REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1382/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak u Zagrebu, protiv tuženika PLIVA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB: 44205501677, kojeg zastupa punomoćnica Belinda Čačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čačić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete zbog mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja Ane Gruber, odvjetnice i zamjenice punomoćnice tuženika Suzane Krog Bonači, odvjetnice, dana 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku PLIVA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB: 44205501677 na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju AT naknaditi tuženiku Pliva Hrvatska d.o.o. parnične troškove od 3.812,50 € u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom troška u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 15. lipnja 2023. i vraćanja na rad, pri čemu je taj postupak razdvojen, dok se u ovom postupku odlučuje o zahtjevu za naknadu štete zbog navodnog mobinga. Ističe da je predmetna odluka o otkazu posljedica individualnog postupanja nadređenog koje predstavlja mobing kojem je bio izložen od 2021. godine. Ističe da je nakon prelaska u odjel Global Quality Services, kojim upravlja NT, u početku bio pozitivno ocjenjivan, no da je u ocjeni za 2021. nadređeni prema njemu počeo koristiti neprimjerenu i omalovažavajuću komunikaciju, navodno temeljenu na neprovjerenim i nedokazanim informacijama drugih menadžera. Tvrdi da mu je neosnovano određen postupak unapređenja rada (PIP), koji pritom nije proveden sukladno propisanoj proceduri, već je nadređeni svojim pasivnim pristupom i izostankom podrške dodatno stvarao pritisak i neizvjesnost. Navodi da je i ranije sudjelovao u takvom postupku koji je uspješno završio, zbog čega smatra da konkretni PIP nije imao stvarnu svrhu unapređenja rada. U prilog svojim tvrdnjama dostavlja dokumentaciju o ocjeni rada za 2021. godinu, kao i izjave suradnika koje, prema njegovim navodima, osporavaju negativne ocjene nadređenog. Nadalje navodi da je nadređeni i na druge načine postupao na njegovu štetu, uključujući omalovažavanje njegova stručnog angažmana, osporavanje rezultata rada, onemogućavanje sudjelovanja na stručnim skupovima te postupanje koje je dovodilo do narušavanja odnosa unutar njegovog tima. Smatra i da je reorganizacija bila samo formalni razlog za otkaz, dok je stvarni cilj bio njegovo uklanjanje s radnog mjesta. Ističe da je takvo postupanje kod njega uzrokovalo stres i narušavanje zdravlja te povredu časti, ugleda i dostojanstva. Slijedom navedenog, smatra da se radi o sustavnom psihičkom zlostavljanju (mobingu) te potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 eura sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava navode tužitelja kao neosnovane. Ističe da Odluka o otkazu ugovora o radu nije rezultat individualnog postupanja pojedinca niti posljedica mobinga, već odluka donesena u okviru složenog organizacijskog procesa na više razina upravljanja, što je tužitelju, s obzirom na njegovu poziciju, bilo poznato. Osporava tvrdnje da se nadređeni prema tužitelju obraćao na neprimjeren ili omalovažavajući način, navodeći da su takve tvrdnje paušalne, nekonkretizirane i nepoduprte dokazima. Naglašava da je teret dokazivanja na tužitelju, koji nije dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, niti da su ispunjeni uvjeti za postojanje mobinga. U odnosu na postupak unapređenja rada (PIP), tuženik ističe da se radi o legitimnom i uobičajenom alatu upravljanja radnim učinkom, koji sam po sebi ne može predstavljati mobing, osobito imajući u vidu da je tužitelj i ranije sudjelovao u takvom postupku. Nadalje navodi da ne postoji poslovna praksa snimanja interne komunikacije, pa time ni snimke ili transkripti na koje se tužitelj poziva. Osporava i navode o navodnom pritisku nadređenog, ističući da su pojedine izjave izvađene iz konteksta te povezane s nužnim organizacijskim promjenama, a ne s namjerom uznemiravanja tužitelja. Ističe i da tužitelj nije podnio internu pritužbu radi zaštite dostojanstva radnika. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju dostavljenu u spis te saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka ATC, ET, NTC i KT.

