Poslovni broj P-2692/2019-53

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AN (ranijeg prezimena „ A“), čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saše Poldana, Gorana Gatare, Valentine Vižintin, Marka Komorskog i Tonija Primorca iz Rijeke, protiv 1. tuženice Zagrebačke banke d.d., čiji OIB glasi 92963223473, sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, te 2. tuženika APS DELTA S.A., čiji OIB glasi 45421012929, sa sjedištem u [adresa], L-2350 - Luksemburg, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 17. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika 1. tuženice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika 2. tuženika, 24. travnja 2026., javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o namjenskom kreditu, koji je 07. srpnja 2006., pod brojem 3206991938, zaključen između 1. tuženice Zagrebačke banke d.d. kao kreditora, tužiteljice AN (ranijeg prezimena „ A“) kao korisnice kredita i trgovačkog društva EURO NEKRETNINE d.o.o. kao založnog dužnika, a koji je 07. srpnja 2006. solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke , pod brojem OU-1864/2006.

Utvrđuje se da na 2. tuženika APS DELTA S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg, sa sjedištem na adresi 1 [adresa], L – 2350 - Luksemburg, upisanog u registar trgovine i kompanija Luksemburga pod brojem RCS B 204.416, čiji OIB glasi 4542102929, Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina, zaključenim između 1. tuženice Zagrebačke banke d.d. [adresa], OIB-a: 92963223473, kao Ustupitelja, APS Delta s.r.o., Celetna 988/38, Stare Mesto, 11000 Prag 1, Češka, OIB-a: 30103992399, kao Primatelja i Ustupitelja, te 2. tuženika APS DELTA S.A. Veliko [adresa], L – 2350 - Luksemburg, nije prenesena tražbina 1. tuženice Zagrebačke banke d.d., [adresa], OIB-a: 92963223473, prema tužiteljici AN (ranijeg prezimena „ A“) iz [adresa], OIB- a: [osobni identifikacijski broj], te se 2. tuženik APS DELTA S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg, 1 [adresa], L – 2350- Luksemburg, upisano u registar trgovine i kompanija Luksemburga pod brojem RCS B 204.416, OIB-a: 4542102929, ne može namiriti iz vrijednosti nekretnine tužiteljice AN (ranijeg prezimena „ A“) opisane kao 6. Suvlasnički dio:

67/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) 1. Stan br. 6 na drugom katu, jednosobni s dnevnim boravkom, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice, hodnika, loggie s pripadajućim spremištem u suterenu, ukupne korisne površine 48,76 m2. Stanu pripada parking mjesto br. 15., a koji se nalazi u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica], STAMBENI OBJEKT I DVORIŠTE U UL. BOK 16 A, površine 800 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka, upis brisanja prava zaloga i upis brisanja uknjižbe ustupanja založnog prava , upisanih kako slijedi:

1.1 Zaprimljeno 10.07.2006. broj Z-10424/2006 Na temelju ugovora o namjenskom kreditu od 7. srpnja 2006. uknjižuje se pravo zaloga na nekretninama upisanim u A u iznosu od 98.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i temeljem Odluke Zagrebačke banke d.d. kamatnom stopom od 4,50 % godišnje , interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate…..:

1.2 Zaprimljeno 20.11.2017.g. pod brojem Z-45368/2017 UKNJIŽBA, USTUPANJE ZALOŽNOG PRAVA, TROSTRANI UGOVOR O USTUPU I PRIJENOSU TRAŽBINA 19.07.2017, uknjižba prijenosa založnog prava uknjiženog pod posl.br. Z-10424/2006 upisanog za korist dosadašnjeg hipotekarnog vjerovnika Zagrebačke banke d.d. Zagreb temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 07. srpnja 2006. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 98.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i temeljem Odluke Zagrebačke banke d.d. kamatnom stopom od 4,50 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, za uvećano za sve ugovorene kamate i troškove te prema uvjetima iz ugovora, za korist novog hipotekarnog vjerovnika i to: APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, 1 [adresa], LUKSEMBURG, i to na nekretnini tužiteljice opisanoj kao 6. Suvlasnički dio: 67/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -6) 1. Stan br. 6 na drugom katu, jednosobni s dnevnim boravkom, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice, hodnika, loggie sa pripadajućim spremištem u suterenu, ukupne korisne površine 48,76 m2.Stanu pripada parking mjesto br. 15., a koji se nalazi u zgradi na kč. br. [katastarska čestica], STAMBENI OBJEKT I DVORIŠTE U UL. BOK 16 A, površine 800 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana.“

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, koji je 07. srpnja 2006., pod brojem 3206991938, zaključen između 1. tuženice Zagrebačke banke d.d. kao kreditora, tužiteljice AN (ranijeg prezimena „ A“) kao korisnice kredita te trgovačkog društva EURO NEKRETNINE d.o.o. kao založnog dužnika, koji je 07. srpnja 2006. solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, pod brojem OU- 1864/2006, i to:

- odredba članka 1. st. 2. u dijelu koji glasi: „uz valutnu klauzulu“

- odredba članka 2. st. 1. u dijelu koji glasi: „(…) a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ i „obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“

- odredba članka 7. st. 1. u dijelu koji glasi „(…) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“

- odredba članka 7. st. 2. u dijelu u kojem glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“,

pa te odredbe u naznačenim dijelovima ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se 1. tuženici Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici AN (ranijeg prezimena „ A“) isplati iznos 2.458,88 eura (slovima: dvije tisuće četiristo pedeset osam eura i osamdeset osam centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 04. ožujka 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 161,47 eura od 04. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 122,87eura od 01. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 68,74 eura od 13. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 172,67 eura od 01. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 158,89 eura od 02.listopada 2008. do isplate

- na iznos od 80,63 eura od 03. studenog 2008. do isplate

- na iznos od 60,92 eura od 14. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 97,44 eura od 18. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 298,57 eura od 22. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 184,56 eura od 12. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 0,36 eura od 07. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 243,49 eura od 19. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 389,15 eura od 21. travnja 2010. do isplate te

