Općine Novi Zagreb o prijavljenom porezu na promet nekretnina pod brojem UP/I-03/1-653/I-1977.

13. Iz rješenja Sekretarijata za financije Općine Novi Zagreb broj UP/I-03/1-653- 3/1977 od 03.03.1977. (str. 41-42 spisa) proizlazi da je poreznim obveznicima CK (V), ČK, GK, ZK, FK i SK razrezan porez na promet nekretnina na temelju Ugovora od 28.07.1976. kojim je LK prodan pašnjak površine 1297 čhv u Grančarima.

14. Iz rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 13.12.1977. (str. 54-55 spisa) proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) u katastru do 1977. godine bila upisana na ime posjednika (korisnika) NK, nakon čega se na temelju Kupoprodajnog ugovora br. UP-03/1-653/77 upisala na ime posjednika (korisnika) LK.

15. Iz iskaza svjedoka KK (str. 102-103 spisa) proizlazi da je on vlasnik susjedne čestice, da je tamo počeo ići kao dijete i da se sjeća da su već tada vlasnici predmetne kčbr. [katastarska čestica] bili LK i njegova obitelj, jer su ju oni obrađivali u kontinuitetu; da su sijali kukuruz i pšenicu ovisno o godini jer se tada od zemlje živjelo, to je bilo prije 50 godina ali se ne može očitovati o točnoj godini ; da je nakon smrti LK obrađivanje predmetne čestice na sebe preuzela njegova kćer MK; da je prije 5-10 godina predmetnu česticu kosio njen zet ĆK za potrebe svojih konja; da je tuženica prije 2 godine dozvolila gospodinu D da joj održava tu česticu kako se ne bi zapustila. Nadalje, da poznaje tužitelje te je poznavao i njihovog oca ŽK, a nije ih nikada u životu vidio da dolaze na predmetnu česticu.

16. Iz iskaza svjedoka ĆK (str. 103-104 spisa) proizlazi da je on zet tuženice te da je na predmetnu česticu po prvi puta došao 1985. godine nakon što je oženio tuženičinu kćer; da su oni tu zemlju obrađivali i da im je trebala pomoć pa im je on išao pomagati; da se ta čestica koristila za sijanje kukuruza i pšenice, ovisno o godini, a nakon nekog vremena se na čestici počela uzgajati samo trava koja se kosila za potrebe njegovih konja i da se čestica na taj nakon koristila 15 godina, što je prestao raditi prije 2-3 godine, nakon čega je tuženica dozvolila jednom susjedu da kosi tu česticu kako ne bi zarasla u korov.

17. Iz iskaza svjedokinje VKB (str. 122-123 spisa) proizlazi da je ona supruga II. tužitelja DK, a predmetna čestica joj je poznata jer su pored nje prolazili kada bi išli u Kupinečki Kraljevec; ona nikada nije bila na toj zemlji; radi se o zemlji koju je naslijedio njen svekar te su on i njegova supruga obrađivali tu zemlju dok su mogli do prije desetak godina, a pomagao im je II. tužitelj jer je on imao strojeve; da je nakon njih tu zemlju nastavio obrađivati II. tužitelj, što je radio do prije 2 godine; da se ta zemlja uglavnom koristila za uzgoj krava, a po pričanju svekrve zna da se nekada davno uzgajao krumpir.

18. Iz iskaza svjedoka AK (str. 139-140 spisa) proizlazi da je on vlasnik susjedne čestice i da od kada on zna za sebe predmetnu česticu obrađuje obitelj tuženice MK, odnosno najprije njeni roditelji pa ona, s time da se čestica većinom koristila za košnju, a možda se nekada na njoj nešto i sijalo; košnja se vršila po nekoliko puta godišnje i zajedno su se sretali sa traktorima prilikom košnje; da se svega toga sjeća od početka 1980-ih godina i da je takvo stanje sve do danas; da živi u blizini i da osim njih nije vidio nikoga drugo da obrađuje tu česticu; da su kasnije uz tuženicu počeli dolaziti njena kćer i zet koji su pomagali u košnji i slaganju sjena; da je čestica i danas obrađena.