4. Ocjenom provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog navodnog mobinga, odnosno povrede prava osobnosti (časti, ugleda i dostojanstva), za koji tužitelj tvrdi da je posljedica protupravnog postupanja nadređenog radnika tuženika.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu direktora kvalitete distribucije,

- da mu je od 2021. nadređeni bio ST,

- da je komunikacija između tužitelja i nadređenog odvijana putem e-maila, video poziva i sastanaka,

- da je tužitelju u 2022. određen postupak unapređenja rada (PIP),

- da je tužitelju u lipnju 2023. otkazan ugovor o radu, pri čemu se zakonitost otkaza osporava u drugom postupku.

7. Sporno je:

- je li postupanje nadređenog prema tužitelju imalo obilježja mobinga, odnosno sustavnog i namjernog psihičkog zlostavljanja,

- je li takvo postupanje bilo protupravno i usmjereno na povredu tužiteljevog dostojanstva, časti i ugleda,

- je li tužitelj zbog navedenog pretrpio štetu te postoji li uzročno-posljedična veza između postupanja nadređenog i nastale štete,

- te posljedično, postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika od nedopuštenog postupanja na radu.

Iako Zakon o radu ne definira izričito mobing, prema ustaljenoj sudskoj praksi pod tim pojmom podrazumijeva se sustavno, dugotrajno i ciljano postupanje usmjereno na povredu dostojanstva radnika.

Pravo na naknadu štete u takvim slučajevima temelji se na odredbi čl. 111. ZR- a u vezi s odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), pri čemu je teret dokazivanja postojanja protupravnog postupanja, štete i uzročno-posljedične veze na tužitelju.

9. Tužitelj (AT) u bitnome navodi da je kod tuženika radio od 2010. do otkaza u lipnju 2023., pri čemu mu je od 2021. nadređeni bio ST. Tvrdi da je od strane nadređenog bio izložen kontinuiranom omalovažavanju i neprimjerenoj komunikaciji, osobito kroz ocjene rada i postupanje u vezi PIP-a, koji prema njegovim navodima nije bio stvarno proveden. Navodi i niz konkretnih situacija (konferencija u Baselu, projekt za Tevu Bugarska, organizacija sastanaka, komunikacija unutar tima) koje smatra dokazom sustavnog pritiska i degradacije. Ističe da je zbog takvog postupanja imao zdravstvene tegobe, ali nadređenog nije prijavio radi zaštite dostojanstva.

10. Svjedok ATC ([adresa]) iskazuje da tužitelj nije podnosio formalnu prijavu radi zaštite dostojanstva, iako su joj bila poznata određena neslaganja između njega i nadređenog. Navodi da je tužitelju određivan PIP u dva navrata, uključujući i razdoblje prije nego mu je nadređeni bio ST, te da je njegova ocjena rada bila uspješna. Ističe da se sastanci jedan-na-jedan ne snimaju.

11. Svjedok ST (nadređeni) navodi da je odnos s tužiteljem bio profesionalan uz povremena neslaganja tipična za radno okruženje. Potvrđuje da je tužitelju određen PIP temeljem pritužbi suradnika, s ciljem poboljšanja ponašanja i komunikacije, te da je isti uspješno završen bez negativnih posljedica za tužitelja. Negira neprimjereno postupanje i ističe da su korišteni izrazi bili dio povratnih informacija drugih suradnika, a ne osobni napadi. Osporava da su razgovori snimani te navodi da je komunikacija bila u okviru uobičajenog poslovnog odnosa.

12. Svjedok NTC iskazuje da nije imala saznanja o neprimjerenom ponašanju nadređenog prema tužitelju niti o sukobima između njih. Navodi da je komunikacija na sastancima bila profesionalna te potvrđuje da je na zahtjev tužitelja dala pisani osvrt o njegovom radu.

13. Svjedok KT također navodi da nije imala saznanja o neprimjerenom ponašanju nadređenog prema tužitelju, niti o sukobima između njih, te da je komunikacija na sastancima bila poslovna i korektna.