- na iznos od 419,12 eura od 09. rujna 2011. do isplate,

u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se 1. tuženici Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici AN (ranijeg prezimena „ A“) isplati iznos 1.555,05 eura (slovima: tisuću petsto pedeset pet eura i pet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 15. listopada 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,77 eura od 15. listopada 2006. do isplate

- na iznos od 32,75 eura od 03. studenog 2008. do isplate

- na iznos od 30,60 eura od 14. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 26,69 eura od 18. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 12,00 eura od 17. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 16,94 eura od 22. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 30,14 eura od 22. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 20,75 eura od 12. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 14,23 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 0,01 eura od 01. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 22,30 eura od 07. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 24,73 eura od 20. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 58,50 eura od 19. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 53,80 eura od 21. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 30,34 eura od 23. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 273,87 eura od 19. svibnja 2011. do isplate te

- na iznos od 906,63 eura od 09. rujna 2021. do isplate,

u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da na 2. tuženika APS DELTA S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg, sa sjedištem na adresi [adresa], L-2350 - Luksemburg, upisano u registar trgovine i kompanija Luksemburga pod brojem RCS B 204.416, OIB-a: 4542102929, Trostranim Ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina, zaključenim između 1. tuženice Zagrebačke banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB-a: 92963223473, kao Ustupitelja, APS Delta s.r.o., Celetna 988/38, Stare Mesto, 11000 Prag 1, Češka, OIB-a: 30103992399 kao Primatelja i Ustupitelja te 2. tuženika APS DELTA S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg, 1 [adresa], L – 2350- Luksemburg, nije prenesena tražbina 1.tuženice Zagrebačke banke d.d. prema tužiteljici AN (ranijeg prezimena „ A“), u dijelu u kojem se ta tražbina odnosi na potraživanje po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu, koji je 07. srpnja 2006., pod brojem 3206991938, zaključen između 1. tuženice Zagrebačke banke d.d. kao kreditora, tužiteljice AN (ranijeg prezimena „ A“) kao korisnice kredita te trgovačkog društva EURO NEKRETNINE d.o.o. kao založnog dužnika, koji je 07. srpnja 2006. solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, pod brojem OU- 1864/2006, i to:

- odredbe članka 1. st. 2. u dijelu koji glasi: „uz valutnu klauzulu“

- odredbe članka 2. st. 1. u dijelu koji glasi: „(…) a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ i „obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“

- odredbe članka 7. st. 1. u dijelu koji glasi „(…) obračunatoj po srednjem tečaju

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“

- odredbe članka 7. st. 2. u dijelu u kojem glasi „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“,

te se 2. tuženik APS DELTA S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg, [adresa], L – 2350- Luksemburg, upisano u registar trgovine i kompanija Luksemburga pod brojem RCS B 204.416, OIB-a: 4542102929, za iznos tražbine od 4.013,93 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.458,88 eura teku po kamatnoj stopi koja se određuje za razdoblje od 04. ožujka 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 161,47 eura od 04. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 122,87eura od 01. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 68,74 eura od 13. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 172,67 eura od 01. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 158,89 eura od 02.listopada 2008. do isplate

- na iznos od 80,63 eura od 03. studenog 2008. do isplate

- na iznos od 60,92 eura od 14. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 97,44 eura od 18. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 298,57 eura od 22. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 184,56 eura od 12. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 0,36 eura od 07. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 243,49 eura od 19. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 389,15 eura od 21. travnja 2010. do isplate te

- na iznos od 419,12 eura od 09. rujna 2011. do isplate,

a na iznos od 1.555,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po kamatnoj stopi koja se određuje za razdoblje od 04. ožujka 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,77 eura od 15. listopada 2006. do isplate

- na iznos od 32,75 eura od 03. studenog 2008. do isplate

- na iznos od 30,60 eura od 14. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 26,69 eura od 18. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 12,00 eura od 17. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 16,94 eura od 22. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 30,14 eura od 22. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 20,75 eura od 12. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 14,23 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 0,01 eura od 01. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 22,30 eura od 07. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 24,73 eura od 20. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 58,50 eura od 19. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 53,80 eura od 21. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 30,34 eura od 23. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 273,87 eura od 19. svibnja 2011. do isplate te

- na iznos od 906,63 eura od 09. rujna 2021. do isplate,

kao niti za iznos od 5.963,18 CHF, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 25. kolovoza 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

ne može namiriti iz vrijednosti nekretnine tužiteljice AN (ranijeg prezimena „ A“), opisane kao 6. Suvlasnički dio: 67/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) 1. Stan br. 6 na drugom katu, jednosobni s dnevnim boravkom, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice, hodnika, loggie sa pripadajućim spremištem u suterenu, ukupne korisne površine 48,76 m2. Stanu pripada parking mjesto br. 15., a koji se nalazi u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica], STAMBENI OBJEKT I DVORIŠTE U UL. BOK 16 A, površine 800 m2, upisano j u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina 1. tuženice Zagrebačke banke d.d. prema tužiteljici AN, u iznosu od 226,42 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 18. kolovoza 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,74 eura od 18.kolovoza 2006. do isplate

- na iznos od 0,05 eura od 07. rujna 2006. do isplate

- na iznos od 0,59 eura od 28. studenog 2006. do isplate

- na iznos od 14,76 eura od 01. veljače 2007. do isplate

- na iznos od 6,54 eura od 26. veljače 2007. do isplate

- na iznos od 24,56 eura od 05. svibnja 2007. do isplate

- na iznos od 16,18 eura od 21. lipnja 2007. do isplate

- na iznos od 22,93 eura od 23. srpnja 2007. do isplate

- na iznos od 28,49 eura od 11. rujna 2007. do isplate

- na iznos od 0,01 eura od 01. listopada 2007. do isplate

- na iznos od 17,54 eura od 10. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,06 eura od 04. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 16,50 eura od 13. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 12,29 eura od 26. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos 0,13 eura od 01. lipnja 2008. do isplate

- na iznos 46,80 eura od 01. rujna 2008. do isplate te

- na iznos od 11,56 eura od 02. listopada 2008. do isplate.