19. Iz iskaza I. tužiteljice VK (str. 137-138 spisa) proizlazi da je ona na obrađivanju predmetne čestice zadnji put radila 1976. godine kada se sadio krumpir, nakon toga ju je nastavio obrađivati njen djed sve do svoje smrti 1983. godine, a nakon toga njen otac do svoje smrti 2015.; da je ona viđala roditelje kako obrađuju tu zemlju jer su živjeli zajedno pa je znala što oni rade; nakon očeve smrti 2015. godine čestica je postala zapuštena te ju je nastavio obrađivati II. tužitelj na način da ju je jednom godišnje kosio, a ona je od tada bar jednom godišnje išla nadgledati tu česticu; da je njen djed bio jako imućan čovjek i imao puno druge zemlje, a ova čestica je mala i udaljena od kuće 5 km pa im nije bila toliko bitna da bi ju se intenzivno obrađivalo; da njeni roditelji nikada nisu spominjali da je ta čestica prodana, da bi njen djed njo j to rekao jer ju je jako volio, bio je jako imućan i nije mu trebalo da prodaje zemlju; da su se na predmetnoj čestici sadile razne kulture, kukuruz, pšenica, krumpir, te da se radi o jako plodnoj zemlji zbog čega se sve to sadilo.

20. Iz iskaza tuženice MK (str. 139 spisa) proizlazi da je njen otac LK predmetnu česticu kupio od NK, koji je tu česticu prethodno kupio od obitelji DK, međutim kako NK i obitelj DK nisu imali sklopljen pisani ugovor onda je njen otac da bi imao papir kupoprodajni ugovor potpisao sa obitelji DK; da se sjeća kada je njen otac kupovao tu zemlju, kupovao je jer nije imao dovoljno svoje zemlje te mu je trebalo još za obrađivanje; da je ona na toj čestici p rvi put bila prije 50 godina kada ju je njen otac kupio, a od samog početka se koristila za košnju radi stoke, a povremeno se na njoj sijalo i sadilo; da nakon kupnje nitko osim njene obitelji nije koristio tu česticu.

21. Analizirajući sadržaj prethodno izloženih dokaza i dovodeći ih u međusobnu vezu, sud u cijelosti prihvaća kao istinite tvrdnje tuženice o načinu stjecanja predmetne čestice i posjedu, a s druge strane sud ne prihvaća kao istinite tvrdnje tužitelja o tome da čestica nikada nije prodana odnosno da je cijelo vrijeme bila u posjedu njihove obitelji.

22. Naime, sud vjeruje iskazima svjedoka AK i KK jer su iskazivali na prije svega na uvjerljiv način te su osobno nezainteresirani za ishod ove parnice. Njihovi iskazi su jasni, logični i okolnosni te oni kao vlasnici susjednih (međašnih) čestica imaju neposredna saznanja o stvarnom posjedovnom stanju spornog zemljišta u zadnjih više od 40 godina. Na temelju njihovih iskaza sud utvrđuje da je tuženičina obitelj već više desetljeća, a najkasnije od početka 1980-ih godina, bila u posjedu predmetnog zemljišta, i to najprije njen otac LK dok je nakon njegove smrti 1983. godine posjed nastavila izvršavati tuženica kao njegova kćer sa svojom obitelji (majkom, suprugom, kćeri i zetom), sve do danas. Posljedično sud vjeruje i iskazu svjedoka ĆK (tuženičinog zeta) kao i iskazu same tuženice koji su iskazivali o istim okolnostima, jer su dakle njihovi iskazi u tom dijelu u bitnom potvrđeni iskazima nepristranih i nezainteresiranih svjedoka AK i KK.

