Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-6/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KMETIJSKA ZADRUGA LAŠKO z.o.o., Sevce 16A, 3272 Rimske Toplice, Slovenija, OIB: 67610524889, zastupan po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, Uska 1/2, protiv tuženika O i O j.d.o.o., Vularija, Ulica Prvog maja 34, 40322 Orehovica, OIB: 93999601237, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, Supilova 7/b, radi isplate iznosa od 30.400,67 eur, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 30. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gorana Ružića, odvjetnika iz Čakovca, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te na ročištu za objavu presude dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljane Blažeka iz Preloga broj Ovrv-5649/2024 od 13.11.2024. kojim je tuženik O i O j.d.o.o., Vularija, dužan tužitelju KMETIJSKA ZADRUGA LAŠKO z.o.o., Sevce, isplatiti iznos od 25.118,27 eur (slovima: dvadesetpettisućastoosamnaest eura i dvadesetsedam centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 571,62 eur od 30.4.2023., na iznos od 767,88 eur od 5.5.2023., na iznos od 749,09 eur od 13.5.2023., na iznos od 696,60 eur od 20.5.2023., na iznos od 1.149,78 eur od 27.5.2023., na iznos od 1.229,30 eur od 3.6.2023., na iznos od 940,90 eur od 8.6.2023., na iznos od 1.434,39 eur od 15.6.2023., na iznos od 1.127,02 eur od 22.6.2023., na iznos od 574,99 eur od 29.6.2023., na iznos od 836,34 eur od 6.7.2023., na iznos od 1.383,16 eur od 17.7.2023., na iznos od 1.280,70 eur od 18.8.2023., na iznos od 12.376,50 eur od 27.11.2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na račun tužitelja [broj bankovnog računa], država Slovenija, naziv banke: Delavska hranilnica d.d. SWIFT:

HDELSI22XXX, te se održava na snazi i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 947,51 eur uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 13.11.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja [broj bankovnog računa], država Slovenija, naziv banke: Delavska hranilnica d.d. SWIFT: HDELSI22XXX, koje iznose je tuženik dužan platiti tužitelju, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.850,46 eur, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Blažeka iz Preloga broj Ovrv-5649/2024 od 13.11.2024. za iznos od 5.282,40 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 689,64 eur od 25.3.2023., na iznos od 51,23 eur od 1.4.2023., na iznos od 1.280,70 eur od 1.4.2023., na iznos od 1.306,80 eur od 8.4.2023., na iznos od 1.024,56 eur od 14.4.2023., na iznos od 784,08 eur od 22.4.2023., te na iznos od 145,39 eur od 30.4.2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu tužba smatra povučenom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate ukupnog iznosa od 30.400,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Na temelju prijedloga tužitelja donijeto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-5649/2024 od 13. studenog 2024., po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga.

2. Tuženik je kao ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te je ovaj sud kao stvarno i mjesno nadležan sud donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljane Blažeka iz Preloga broj Ovrv-5649/2024 od 13. studenog 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi da osporava visinu duga prema tužitelju, da je s tužiteljem u višegodišnjem poslovnom odnosu i usmenim dogovorom između odgovornih osoba stranaka dogovoreno je kako će se sve međusobne obveze zatvarati kompenzacijama te je predmetni dogovor poštivan od strane tužitelja do ove godine. Tuženik je nadalje u skladu s uobičajenom poslovnom praksom i postignutim dogovorom tužitelju dostavio ponudu broj: 3-1-1 od 5. studenog 2024. i ponudu broj 1-1-1 od 4. studenog 2024. radi provedbe međusobne kompenzacije. Tuženik nije zaprimio odgovor tužitelja te navedeno smatra nepoštenom poslovnom praksom te povredom dogovora o zatvaranju međusobnih obveza isključivo kompenzacijama. Također osporava osnovanost pojedinih iznosa iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja te predlaže naložiti dostavu svih računa radi mogućnosti međusobnog usklađenja. Predlaže da sud ukine u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika te da obveže tužitelja da naknadi nastale troškove postupka.