VII. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 11. lipnja 2019. godine, navodi se da su 07. srpnja 2006. godine tužiteljica AN (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i 1. tuženica Zagrebačka banka d.d. (u daljnjem tekstu: tuženica) sklopile Ugovor o kreditu, na temelju kojega je 1. tuženica tužiteljici stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 98.500,00 CHF, s tim da su tim pravnim poslom ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Tvrdi se da odredbe navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli predstavljaju predmet i cijenu Ugovora, bez kojih niti sam Ugovor ne može opstati, zbog čega se taj pravni posao u cijelosti ukazuje ništetnim. Ističe se da je naknadno između 1. tuženice i 2. tuženika APS Delta S.A. (u daljnjem tekstu: 2. tuženik) sklopljen Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina, koji je solemniziran 19. srpnja 2017., a na temelju kojega je 1. tuženica svoju tražbinu prema tužiteljici iz Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006., ustupila 2. tuženiku pa kako je ništetan taj Ugovor o kreditu, tako da nije moglo doći niti do prijenosa tražbine koju je 1. tuženica imala prema tužiteljici.

2. Tužbeni zahtjev istaknut je u smislu eventualne kumulacije, proklamirane u odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), i to tako da je glavnim tužbenim zahtjevom zatraženo utvrđenje ništetnosti čitavog Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, utvrđenje da na 2. tuženika nije prenesena tražbina koju je 1. tuženica imala prema tužiteljici na temelju tog Ugovora o kreditu i brisanje upisa prava zaloga te ustupanja založnog prava, a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz obvezu 1. tuženice da tužiteljici vrati sve iznose koje je od nje primila po osnovi ništetnih ugovornih odredaba te uz utvrđenje da na 2. tuženika nije prenesena tražbina 1. tuženice prema tužiteljici u dijelu u kojemu se ta tražbina temelji na ništetnim ugovornim odredbama.

3. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem, tužiteljica je kondemnatorni dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva određeno postavila, zatraživši da joj 1. tuženica isplati iznose od 2.458,88 eura i od 1.555,05 eura.

4. U odgovoru na tužbu 1. tuženice osporen je tužbeni zahtjev, uz isticanje prigovora zastare i prigovora promašene pasivne legitimacije.

5. Tijekom postupka, u sadržaju podneska koji je sudu dostavila 29. veljače 2024., 1. tuženica je istaknula prigovor radi prebijanja, ustvrdivši da joj za period kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, pripada pravo na povrat iznosa od 224,32 eura na teret tužiteljice.

6. U odgovoru na tužbu 2. tuženika istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu.

8. Također, provedeni su dokazi: saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-računovodstvene struke društvu Marimar-fin d.o.o..

9. Iako je 1. tuženica isprva predlagala i provođenje dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka službenika banke, od ovog je dokaza personalne naravi izrijekom odustala, i to na pripremnom ročištu od 16. travnja 2024. (list 166. sudskog spisa).

10. Uz izvedene dokaze i onaj od čijeg je provođenja 1. tuženica izrijekom odustala, niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti na temelju načela iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s regulacijom iz odredbe čl. 292. st. 7. ZPP-a, s tim da je potrebno istaknuti da je u predmetnom sporu prethodni postupak zaključen na (prvom) pripremnom ročištu koje je održano 16. travnja 2024. godine, o čemu je sud donio odgovarajuće procesno rješenje (list 166./2. sudskog spisa).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev neosnovanim, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovanim.

12. Među strankama nije sporno da je 07. srpnja 2006. godine između tužiteljice i 1. tuženice sklopljen Ugovor o kreditu, na temelju kojega je 1. tuženica tužiteljici stavila na raspolaganje protuvrijednost iznosa od 98.500,00 CHF, koji joj se tužiteljica obvezala vratiti kroz period od 30 godina, otplatom u anuitetima. Također, nije sporno da je u Ugovoru o kreditu od 07. srpnja 2006. godine ugovorena valutna klauzula, točnije obveza tužiteljice da mjesečne anuitete otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti za CHF prema srednjem HNB na dan plaćanja. Nadalje, nije sporno da je tijekom vremena trajanja otplate kredita došlo do promjene tečaja za CHF. Isto tako, nije sporno da je u Ugovoru o kreditu od 07. srpnja 2006. godine regulirana promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku sklapanja tog pravnog posla iznosila 4,50%. Konačno, nije sporno da je između 1. tuženice i 2. tuženika zaključen Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina koji je po javnoj bilježnici solemniziran 19. srpnja 2017.

13. Međutim, sporne su sljedeće okolnosti:

- je li zbog ništetnih odredaba Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetan čitav taj Ugovor o kreditu

- ako je odgovor na prvo sporno pitanje potvrdan, je li uopće došlo do prijenosa tražbine 1. tuženice na 2. tuženika

- ako je odgovor na prvo sporno pitanje negativan, jesu li ništetne barem odredbe Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine u dijelu u kojem su njima regulirane promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula

- pripada li tužiteljici pravo na isplatu onih iznosa koji su posljedica promjene tečaja valute i kamatnih stopa te

- je li u odnosu na (novčano) potraživanje tužiteljice u konkretnom slučaju nastupila zastara.

14. Po mišljenju suda prvog stupnja, opisana sporna pitanja isključivo su pravne naravi, ali se prilikom njihova razrješenja sud rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da dokazi materijalno- pravne prirode (isprave) i dokazi personalnog karaktera (iskaz tužiteljice te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke) predstavljaju valjanu podlogu za presuđivanje.

15. Naime, isprave podnesene sudu tijekom predmetne parnice u međusobnom su skladu pa djeluju uvjerljivo, iskaz tužiteljice je dosljedan, logičan i životan, dok su nalaz i mišljenje vještaka financijske struke društva Marimar-fin izrađeni savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine te, kao takvi, ne ostavljaju mjesta nejasnoćama, nepotpunosti niti proturječnosti kako sami sa sobom, tako niti s izviđenim okolnostima u predmetu.