22.1. Na temelju ukupnosti njihovih iskaza sud utvrđuje da je tuženičina obitelj najkasnije od početka 1980-ih godina bila u posjedu spornog zemljišta i obrađivala ga, s time da se obrađivanje tog zemljišta ovisno o godini sastojalo bilo u uzgajanju raznih poljoprivrednih kultura, bilo u košnji nekoliko puta godišnje za potrebe stoke, da bi prije 15-ak godina tuženica dozvolila svojem zetu da predmetno zemljište koristi samo za košnju trave jer mu je to bilo potrebno za uzgoj konja čime se inače bavio, a kada je on to prestao prije 2-3 godine je dozvolila jednom susjedu da održava predmetno zemljište kako se ne bi zapustilo. Navedene činjenice su u bitnom potvrđene iskazima prethodno navedenih svjedoka i same tuženice, a pojedine razlike u njihovim iskazima (je li se prije pretežito kosilo ili pretežito sadilo, je li danas posijan kukuruz ili je samo pokošeno i sl.) ne dovode u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza jer se radi o sporednim okolnostima i dugom vremenskom razdoblju, pri čemu je logično da se vlasnici međašnih čestica (svjedoci AK i KK) uslijed proteka vremena niti ne mogu točno sjećati je li se njima susjedna čestica prije 30 -40 godina više kosila ili se na njoj više sadilo, ali ono čega se svakako mogu sjećati je tko ju je obrađivao i održavao (bilo da se radi o košnji ili o sadnji) te je na temelju nj ihovih uvjerljivih, okolnosnih i logičnih iskaza utvrđeno da se radilo upravo o tuženici i njenoj obitelji. Na pravilnost navedenog zaključka dodatno ukazuje i činjenica što se LK još 1977. godine u katastru upisao kao posjednik i korisnik predmetne čestice, što treba dovesti u vezu i sa općepoznatom činjenicom da se u to vrijeme po katastru plaćao porez, pa je potpuno neživotno, nelogično i neuvjerlj ivo da bi LK podnosio zahtjev za upis u katastar (i time si stvorio poreznu obvezu na tzv. katastarski prihod) da zaista nije bio u posjedu i koristio sporno zemljište.

23. Sud nadalje vjeruje navodima tuženice da je njen otac LK sporno zemljište kupio od NK koji je prethodno to zemljište bez pisanog ugovora kupio od obitelji DK, pa kada je LK kupovao od NK onda je „da bi imao papir“ ugovor sklopio direktno sa obitelji DK (koji su bili upisani u zemljišnu knjigu). Naime, tuženica je u svojem stranačkom iskazu uvjerljivo iskazivala o tome kako se ona sjeća kada je njen otac kupovao predmetnu česticu (što je životno i logično jer se tada živjelo od zemlje), dakle ona ima neposrednih saznanja o takvom slijedu kupoprodaje, a istinitost njenog iskaza je posredno potvrđena ispravama u spisu, i to rješenjem o arondaciji od 21.06.1960. (str. 43-44 spisa) kojim je predmetna čestica dodijeljena u vlasništvo obitelji DK, zatim Kupoprodajnim ugovorom od 28.07.1976. (str. 38-40 spisa) po kojem LK predmetnu česticu kupuje od obitelji DK te rješenjem katastra od 13.12.1977. (str. 54-55 spisa) iz kojeg proizlazi da se LK još 1977. godine upravo temeljem tog Kupoprodajnog ugovora upisao kao posjednik (korisnik) predmetne čestice, dok je prije njega u katastru bio upisan NK iz [adresa]. Naime, dovodeći u vezu sadržaj tih isprava navedeno se nameće kao jedini logičan i razuman zaključak. Da je tuženica htjela neistinito iskazivati o tome kako je njen otac stekao predmetnu česticu onda bi se pozivala samo na Kupoprodajnih ugovor od 28.07.1976. kojeg je on sklopio sa (bar nekim) članovima obitelji DK koji su bili upisani u zemljišne knjige te bi tvrdila da je on spornu česticu kupio izravno od njih. Navodima o NK (usmena kupoprodaja najprije između obitelji DK i NK, pa onda dalje usmena kupoprodaja između NK i LK, te na kraju sklapanje pisanog ugovora između obitelji DK i LK) tuženica je samo na svoju štetu dodatno otežala dokazivanje kupoprodaje ovoj parnici, međutim navedeno samo potvrđuje da je tuženica iskazivala iskreno i istinito ono što zna o načinu na koji je njen otac stekao predmetu česticu.

