REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: K-54/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Maričić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NŽ, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj KO-DO-71/2023 od 20. veljače 2023., zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2 Kaznenog zakona, nakon raspravljanja dovršenog 21. travnja 2026., dana 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i R, rođene Č, rođen **.**.1978. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, neoženjen, bez djece, za završenom srednjom stručnom spremom,

k r i v  j e

što je

dana 31. siječnja 2021. oko 12,20 sati, u Zagrebu, Turinina 3, u Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u sobi br. 205 koju je kao arhivar dijelio sa službenicom RŽ, nakon verbalne prepirke i izgovorenih joj uvreda, a nakon što je vidio da RŽ piše prijavu predsjednici suda, u nakani da ju ustraši, rekao joj da se samo usudi napisati tu prijavu jer će požaliti, kajati se cijeli život i bojati se doći na posao i otići s posla, kao i da će sada vidjeti koliko je bolestan, nakon čega se ustao sa stolca i potom snažno svojom šakom jedne ruke udario u dlan svoje druge ruke, prišao do nje i rekao joj da će joj odrubiti glavu i igrati se s njom kao s nogometnom loptom, a potom joj zadao par udarca otvorenim i zatvorenim dlanom u lice i stražnji dio glave, nastavljajući ju vrijeđati, te ju odgurnuo uslijed čega je ramenom udarila u zid, a kojim riječima i cjelokupnim ponašanjem je kod RŽ izazvao osjećaj straha za njezin život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu KZ/11).

Te sud okrivljenog NŽ

za kazneno djelo iz čl. 139 st. 2 KZ-a/11 temeljem istog člana

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

te se nadalje okrivljenom temeljem člana 56 KZ-a/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 148 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti troškove ovog kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura u roku 2 mjeseca od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom pokrenut je kazneni postupak protiv okrivljenog.

Pozvan očitovati se o optuženju, okrivljen i je istakao da se ne smatra krivim po optuženju.

Pozvan iznijeti obranu okrivljeni poriče inkriminaciju te u bitnom navodi da događanja koja su opisana u optuženju nisu stvarnost. Bio je u spomenutoj sobi zajedno s oštećenom RŽ, drugih osoba nije bilo no inkriminirano se nije dogodilo, tako da prijavu protiv sebe i cjelokupnu inkriminaciju može objasniti samo time da mu je oštećena zamjerala što ju je on kritizirao radi njenog načina rada, isti je bio nesavjestan, to i detaljno obrazlaže, a to se može dokazati i dokumentacijom, prije svega uvidom u ocjene njezinog rada, oštećena je dobivala i negativne ocjene, točnije znade za jednu takovu ocjenu, a siguran je da je jedan puta dobila ocjenu dovoljan, što bi upućivalo na potrebu dodatne edukacije, što bi ujedno bio i propust Općinskog suda u Novom Zagrebu. Prije no što je oštećena podnijela prijavu protiv njega, on je podnio prijavu Općinskom sudu u Novom Zagrebu protiv oštećene radi ne rada. Predmetno je osvijestio da oštećena piše prijavu protiv njega predsjednici suda iz razloga što mu je sama oštećena to rekla, tada je reagirao riječima u smislu da otklanja bilo kakovu osnovu takovom prijavljivanju, pri tome nije počinio inkriminaciju, a kada je pitao zašto piše prijavu, oštećena je odgovorila da je to zato što je bolestan, lud i smrdi. Izgubio je tada živce i samo zalupio ladicu stola i lupio šakom po stolu, tad je oštećena ustala bila je uznemirena rekao bi da je glumila uznemirenost te istrčala van sobe, sve se to dešavalo na drugom katu da bi potom otišla na treći kat. Dijagnosticiran mu je anksiozno depresivni poremećaj i to prije inkriminiranog događaja a za tu dijagnozu oštećena ne bi smjela znati.

U dokaznom postupku pročitan je spis, posebno izvješće (list 1-2 spisa), kaznena prijava (list 10-11 spisa), liječnička dokumentacija (list 20-21, 66-67, 78-88, 131, 133, 168 spisa), izjava okrivljenog i oštećene (list 127 spisa).

U postupku se saslušani oštećena RŽ (list 72-76 spisa), te svjedoci ČŽ (list 93-95 spisa), Ilijana Petyo (list 146-148 spisa), GŽ (list 149-151 spisa).

Na kraju postupka pročitani su izvod kaznene evidencije (list 227 spisa) i prekršajne evidencije (list 225 spisa).