14. Iz sadržaja dostavljene dokumentacije, osobito procjene radnog učinka za 2021. godinu, dokumentacije o planu poboljšanja izvedbe (PIP), interne poslovne komunikacije te očitovanja tužitelja, proizlazi da su prema tužitelju primjenjivani standardni mehanizmi praćenja i ocjenjivanja radnog učinka, kakvi su uobičajeni za zaposlenike na rukovodećim i odgovornim radnim mjestima. Sud prihvaća vjerodostojnim navode tuženika i iskaze svjedoka da su navedeni postupci bili usmjereni na unapređenje poslovnih procesa i radnog učinka, a ne na degradaciju ili izolaciju tužitelja.

15. Pri tome sud ističe da iz provedenih dokaza, isprava u spisu, proizlazi kako su u odnosu na tužitelja kontinuirano isticane i njegove stručne kompetencije, postignuti rezultati i doprinos projektima, dok su primjedbe bile usmjerene prvenstveno na njegov stil komunikacije, način rukovođenja i odnose s poslovnim partnerima. Takve primjedbe, iako mogu predstavljati subjektivno neugodno iskustvo za tužitelja, po svojoj naravi ne predstavljaju nedopušteno postupanje, već dopuštenu profesionalnu kritiku u okviru radnog odnosa.

16. Sud nadalje utvrđuje iz isprava u spisu da tužitelj nije bio onemogućen u iznošenju svojih stavova niti isključen iz komunikacije, već je aktivno sudjelovao u postupcima evaluacije te dostavljao opširna očitovanja na dane procjene. Navedeno upućuje na postojanje dvosmjerne komunikacije između tužitelja i tuženika, što je protivno tvrdnjama o sustavnom pritisku ili izolaciji.

17. Ocjenjujući iskaz tužitelja AT, sud ga prihvaća kao djelomično uvjerljiv. U dijelu u kojem tužitelj opisuje da mu je u 2022. godini određen postupak unapređenja rada (PIP), da je komunikacija s nadređenim ĆT bila povremeno napeta te da je u pojedinim situacijama doživljavao primjedbe nadređenog kao nelagodne i omalovažavajuće, njegov je iskaz potvrđen sadržajem pisane dokumentacije priložene u spis — napose procjenom radnog učinka za 2021. godinu i dokumentacijom o PIP-u — te je konzistentan s iskazima ostalih saslušanih svjedoka u dijelu koji se tiče nespornih okolnosti (postojanje postupka PIP, komunikacija putem e-maila i video poziva, trajanje radnog odnosa). Tužiteljev je iskaz interno dosljedan i precizan u opisivanju konkretnih situacija, kao što su okolnosti vezane uz konferenciju u Baselu, projekt za Tevu Bugarska i organizaciju sastanaka, a tužitelj je na suprotstavljena pitanja odgovarao spontano i bez proturječja.

18. Međutim, u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da je navedeno postupanje imalo obilježja sustavnog i zlonamjernog psihičkog zlostavljanja usmjerenog na povredu njegova dostojanstva i eliminaciju s radnog mjesta, sud ocjenjuje tužiteljev iskaz nedostatno potkrijepljenim. Naime, tužiteljeve tvrdnje o sustavnom i namjernom karakteru postupanja nadređenog nisu poduprte nijednim objektivnim dokazom koji bi upućivao na zlonamjernu namjeru, a ne na uobičajenu, makar i kritičnu, poslovnu interakciju. Pisana dokumentacija u spisu opisuje primjedbe usmjerene na stil komunikacije i način rukovođenja, ali ne sadržava elemente koji bi nedvojbeno upućivali na cilj degradacije ili profesionalnog isključenja tužitelja. Tužiteljeva subjektivna percepcija opisanih situacija kao zlostavljanja nije sama po sebi dovoljna za utvrđenje protupravnog postupanja. U tom dijelu iskaz tužitelja ocjenjuje se kao izraz subjektivnog doživljaja poslovnih nesuglasica, koji ne nalazi uporišta u objektiviziranim dokazima. Sud dodatno utvrđuje da tužitelj tijekom trajanja radnog odnosa nije koristio mehanizme zaštite dostojanstva radnika niti je formalno prijavio navodno zlostavljanje, već takve tvrdnje prvi put iznosi tek u ovom postupku, što sud cijeni pri ocjeni vjerodostojnosti njegovih navoda, napominjući da izostanak formalne pritužbe nije procesna pretpostavka za potraživanje naknade štete.