23.1. Iz Zapisnika od 22.02.2024. (str. 21-22 spisa) proizlazi da je tuženica bitno istovjetnu izjavu o načinu stjecanja predmetne nekretnine dala i u postupku obnove zemljišne knjige, iz čega je vidljivo da tuženica čitavo vrijeme i u obnovi zemljišne knjige i u ovoj parnici dosljedno iznosi iste navode.

24. S druge strane, I. tužiteljica VK i svjedokinja VKB (supruga II. tužitelja DK) su iskazivale na izrazito neuvjerljiv način, a osim toga njihovi iskazi su apsolutno neživotni i nelogični – I. tužiteljica VK od 1976. godine roditeljima više nije pomagala u obrađivanju predmetne čestice, ali je išla sa njima na nju, no nije im pomagala u obrađivanju ali je ona viđala kako ju oni obrađuju (a nalazi se 5 km od njihove kuće), da bi ju nakon očeve smrti 2015. godine išla bar jednom godišnje „nadgledati“; svjedokinja VKB nije nikada bila na toj čestici iako u Kupinečkom Kraljevcu imaju kuću i iako je njen muž (II. tužitelj) svojim roditeljima pomagao u obrađivanju, ali je iz auta kada bi se vozila u Kupinečki Kraljevec vidjela svekra i svekrvu da obrađuju tu česticu, što je sve neživotno, nelogično i neuvjerljivo, posebno imajući u vidu da se radi o navodnom obrađivanju kroz dugo vremensko razdoblje od 40 godina. K tome, I. tužiteljica VK je i proturječna u svojem iskazu jer je najprije iskazala da je njena obitelj bila jako imućna i da je imala puno zemlje, a da je ova čestica mala i da im nije bila toliko bitna za intenzivno obrađivanje, da bi onda iskazala da su se na njoj sadile razne kulture, kukuruz, pšenica, krumpir, da se radilo o jako plodnoj zemlji zbog čega se sve to sadilo.

24.1. Nadalje, tuženica je u odgovoru na tužbu predložila saslušanje stranaka te je sud prihvatio taj dokazni prijedlog, a II. tužitelj DK iako uredno pozvan na saslušanje nije pristupio na ročište od 09.09.2025. uz opravdanje da je bolestan te je predložio da ga se sasluša na idućem ročištu; nakon toga se nije odazvao ni na iduće ročište od 25.11.2025. radi saslušanja, opet uz opravdanje da je bolestan i da će „teško moći pristupiti na ročište radi saslušanja“, kao što se nije odazvao ni na posl jednje ročište od 10.03.2026. radi saslušanja, na kojem je njegov punomoćnik izričito naveo da se odustaje od njegovog saslušanja zbog teških zdravstvenih problema. S druge strane svjedokinja VKB, njegova supruga (a po struci liječnica) je u svojem iskazu navela da njen suprug ima problema sa srcem, posebno kada je hladnije, da ne zna zbog čega nije pristupio na prvo ročište od 09.09.2025., a inače se kreće, ide u dućan i slično.