Saslušana kao svjedok oštećena RŽ u bitnom ističe da je zaposlena kao sudski referent na Općinskom sudu u Novom Zagrebu te je dijelila u vrijeme inkriminiranog događaja a i prije toga sobu sa okrivljenom koji je također zaposlenik navedenog suda kao arhivar, na dan inkriminacije okrivljeni ju je početno vrijeđao rekavši između ostalog da bi joj i pljunuo u lice da ju vidi na ulici, a uvrede je doživljavala i prije inkriminiranog događaja, prelazila preko toga ali i o tome obavještavala voditeljicu pisarnice Zdravku Ciglec i predsjednicu suda Mariju Karađole, no na dan inkriminacije više nije mogla trpjeti uvrede, na to je upozorila okrivljenog, on je nastavio s vrijeđanjem te je ona na svom kompjuteru počela tipkati prijavu protiv okrivljenog koju je htjela predati predsjednici suda, okrivljeni je primijetio da piše prijavu te joj rekao da se samo usudi napisati prijavu, da će požaliti i kajati se cijeli život, bojati se doći na posao i otići s posla, da će vidjeti koliko je on bolestan, digao se sa stola, potom snažno svojom šakom udario u dlan svoje druge ruke došao do njezinog stola, ona ustala a okrivljeni joj rekao "odrubiti ću ti glavu i igrati se s njom kao nogometnom loptom" potom joj prišao bliže otvorenim dlanom s desne i lijeve strane lica zada šamar, tada su joj pale naočale na pod te se uzmicala prema izlazu iz sobe, okrivljeni ju je i dalje vrijeđao i vikao, a kako je zbog šamara bila u šoku ne sjeća se što je sve govorio, još ju je jednom gurnuo te je desnim ramenom udarila u zid , potom ju još dva puta zatvorenom šakom udario sa stražnje strane glave , plakala je stavila ruke na glavu da se zaštiti, okrivljeni je tada bio potpuno lud, ona je uspjela izaći iz sobe, bila u šoku i plakala, prvo uletjela u najbližu sobu i ujedno sudnicu sutkinje Petyo, u sudnici su bile stranke, zapisničarka sutkinje je izašla za njom, potom je otrčala kod predsjednice suda Marije Karađole koja je pozvala voditeljicu odjela, predsjednika prekršajnog odjela i policiju, na policiji je ispričala cijeli događaj, došla je hitna pomoć te je odvezana u Vinogradsku, od događaja nalazi se na bolovanju liječi se i kod psihijatra te prilaže medicinsku dokumentaciju. Od izgovorenih riječi okrivljenog bilo ju je strah, bila je šokirana nakon toga počela se bojati ima akutnu reakciju na stres, razdražljiva je, ne može spavati, spava sa upaljenim svijetlom, bilo joj je teško doći svjedočiti jer joj se slike inkriminacije vračaju a za vrijeme iskazivanja svjedokinja i plače. Poriče da bi provocirala okrivljenog kao i da je nesavjesno radila. Od okrivljenika osjeća strah.

Saslušan kao svjedok ČŽ u bitnom ističe da je u inkriminirano vrijeme obavljao vježbeničku praksu na građanskom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, na dan inkriminacije nalazio se u sudnici sutkinje Ilijane Petyo na drugom katu zgrade navedenog suda, u jednom trenutku začula se buka iz susjedne prostorije, muški i ženski glas, zvukovi pomicanja stolica, pad tupog teškog predmeta, buka se ponavljala i potom je u sudnicu uletjela jedna gospođa koja je bila uplakana, crvena u licu i izbezumljena, točnije provirila je u sudnicu i otišla a iz sudnice su izašli sutkinja Petyo, njezina suradnica i on, a navedena gospođa je trčala prema sporednom stubištu i prostoru gdje se nalazi ured predsjednice suda, sutkinja Petyo je pokucala na vrata prostorije gdje su smješteni telefonisti, otvorila vrata te je vidio okrivljenog kako s poda skuplja neke predmete, papire ili blokove papira, na podu je vidio manje dioptrijske naočale rekao bih da su ženske a samoinicijativno je okrivljeni izgovorio da ona želi da ispadne kako ju je on napao. Ime uplakane gospođe koja je ušla u sudnicu sutkinje Petyo ne zna, ali ju je viđao u prostorijama navedenog suda. Nije mogao čuti sadržaj riječi buke koju je opisao ali je između ostalo čuo ženski vrisak.

Saslušana kao svjedok Ilijana Petyo u bitnom ističe da je zaposlena kao sutkinja na Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u inkriminirano vrijeme bila je u sudnici, rasprava je bila u tijeku, u sudnici su bili i njena suradnica i DŽ te događaj opisuje u bitnom istovjetno kao i DŽ.

