REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-15147/2024
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ivanki Romić-Ćukušić, uz sudjelovanje Ivane Pavić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv ČA, zastupan po branitelju Velebit Božikov, odvjetnik iz [adresa], zbog djela prekršaja iz čl. 115.st.1. točke 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara(NN 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 , 98/15, 44/17, 90/18, 32/20 i 62/20),povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-612-16/24-01/0052URBROJ: 532-05-02- 20/3-21-4od 4.listopada2024. godine,nakon održane glavne rasprave, dana 24.travanj 2026 .godine javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], kao izvršitelj radova,
k r i v j e
I. što je kao investitor izvršio radove probijanja i formiranja novog prilaznog puta na čestici na adresi [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je izveo kolni ulaz, sjeverno od postojećeg uz [adresa], uklonivši visoko raslinje ograde, te je strojno otklonio dio zemlje za formiranje blago nagnutog prilaznog puta obzirom na to da je okućnica Ijetnikovca na povišenom položaju u odnosu na glavnu cestu. Za navedene radove na kulturnom dobru nije zatražio prethodno odobrenja iz članka 62. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, radove je bez prethodnog odobrenja nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode izvodio tijekom prve polovine mjeseca svibnja 2024. godine. Ljetnikovac [adresa] u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pojedinačno je zaštićeno kulturno dobro u smislu članka 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te je sukladno članku 12. stavak 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara rješenjem Ministarstva kulture Klasa: UP-10-612-08/02- 01/1970 Ur.broj: 532-10-1/8(JB)-03 od 2003. godine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-684. Prostorne međe kulturnog dobra iz točke 1. izreke ovog predmetnog rješenja određene su k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Isto tako, predmetnim rješenjem utvrđen je sljedeći sustav mjera zaštite: zaštitni i drugi radovi na ovom kulturnom dobru i unutar prostornih meda iz točke 2. izreke predmetnog rješenja mogu se poduzeti samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela a vlasnik kao i drugi imatelj ovog kulturnog dobra dužan je provoditi sve mjere zaštite koje se odnose na održavanje predmetnog kulturnog dobra, a koje odredi nadležno tijelo. Za gore navedene radove okrivljenik nije zatražio posebne uvjete niti prethodno odobrenje nadležnog tijela Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Kuševićeva 2 sukladno članku 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Neodobrenim radnjama samovoljno je oštetio kulturno dobro,
čime je počinio prekršaj iz članka 115. stavka 1. točke 7. istog Zakona,čime je počinio prekršaj iz članka 62.stavak 1.Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kažnjivo po članku 115. st. 7. istog Zakona,
pa mu se temeljem citiranih propisa
izriče
novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 € (tisućueura)).
II. Temeljem čl. 33. st.11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna prema priloženim uplatnicama u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se postupiti prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.
III. Temeljem čl.152.st.3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
IV. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 € (trinaest eura i dvadesetsedam centi) u korist Državnog proračuna u roku od 30 dana po primitku ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Ministarstvo kulture, pod brojem KLASA: UP/I-612-16/24-01/0052,od 04. listopada 2024. izdalo je prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenik. pravovremeno uložio prigovor te je isti stavljen van snage i provedena je glavna rasprava.