16. Kao što je prethodno već pisano, kroz sadržaj glavnog tužbenog zahtjeva, tužiteljica je upirala na ništetnost cjelokupnog Ugovora o kreditu, smatrajući da je Ugovor o kreditu od 07. srpnja 2006. godine ništetan zbog odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

17. S druge strane, protiveći se takvom motrištu tužitelja, 1. tuženica se pozvala na odredbu čl. 324. Zakon o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), ističući da, ako su i ništetne odredbe Ugovora o kreditu koji je između nje i tužiteljice sklopljen 07. srpnja 2006. godine, a koje predviđaju promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, to ne povlači za sobom ništetnost čitavog Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine budući da taj Ugovor može opstati bez tih ugovornih odredaba.

18. Da bi ništetnost neke odredbe ugovora (ili većeg broja odredaba ugovora, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu jer se tužiteljica poziva na ništetnost odredaba Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli) povlačila za sobom ništetnost (čitavog) ugovora, mora se raditi o tome da ugovor ne može opstati bez ništetnih odredaba i da su ništetne odredbe bile uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. To je posljedica regulacije iz odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a, s tim da je potrebno naglasiti da citirani uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni.

19. Da bi utvrdio može li Ugovor o kreditu od 07. srpnja 2006. godine opstati bez ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, sud je ispitao što se zapravo smatra bitnim elementima ugovora o kreditu te je utvrdio da, po odredbi čl. 1021. ZOO-a, bitne elemente ugovora o kreditu podrazumijeva stavljanje na raspolaganje od strane banke određenog iznosa novčanih sredstava, na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, te plaćanje ugovorenih kamata i vraćanje iskorištenog novca u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

20. Kada se odredba čl. 1021. ZOO-a dovede u vezu s Ugovorom o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, tada je razvidno da je po tom Ugovoru obveza 1. tuženice bila da tužiteljici stavi na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 98.500,00 CHF na vrijeme od 30 godine za kupnju stana, dok se obveza tužitelj ice sastojala u vraćanju dobivenog kredita kroz period od 30 godina, isplatom u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 493,82 CHF.

21. Upravo netom prikazano, što se nalazi u čl. 2. i u čl. 7. Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, a za što tužiteljica niti ne tvrdi da bilo ništetno, predstavlja uvjet ugovora i njegovu odlučujuću pobudu.

22. Naprotiv, odredbe kojima su utanačene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, po pravnom promišljanju ovog suda prvog stupnja, ne predstavljaju niti uvjet ugovora niti njegovu odlučujuću pobudu pa nema govora o tome da bi zbog ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli i cjelokupan Ugovor o kreditu od 07. srpnja 2006. godine bio ništetan (o razlozima zbog kojih sud odredbe tog pravnog posla o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nalazi ništetnima bit će pisano nastavno).

23. Zbog toga je glavni tužbeni zahtjev, kojim je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti čitavog Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, a posljedično tome i utvrđenje da na 2. tuženika nije prenesena tražbina 1. tuženice prema tužiteljici te brisanje upisa prava zaloga i uknjižbe ustupanja založnog prava, odbijen i odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

24. Takvom odlukom, dakle odlukom o tome da je glavni tužbeni zahtjev neosnovan, sud je došao u poziciju odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. To je, naime, u skladu s pravilom iz odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a.

25. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za pojasniti je sljedeće.

26. Iz povijesnog dijela tužbe, kao i iz svih očitovanja tužiteljice iz cjelokupnog postupka, jasno je i nedvosmisleno razvidno da je osnova na kojoj počiva postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate, u biti, ništetnost odredaba Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi pa se, stoga, da bi uopće došao do ispravnog odgovora na pitanje vezano uz osnovanost eventualno kumuliranog zahtjeva radi isplate, sud nužno morao baviti i pitanjem koje se tiče ništetnosti odredaba konkretnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

27. Kod takvog stanja stvari, prije svega, valja ukazati na to da pravni odnos tužiteljice i 1. tuženice treba sagledati u okviru odredaba Zakona o zaštiti potrošača od 10. lipnja 2003. godine (Narodne novine broj 96/2003; u daljnjem tekstu: ZZP).

28. Pravni odnos tužiteljice i 1. tuženice nastao je u momentu sklapanja Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, pa to, posljedično, znači da taj pravni odnos tangiraju pravila ZZP-a. To je u skladu s pravilom o vremenskom važenju zakona (locus regit actum).

29. Također, treba navesti da se odredbe ZOO-a na pravni odnos tužiteljice i 1. tuženice primjenjuju pozivom na njegovu odredbu čl. 1163. st. 1. ZOO-a.

30. ZOO je, naime, po njegovoj odredbi čl. 1165., na snagu stupio 01. siječnja 2006. godine, dakle prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine pa to znači da se na pitanje valjanosti tog Ugovora i isplate po pravilima o restituciji primjenjuju odredbe onog propisa koji je bio na snazi u doba kada je taj pravni posao sklopljen, dakle odredbe ZOO-a.

31. Budući da je u svakom pojedinom slučaju aktivno legitimirana strana u sporu dužna dokazati svoj status potrošača, sud će iznijeti razloge zbog kojih drži da je u ovom predmetu tužiteljica to dokazala, i to kako dokazima materijalno-pravnog karaktera (ispravama), tako i dokazima personalno-pravne naravi (stranačkim iskazom).

32. Bilo kakvu oprečnu okolnost, dakle činjenicu da je tužiteljica Ugovor o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, možebitno, sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a), 1. tuženica nije dokazala niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti pa, stoga, status potrošač na strani tužiteljice ovaj prvostupanjski sud nalazi dokazanim.

33. Iz samog sadržaja Ugovora o kreditu, konkretno iz č l. 6. tog pravnog posla (list 9. sudskog spisa), jasno je vidljiva namjena sklapanja tog Ugovora i ta se namjena očituje u kupnji stana.

34. Iz stranačkog iskaza tužiteljice (list 221./2.) slijedi da je sredstvima koja su joj odobrena na temelju Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine ona kupila stan za život sebe, svog supruga i njihovo dvoje djece.