4. Tužitelj se očitovao podneskom od 28. ožujka 2025. navodeći da se potraživanje tužitelja odnosi na potraživanje za isporučenu raznu robu temeljem računa koji se dostavljaju u privitku podneska, a iz kojih se vidi vrsta robe, količina robe, jedinične cijene, ukupna cijena, datum izdavanja računa i datum dospijeća plaćanja. Račun broj 200405 od 22. veljače 2023. na iznos od 1.280,70 eura djelomično je plaćen tako da potraživanje tužitelja temeljem tog računa iznosi 689,64 eura, koliko je i utuženo. Tužitelj nadalje navodi da nikada nije bilo ugovoreno između parničnih stranaka da bi se međusobne obveze zatvarale isključivo kompenzacijama. Nije sporno da se dio međusobnih obveza zatvarao kompenzacijama, obzirom da je to uobičajeni način međusobnih obveza u poslovnom odnosu te okolnost što su neke obveze zatvarane kompenzacijama ne znači da tuženik nije dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos. Tužitelj ujedno dostavlja ovjerovljeni izvadak iz slovenskog registra za tužitelja s prijevodom te ustraje kod tužbe postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

5. Tijekom prethodnog postupka punomoćnik tužitelja predlaže da sud pozove tuženika da se decidirano izjasni koje račune tužitelja osporava, a punomoćnik tuženika ističe da su stranke međusobne obveze zatvarale kompenzacijama te bi trebalo provesti knjigovodstveno usklađenje između stranaka kako bi se vidjelo koji su računi još uvijek otvoreni odnosno plaćeni međusobnim kompenzacijama. Tuženik je uz prigovor dostavio i prijedlog za međusobnu kompenzaciju od 8. listopada 2024. na iznos od 3.408,50 eura.

6. Na ročištu za glavnu raspravu punomoćnik tužitelja ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te je iskazao da su stranke suglasne da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje hrvatsko pravo, što su potvrdili i prisutni direktori stranaka. Punomoćnik tužitelja nadalje navodi da je u vrijeme trajanja ovog postupka došlo do podmirenja dijela tražbine tužitelja i to u iznosu od 5.282,40 eura tako da tražbina tužitelja iznosi 25.118,27 eura. Predmetnom uplatom tuženika zatvorene su sve tražbine tuženika navedene u prijedlogu za ovrhu pod rednim brojem 1 do 6 te djelomično tražbina pod rednim brojem 7 u iznosu od 145,39 eura tako da tuženik duguje tužitelju prema tražbini pod rednim brojem 7 iznos od 571,62 eura, te sve ostale tražbine navedene u prijedlogu za ovrhu pod rednim brojevima 8-20 u cijelosti. Punomoćnica tuženika iskazala je da upravo navedeno potvrđuje tvrdnje tuženika da je između stranaka dogovoreno plaćanje isključivo putem međusobnih kompenzacija jer iznos koji navodi tužitelj nije plaćen novčanom doznakom već je tuženik po narudžbi tužitelja izvršio isporuku robe te je tražbina tada u tom dijelu knjigovodstveno zatvorena temeljem kompenzacije.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 8. listopada 2024. (list 22 spisa), Izvadak iz podataka banke – Delavska hranilnica d.d., Ljubljana, podnesak za otvaranje poslovnog računa u ovjerenom prijevodu ovlaštenog tumača za slovenski jezik (list 23-43 spisa), u Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (list 44-46 spisa), u Ponudu broj: 1-1-1 od 4. studenog 2024. (list 68 spisa), u Ponudu broj: 3-1-1 od 5. studenog 2024. (list 69 spisa), u Predlog za medsebojno kompenzacijo broj 24-KOM-000177 od 8. listopada 2024. (list 70 spisa), Izvadak iz odgovarajućeg registra za tužitelja u ovjerenom prijevodu (list 103-105 spisa), Račun broj 200405 od 22. veljače 2023. (list 106 spisa), Račun broj 200461 od 1. ožujka 2023. (list 107 spisa), Račun broj 200462 od 1. ožujka 2023. (list 108 spisa), Račun broj 200589 od 7. ožujka 2023. (list 109 spisa), Račun broj 200601 od 14. ožujka 2023. (list 110 spisa), Račun broj 200731 od 21. ožujka 2023. (list 111 spisa), Račun broj 200796 od 30. ožujka 2023. (list 112 spisa), Račun broj 200795 od 4. travnja 2023. (list 113 spisa), Račun broj 200940 od 11. travnja 2023. (list 114 spisa), Račun broj 201009 od 18. travnja 2023. (list 115 spisa), Račun broj 201031 od 25. travnja 2023. (list 116 spisa), Račun broj 201031 od 25. travnja 2023. (list 117 spisa), Račun broj 201058 od 3. svibnja 2023. (list 118 spisa), Račun broj 201153 od 8. svibnja 2023. (list 119 spisa), Račun broj 201208 od 16. svibnja 2023. (list 120 spisa), Račun broj 201280 od 22. svibnja 2023. (list 121 spisa), Račun broj 201382 od 29. svibnja 2023. (list 122 spisa), Račun broj 201358 od 5. lipnja 2023. (list 123 spisa), Račun broj 201530 od 16. lipnja 2023. (list 124 spisa), Račun broj 201808 od 18. srpnja 2023. (list 125 spisa), Račun broj 300446 od 27. listopada 2023. (list 126 spisa), Račun broj 4-1-1 od 13. veljače 2025. (list 128 i 130 spisa), Prijedlog za međusobnu kompenzaciju 25-KOM-000035 od 5. ožujka 2025. (list 129 i 131 spisa), te je saslušao bivšeg direktora tužitelja GR te direktora tuženika HR. Sud nije provodio druge dokaze jer je smatrao da je predmet u dovoljnoj mjeri raspravljen za donošenje meritorne odluke te je stoga zaključio glavnu raspravu 30. ožujka 2026.