2. Okrivljenik je u pisanoj obrani porekao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret. Naveo je: „Prekršajnim nalogom Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine Klasa: UP/I-612-16/24-01/0052, Ur.broj:
532-04-02-20/3-24-4 od 04. listopada 2024. godine, stavlja mi se na teret da sam kao investitor izvršio radove probijanja i formiranja prilaznog puta na čestici [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da sam izveo kolni ulaz, sjeverno od postojećeg uz [adresa], uklonivši visoko raslinje ograde, da sam strojno otklonio dio zemlje za formiranje blago nagnutog prilaznog puta, a da za isto nisam zatražio prethodno odobrenje iz članka 62. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Nadalje, tereti me se da za navedene radove nisam zatražio posebne uvjete niti prethodno odobrenje nadležnog tijela Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Kuševićeva 2 sukladno članka 62. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te da sam neodobrenim radnjama samovoljno oštetio kulturno dobro, čime da sam počinio prekršaj iz članka 115. stavak 1. točke 7. istog Zakona. Ne osjećam se krivim za počinjenje prekršaja koji mi se stavlja na teret, te u cijelosti ustrajem kod Prigovora od 18.10.2024. godine. Prvenstveno ističem da sam se prilikom izvođenja radova pouzdao u istinitost i točnost očitovanja nadležnih javnih tijela, i to u: - Dopis Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa: 940- 06/23-08/514, Ur. broj: 531-11- 1-1-24-4 od 19.01.2024. godine, - Dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom, stanovanje Klasa: 944-01/23-001/1336, Ur.broj: 251-11- 11//011-24-5 od 08.02.2024. godine, u kojima se na temelju očitovanja Ministarstva kulture i medija te Gradskog zavoda za zaštitu spomenika i kulture Grada Zagreba izričito navodi da predmetna nekretnina koju sam kupio ne predstavlja kulturno dobro.Netočno je da sam na svojoj nekretnini izvršio radove probijanja i formiranja novog prilaznog puta odnosno kolnog ulaza, već sam na dijelu zemljišta izvršio radove radi nivelacije tla, uklonio visoko raslinje ograde, te postavio fiksiranu ogradu visine ispod 2.2 metra, koja nemaju funkciju otvaranja (nije postavljena na šarke). Kao vlasnik sam obvezan održavati navedenu nekretninu.Za izvršene radove nisam ni u kojem slučaju, čak i da se i radi o kulturnom dobru, bio obvezan prethodno zatražiti posebne uvjete niti prethodno odobrenje nadležnog gradskog ureda za zaštitu spomenika kulture i prirode, iz razloga jer isti ne mogu narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na kulturnom dobru, niti na području unutar granica kulturnog dobra. Stoga smatram da djelo za koje me se tereti nije prekršaj, odnosno da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, te predlažem da se optužba odbije, odnosno, da me se oslobodi od optužbe. "
Okrivljenik ustraje kod Prigovora od 18.10.2024.. godine, pisane obrane, navoda iz Podnesak od 19.08.2025. godine i svih dosadašnjih navoda. Ukazuje se da je u međuvremenu od strane Grada Zagreba na nekretnini u suvlasništvu okrivljenika (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) počelo izvođenje građevinskih radova radi izgradnje nogostupa i potpornog Zida na javnoj površini - nerazvrstanoj cesti ([adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Do dana 05.12.2025. godine strojno je (bagerom) uklonjeno svo rubno raslinje, te je otkopan dio zemljane površine po cijeloj dužini prema [adresa], u širini od preko 2 metra i dubini od preko 1,50 metara. Dokaz Idejno rješenje Cornus projekt d.o.o. 313/24-IR iz srpnja 2024. godine fot0B•afije sa lica mjesta uz namaku nadnevka snimanja istih Navedeno osporava navode iz optužnog akta o počinjenju prekršaja, ako se uzme u obzir da je Grad Zagreb kao tijelo lokalne samouprave, koje je uostalom i primarno putem svojeg gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode dužno skrbiti o kulturnim dobrima na svome području, do 05.12.2025. godine na predmetnoj nekretnini izvelo radove koji obimom i intenzitetom uvelike premašuju radove izvedene od strane okrivljenika.
Na raspravi 21. travnja 2026. godine Tužitelj ostaje u cijelosti kod prekršajnog naloga. Branitelj okrivljenika navodi da u cijelosti ostaje kod prethodno iznesene pisane obrane okrivljenika i svih podnesenih podnesaka i cjelokupne dokumentacije koju je predao u sudski spis. Branitelj ostaje kod priloženih fotografija kao dokaz fotografije predmetne nekretnine i to prije izvedenih radova kako slijedi ispis sa Google street wie i fotografije same nekretnine iz kojih je razvidno stanje iste prije izvršenih radova te kod priložene presuda Visokog upravnog suda RH br Usž- 1418/2020 od 28. svibnja 2020. godine a koja je relevantna za utvrđivanje činjenica u ovom postupku, iz koje slijedi stajalište istog Suda da je upravno tijelo, konkretno Ministarstvo kulture dužno ispitati da li je poduzetim radnjama narušena cjelovitost, odnosno jesu li prouzročene promjene na nepokretnom kulturnom dobru. U kontekstu ovog slučaja, okrivljenik nije izvršio nikakve radove na samom zaštićenom kulturnom dobru, odnosno objektu već je u cilju hortikulturnog uređenja uklonio divlje raslinje-živicu koja je znatno udaljena od samog kulturnog dobra. Pored navedenog ukazuje se da okrivljenik pouzdajući se u samo mišljenje tužitelja, odnosno Ministarstva kulture nije mogao znati da se radi o pojedinačnom kulturnom dobru, a to iz razloga što to isto Ministarstvo izrijekom navodi u svojem dopisu od 29. prosinca 2023. godine koje je priloženo uz prigovor na prekršajni nalog. Također ukazuje se da svojstvo kulturnog dobra nije uknjiženo u zemljišnim knjigama, a što bi bila obveza sukladno odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara ako se već radi o kulturnom dobru.