19. Iskaze svjedoka ATC, NTC i KT sud ocjenjuje uvjerljivima i uzima ih u obzir u mjeri u kojoj se odnose na okolnosti koje im je kao svjedocima osobno bile poznate iz neposrednog iskustva. Pri tome sud ima u vidu da su navedene svjedokinje zaposlenice tuženika, što ih stavlja u određeni hijerarhijski i radnopravni odnos prema poslodavcu koji je stranka u postupku, a što je objektivna okolnost koja može utjecati na sadržaj iskaza. Iz tog razloga sud navedene iskaze ne prihvaća automatski, već ih ocjenjuje u kontekstu ostale dokazne građe.

20. Svjedokinja ATC iskazuje da tužitelj nije podnio formalnu pritužbu radi zaštite dostojanstva te da su joj bila poznata određena neslaganja između tužitelja i nadređenog, ali ne i neprimjerena ili uvredljiva komunikacija. Taj iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na nepostojanje formalne pritužbe, budući da taj podatak nije ni sporan. U dijelu u kojem svjedokinja negira saznanja o neprimjerenoj komunikaciji, sud iskaz prihvaća uz opasku da isti ne isključuje postojanje takvih situacija — svjedokinja nije bila prisutna na svim relevantnim sastancima i razgovorima između tužitelja i nadređenog, što umanjuje domet njezina negativnog iskaza.

21. Svjedokinje NTC i KT navode da nisu imale saznanja o neprimjerenom postupanju nadređenog prema tužitelju ni o sukobima među njima te da je komunikacija na sastancima bila profesionalna. Sud ove iskaze ocjenjuje vjerodostojnima u okviru onoga što su svjedokinje imale prilike osobno opaziti, no isti, s obzirom na ograničen opseg njihova neposrednog uvida u odnos između tužitelja i nadređenog, ne mogu isključiti da su u komunikaciji jedan-na-jedan između tužitelja i Süteringa postojale napetosti ili primjedbe koje svjedokinjama nisu bile poznate.

22. Iskaz svjedoka ET sud ocjenjuje uz primjenu jednakog standarda koji primjenjuje i na sve ostale iskaze. Sütering je kao neposredni nadređeni tužitelju osoba prema kojoj su upućeni tužiteljevi navodi o mobingu, što ga čini svjedokom s izravnim osobnim interesom za ishod spora. Sud ovu okolnost uzima u obzir pri vrednovanju njegova iskaza. Sütering navodi da je odnos s tužiteljem bio profesionalan uz uobičajena poslovna neslaganja, da je PIP određen temeljem pritužbi suradnika te da je komunikacija bila u okviru poslovnog standarda. Navedeni iskaz potvrđen je sadržajem pisane dokumentacije u spisu, napose dokumentacijom o PIP-u i poslovnom korespondencijom, te je suglasan s iskazima ostalih svjedokinja u dijelu koji se odnosi na nepostojanje formalno evidentiranih incidenata. Sud prihvaća iskaz svjedoka ET kao vjerodostojan u tim elementima, uz napomenu da subjektivna ocjena nadređenog o tome je li njegova komunikacija bila primjerena nije sama po sebi mjerodavna za utvrđenje je li tužitelj objektivno bio izložen postupanju koje bi prelazilo prag dopuštene profesionalne kritike.

23. Iz iskaza svjedoka i pisanih povratnih informacija proizlazi da su ocjene o tužiteljevom ponašanju i komunikaciji bile različite, pri čemu dio svjedoka ističe njegove profesionalne kvalitete, dok drugi ukazuju na poteškoće u suradnji. Sud ocjenjuje da takva razilaženja u percepciji ne predstavljaju dokaz zlostavljanja, već odražavaju uobičajene profesionalne razlike u radnom okruženju, osobito na rukovodećim pozicijama.