35. Takvi dokazi; materijalnog karaktera (Ugovor o kreditu od 07. srpnja 2006. godine) i personalne naravi (iskaz tužiteljice) bezrezervno upućuju na to da je tužiteljica u ovom sporu dokazala svoj status potrošača u smislu utanačenja iz odredbe čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a.

36. Nakon što je utvrdio da je tužiteljica potrošač, sud se vratio na osnovni pravni posao te je njegove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli razmotrio u skladu s odredbama ZZP-a.

37. Odredbom čl. 81. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

38. Uzimajući u obzir da 1. tuženica niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazala da se o odredbama Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, kojima su predviđene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, pojedinačno pregovaralo, unatoč tome što je, u skladu s načelom stranačke istine, proklamiranim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a te u odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a, upravo za 1. tuženicu bio pridržan teret dokaza u tom pravcu, a cijeneći i to da je odredbom Ugovora od 07. srpnja 2006. godine tuženici omogućeno da iznos mjesečnog anuiteta bude vezan uz valutu CHF te da je sve to u konačnici uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača, i to takvu koja se ogleda u tome da je anuitet kredita za tužiteljicu rastao tijekom utuženog perioda (što se vidi iz izračuna razlike koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka), zaključak je suda prvog stupnja da su odredbe Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne te da na temelju upravo te i takve pravne osnove tužiteljici pripada pravo potraživati od 1. tuženice isplatu, i to po pravilima o restituciji koja su sadržana u odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

39. Iz čitavog sadržaja Ugovora od 07. srpnja 2006. godine uopće nije uočljivo koji bi to, zapravo, bio razlog uslijed kojega bi moglo doći do promjene ugovorene kamatne stope i/ili do promjene tečaja za CHF, a posebno nije vidljivo da bi se takve promjene temeljile na valjanom razlogu, predviđenom ugovorom, kako to zahtijeva odredba čl. 82. st. 1. al. 11. ZZP-a, što znači da su odredbe imenovanog pravnog posla o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi ostavljale na procjenu isključivo 1. tuženici da jednostrano mijenja odredbe o visini kamatne stope (kroz donošenje internih akata na koje tužiteljica nije mogla utjecati ni na koji način, a kamo li, pak, o njima pregovarati), odnosno o tečaju za CHF.

40. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu za pojasniti je još i da sama okolnost koja se odnosi na to je 1. tuženica u Ugovor o kreditu od 07. srpnja 2006. godine uvrstila odredbu o vlastitom pravu na izmjenu kamatne stope, dakle o pravu da, bez pregovora i dogovora s tužiteljicom, te čak i bez sklapanja bilo kakvog dodatka (aneksa) Ugovora od 07. srpnja 2006. godine, izmijeni kamatnu stopu, ovome se sudu doima nepoštenim, jer takvo postupanje 1. tuženice, zasigurno, samo po sebi uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to posebno zato jer je u svakoj konkretnoj situaciji izmjene kamatne stope dolazilo do toga da je za tužiteljicu porasla mjesečna obveza plaćanja anuiteta, što znači da je ugovorna Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, u dijelu u kojemu je tom odredbom predviđeno da se kamatna stopa mijenja po Odluci Banke stipulirana na štetu nje, kao potrošača.

41. Razlozi za promjenu kamatne stope morali su (i trebali) biti jasno i nedvosmisleno sadržani u samom tekstu Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine kako bi transparentno i bezuvjetno bili poznati tužiteljici u samom trenutku sklapanja tog Ugovora. Tek u takvom slučaju, dakle da su razlozi za izmjenu visine kamatne stope tijekom perioda trajanja Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, koji je obuhvaćao 30-godišnje razdoblje, bili razgovijetno naznačeni u tom Ugovoru, da ih je kao takve tužiteljica mogla pročitati i da su joj oni mogli biti suvislo objašnjeni po ovlaštenom službeniku tuženice, tek tada bi tužiteljica došla u poziciju da se informirano uputi u obveze koje za nju proizlaze iz sadržaja pravnog posla koji sklapa s 1. tuženicom.

42. U svakom suprotnom slučaju, a takav je postojao i u odnosu na konkretan pravni posao, koji je nastao između tužiteljice i 1. tuženice, tužiteljica je dovedena u neravnopravnu poziciju, dok je 1. tuženica time za sebe pribavila svojevrsni monopolistički položaj na tržištu, u odnosu prema tužiteljici.

43. Odredbom čl. 3. ZOO-a predviđeno je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok iz odredbe čl. 4. ZOO-a slijedi da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

44. Stajalište je ovoga suda da ugovaranje uvjeta u kojima promjena kamatne stope ovisi o odlukama 1. tuženice, koje ona donosi autonomno i jednostrano, bez bilo kakvog upliva bilo kojeg potrošača, pa tako i tužiteljice, kao stranke konkretnog Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, ne odgovara načelima obveznog prava koja slijede iz citiranih odredaba ZOO-a.

45. Naprotiv, iskorištavanjem svoje pozicije „jače“ stranke ugovornice, koja je u Ugovoru o kreditu od 07. srpnja 2006. godine za sebe prispodobila mogućnost izmjene kamatnih stopa rukovodeći se svojim vlastitim općim aktima, na koje tužiteljica nije mogla utjecati ni na koji način, što znači da s njima i s razlozima kojima se 1. tuženica rukovodila prilikom njihova donošenja tužiteljica nije mogla biti čak niti upoznata, 1. tuženica je postupila potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što, ponavlja se, u sadržaj Ugovora od 07. srpnja 2006. godine 1. tuženica nije unijela podatak o tome kakav je to valjani i unaprijed predviđeni razlog zbog kojega bi mogla jednostrano mijenjati ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koji je sklopila s tužiteljicom.

46. Zbog svega navedenog, sud prvog stupnja smatra da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem Odluke Banke ništetna, i to zato jer predstavlja nepoštenu odredbu po prethodno spomenutim pravilima iz odredaba ZZP-a, te da je, posljedično, zahtjev tužiteljice za isplatu po osnovi promjene kamatnih stopa na temelju jednostranih odluka 1. tuženice pravno utemeljen (po pitanju njegove pravne osnove, a o visini tog zahtjeva sud će svoje pravno uvjerenje iznijeti nastavno).