3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u prekršajni nalog, pročitao je zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru i prigovor okrivljenika, izvršio je uvid u fotografije i očitovanje tužitelja te je saslušao svjedoka inspektoricu ČAR. Čita se prekršajni nalog Uprave za zaštitu kulturne baštine, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine. Čita se prigovor okrivljenika. Čita se zapisnik o inspekcijskom nadzoru. Čita se očitovanje tužitelja na podnesak okrivljenika. Čita se podnesak okrivljenika od 10. prosinca 2025. godine, uvid u priležeću dokumentaciju, idejno rješenje Cornus projekt d.o.o. br. 313/24-I-R iz srpnja 2024. godine te fotografije sa lica mjesta iz prosinca 2025. godine. Vrši se uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je evidentno da je okrivljenik prekršajno nekažnjavan, te vrši uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja je priložena u spisu.
4. Ovlašteni tužitelj u pisanom očitovanju navodi: U gore navedenom predmetu, Ministarstvo kulture i medija, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Služba za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, očituje se kako slijedi: [adresa] u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, zaštićeno rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP/l-612- 08/02-01/970 URBROJ: 532-10-1/8(JB)-03-2 od 31. siječnja 2003. godine, upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem [registarska oznaka]. Za predmetno kulturno dobro Ministarstvo kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, je donijelo Zaključak o ispravku rješenja KLASA: UP/l-612-08/02-01/970 URBROJ: 532-04-01-01/4-104 od 18. siječnja 2010. godine, kojim se točka 1. rješenja od 31. siječnja 2003. godine mijenja i glasi: „1. Utvrduje se Kuča broj 44 i vinograd, na k. č. [katastarska čestica] (zkul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], ([adresa] u [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k.oRemete), ima svojstvo kulturnog dobra.” U obrazloženju navedenog Zaključka navodi se da je nakon upozorenja od strane nadležnog općinskog suda, radi upisa u zemljišne knjige, u kojem je istaknuto da u prijedlogu za upis podaci moraju biti točno navedeni i u skladu s podacima u zemljišnim knjigama, naknadnom provjerom je utvrđeno da su u rješenju od 31. siječnja 2003. godine pogrešno upisani podaci o oznaci zemljišta stoga je i donesen Zaključak o ispravku rješenja. S obzirom da je riječ o zaštićenom kulturnom dobru na isto se primjenjuje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine”, br. 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 , 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22) odnosno odredbe Zakona koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.
Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru u predmetu Ljetnikovac [adresa], nedvojbeno je utvrđeno da su bespravno izvedeni radovi probijanja kolnog ulaza bez prethodnog odobrenja nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, sukladno članku 62 stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kojim se propisuje da radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz članka 61 .b stavka 3. ovoga Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Članak 2. istoga članka utvrđuje da se radnje iz stavka 1. smatraju osobito: građenje i radovi iz članka 61 b stavka 5. ovoga Zakona, konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnoga dobra i drugi slični radovi, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu ovoga Zakona, kao i građenje ostalih jednostavnih i drugih građevina i radova na području na kojem se nalazi kulturno dobro.Vezano za navod okrivljenika da za -predmetnu nekretninu nije upisana zabilježba u zemljišnim knjigama da ima svojstvo kulturnog dobra, ističe se da je u predmetnom slučaju riječ o pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru upisanom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem [registarska oznaka]. Također, prije donošenja važećeg rješenja o zaštiti navodi se da je [adresa] u [adresa] (stara adresa [adresa]) bio zaštićena rješenjem o preventivnoj zaštiti spomenika kulture Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Zagreba broj: 01-13/2-1966 od 4. travnja 1966. godine. Također se ističe da je Registar kulturnih dobara javna knjiga u koje pravo uvida imaju sve stranke u uredovno vrijeme. Nadalje, sukladno presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usl-2180/12-8 od 28. rujna 2012., navodi se da sama činjenica što zaštita kulturnog doba nije objavljena u zemljišnim knjigama ne opravdava okrivljenika, budući da je zaštita kulturnog dobra objavljena na druge propisane načine.Vezano za navod okrivljenika gdje se poziva na dopis Ministarstva prostorno uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: 940-06/23-081514 URBROJ: 53111-1-1-24-4 od 19. siječnja 2024. godine, a koji se odnosi na ponudu po pravu prvokupa nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ističe se da navedeni dopis nije predmet ovog prekršajnog naloga. Napominje se da je dopisom Ministarstva kulture i medija KLASA: 940-06/23-0110496 URBROJ: 532-02-03-0202/2-23-2 od 29. prosinca 2023. godine, upućenog Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine došlo do previda odnosno pogrešno je navedeno da predmetna nekretnina nije pojedinačno zaštićeno kulturno dobro te da se na istu ne primjenjuju odredbe o pravu prvokupa sukladno odredbama članka 37. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine”, br. 69/99., 151103., 157/03. — ispravak, 100104., 87109., 88/10., 61/11., 25112., 136/12, 157113., 152114., 98115., 44/17., 90118., 32120., 62120., 117/21. i 1 14122.). Ističe se da je u predmetnom slučaju riječ o [adresa] u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], naknadnom provjerom utvrđeno da su u rješenju pogrešno upisani podaci o oznaci zemljišta, te je donesen zaključak o ispravku UPI/-612-08/02-01/970 URBROJ: 532-04-01-01/4- 10-4 od 18. siječnja 2010. godine) koji ima svojstvo pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra, zaštićenog rješenjem Ministarstvo kulture KLASA: UP/l-612-08/02- 01/970 URBROJ: 532-101/8(JB)-03 od 31. siječnja 2003. godine, te se na isti primjenjuje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u dijelu prava prvokupa. Na predmetnoj nekretnini nije bilo ulaganja iz sredstava državnog proračuna te sa stajališta zaštite kulturnih dobara nema zapreke za prodaju navedene nekretnine, a ocjenu o interesu Republike Hrvatske za korištenje prava prvokupa, Ministarstvo kulture i medija prepušta Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
5. Svjedok inspektorica PA je iskazala: „Okrivljenik je kao investitor izvršio radove probijanja i formiranja novog prilaznog puta na čestici na adresi uz [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je izveo kolni ulaz, sjeverno od postojećeg uz [adresa], uklonivši visoko raslinje ograde, te je strojno otklonio dio zemlje za formiranje blago nagnutog prilaznog puta obzirom na to da je okućnica Ijetnikovca na povišenom položaju u odnosu na glavnu cestu. Za navedene radove na kulturnom dobru okrivljenik nije zatražio prethodno odobrenja iz članka 62. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Okrivljenik je radove bez prethodnog odobrenja nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode izvodio tijekom prve polovine mjeseca svibnja 2024. godine. Ljetnikovac [adresa] u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pojedinačno je zaštićeno kulturno dobro u smislu članka 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te je sukladno članku 12. stavak 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara rješenjem Ministarstva kulture Klasa:
UP-10-612-08/02-011970 Ur.broj: 532-10-1/8(JB)-03 od 2003. godine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-684. Prostorne međe kulturnog dobra iz točke 1. izreke ovog predmetnog rješenja određene su k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Isto tako, predmetnim rješenjem utvrđen je sljedeći sustav mjera zaštite: zaštitni i drugi radovi na ovom kulturnom dobru i unutar prostornih meda iz točke 2. izreke predmetnog rješenja mogu se poduzeti samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela a vlasnik kao i drugi imatelj ovog kulturnog dobra dužan je provoditi sve mjere zaštite koje se odnose na održavanje predmetnog kulturnog dobra, a koje odredi nadležno tijelo. Za gore navedene radove okrivljenik nije zatražio posebne uvjete niti prethodno odobrenje nadležnog tijela Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Kuševićeva 2 sukladno članku 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Neodobrenim radnjama okrivljenik je samovoljno oštetio kulturno dobro čime je počinio prekršaj iz članka 115. stavka 1. točke 7. istog Zakona. Inspektor ističe da je za probijanje kolnog ulaza na glavnu cestu potrebno odobrenje nadležnog tijela.
