REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-1317/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivi Žutelija Krešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja VO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrija Zelenika, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povodom prijedloga predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, dana 24. travnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
I/ Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja određuje se
p r i v r e m e n a m j e r a
Zabranom protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine - motorno vozilo marke Audi, model Q5, registracijska oznaka vozila [registarska oznaka], broj šasije trenutno nepoznat i motorno vozilo marke Volkswagen, model Golf, registracijska oznaka vozila [registarska oznaka], broj šasije trenutno nepoznat.
II/ Zabilježba zabrane upisat će se u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u evidenciju o registriranim vozilima.
Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog Rješenja Ministarstvu unutarnjih poslova.
III/ Predlagatelj osiguranja dužan je podnijeti tužbu radi opravdanja ove privremene mjere u roku od 30 dana od dana primitka prijepisa ovoga rješenja.
IV/ Ova privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka koji će predlagatelj osiguranja podnijeti radi opravdanja ove privremene mjere.
V/ Nalaže se protivniku osiguranja isplatiti predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 500,00 eura, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja podnio je ovom sudu prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, navodeći da su predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja bračni drugovi od 2007. godine, da su stranke potpisale zahtjev za sporazumni razvod braka, pa da je izvjesno da će postupak razvoda braka biti pokrenut pred sudom, da stranke nisu svoju bračnu stečevinu regulirale ugovorom, radi čega da su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine koja se sastoji od dva motorna vozila. Dalje navodi da su se stranke na današnji dan verbalno posvađale te postoji ozbiljna opasnost da će protivnik raspolagati predmetnim vozilima na štetu predlagatelja, iako su oba motorna vozila bračna stečevina stranaka. Navodi da jasno proizlazi vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine predlagatelja na predaju pokretnina u samostalan i neposredan suposjed, te utvrđenje prava vlasništva predlagatelja na predmetnim pokretninama, u suvlasničkom dijelu od ½ dijela. Dalje navodi kako je protivnik osiguranja strani državljanin i nema otvorene račune u Republici Hrvatskoj, iz čega se može zaključiti o opasnosti da će protivnik bez tražene mjere osiguranja spriječiti ili znatno otežati ispunjenje tražbina time što će bračnu stečevinu - imovinu u suvlasništvu predlagateljice i protivnika, otuđiti ili na drugi način njome raspolagati, s time da postoji mogućnost da bi se predmetna tražbina (ili eventualna tražbina naknade štete / stjecanja bez osnove u slučaju otuđenja vozila od strane protivnika osiguranja) imala ostvariti u inozemstvu, budući da je protivnik strani državljanin. Unatoč navedenom, smatra da predlagatelj ne mora dokazivati predmetnu opasnost jer je evidentno da predloženom mjerom osiguranja protivnik ne bi pretrpio nikakvu štetu.
2. Radi navedenog, predlagatelj osiguranja predlaže određivanje predložene privremene mjere.
3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Prijedlog za određivanje privremene mjere je osnovan.
5. Člankom 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
6. Člankom 344. st. 2. OZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 346. st. 2. OZ-a, propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
7. Člankom 344. st. 3. OZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 346. st. 2. OZ-a propisuje da se smatra da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
8. Mjera koju predlagatelj osiguranja predlaže odrediti je mjera iz čl. 345. st. 1. t. 1. OZ-a.
9. S obzirom da su stranke bračni drugovi koji su potpisali sporazumni zahtjev za razvod braka i koji će biti podnesen sudu, to se presumira da je imovina koju su stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice njihova zajednička imovina.
10. Stoga sud ocjenjuje vjerojatnom nenovčanu tražbinu predlagatelja, koja se sastoji u pravu vlasništva predlagatelja osiguranja na predmetnim nekretninama, koje će tek biti utvrđeno u odgovarajućem postupku, te posljedično predajom pokretnina u posjed predlagatelju osiguranja, u ½ dijela.