47. U odnosu, pak, na valutnu klauzulu, sadržanu u Ugovoru o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, nužno je pojasniti da je u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-1401/2012, a koji je bio pokrenut tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač'') protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima i protiv tuženice u ovom sporu, na temelju odredaba članaka 502.a do 502.h ZPP-a, navedeni tužitelj tražio zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15) i to u dva pravca; prvo u pravcu nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima te drugo u pravcu nepoštenosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranim odlukama banaka, s tim da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koja je 13. lipnja 2014. donesena pod brojem Pž-7129/13 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1402/2012 u dijelu koji se ticao promjenjive kamatne stope, a preinačena u dijelu koji se ticao valutne klauzule te je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio je revizijsku odluku Revt-249/14-2 kojom je reviziju stranaka odbio, nakon čega je uslijedio postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je odlukom brojeva U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broja Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev upravljen utvrđenju da su banke (dakle, i tuženica u ovoj parnici) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak u kojemu je, iznova odlučujući o reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se ticao zahtjeva za utvrđenje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF-a.

48. Također, bitno je naglasiti da je nakon toga Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu, poslovnog broja Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pri čemu je utvrđeno da su sve tužene banke (uključujući, dakle, i 1. tuženicu u konkretnoj parnici) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu - ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

49. Sud prvog stupnja ispitao je mogu li se tužiteljica s uspjehom pozivati na pravna utvrđenja iz odluke donesene u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spomenutoj parnici.

50. U svezi toga, za istaknuti je da je odredbom čl. 502.c ZPP-a predviđeno da su se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke osobe ovlaštene pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a (u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava).

51. Tužiteljica se pozvala na upravo citiranu „novu“ presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, koja je 14. lipnja 2018. donesena pod brojem Pž-6632/2017-10. Stoga je sud svoju odluku u ovom predmetu utemeljio ne samo na vlastitom pravnom promišljanju, već i na svemu onome što je utvrđeno citiranom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

52. No, čak i da u parnici radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba i radi isplate po osnovi pravila o restituciji sud nije vezan za utvrđenja iz parnice koja se vodila u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, to još uvijek ne bi značilo da sud nije dužan cijeniti utvrđenja do kojih je došao sud u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava te da se stranka na odluku iz takvog spora ne bi mogla pozivati (uostalom, jednako kao i na bilo koju drugu odluku bilo kojeg drugog suda za koju smatra da konvenira njezinim probicima u postupku).

53. Pritom ovaj prvostupanjski sud drži da je zbog promjene tečaja švicarskog franka, u smislu njegove aprecijacije (porasta vrijednosti novca), došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je po Ugovoru o kreditu koji je tužiteljica sklopila s 1. tuženicom plaćanje bilo vezano za valutu CHF pa kada je u utuženom razdoblju znatno porastao tečaj CHF, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama, tada se, po motrištu ovog suda prvog stupnja, radi ne samo o povredi kolektivnih interesa, već i o povredi interesa potrošača koji je korisnik konkretnog kredita. Ovo tim više jer 1. tuženica, za koju je u tom pravcu bio pridržan teret dokaza (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a te čl. 81. st. 4. ZZP-a), nije dokazala da se o odredbama Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, u dijelu u kojem je tim odredbama predviđena valutna klauzula, pojedinačno pregovaralo.

54. Ponavlja se da je odredbom čl. 81. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

55. Dakle, sumarno, sud drži da su odredbe Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nepoštene, a kako je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a za nepoštenu ugovornu odredbu kao posljedica predviđena ništetnost, tako su navedene odredbe ništetne i, po odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, tužiteljici pripada pravo na isplatu. Ponavlja se da je takvo pravo u ovoj parnici tužiteljica tražila kroz isticanje kondemnatornog dijela eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

56. Uz sve pojašnjeno, dodatno treba istaknuti da iz iskaza tužiteljice nepobitno slijedi da je Ugovor o kreditu, koji je između nje i tuženice sklopljen 07. srpnja 2006. godine, zaključen kao tzv. adhezijski ugovor (tužiteljica tvrdi da je Ugovor sastavljen u tuženoj banci, da je bio unaprijed pripremljen i da ona nije mogla utjecati ni na koju ugovornu odredbu) pa to znači da su njegove odredbe, kojima su stipulirane promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, nepoštene po odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, a time i ništetne po odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a (točnije „ništave“ po ZZP-u jer ZZP rabi upravo ovaj pojam budući da je termin „ništetnost“ u pravni sustav Republike Hrvatske uveden tek nakon što je na snagu stupio ZOO).

57. Ponavlja se da 1. tuženica nije dokazala da se o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine pojedinačno pregovaralo, a time i da nije postupila u sk ladu s obvezom iz odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.

58. Unatoč tome što je (i) 1. tuženica u postupku osporavala svoju pasivnu legitimaciju, takvo njezino pravno promišljanje nije ispravno. Tužbeni zahtjev (i glavni i eventualno kumulirani) upravljen je na ništetnost Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine pa kako je 1. tuženica nedvojbeno bila stranka tog pravnog posla, tako je ona pasivno legitimirana u konkretnoj parnici.

59. Tužena banka se tijekom čitavog spora pozivala na prestanak prava tužiteljice da od nje zahtijeva ispunjenje obveze (na zastaru), no ovaj sud prvog stupnja takvo njezino motrište ne može prihvatiti iz više razloga.