24.2. Saslušanje stranaka je bio dokazni prijedlog ne samo tužitelja, nego i tuženice, pa stoga kada je sud odredio provođenje tog dokaza II. tužitelj se bio dužan odazvati na jedno od tri ročišta na koja je bio pozivan radi saslušanja. Umjesto toga II. tužitelj se nije odazivao na pozive suda, bez dostave ikakvih dokaza o navodnom teškom zdravstvenom stanju, a na posljednjem ročištu je njegov punomoćnik izjavio da se neće odazvati na saslušanja „zbog teških zdravstvenih problema“, iako iz iskaza njegove supruge proizlazi da se normalno kreće, ide u dućan i sl., dakle njegovo zdravstveno stanje zasigurno nije takvo da zbog njega ne može pristupiti na sud radi saslušanja. Po čl. 265. st. 2. ZPP neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda , a po čl. 269. st. 2. ZPP sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. Imajući u vidu izložene okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud u smislu čl. 269. st. 2. ZPP ocjenjuje da je II. tužiteljevo uskraćivanje stranačkog iskaza posljedica toga što tužbu temelji na neistinitim tvrdnjama. I iz iskaza I. tužiteljice VK (njegove sestre) i iz iskaza svjedokinje VKB (njegove supruge) bi proizlazilo da je za razliku od njih, upravo on zadnjih 40 godina svojim roditeljima pomagao u obrađivanju predmetne čestice, pa da su takvi njihovi iskazi istiniti onda bi se on kao tužitelj svakako odazvao na pozive suda i svojim stranačkim iskazom potvrdio i njihove iskaze, što nije napravio očigledno iz razloga što

– za razliku od svoje supruge i sestre – nije htio neistinito iskazivati u postupku pred sudom.

24.3. Tužitelji su na pripremnom ročištu u prilog svojih navoda predložili saslušanje svjedoka HK i JK, da bi na glavnoj raspravi od 09.09.2025. odustali od njihovog saslušanja jer je HK „teško bolestan“, dok je JK „povremeno obavljao poslove za tuženicu, pa tužitelji smatraju da ne bi objektivno iskazivao“. Dakle, tužitelji osim stranačkog iskaza I. tužiteljice VK i II. tužiteljeve supruge VKB nisu predložili niti jedan drugi dokaz (ni materijalni ni personalni dokaz) na okolnost da su upravo njihovi roditelji i oni bili u posjedu predmetne čestice od 1980-ih godina pa nadalje, kako to neosnovano tvrde u tužbi. Sud u skladu sa čl. 299. st. 3. ZPP nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja sa glavne rasprave od 25.11.2025. (str. 122 spisa) za saslušanje svjedoka OK na okolnost posjeda, jer iz ničeg ne proizlazi da tužitelji njegovo saslušanje bez svoje krivnje nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, pri čemu tužitelji nisu učinili vjerojatnim da saslušanje ranije predloženih svjedoka HK i JK nije moguće iz objektivnih razloga, pa da bi zbog toga bilo opravdano prihvatiti saslušanje novog svjedoka umjesto njih.

24.4. Tuženica je pak i materijalnim dokazima (kupoprodajni ugovor, rješenje o upisu u katastar) i personalnim dokazima (nepristrani svjedoci međaši) dokazala da se čitavo navedeno razdoblje upravo njena obitelj nalazila u posjedu.

24.5. To što predmetna čestica nije bila obuhvaćena rješenjima o nasljeđivanju iza pok. LK (str. 51 spisa) i pok. UK (str. 49-50 spisa) ne dovodi u pitanje prethodne zaključke suda, kada se ima u vidu da su se tuženica i njena majka UK nakon smrti LK upisale u katastarski operat, kako to proizlazi iz zapisnika o obnovi zemljišne knjige (str. 21 spisa) u kojem je konstatirano da su prije obnove zemljišne knjige u katastru na predmetnoj čestici bile upisane upravo njih dvije. Dakle, njihov propust da predmetnu česticu prijave u ostavinsku imovinu ne može se tumačiti na način da one u to vrijeme nisu smatrale da im ta čestica pripada, kada su se upisale u katastar i na taj način ustvari manifestirale svoju svijest o tome da imaju pravo na njen posjed.

25. Slijedom svega navedenoga, na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da su se u isključivom posjedu spornog zemljišta od početka 1980-ih godina pa sve do danas nalazili najprije tuženičin otac LK, a nakon njegove smrti 1983. godine sama tuženica MK, uz majku i ostale članove obitelji koji su joj pomagali u korištenju i održavanju predmetne nekretnine te da ih nitko – pa ni tužitelji ni njihovi prednici – u tome nije ometao.

25.1. S druge strane, na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da se tužitelji ni njihovi roditelji od početka 1980-ih godina uopće nisu nalazili u posjedu predmetne čestice, kako to neistinito pokušavaju prikazati u ovoj parnici.