Za svake radove ovoga tipa potrebno je odobrenje nadležnog tijela. Ovdje se radi o pojedinačnom zaštićenom kulturnom dobru što je vidljivo i na Geoportalu grada Zagreba kao i stranicama Ministarstva kulture, Geoportalu kulturnih dobara. Predmet koji je spomenut je bio predmet koji nema veze s ovim prekršajem, to je bio zahtjev za očitovanje o pravu prvokupa koje vodi sasvim drugo Ministarstvo. Za ovaj predmet i moju procjenu bile su bitne dvije okolnosti da se radi o pojedinačnom kulturnom dobru, što nosi specifičnu težinu i specifične mjere zaštite te za takve radove strojnog probijanja kolnog ulaza. Prema tome prekršitelja ne izuzima da nije tražio odobrenje, da je tražio odobrenje došao bi do nadležnog tijela čija bi se suglasnost tražila od tijela za ceste. Inspektor u cijelosti ostaje kod zapisnika i potrebne dokumentacije za zaštitu kulturnih dobara. Predmet prvokupa nije predmet koji se tiče ovog prekršajnog postupka. Inspektor ističe da je bitno navesti da kumulativni takvi prekršaji poduzimanja radova bez suglasnosti i odobrenja u velikoj mjeri utječu na devastaciju kulturne baštine.
Na upit branitelja: da li je predmet kulturne zaštite sukladno rješenjima objekt – ljetnikovac ili raslinje, inspektor odgovara: štiti se čestica koja je pojedinačno zaštićeno dobro prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Pitanje je logično informativno sve što je na toj čestici utječe na devastiranje kulturne baštine. Nastavno, ne radi se samo o raslinju, nego mehaničkom odstranjivanju zemlje da bi se formirao jedan kolni prilaz.
Na upit branitelja da se očituje na fotografiju stanja raslinja koja prileži sudskom spisu inspektorica iskazuje: U mojoj nadležnosti nije propisivanje mjera zaštite za predmetno raslinje, kao i za objekt, dakle moja nadležnost je poduzimanje određenih postupaka kako bi se vlasnici investitori uskladili sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Na upit branitelja zašto nije raslinje utvrđeno kao zaštićeno dobro u samom rješenju o zaštiti kulturnog dobra, inspektorica iskazuje: Ja sam spomenula da je zaštićena čestica, nisam dobila prijavu za hortikulturu niti je ovdje opisana zaštita parkovne hortikulture, ovdje predmet nije raslinje već odstranjivanje zemlje i formiranje novog kolnog prilaza i postave kolnih vrata i privremene ograde. Nadam se da smo razjasnili pitanje raslinja.
Na upit branitelja od koga je dobivena prijava inspektorica odgovara: Prijavu smo zaprimili od privremenog skrbnika Odvjetnički ured Matija Dorić, Švarcova 2, Zagreb, koji je priložio prijavi rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2025. godine, posl. br. X-O-5342/97 kao privremeni skrbnik iza pokojne MA iz [adresa]. Obzirom da u obrazloženju rješenja stoji da, između ostalog, ostavinsku imovinu čini ljetnikovac [adresa] prihvatili smo prijavu privremenog skrbnika i navode. Obzirom na to da pri prvom izvidu nismo znali tko je počinitelj upit je poslan IV. PP Zagreb, a zaprimljenim izvješćem policijske postaje koja je napravila izvid 13. svibnja 2024. godine obavijestili su nas da je investitor radova ČA. Tu prijavu smo zaprimili 27. svibnja 2024. godine. Na upit branitelja da li ste utvrdili da okrivljeni nema odobrenje za radove kolnog pristupa, inspektorica odgovara: Uvidom u pismeno nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode uvidjeli smo da zahtjeva nije bilo, na kraju na sastanku u srpnju 2024. da opunomoćenikom ZA, gospodinom Božikov, utvrđeno je da okrivljenik nije zatražio prethodno odobrenje.
Na upit branitelja da li ste poslali to na očitovanje okrivljenom, inspektorica odgovara da nisu. Inspektorica pretpostavlja da za formiranje prilaza glavnoj cesti potrebno je prethodno odobrenje, ali to nije moja nadležnost nego su to županijske ceste.