60. U prethodnom dijelu obrazloženja ove presude već je navedeno da je predmetom odlučivanja u konkretnom sporu u dijelu u kojemu se ticao eventualne kumulacije, a koji sud prvog stupnja nalazi osnovanim, bio zahtjev tužiteljice radi isplate onih iznosa koje je tužiteljica 1. tuženici više platila zbog posljedica ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

61. Kada se krene od toga da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, kako to izrijekom slijedi iz odredbe čl. 328. ZOO-a, tada je jedini mogući i pravno prihvatljiv zaključak onaj prema kojemu se ne gasi niti pravo koje za stranku sudionicu ništetnog pravnog posla proizlazi iz posljedica ništetnosti, a koje je proklamirano u odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

62. Cijeneći, naime, da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a), a da je pravo na restituciju posljedica ništetnosti, po čvrstom i nepokolebljivom pravnom razmišljanju ovog suda prvog stupnja, to znači da se ne gasi niti pravo na pozivanje na posljedice ništetnosti po odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a time i da je isticanje prigovora zastare, zapravo, iluzorno i materijalnopravno neodrživo u parnici u kojoj, pozivajući se na ništetnost pojedinih dijelova pravnog posla, aktivno legitimirana strana ističe zahtjev za isplatu koji temelji na posljedicama te i takve ništetnosti.

63. Zbog toga sud prvog stupnja nalazi da kod traženja isplate po pravilima o restituciji (vraćanja onoga što je primljeno na temelju ništetnog pravnog posla ili njegova dijela) ne može niti biti govora o bilo kakvom nastupanju zastare, ali niti općenito o zastari kao institutu koji bi na bilo koji razuman i opravdan način bilo moguće dovesti u vezu s ništetnošću.

64. Ako se ne gasi pravo na isticanje ništetnosti (čl. 328. ZOO-a) i ako je restitucija posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 1. ZOO-a), onda je, na osnovi ove dvije premise iz logičkog silogizma, jedini ispravan zaključak (conclusio) onaj prema kojemu kod odlučivanja o ništetnosti i o restituciji nema mjesta niti primjeni instituta zastare.

65. Stoga je prigovor zastare, koji je 1. tuženica istaknula još u odgovoru na tužbu, a koji je ponavljala i u nastavku ove parnice , pa tako i u kontekstu tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica konačno postavila u podnesku od 12. veljače 2026. godine, ocijenjen pravno neprihvatljivim.

66. Uostalom, čak i kada bi se kod odlučivanja o prigovoru zastare prihvatilo recentno stajalište sudske prakse, zastupljeno u pravnom shvaćanju s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 30. siječnja 2020. godine (prema zapisniku s te sjednice, poslovnog broja Su-IV-47/2020-2, objavljenom na službenim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske), prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, niti tada ne bi moglo biti govora o nastupanju zastare u konkretnom sporu.

67. Ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koji je 07. srpnja 2006. godine sklopljen između tužiteljice i 1. tuženice utvrđuje se kao prethodno pitanje u kontekstu kondemnacije iz eventualne kumulacije tek ovom odlukom pa, uz primjenu navedenog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, to znači da bi zastara počela teći tek u času kada odluka o prihvaćanju zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba tog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli stekne svojstvo pravomoćnosti. Kako tome nije tako (jer se o zahtjevu tužiteljice, upravljenom na ništetnost navedenih odredaba Ugovora, donosi tek prvostupanjska presuda koja će svojstvo pravomoćnosti steći ili u žalbenom postupku, donošenjem drugostupanjske odluke, ili protekom roka za žalbu unutar kojega niti jedna od stranaka spora ne bude iskoristila mogućnost podnošenja pravnog lijeka), tako se, i uz prihvaćanje opisanog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prigovor zastare, istaknut po 1. tuženici u odgovoru na tužbu, ukazuje pravno neutemeljenim.

68. U prethodnom dijelu obrazloženja konkretne presude već je pisano, a sada to treba i ponoviti, da se odluka o obvezi 1. tuženice da tužiteljici isplati novčane iznose koji su joj dosuđeni ovom presudom temelji na odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

69. U slučaju ništetnosti ugovora ili neke ugovorne odredbe svaka je strana, naime, dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Kako je, pak, na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine, 1. tuženica od tužiteljice primila isplatu mjesečnih anuiteta koji su veći od onih anuiteta koji su ugovoreni tim Ugovorom i za koje su tužiteljica dobila od 1. tuženice otplatni plan, tako je, u vidu posljedica ništetnosti, za 1. tuženicu predviđena obveza da tužiteljici vrati sve one iznose koje je od nje primila po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, i to s kamatama od dana kada joj je tužiteljica te isplate obavila, odnosno upravo na način na koji je tužiteljica to i zahtijevala u ovom sporu.

70. U prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke već je pisano o tome da je u kondemnatornom dijelu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužiteljica tužbeni zahtjev određeno postavila tek nakon što je u ovom sporu proveden dokaz financijskim vještačenjem, a sada treba navesti da je u odnosu na takvo procesno postupanje aktivno legitimirane strane u sporu 1. tuženica smatrala da predstavlja preinaku tužbe.

71. Međutim, u prilici u kojoj je tužiteljica već u tužbi navela da će tužbeni zahtjev određeno postaviti nakon što u postupku bude proveden dokaz financijskim vještačenjem, ne radi se ni o kakvoj preinaci tužbe, već o postupanju u skladu s mogućnošću iz odredbe čl. 186.b st. 2. ZPP-a.

72. Zato sud u ovom sporu nije niti odlučivao o preinaci tužbe. Do preinake uopće nije niti došlo, već je tužiteljica tužbeni zahtjev određeno postavila nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem.

73. U kontekstu pozivanja na financijsko vještačenje, nužno je napomenuti da rezultati ovog dokaza ukazuju na utemeljenost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu u kojemu se njegovim eventualno kumuliranim zahtjevom isplata traži po osnovi posljedica ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

74. Zato su o visini eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva donesene odluke iz t. III. i IV. izreke presude.

75. Da tužiteljici pravo na kamate, glede njihova tijeka, pripada baš onako kako je to i zahtijevala tužbenim zahtjevom iz podneska od 12. veljače 2026. godine slijedi i iz vladajuće sudske prakse (VS, Rev-999/92, od 07. srpnja 1993. godine), nastale u primjeni odredbe obveznog prava kojom je regulirana posljedica ništetnosti.