26. Budući da je za navedenu česticu sklopio Kupoprodajni ugovor od 28.07.1976., po njemu isplatio kupoprodajnu cijenu (kako je konstatirano u samom ugovoru) i izvršio prijavu poreza nadležnom tijelu, sud utvrđuje da se LK nalazio u samostalnom i poštenom posjedu predmetne čestice, a nakon njegove smrti 1983. godine su samostalan i pošten posjed stupile njegove nasljednice UK (supruga) i tuženica (kćer), dok je nakon smrti UK u samostalnom i poštenom posjedu ostala isključivo tuženica (kao jedina nasljednica i LK i UK).

27. Po čl. 28. Zakona o osnovni vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 6/1980, 36/1990, 53/1991, 92/1994; dalje: ZOVO) savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (st. 4.), s time da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa (st. 5.).

28. Po čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do 01.01.1997. prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.), a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ZVDSP, ako su bili počeli teći prije 01.01.1997., nastavljaju teći po ranijim pravilima, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama ZVDSP ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.).

29. Po čl. 159. st. 3. ZVDSP samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

29. U skladu sa citiranim odredbama, uz uračunavanje posjeda njenih prednika LK i UK, tuženica MK je protekom 20 godina samostalnog i poštenog posjeda počevši od početka 1980-ih godina, dakle najkasnije početkom 2000-ih godina, stekla vlasništvo predmetne nekretnine izvanrednom dosjelošću.

30. Točni su navodi tužitelja da iz Kupoprodajnog ugovora od 28.07.1976. proizlazi da on nije bio potpisan od svih osoba koje su bile upisane u zemljišnoj knjizi i koje su u zaglavlju ugovora navedeni kao prodavatelji, i to EK, ČK, GK, ZK, FK i SK. Naime na kraju ugovora se za prodavatelje nalaze 4 potpisa, pa je evidentno da taj ugovor nije potpisan od strane svih nabrojanih osoba (što doduše ne isključuje mogućnost da je on potpisan uz suglasnost tih osoba, s obzirom na nesmetano posjedovno stanje koje je uspostavljeno nakon sklapanja tog ugovora). Međutim, kako je već obrazloženo kod tuženice su ispunjene pretpostavke i za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću, dakle čak i ako bi se taj ugovor smatrao nevaljanim, to ne bi isključivalo mogućnost stjecanja tuženičinog vlasništva izvanrednom dosjelošću.

30.1. U vezi navedenoga, čak i ako bi se uzelo da je tuženičin otac LK bio svjestan činjenice da nisu svi članovi obitelji SK potpisali taj ugovor odnosno da se eventualno ne slažu sa tom kupoprodajom , u skladu sa čl. 28. st. 4. ZOVO nakon njegove smrti 25.02.1983. godine tuženica i njena majka UK (kao njegove nasljednice) stekle su status savjesnih odnosno poštenih posjednika. Po čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost posjeda se pretpostavlja, a u ovoj parnici ničim nije dokazano da su tuženica i njena majka UK **.**.1983. u trenutku i nakon smrti pok. LK, imale razloga posumnjati pripada li im pravo na posjed predmetne čestice.

31. Slijedom navedenoga, sve i da LK nije bio pošteni posjednik predmetne nekretnine, nakon 25.02.1983. godine njegove nasljednice UK i tuženica, a potom samo tuženica kao nasljednica UK, imale su status samostalnih i poštenih posjednica, pa je tuženica najkasnije 26.02.2003. na temelju izvanredne dosjelosti stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

32. Stoga se prilikom sastavljanja novog zemljišnoknjižnog uloška u postupku obnove zemljišne knjige, na temelju podataka o katastarskom posjedniku, tuženicu MK osnovano upisalo kao vlasnicu predmetne čestice, pri čemu valja napomenuti da je parnični sud u postupku po tužbi sa ispravak ovlašten utvrđivati i stjecanje vlasništva dosjelošću (Rev-410/2022 od 04.04.2023., Rev-1057/2023 od 23.01.2024.).