Na upit branitelja postoje li prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i tada važećeg zakona iz 1999. godine zajedno s izmjenama i dopunama radovi na kulturnom dobru na kojem nije potrebno prethodno zatražiti suglasnost Ministarstva kulture, inspektor odgovara: To su radovi košnje trave. Velika je razlika da li je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, za koje sve treba odobrenje, osim za redovita održavanja.
Na upit branitelja zašto za košnju trave u konkretnom slučaju ne bi trebalo prethodno odobrenje dok za raslinje-živicu treba odobrenje, inspektorica iskazuje: da se ovdje radi o prekršaju nezakonitih radova kojim se mijenja stanje na čestici 334 i ljetnikovca Č. Dakle, molila bih ovim putem da nije u mojoj nadležnosti, ali ovakva pitanja odvjetnika relativiziraju važnost kulturnog dobra, nezakonitih intervencija na njemu zbog kojih se isto tereti kao prekršaj.
Branitelj pita: da li se taj status kulturnog dobra upisuje u zemljišne knjige, inspektorica odgovara, da je to pitanje za Odjel za registar dobara pri Ministarstvu kulture i medija na adresu [adresa].
Na upit branitelja: da li možete odgovoriti na pitanje da li je uobičajeno da se svojstvo kulturnog dobra upisuje u zemljišne knjige kao javni registar, inspektorica odgovara: U okviru mojih nadležnosti zbog predmeta gdje sam pozvana kao svjedok mogu odgovoriti isključivo u mojoj nadležnosti.
Na upita branitelja da li se tijekom vođenja prekršajnog postupka izvršili uvid u dopis Ministarstva kulture i medija Klasa: 940-06/23-01/0496 URBROJ. br. 532-02- 03-02-02/2-23-2 od 29. prosinca 2023. godine iz kojeg bi slijedilo da predmetna nekretnina nije zaštićena kao pojedinačno zaštićeno dobro niti je kulturno dobro unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline – upisano u listu svjetske baštine, inspektorica odgovara: Tijekom sastanka u Ministarstvu kulture u srpnju 2024. na kojem je bio prisutan odvjetnik Božikov spomenuo je predmet o ponudi prava prvokupa te tvrdio da je to vezano na neki način za ovaj upravni postupak no predmet prava prvokupa vodi drugo nadležno Ministarstvo i ne da informaciju kao rješenje o zaštiti kulturnog dobra, što se tu dogodilo u tom postupku koji nije u nadležnosti Službe za inspekcijske poslove, ne znam, te predlaže da se obrana okrivljenika dostavi tužitelju na očitovanje. Obzirom na to da investitor nezakonitih radova nije tražio od ni jedne nadležne institucije odobrenje, predmet prava prvokupa činjenično nije nešto na što sam se oslonila u vođenju postupka, niti je predmet u mojoj nadležnosti, niti moje službe.
Na upit branitelja kako bi prosječna osoba imala saznanja da je to kulturno dobro ako isto nije upisano u zemljišne knjige, iako je od strane nadležnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba, kao i nadležnog Ministarstva za prostorno uređenje, graditeljstvo i državne imovine, a kojim se prethodno navedeni poziv tužitelja od 29. prosinca 2023. godine mogao imati svijest da se radi o kulturnom dobru, inspektorica odgovara: Svaki vlasnik za određene radove treba zatražiti neko odobrenje. Napominjem da strojnom ulaskom u zemlju, česticu, da se ne radi o motici, niti o košenju trave, za to treba pitati, bez obzira da li se radi o kulturnom dobru ili ne. Ovdje se radi o pojedinačnom kulturnom dobru, ne opravdava nas činjenica za samovolju, za to što okrivljenik nije znao.