8. Iz iskaza bivšeg direktora tužitelja GR proizlazi da je isti bio direktor zadruge oko 20 godina, da je tuženik surađivao sa zadrugom na način da je bio njihov kupac i to uglavnom kokoši nesilica starih 18 tjedana te je tužitelj bio tuženikov dobavljač. Suradnja je tekla na način da su povremeno raščiščavali financijske odnose i zatvarali plaćanja kompenzacijama. On je kao direktor išao na ruku tuženiku i nije tražio posebna sredstva osiguranja plaćanja u smislu nekih bankarskih garancija ili akreditacija jer je znao da je teško raditi u poljoprivredi, te je sa tuženikom imao dobru poslovnu suradnju. Nadalje navodi da je tužitelj zadruga koja spada pod stroge financijske propise, da su svake godine imali reviziju i kada bi imali otvorena potraživanja prema svojim dobavljačima, revizija je strogo upozoravala da se moraju pokrenuti postupci radi naplate. U pravilu su zatvarali potraživanja kompenzacijama i to novčanim kompenzacijama ali i robnim na način da je tuženik isporučivao žitarice ili neku drugu poljoprivrednu robu. Međutim, u ovom slučaju nije bilo valjane ponude za kompenzaciju i roba mora biti plaćena. Isporuka robe tekla je na način da je prijevoznik tužitelja isporučivao robu – kokoši nesilice tuženiku te kako se radilo o živoj robi ista je bila popraćena svom potrebnom dokumentacijom i deklaracijama, kako od kooperanata tužitelja tako i dostavnicama koje su potpisivane od tuženika a temeljem navedenih isporuka izdani su računi i isti nisu plaćeni. Bivši direktor tužitelja GR je iskazao da nikad nisu potpisali ugovor ili sporazum o tome da bi se potraživanje obavezno moralo zatvarati kompenzacijom, a također to nisu ugovorili ni usmenim putem. Direktor tužitelja je prihvaćao kompenzaciju ako je tuženik to predložio ali samo ukoliko je tuženik predložio isporuku robe koja bi tužitelju odgovarala, a ako ne, dug je trebao biti plaćen.

9. Direktor tuženika HR u svom iskazu potvrdio je da su stranke surađivale više od dvadeset godina, da je od tužitelja uzimao kokoši nesilice, da mu je tužitelj bio jedini dobavljač i da je potraživanja zatvarao kompenzacijama koje je dogovarao sa njihovom komercijalom. Ne spori da ima otvoren dug prema tužitelju, ali nije siguran u iznos, nije ga provjeravao u svom računovodstvu iz razloga jer su kompenzirali tražbine na način da su isporučivali tužitelju robu – žitarice. Međutim, došlo je do problema u vrijeme kad je došlo do uvoza jeftinih žitarica iz Poljske i Ukrajine pa tužitelj više nije htio od tuženika uzimati žitarice u svrhu kompenzacije.