11. Da je protivnik osiguranja vlasnik predmetnih vozila, sud nije utvrdio uvidom u službeni dokument – uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova jer takav dokaz predlagatelj osiguranja nije dostavio, već je kao dostatno za odlučivanje sud prihvatio navod predlagatelja da je protivnik osiguranja vlasnih vozila. Naime, očekivano je, logično i razumno da supružnici znaju koju imovinu imaju u vlasništvu, a pogotovo se to odnosi na motorna vozila koja služe strankama u obavljanju svakodnevnih obveza.
12. Ovaj sud smatra da prihvaćanjem ove privremene mjere protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu, jer su navedene pokretnine (presumpcijom bračne stečevine) u jednoj polovici u svakom slučaju vlasništvo predlagatelja osiguranja (čl. 344. st. 2. OZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 346. st. 2. OZ-a).
13. Nadalje, uvidom u podatke JRO MUP, sud je utvrdio da protivnik osiguranja ima prijavljenu adresu prebivališta u [adresa], Bosna i Hercegovina, a da na adresi [adresa], ima prijavljeno boravište od 2008. do 3. ožujka 2027. godine.
14. S obzirom na navedeno, postoji bojazan da bi se pravo na predaju vozila (ili eventualna tražbina naknade štete / stjecanja bez osnove u slučaju otuđenja vozila od strane protivnika osiguranja) imala ostvariti u inozemstvu.
15. Dakle, u slučaju da nije ispravan stav suda da se ima primijeniti čl. 344. st. 2. OZ- a, valja reći da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke i iz čl. 344. st. 3. OZ-a.
16. Zbog svega navedenog, budući da su ispunjene sve pretpostavke i iz čl. 346. OZ- a, ali i iz čl. 344. st. 2. i 3. OZ-a (koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 346. st. 2. OZ-a), valjalo je odlučiti kao u izreci i odrediti predloženu privremenu mjeru.
17. Temeljem čl. 351. OZ-a odlučeno je kao pod točkom III i IV izreke rješenja.
18. Sud je o predmetnom prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučio bez očitovanja protivnika osiguranja i bez održanog ročišta, budući sadržaj predmetnog prijedloga za određivanje privremene mjere i prijedlogu priložena dokumentacija u smislu čl. 346. st. 1. i čl. 344. st. 2. i st. 3. OZ-a daju sudu dovoljno elemenata za donošenje odluke u konkretnom slučaju. Naime, odredbama OZ-a kojima se regulira institut privremenih mjera nije propisana obveza suda dostavljanja prijedloga protivniku osiguranja na odgovor niti obveza suda za održavanje ročišta.
19. Člankom 7. st. 1. OZ-a propisano je da sud u ovršnom postupku i postupku osiguranja postupa temeljem podnesaka i drugih pismena, a stavkom 2. istoga članka je propisano da se ročište održava kad to zakon određuje ili kad sud smatra da je održavanje ročišta svrhovito, dok u konkretnom slučaju obveza održavanja ročišta nije propisana zakonom, niti sud smatra da je održavanje ročišta svrhovito iz naprijed navedenih razloga, pri čemu je sud osobito imao u vidu načelo hitnosti propisano odredbom čl. 13. st. 1. OZ-a.
20. Temeljem čl. 14. st. 4. OZ-a predlagatelju osiguranja valjalo je priznati trošak postupka osiguranja, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje OT), prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u iznosu od 20.000,00 eura temeljem čl. 40. st. 5. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), i to za sastav prijedloga za osiguranje u iznosu od traženih 250 bodova primjenom Tbr. 11/1 OT i uz vrijednost boda od 2,00 eura (sukladno Tbr. 54 OT), sveukupno 500,00 eura, radi čega je sud odlučio kao u izreci rješenja pod točkom V. Trošak pristojbe nije priznat predlagatelju osiguranja, jer spisu ne prileži dokaz da je ista podmirena.
U Zagrebu, 24. travnja 2026. godine
Sutkinja
Iva Žutelija Krešić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.
DNA:
1. Predlagatelju osiguranja po punomoćniku
2. Protivniku osiguranja uz prijedlog od 22. travnja 2026. godine