Saslušana kao svjedokinja ZŽ u bitnom ističe da je zaposlena kao zapisničar na Općinskom sudu u Novom Zagrebu u referadi sutkinje Petyo, sjeća se inkriminiranog dana a događaj opisuje u bitnom istovjetno kao i DŽ.

Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući isto s obranom okrivljenog sud je utvrdio da su ostvareni kako subjektivni tako i objektivni elementi procesuiranog kaznenog djela te da ga je okrivljeni ostvario svojim radnjama.

Sve što je u inkriminaciji opisano ujedno je i stvarnost koja se na takav način i dogodila. Isto neposredno slijedi iz iskazivanja oštećene koje je identično materijalnoj dokumentaciji spisa povezanoj s kaznenim prijavljivanjem te početnim izvještajem policije te liječničkim pregledom na dan inkriminacije, a posredno slijedi iz iskazivanja svih svjedoka koji su odmah nakon inkriminacije doživjeli stanje u kojem se oštećena nalazila, a koje se u svemu prostorno i vremenski moglo povezati sa događanjima prije no što su oštećenu vidjeli, a koja događanja su se sastojala u neredu i buci koja je dolazila iz prostorije u neposrednoj blizini prostorije u koju su se svjedoci nalazili. Upravo iz tih razloga, posebice iskaza oštećene kao svjedoka uz emotivne reakcije koje je pri tome imala pri čemu nema naznaka da stvarnost ne doživljava ispravno, niti ima dokaza da bi imala motiva krivo iskazivati, u cjelokupnosti slijedi da je u inkriminaciji točno opisano ono što se i dogodilo.

Time je sud vjerodostojnim ocijenio sve provedene dokaze, na gornji način ocijenivši materijalnu dokumentaciju koja je sačinjena od ovlaštenih osoba te iskazuje o svemu o čemu svojom svrhom mora iskazivati, po kojoj se dinamika događanja može pratiti a nastavno tome dodatno je objašnjena i skladna iskazima svih svjedoka uključivo posebice i oštećenu, a koji su prihvatljivo iskazali o svemu što mogu i moraju znati obzirom na mogućnost saznavanja o činjenicama, oštećena dakle neposredno a svjedoci posredno, nema naznaka da stvarnost ne doživljava ju ispravno, te je temeljem takove činjeničnopravne ukupnosti okrivljeni imao i morao imati svijest o stvarnosti i namjeru kazneno djelo počiniti te ga i počinio jer su radnje koje je poduzeo radnje prijetnje smrću temeljem kojih je strah oštećene prirodna prihvatljiva i neizbježna reakcija koja se kao stvarnost također dogodila.

Stoga obrana okrivljenog nije prihvaćena jer negiranje inkriminacije nije ujedno afirmiralo neku drugu prihvatljivu stvarnost. Nije ju afirmirala niti tvrdnja da oštećena nesavjesno radi svoj posao, niti potvrda koja se u spisu nalazi u vidu izjave (list 127 spisa) koja bi sugerirala mirenje stranaka, jer navode iste oštećena niti u jednom trenutku ne potvrđuje niti se izrijekom i na potreban formalnopravni način izjasnila a da predmetno više ne bi egzistirao ovlašteni tužitelj.

Nastavno iznesenom sud je ocijenio da nije potrebno provoditi daljnje dokaze jer je činjenično stanje dovoljno utvrdio a kako je precizno i navedeno na zaključnoj raspravi 21. travnja 2026.

Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je primijenio odredbe čl. 41 i čl. 47 KZ-a. Pri tome je u sveukupnosti posebice cijenio i vrijednost zaštićenog dobra i zaostale posljedice istog, zaštićeno dobro predmetno je utoliko osjetljivo jer se isto dobro sastoji od čovjekovog prava da ne trpi ovakovom prijetnjom izazvane strahove, okrivljeni nije iskazao samokritiku ali budući nije do sada niti kazneno a niti prekršajno kažnjavan i obzirom na njegove socioekonomske prilike, izrečena uvjetna osuda kojom mu je u roku od tri godine uvjetovana zatvorska kazna od sedam mjeseci, ostvariti će svrhu generalne i specijalne prevencije.

Radi slabijeg imovnog stanja sud je odredio minimalnije troškove postupka koje je slijedom osuđujuće presude okrivljeni dužan snositi.

Uslijed obrazloženog cjelovito je presuđeno kao u izreci.

Velika Gorica, 24. travnja 2026.

SUDAC:

Igor Kanajet

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude postoji pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Velikoj Gorici

2. Okrivljeni

3. Oštećena