33. Sud u skladu sa čl. 299. st. 3. ZPP nije posebno razmatrao navode tužitelja o tome da je ĐK bila nepismena i da je pretrpjela moždani udar, pa da zbog toga nije mogla potpisati Kupoprodajni ugovor od 28.07.1976. odnosno da je njen potpis krivorvoren, niti su prihvaćeni dokazni prijedlozi da se na tu okolnost službenim putem pribavi njena medicinska dokumentacija i sasluša svjedok OK. Naime, tužitelji su takve činjenične tvrdnje i dokazne prijedloge po prvi puta stavili nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno u fazi glavne rasprave, a iz stanja spisa ne proizlazi da te činjenice i dokazne prijedloge bez svoje krivnje nisu mogli ranije istaknuti (to što su tužitelji tijekom glavne rasprave svojevoljno odustali od saslušanja svjedoka HK i JK koji su bili predloženi na okolnost posjeda – od jednog jer je navodno bolestan, a od drugog jer bi navodno bio pristran tuženici – nikakvo ne predstavlja opravdani razlog za isticanje potpuno nove činjenične osnove u ti jeku glavne rasprave, a koja se tiče nevaljanosti potpisa ČK na Kupoprodajnom ugovoru od 28.07.1976.). No i neovisno o ovome, kako je obrazloženo pod točkama 30. i 30.1., sve i da je navedeni Kupoprodajni ugovor od 28.07.1976. nevaljan odnosno da ga nije potpisala ĐK, to ne bi dovodilo u pitanje ispunjenje pretpostavki za izvanrednu dosjelost na strani tuženice, i to s danom 26.02.2003.

34. Iz prethodno izloženih razloga oba tužbena zahtjeva – i glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje nevaljanosti uknjižbe tuženice u 5/28 dijela (u odnosu na raniji suvlasnički udjel FK), kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje nevaljanosti njene uknjižbe na cijeloj čestici – su neosnovani, pa je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

35. Tuženica je u cijelosti uspjela u parnici pa su joj tužitelji na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužni naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,00 EUR (naznačena u tužbi), a tuženicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa na temelju čl. 155. ZPP i Tarife u nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) ima pravo na naknadu troška za:

− odgovor na tužbu – 187,50 EUR (Tbr. 8/1);

− sastav podnesaka od 02.10.2024., 23.01.2026. i 25.02.2026. – po 187,50 EUR (Tbr. 8/1);

− sastav podneska od 26.02.2025. – 46,87 EUR (Tbr. 8/4);

− zastupanje na ročištima od 15.05.2025., 09.09.2025., 25.11.2025. i 10.03.2026.

– po 187,50 EUR (9/1);

što ukupno iznosi 1.546,87 EUR (sa uračunatim PDV), dok tuženici u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak podneska od 02.10.2024. jer je njime dostavljena isprava koja se mogla dostaviti već uz odgovor na tužbu. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

36. Tužitelji su u tužbi zatražili određivanje privremene mjere zabranom tuženici da otuđi, optereti ili raspolaže predmetnom nekretninom. Za određivanje takve privremene mjere u ovom predmetu nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 93/2014, 73/2017, 6/2024; dalje: OZ) jer tužitelji provedenim dokazima nisu učinili vjerojatnim da su oni vlasnici predmetne nekretnine, nisu su učinili vjerojatnim da bi bez takve mjere tuženica onemogućila ili znatno otežala ostvarenje njihove tražbine odnosno da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Osim toga tužitelji imaju mogućnost temeljem ovopredmetne tužbe za ispravak ishoditi upis zabilježbe spora, a iz javno dostupnih podataka zemljišnih knjiga proizlazi da su to i napravili, pa niti nemaju pravnog interesa zahtijevati određivanje privremene mjere kada ih štiti upisana zabilježba spora. Stoga je podneseni prijedlog za određivanje privremene mjere valjalo odbiti i primjenom čl. 346. OZ odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Duško Vučevac;

2. odvjetnik Ivan Maloča.