10. Uvidom u račune tužitelja proizlazi da je tužitelj isporučivao robu tuženiku da su svi računi u iznosu i datumu dospijeća evidentirani u izvodu iz poslovnih knjiga odnosno otvorenim stavkama tužitelja od 8. listopada 2024. te tuženik nije u dokaz svojih tvrdnji dostavio dokaze da su ispunjeni uvjeti za kompenzaciju isporukom robe tuženika prema tužitelju. Tuženik nije dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga kako bi se eventualno usporedilo stanje u poslovnim knjigama tuženika u odnosu na visinu dugovanja tuženika prema tužitelju. Direktor tuženika je u svom iskazu potvrdio da je odbijena kompenzacija odnosno da tužitelj više nije želio kompenzirati robu sa tuženikom. Prijedlog kompenzacije tuženika koji tuženik dostavlja tijekom ovog postupka, nije prihvaćen od strane tužitelja, tuženik nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za prestanak tražbine prijebojem odnosno kompenzacijom. Dakle sud nije utvrdio da bi tuženik imao osnovano potraživanje prema tužitelju podobno za prijeboj s potraživanjem tužitelja, niti da je nastupio prijeboj. Tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja već tvrdi da je tražbina prestala prijebojem, odnosno da su stranke zaključile usmeni sporazum o obvezatnoj kompenzaciji putem robe što sud u ovom postupku nije utvrdio. Okolnost da su stranke ugovorile plaćanje tražbine tužitelja putem kompenzacije te okolnost da je dosadašnja suradnja tekla na navedeni način ne oslobađa tuženika na platež tražbine tužitelju. Punomoćnik tužitelja obrazložio je da svi iznosi navedeni u tužbi su sukladni iznosima navedenim u izvatku iz poslovnih knjiga kao i iznosima u predmetnim računima koji su dostavljeni u sudski spis. Računi na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje dostavljeni su i tuženiku, te ih tuženik nije reklamirao.

11. Odredba čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisuje da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda ili iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prema čl. 196. st. 1. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da tuženik ima tražbinu prema tužitelju podobnu za prijeboj te da je tražbina tuženika prema tužitelju dospjela. Tužitelj je sa svoje strane dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine s osnova isporučene robe dok tuženik nije dokazao da je utužena tražbina plaćena odnosno da je nastupio prijeboj. U odnosu na prigovor tuženika sud je primijenio odredbu čl. 219. st. 1. u svezi s čl. 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje u tekstu: ZPP). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili koji pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 221. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Stoga sud smatra da je prigovor tuženika neosnovan te da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je utvrdio da osnovano tužitelj potražuje platež računa za isporučenu robu sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te je sud obvezao tuženika na platež troška tužitelju i to za: zastupanje po odvjetniku za ročište od 8. travnja 2025. 500,00 eura, za ročište od 20. veljače 2026. 500,00 eura, za ročište 30. ožujka 2026. 500,00 eura, za sastav podnesak od 28. ožujka 2025. 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.000,00 eura te PDV 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura za zastupanje po odvjetniku, te k tome valja pribrojiti i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 350,46 eura, pa je tuženik obvezan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.850,46 eura. Trošak tužitelja je zatražen u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) te ga je sud u cijelosti priznao. Sud je nadalje održao na snazi i rješenje o ovrsi javnog bilježnika za trošak ovrhe u iznosu od 947,51 eura, koji se odnosi na trošak ovrhe i to za sastav prijedloga po odvjetniku s PDV-om 625,00 eura, predujam naknade javnog bilježnika 12,50 eura, naknada i nagrada javnog bilježnika 310,01 eura, što sve ukupno iznosi 947,51 eura.

U Varaždinu, 24. travnja 2026.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovoga suda u roku od petnaest (15) dana po primitku otpravka presude.

Rok za žalbu počinje teći za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu na kojem se presuda objavljuje, od dana objave presude, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a. Rok za žalbu počinje teći od dana objave presude na e-Oglasnoj ploči suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja Goran Ružić, odvjetnik iz Čakovca, Uska 1/2

2. Pun. tuženika Kristijan Horvat, odvjetnik iz OD Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Pisarnica Varaždin, Supilova 7/b