76. U svezi stope zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose isplate, za naglasiti je da su do 31. prosinca 2007. godine na snazi bili Zakon o zateznim kamatama (Narodne novine broj 28/96 i 58/04 – Vjerodostojno tumačenje članka 3. stavka 1. Zakona o zateznim kamatama) i Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/02 i 153/04), prema kojima je godišnja kamatna stopa iznosila 15% godišnje (od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine), dok je 01. siječnja 2008. godine stupila na snagu odredba čl. 29. ZOO-a.

77. Stoga je sud respektirao ove okolnosti, s tim da je za period nakon 01. siječnja 2008. godine odluku o visini kamatne stope donio kako na temelju izvorne odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, tako i prema izmjenama iste odredbe iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (iz Narodnih novina broj 78/15), odnosno iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

78. U sadržaj t. III. i t. IV. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. srpnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

79. Iako je 2. tuženik u ovom sporu isticao prigovor promašene pasivne legitimacije (kao i prigovor zastare, no o njemu je sud već iznio svoje motrište u prethodnom dijelu obrazloženja konkretne odluke), u takvom svom razmišljanju 2. tuženik nije u pravu.

80. Naime, kao što je i sam primijetio u sadržaju podnesenog odgovora na tužbu (list 73. sudskog spisa), na 2. tuženika je prenesena tražbina koju je 1. tuženica imala prema tužiteljici na osnovi Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine. To je jasno i pregledno razvidno iz Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 30. svibnja 2017. godine (s lista 15. sudskog spisa).

81. Iz citiranog pravnog posla slijedi da je 2. tuženik bio jedna od stranaka koje su ga sklopile i da je tim pravnim poslom 1. tuženica svoju tražbinu prema tužiteljici prenijela na društvo APS Delta s.r.o. koje je potom dalje upravo na 2. tuženika prenijelo istu tu tražbinu, čime je 2. tuženik ujedno stupio u pravni odnos koji je prethodno postojao između 1. tuženice i tužiteljice na osnovi Ugovora o kreditu od 07. srpnja 2006. godine.

82. Zbog te okolnosti, a potpuno suprotno stajalištu 2. tuženika, on je i te kako pasivno legitimiran u ovom sporu.

83. Radi se o novom vjerovniku u odnosu na tražbinu koju je prethodno prema tužiteljici imala 1. tuženica, s tim da je između 1. tuženice i 2. tuženika došlo do nastanka pravnog odnosa cesije (ustupa tražbine) koji je u pravnom poretku Republike Hrvatske predviđen odredbama čl. 80. do 89. ZOO-a.

84. Dapače, po cesiji, i to, konkretno, onoj nastaloj na osnovi Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. godine, na 2. tuženika je prenesena i hipoteka zasnovana na nekretnini tužiteljice – stanu broj 6 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa].

85. No, kako je u dijelu u kojemu se odnosi na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli i sâm Ugovor o kreditu od 07. srpnja 2006. godine utvrđen ništetnim, tako u tom dijelu 1. tuženica nije niti mogla s uspjehom prenijeti svoju tražbinu prema tužiteljici na bilo koju drugu osobu, a to onda znači da je osnovan i tužbeni zahtjev iz eventualne kumulacije u dijelu u kojem je tužiteljica tražila se utvrdi da do prijenosa tražbine nije došlo u dijelu u kojem se ta tražbina odnosi na potraživanje po osnovi ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, odnosno u dijelu kojim je tražila da se utvrdi da za taj dio tražbine nije moguće namirenje iz vrijednosti nekretnine - stana broj 6 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa].

86. Zato je i u tom dijelu usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

87. U odnosu na prigovor radi prebijanja, koji je 1. tuženica utemeljila na razlici u tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog, potrebno je ukazati na to da sud nalazi da 1. tuženici ne pripada pravo na isplatu koju je tražila postavljenim prigovorom radi prebijanja.

88. Potrošački sporovi, a takav predstavlja i ova parnica, nisu predviđeni radi zaštite interesa onih osoba koje nemaju svojstvo potrošača, pa tako niti radi zaštite bilo kojih i bilo kakvih interesa banaka. Upravo suprotno, takvi sporovi imaju za svoju svrhu i cilj zaštititi interese onih osoba koje se, po odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP -a, smatraju potrošačima (a ne interese onih osoba koje potpadaju pod pojam trgovaca koji određuje čl. 3. st. 1. t. 2. ZZP-a).

89. Stoga je o prigovoru radi prebijanja sud donio po 1. tuženicu negativnu odluku i presudio kao u t. VI. izreke presude.

90. Iako nije krucijalno, nije zgorega uputiti na to da je 1. tuženica prigovor radi prebijanja najprije istaknula u iznosu od 224,32 eura (u podnesku koji je sudu dostavila 29. veljače 2024. godine; list 82. sudskog spisa), da bi ga tijekom glavne rasprave, a nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem, preinačila u podnesku od 08. prosinca 2025. godine (povećanjem s iznosa od 224,32 eura na iznos od 226,42 eura).

91. Tužiteljica se tome nije protivila, s tim da se radi i o preinaci koja u potpunosti udovoljava uvjetima iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP -a (jer je do preinake došlo nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem), zbog čega je sud odlučivao upravo o onom prigovoru radi prebijanja čiju je visinu 1. tuženica konačno postavila u podnesku od 08. prosinca 2025. godine.

92. Odluka o naknadi troškova postupka iz točke VII. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, ali i na načelima poštenog suđenja i mirnog uživanja vlasništva iz čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", br.18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija), odnosno iz čl. 1. st. 1. Protokola uz Konvenciju ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", br.18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Protokol)

93. Stranke su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima (jer je sud glavni tužbeni zahtjev odbio, što predstavlja uspjeh 1. tuženice i 2. tuženika, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je usvojio, što potpada pod uspjeh tužiteljice) te je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, smatrajući da je to jedina pravno ispravna i pravična odluka.

94. Pravičnost je, pri tome, dio prava na pošteno suđenje iz odredbe čl. 6.1. st. 1. Konvencije.

U Rijeci 24. travnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP -a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP- a).