Na glavnoj raspravi od 21. travnja 2026. godine, tužitelj u završnoj riječi navodi: „Da ostaje u svemu kod prekršajnog naloga. Ističe da je prekršajnim nalogom počinjen prekršaj na zaštićenom kulturnom dobru. U cijelosti ostajemo kod očitovanja koji prileži sudskom spisu od 29. prosinca 2025. godine. Dodajem da su kulturna dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, a svrha njihove zaštite između ostalog je sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno moglo promijeniti svojstvo, oblik, značenje, izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost.“
Branitelj u završnoj riječi navodi: „Obrana ističe da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršajna djela koja mu se stavljaju na teret. Nije dokazano da bi za izvedene radove okrivljenik prethodno morao pribaviti posebne uvjete odnosno prethodno odobrenje, niti je dokazano da bi izvedenim radovima okrivljenik oštetio kulturno dobro, a niti prouzročio potencijalnu opasnost za oštećenje kulturnog dobra. Navedeno posebice proizlazi iz dokumentacije koja je priložena u spis podneskom od 10. prosinca 2025.g. a iz koje slijedi da je od strane Grada Zagreba, dakle jedinice lokalne samouprave koja je primarno dužna štititi predmetno kulturno dobro strojno uklonjeno kako raslinje, tako i sloj zemlje u širini većoj od zahvata koje je okrivljenik izvršio a sve radi formiranja kolnog pješačkog prolaza. Da je na ikoji način okrivljenikovo postupanje moglo oštetiti granice predmetnog kulturnog dobra zasigurno ne bi Grad Zagreb izvršio radove koji su vidljvi na priležećim fotografijama iz prosinca 2025.g. S obzirom na navedeno razvidno je da okrivljenik nije niti izravno, niti neizravno ugrozio kulturno dobro slijedom čega se predlaže osloboditi istog od optužbe.“
6. Nakon provedenog dokaznog postupka i uvida u optužni prijedlog, analizirajući obranu okrivljenika koju sud nije usvojio jer je kontradiktorna očitovanju tužitelja,nedvojbeno proizlazi da je bez prethodnog odobrenja iz čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,prema kojem radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz čl.61 b. stavka 3, ovog zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete kulturnog dobra. Kao radnje iz stavka1. ovoga članka smatraju se građenje i radovi iz članka 61 b. stavak 5 ovog zakona konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnog dobra i drugi slični radovi, radi industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu ovog zakona, kao i građenje ostalih jednostavnih i drugih građevina i radova na području na kojem se nalazi kulturno dobro. Činjenica da predmetna nekretnina iz stanja zemljišnih knjiga kao javnog registra, takav status nije upisan, ne ekskulpira okrivljenika od prekršajne odgovornosti, jer je zaštita kulturnog dobra objavljena na druge propisane načine. Ministar kulture pravilnikom propisuje dokumentaciju koju je podnositelj dužan priložiti zahtjevu za prethodno odobrenje. O zahtjevu za prethodno odobrenje iz stavka 1. ovog članka nadležno tijelo odlučuje rješenjem.
7. Za izvršene radove na kulturnom dobru okrivljenik nije zatražio prethodno odobrenje nadležnog tijela Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode sukladno čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
8. Neodobrenim radnjama okrivljenik je svojevoljno oštetio kulturno dobro čime je počinio prekršaj iz čl. 115. st. 1. toč. 7. istog Zakona. Neodobrenim radnjama poduzetim od strane okrivljenika oštećeno je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.
9. Sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom, a poglavito uvjerljivim i vjerodostojnim iskazom ispitanog svjedoka PA, u čiju istinitost kao službene osobe sud nije imao razloga sumnjati, činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te da daljnje dokaze ne treba provoditi.
10. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra te sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine prekršaje.
11. Slijedom navedenog, sud je okrivljenika proglasio krivim, te mu je izrekao novčanu kaznu imajući pri tome u vidu sve okolnosti iz čl. 36. st. 1. i st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, a pri tome je u odnosu na okrivljenika kao olakotno uzeo u obzir veći protek vremena od počinjenja prekršaja čime je smanjena efikasnost kažnjavanja i prekršajna nekažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
12. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona kojom je propisano da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom za plaćanje novčane kazne.
13. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obavezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji su odmjereni prema trajanju i složenosti postupka te prema imovinskim prilikama okrivljenika.
U Zagrebu, dana 24.travanj 2026 .godine
Zapisničarka
Sudac
Ivana Pavić
Ivanka Romić-Ćukušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Sud.
Dostavna naredba
1. Okrivljenik: ČA, [adresa]
2. Branitelj: odvjetnik Velebit Božikov, Vlaška 26, Zagreb
3. Tužitelj:Ministarstvo kulture i medija, [adresa],
4. Spis - ovdje