24. Cjelovitom i međusobno uspoređenom ocjenom svih provedenih dokaza — iskaza tužitelja, iskaza svjedokinja DT, MT i KT, iskaza svjedoka ET te pisane dokumentacije priložene u spis — sud utvrđuje sljedeće: između tužitelja i njegova nadređenog postojala je određena razina profesionalnih napetosti i neslaganja u procjeni radnog učinka i stila komunikacije, što je potvrđeno sadržajem dokumentacije i djelomično prihvaćenim dijelom tužiteljevog iskaza. Takva napetost, makar i subjektivno neugodna za tužitelja, sama po sebi ne dostiže razinu sustavnog, dugotrajnog i ciljano usmjerenog zlostavljanja kakvo je pretpostavka mobinga prema ustaljenoj sudskoj praksi. Iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da su opisani postupci nadređenog bili usmjereni na povredu tužiteljevog dostojanstva ili na njegovo profesionalno isključenje kao cilj, a ne kao eventualna posljedica legitimnog upravljanja radnim učinkom.

25. Slijedom svega izloženog, sud nalazi da tužitelj nije dokazao postojanje kontinuiranog, sustavnog i ciljano usmjerenog postupanja koje bi imalo obilježja mobinga.

26. Naime, u postupcima radi naknade štete zbog navodnog zlostavljanja na radu primjenjuju se opća pravila obveznog prava, pa je sukladno odredbama ZOO-a na tužitelju teret dokazivanja svih pretpostavki odgovornosti za štetu, uključujući postojanje protupravnog postupanja, štete i uzročno-posljedične veze. U konkretnom slučaju tužitelj takve pretpostavke nije dokazao.

27. Sud dodatno utvrđuje da tužitelj nije dokazao niti postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika i zdravstvenih tegoba na koje se poziva. Naime, iako tužitelj tvrdi da je zbog odnosa na radu trpio stres i narušavanje zdravlja, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi takve tegobe bile izravna i neposredna posljedica protupravnog postupanja tuženika, tim više što takvo postupanje nije niti utvrđeno. Sam subjektivni doživljaj stresa ili nezadovoljstva radnim odnosima, bez postojanja objektivno utvrđenog nedopuštenog postupanja poslodavca, ne predstavlja osnovu za naknadu štete. Stoga takve tegobe, same po sebi, ne predstavljaju pravno relevantnu štetu u smislu odgovornosti tuženika.

28. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom snimki video poziva i prijedlog za saslušanjem svjedoka ĐT na okolnost postojanja takvih snimki. Tuženik je izričito naveo da se video pozivi nisu snimali, što su potvrdili svjedoci ST i DT. Tužitelj nije naveo niti jednu konkretnu okolnost koja bi upućivala na to da su takvi zapisi doista postojali, nije se pozvao na interni propis, zapis ni saznanje treće osobe. Sud nije dužan provoditi dokaze radi pukog istraživanja eventualnih dokaza čije postojanje nije učinjeno vjerojatnim. Podredno, čak i kada bi snimke postojale, izvođenje tog dokaza ne bi moglo utjecati na odluku. Predmet dokazivanja jest sustavnost postupanja kroz dulje vremensko razdoblje, a ne sadržaj pojedinog razgovora — što je u dovoljnoj mjeri utvrđeno iskazima stranaka i svjedoka te pisanom dokumentacijom u spisu. Stoga je prijedlog odbijen i kao suvišan sukladno načelu ekonomičnosti postupka iz čl. 10. ZPP-a.

29. Nadalje, tuženik je odustao od ostalih predloženih, a neizvedenih dokaza, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem daljnjih svjedoka (FT, TT i GT) kao suvišan, ocijenivši da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, te da bi izvođenje daljnjih dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

30. Slijedom svega navedenog, kako tužitelj nije dokazao postojanje protupravnog postupanja, štete niti uzročno-posljedične veze, sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom troška je odbijen te je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak:

- sastava odgovora na tužbu od 500,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 15.4.2024. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 9.9.2024. od 50,00 eura (Tbr.9/5),

- zastupanje na ročištu 13.5.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 22.9.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 9.12.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 14.4.2026. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 3.050,00 eura, a uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) trošak tuženika sveukupno iznosi 3.812,50 eura.

32. Tuženik nema pravo na naknadu troška podneska od 10.4.2024. i 4.9.2024. kojima dostavlja isprave jer je to bio dužan dostaviti sa odgovorom na tužbu. Nema pravo naknade troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer se ista naplaćuje tek po pravomoćnosti presude u radnim sporovima.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici