REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-507/2015-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice IJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176 , kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marine Matković, zamjenice punomoćnika tuženika Sandre Pleša, odvjetnice, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., isplatiti tužiteljici IJ iznos od 8.750,44 EUR (osamtisućasedamstopedeset eura i četrdesetčetiri eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice IJ radi isplate od tuženika HOK-OSIGURANJE

d.d.,

iznosa

od

21.811,87

EUR

(dvadesetjednutisućuosamstojedanaest eura i osamdesetsedam eurocenti ), kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., da nadoknadi tužiteljici IJ troškove postupka u iznosu od 4.075,93 EUR (četiritisućesedamdesetpet eura i devedesettri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama od 24. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da se pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem P-2724/08 vodio radni spor po tužbi tužiteljice protiv poslodavca Primošten hoteli d.o.o. i to radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koji postupak je okončan rješenjem od 13. listopada 2009. na način da je odbačena tužba tužiteljice kao nepravovremena. U tom postupku tužiteljicu je zastupala odvjetnica Milena Hahn iz Šibenika temeljem punomoći o zastupanju koju je tužiteljica dala imenovanoj pravovremeno i u zakonskom roku ostavljajući joj dovoljno vremena za izradu tužbe i upućivanja iste nadležnom sudu. Dana 23. veljače 2009. tužiteljica je posjetila parničnu pisarnicu budući da joj se imenovana nije javljala te je saznala da je tužba kao nepravovremena odbačena. Prijavila je imenovanu odvjetnicu HOK -u te je pokrenut disciplinski postupak koji je okončan obustavom jer je ista preminula. O odgovornosti tuženika za nesavjesno postupanje imenovane odvjetnice pribavila je obavijest HOK-a od 10. studenoga 2010. iz koje proizlazi da je imenovana odvjetnica bila osigurana kod tuženika sukladno čl. 44. Zakona o odvjetništvu na vrijeme od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2014.

1.1. Dalje navodi, da bi tužiteljica zasigurno uspjela u radnom sporu protiv Primošten hoteli d.o.o. budući da nije poštovana zakonska procedura propisana Zakonom o radu, konkretno nije pribavljeno na vrijeme mišljenje sindikalnog povjerenika o izvanrednom otkazivanju ugovora i radu tužiteljice. Dakle, da je imenovana punomoćnica pravovremeno podnijela tužbu nadležnom sudu, uspjela bi u sporu i bila bi vraćena na svoje radno mjesto. Zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu intenzivno se liječila od 18. kolovoza 2008. od akutne reakcije na stres, koja je rezultirala jednomjesečnim boravkom na odjelu psihijatrije Opće bolnice Šibenik od 25. studenoga 2008. do 23. prosinca 2008. Prilikom otkaza imala je plaću u iznosu od 4.000,00 kn, 28. godina radnog staža, pri čemu bi joj redovna otpremnina iznosila oko 100.000,00 kn. Obratila se tuženiku odštetnim zahtjevom, međutim tuženik je otklonio odgovornost ocjenjujući ga neosnovanim. Potražuje naknadu imovinske štete – izmaklu imovinsku korist koju je mogla ostvariti da nije bilo propusta osiguranika tuženika u zastupanju u radnom sporu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava osnovu i visinu, postojanje mandatnog odnosa između tužiteljice i odvjetnice Milene Hahn, a ako je i postojao upitno je je li ju tužiteljica pravovremeno ovlastila. Poziva se na čl. 22. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, koji čini sastavni dio ugovora o osiguranju odvjetnika, da je potrebno dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, a osobito da bi uspjela u postupku P-2724/08 koji se vodio kod Općinskog suda u Šibeniku, što tuženik osporava jer je sindikalni povjerenik (u funkciji radničkog vijeća) pogrešno utvrdio pravo na očitovanje u roku od 5 dana jer je rok bio 3 dana sukladno čl. 152. Zakona o radu, stoga s obzirom da nije dostavio očitovanje pravovremeno smatra se da nije imao primjedbi čime su poštovane sve procedure u postupku otkazivanja. Ističe da u tom postupku nije ni tražila vraćanje na rad. Duševne boli nisu i ne mogu biti predmetom osiguranja. Ističe da tužiteljica u radnom sporu nije tražila vraćanje na rad. Dalje navodi da je nad ranijim poslodavcem zaključena predstečajna nagodba 2013. iz čega se može zaključiti da je isti bio u financijskim problemima što posljedično dovodi do masovnih otpuštanja. Osporava tijek kamata. Ističe prigovor zastare na preinačeni zahtjev iz podneska od 7. listopada 2016. Predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i traži naknadu troškova postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila naknadu štete zbog propusta u zastupanju osiguranika tuženika u iznosu od 250.000,00 kn / 33.180,70 EUR s pripadajućim kamatama. Podneskom od 7. listopada 2016. tužiteljica je tražila naknadu štete 230.271,69 kn / 30.562,31 EUR s određenim mjesečno specificiranim kamatama. Nadalje, podneskom od 1. ožujka 2019. tužiteljica je tražila naknadu štete 223.317,87 kn / 29.639,37 EUR s određenim mjesečno specificiranim kamatama. Na ročištu od 23. rujna 2019. tužiteljica je ostala kod zahtjeva specificiranog podneskom od 7. listopada 2016. (ranijeg zahtjeva ), čemu se tuženik nije protivio, dapače upustio se u raspravljanje. Nadalje, podneskom od 9. lipnja 2025. tužiteljica je tražila naknadu štete u iznosu od 12.369,11 EUR s kamatama od 2. lipnja 2016. Posljednjoj dispoziciji tuženik se podneskom od 9. listopada 2023. pravovremeno protivio. Budući da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe (tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), a tuženik se pravovremeno protivio istom, valjalo je odlučiti o zahtjevu tužiteljice iz podneska od 7. listopada 2016.

3.1. Prilikom ocjene dispozicija tužiteljice tijekom postupka valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za isplatu (razlike) plaće i/ili otpremnine, već o zahtjevu radi naknade štete (izmakle koristi) istaknutom protiv osiguratelja iz obveznog osiguranja odvjetnika od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, sukladno čl. 44. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj 9/94,117/08), stoga kada je tužiteljica određenom dispozicijom precizirala visinu tužbenog zahtjeva (obrazlažući visinu izmaklom plaćom i/ili otpremninom) nije mijenjala činjenični kompleks niti pravnu kvalifikaciju zahtjeva, već je tijekom cijelog postupka ostala dosljedna jednom te istom zahtjevu za naknadu štete zbog propusta osiguranika tuženika.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Potvrdu od 25. veljače 2010. (list 23 spisa), Ugovor o radu (list 24-25 spisa), Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 26 spisa), Prigovor na odluku o otkazu (list 27-28 spisa), Očitovanje sindikalnog povjerenika (list 29 spisa), Izvješće o bolovanju (list 30 spisa), medicinska dokumentacija (list 31-36 spisa), Tužba radi poništenja otkaza (list 38-39, spisa), Zapisnici iz postupka P- 2728/08 (list 40-50 spisa), Rješenje Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-2724/08 od 13. listopada 2009. (list 51-52 spisa), Odštetni zahtjev (list 52-55 spisa), Platne liste (list 67-68, 151-154 spisa), Privremeno porezno rješenje (list 155-169 spisa), saslušana je tužiteljica (list 171-173 i 392-393 spisa), Potvrdu HZMO-a (list 177-180, 201-204 spisa), Radnu knjižicu tužiteljice (list 181-184 spisa), Potvrda zavoda za zapošljavanje (list 186, 198 spisa), Kolektivni ugovor Primošten Hoteli d.o.o. (list 246- 266 spisa), Tarifni prilog kolektivnom ugovoru (list 267-268 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Primošten Hoteli d.o.o. (list 269-324 spisa), saslušani su svjedoci IJE (list 339-340 spisa), AJ (list 340-341 spisa), Izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 369-373 spisa), te je priklopljen spis Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-2724/08.

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

– dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete - izmakle koristi, koju je pretrpjela zbog propusta osiguranika tuženika prilikom odvjetničkog zastupanja u radnom sporu pokrenutom radi poništavanja izvanrednog otkaza ugovora o radu, koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku posl. broj P-2724/08, a koji je pravomoćno okončan odbacivanjem tužbe kao nepravovremene, sve sukladno čl. 925. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u tekstu ZOO).

8. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena na punom radnom vremenu kod poslodavca Primošten Hoteli d.o.o. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu konobar;

- da je LJ bio sindikalni povjerenik u funkciji Radničkog vijeća ranijeg poslodavca tužiteljice Primošten Hoteli d.o.o. te da je zaprimio zahtjev za savjetovanje poslodavca 18. kolovoza 2008.,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2008. poslodavca Primošten Hoteli d.o.o. otkazan tužiteljici ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a nastavak nije bio moguć te da je prije toga kod istog poslodavca neprekinuto radila malo više od 26 godina;

- da je sindikalni povjerenik LJ dopisom od 22. kolovoza 2008. obavijestio poslodavca Primošten Hoteli d.o.o. o povredi obveze obveznog savjetovanja s njim prije donošenja odluke o otkazu;

- da je tužiteljica podnijela prigovor (zahtjev za zaštitu prava) na odluku o izvanrednom otkazu 27. kolovoza 2008., na koji se poslodavac nije očitovao;

- da je odvjetnica Milena Hahn u ime tužiteljice tužbom pokrenula spor protiv Primošten Hoteli d.o.o. radi osporavanja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2008., a koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku posl. broj P-2724/08;

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P -2724/08 odbačena tužba od 29. rujna 2008. kao nepravovremena (zadnji dan roka bio je 26. rujna 2008.);

- da protiv odvjetnice Milene Hahn nije proveden disciplinski postupak zbog njezine smrti;

- da je odvjetnica Milena Hahn bila osigurana kod tuženika na vrijeme od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2014. za štetu koju prouzroči trećim osobama zbog obavljanja odvjetništva, što podrazumijeva zastupanje stranaka, sastav tužbe i sl.;

- da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom od 29. studenoga 2011., koji je tuženik zaprimio 30. studenog 2010. (list 52 - 55 spisa).

9. Sporno je postojanje ugovora o nalogu između tužiteljice i odvjetnice Milene Hahn, pravodobnost sklapanja ugovora o nalogu i dostava dostatne dokumentacije za pokretanje radnog spora, osnova zahtjeva dakle bi li tužiteljica uspjela u navedenom radnom sporu da je tužba bila pravovremeno podnesena, a s time i uzročno- posljedična veza te visina zahtjeva kao i pitanje je li potraživanje zastarjelo.

10. Prije svega potrebno je naglasiti da izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo štetne radnje i njezine posljedice. Dakle, sa stajališta odgovornosti na naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom određene kumulativne pretpostavke – da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari) kao i dopuštenost osnove po kojoj bi bila ostvarena. U smislu odredbe čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) radi se o neizravnoj šteti koja se manifestira u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi, koju je oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja, da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kojom je štetnik prouzročio štetu (postojeća imovina oštećenika je neizmijenjena, ali je onemogućeno njezino povećanje u budućnosti) , koja se priznaje ako je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikova postupka izjalovila (nije dovoljno da je oštećenik imao samo mogućnost povećanja svoje imovine koju nije želio iskoristiti - Rev – 236/82 od 7. listopada 1982.), te da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen (Rev – 1404/83 od 25. siječnja 1984.). Polazeći od navedenog, u postupku radi naknade štete zbog nestručnog zastupanja odvjetnika, utvrđujući postojanje štete i uzročne veze između štetne radnje i štete, štetu je potrebno utvrđivati na način da se utvrdi bi li do umanjenja imovine ili izmakle dobiti (vrijednost koju određena stranka smatra štetom), došlo i u slučaju da je odvjetnik stručno zastupao stranku, odnosno štetu je u takvom slučaju potrebno utvrđivati na način da se rekonstruira tijek pravnog odnosa između stranaka u određenom pravnom odnosu, te da se usporedi stvarni tijek događaja koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, s tijekom koji bi izvjesno ili najvjerojatnije uslijedio da je zastupanje eventualno oštećene stranke od strane odvjetnika bilo korektno (tako i VSRH Rev 1007/2020 od 28. veljače 2023.).

11. Prije svega sud primjećuje da se odvjetnica Milena Hahn, u radnom sporu legitimirala kao punomoćnica tužiteljice na temelju punomoći potpisane 2. rujna 2008. (list 4 spisa Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-2724/08), a da je zadnji dan roka za podnošenje tužbe bio 26. rujna 2008., iz čega se može zaključiti da je tužiteljica pravovremeno dala nalog i punomoć imenovanoj odvjetnici za pokretanje navedenog spora, a u pogledu dostave potrebne dokumentacije za pokretanje spora valja reći da je u radnom sporu teret dokaza postojanja opravdanoga razloga za izvanredni otkaz na poslodavcu, sukladno čl. 119. Zakona o radu (Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04, 68/05 – dalje u tekstu: ZOR), koji je tada bio na snazi, stoga su prigovori tuženika u pogledu nepostojanja mandatnog odnosa tužiteljice i imenovane odvjetnice te pravodobnosti dostave potrebne dokumentacije za pokretanje postupka, neosnovani.

12. Nadalje, u trenutku donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2008. na snazi je bio Zakon o radu (Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04, 68/05 – dalje u tekstu: ZOR), kojim je u čl. 152. propisano obvezatno savjetovanje poslodavca s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci davanja izvanrednog otkaza uz rok očitovanja od 5 dana (st. 4.) u protivnom smatra će se da nema primjedbi, a odluka poslodavca donesena protivno navedenom odredbama je ništava (st. 11.). Navedeni rok je produžen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine, broj 114/03) koji je stupio na snagu 16. srpnja 2003. (ranije je rok bio 3 dana).

12.1. Polazeći od navedenog, ne samo da je poslodavac dužan obavijestiti radničko vijeće (sindikalnog povjerenika) o namjeravanoj odluci o otkazu, nego to obavještavanje mora biti sadržajno potpuno i dano na vrijeme da bi radničko vijeće realno moglo dati svoje primjedbe i prijedloge prije nego je odluka donesena i tako utjecati na proces odlučivanja poslodavca koji prethodi donošenju odluke, u konkretnom slučaju o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a nepoštivanje navedene procedure dakle i onemogućavanje radničkom vijeću (sindikalnom povjereniku) da se u zakonom propisanom roku očituje ima za posljedicu ništetnost odluke o otkazu.

12.2. S obzirom da je nesporno da je poslodavac Primošten Hoteli d.o.o. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2008. tužiteljici, 3. (trećeg) dana od dana obavijesti o namjeravanoj odluci LJ, koji je tada bio sindikalni povjerenik u funkciji Radničkog vijeća (čl. 131. st. 7. ZOR-a), o čemu je imenovani u svom dopisu od 22. kolovoza 2008. i obavijestio poslodavca, izvodi se zaključak da nije ispoštovana zakonom propisana procedura, slijedom čega je odluka o otkazu ništetna. Dakle, već samo iz ovog razloga Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2008. je nezakonita (tako izričito i VSRH u Revr 836/14 od 28. studenoga 2017.) iz čega se izvodi daljnji zaključak na razini pravne izvijenosti da bi tužiteljica uspjela u navedenom radnom sporu da je osiguranica tuženika odvjetnica Milena Hahn pravovremeno podnijela tužbu protiv poslodavca.

12.3. Nadalje, neodlučno je za rješenje spora što tužiteljica u tužbi radi osporavanja izvanrednog otkaza ugovora o radu nije izričito tražila vraćanje na ranije radno mjesto pa stoga ne bi ni raspolagala ovršnom ispravom na temelju koje bi mog la zahtijevati vraćanje na rad jer po pravomoćnosti presude iz radnog spora kojim je proglašen nedopuštenim/nezakonitim otkaz ugovora o radu, radnik neovisno o tome ima pravo zahtijevati vraćanje na rad (tako izričito VSRH Revr 740/17 od 15. listopada 2019., Revr 875/14 od 11. svibnja 2006. i Rev 461/21 od 8. ožujka 2023.).

12.4. Isto tako, neodlučno je da tužiteljica u tužbi radi osporavanja izvanrednog otkaza ugovora o radu nije izričito tražila isplatu plaća, jer prema prirodi stvari to nije ni mogla tražiti u tom trenutku, budući su plaće dospijevale ubuduće. Osim toga, radnik koji je u radnom odnosu uspio s tužbenim zahtjevom da odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena, a koji istovremeno u tom radnom sporu nije tražio povratak na rad, u posebnoj parnici ima pravo na naknadu plaće za razdoblje od trenutka otkaza do pravomoćnosti presude u sudskom postupku u kojem se odlučivalo o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (tako izričito VSRH Rev 461/21 od 8. ožujka 2023.). Također, nakon pravomoćnosti presude u kojoj je utvrđeno da je otkaz bio nezakonit, radnik ima pravo u ovršnom postupku uz zahtjev za vraćanje na rad potraživati isplatu svih mjesečnih plaća dospjelih od pravomoćnosti odluke pa sve dok ponovno ne bude vraćen na posao, sukladno čl. 240. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 67/08, 139/10, 154/11) odnosno čl. 270. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24). Pojednostavljeno rečeno, već iz same činjenice da je otkaz tužiteljici bio nezakonit po prirodi stvari pr ipadale bi joj određene mjesečne neisplaćene plaće da tog otkaza nije bilo, u biti radilo bi se o njezinim legitimnim očekivanjima.

13. Nadalje, tužiteljica u bitnome u svom iskazu navodi da je 27 godina radila u Primošten Hoteli d.o.o. kao konobar na šanku cijeli svoj radni vijek te da nije imala nikakvih prigovora niti opomena poslodavca sve do spornog razdoblja, u svibnju 2008. prije početka ljetne sezone obratila se svom šefu kadrovske služe ZJ sa zahtjevom za sporazumni raskid radnog odnosa, kako je i inače unazad par godina bila praksa jer je poslodavac smanjivao broj ljudi, a uobičajena praksa zbog koje se javila za sporazumni raskid je bila da se ugovor raskine uz isplatu neke otpremnine. Nije bila jedini takav radnik, a šef kadrovske služe ju je tada zamolio da odradi još jednu sezonu te da na kraju ljeta 2008. sporazumno raskinu radni odnos uz isplatu otpremnine na što je ona pristala. Nakon toga, njezini nadređeni, a poglavito šef JJ, prijetio joj je da neće dobiti otpremninu, jer nije bio zadovoljan s njezinim načinom rada i sl. I **.**.2008. prijatelj direktora Hoteli Primošten d.o.o.. izvršio je narudžbu na šanku, a nakon nekog vremena pristupio joj je direktor osobno zatražio ju račun od pića njegovog prijatelja, kojeg je ona našla 7-8 minuta u kompjuteru, ponovnog ga isprintala i donijela. 18. kolovoza 2008. odmah po dolasku na posao u 12,00 sati su ju pozvali telefonom da dođe kod tajnice direktora i na stolu ju je dočekao pisani izvanredni otkaz, kojeg je ona odbila potpisati iako ga je pročitala i vidjela ju se tereti za manjak od 39,52 kn prijatelja direktora. Nakon toga, otišla je na svoje radno mjesto, isprintala iz kompjutera ponovno oba računa od 6. kolovoza 2008. sa sličnim narudžbama i predočila im da je jedan od ta dva računa sigurno taj za koji ju se tereti, međutim rečeno joj je da napusti radno mjesto, a zbog šoka otvorila bolovanje. Istog dana u isto vrijeme je u ured šefa pozvan i sindikalni povjerenik koji se odmah tamo usmeno 18. kolovoza 2008. usprotivio otkazu. Više se nije vraćala na posao, a na kućnu adresu je poštom dobila 21. kolovoza 2008. pisanu odluku o izvanrednom otkazu, zajedno s radnom knjižicom, obračunom plaće i sl. Sindikalni povjerenik se pisano usprotivio otkazu 21. kolovoza 2008. kada je to poslao poslodavcu, a ona je 26. kolovoza 2008. podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji joj poslodavac nije ništa odgovorio. Nakon toga, angažirala je odvjetnicu Milenu Kahn, dala joj punomoć da ju zastupa, koja je podnijela tužbu radi poništenja oduke o otkazu. U tom postupku je poslodavac prigovarao da tužba nije pravovremena, odnosno da je propustila rok, ali ju je imenovana odvjetnica uvjeravala da će sve biti u redu, da je na vrijeme poslala tužbu i da bi sutkinja sigurno odbila sve dokaze i zaključila glavnu raspravu te odbila tužbeni zahtjev i da ne bi provodila dokaze da misli da je tužba nepravovremena. Imenovana odvjetnica zavlačila ju je cijelu 2009., a po ljeti 2009. govorila je da sud ne radi, zvala ju je najmanje 10 puta, posljednji puta u veljači 2010., kojih 7-10 dana prije nego je saznala da je odvjetnica doživjela srčani ili moždani udar. 23. veljače 2010., nakon što je saznala da se odvjetnica teško razboljela otišla je u pisarnicu suda gdje su ju službenici informirali da je njezin predmet pravomoćno okončan u listopadu 2009., na način da sam spor izgubila jer je tužba podnesena nepravovremeno. Napominje da je imenovana odvjetnica dobila sve njezine papire pravovremeno i nije bilo razloga da propusti rok. Dobila je nalog da pokrene postupak radi zaštite njezinih prava iz radnog odnosa, da podnese tužbu radi proglašenja izvanrednog otkaza nedopuštenim kao i da traži povratak na radno mjesto i isplatu svih plaća koje bi joj pripadale da tog otkaza nije bilo. Želja joj je bila i dalje raditi kod ranijeg poslodavca kako bi ostvarila pravo na otpremninu, kao što su tu ostali kolege kod istog poslodavca ostvarili. Nakon otkaza, prijavila se odmah na burzu rada, međutim nije primala naknadu jer je dobila izvanredni otkaz. Kada se malo oporavila, 1. lipnja 2010. zaposlila se kao konobarica u jednom kafiću, u kojem je radila točno godinu dana, gdje joj je plaća bila 3.800,00 kuna potom je otvorila obrt i obavljala djelatnost u istom tom kafiću kao voditelj i to je trajalo točno 3 godine. Nakon toga, 2014. se zaposlila u kiosku gdje je odradila sezonu od 1. lipnja do 1. studenoga, a potom je povremeno radila isto u tom kiosku, sve do 2016., ukupno gledajući, s prekidima, godinu i pol dana, jer je kolegica koja je radila u tom kiosku bila na dugotrajnom bolovanju uz plaću od 1.800,00 kuna mjesečno, a potom je otišla u mirovinu čim joj se ukazala prilika.

13.1. Iz iskaza svjedokinje IJE, proizlazi da je 2008. bila voditelj kadrovske službe u Primošten hotelu d.o.o., a da je od 2008. do 2016. sve više stalnih radnika odlazilo s radnih mjesta sporazumnim raskidom ugovora o radu uz otpremninu, misli da se i tužiteljica pred jednu sezonu prijavila za sporazumni raskid ugovora o radu i otpremninu. Prije dvije ili tri godine, a možda i ranije je za navedeno društvo zaključena predstečajna nagodba, a danas je u istom zaposleno 50 ili 60 stalnih radnika, dok su ostali sezonci. Stalni radnici koji su odlazili iz firme su u naravi odlazili uslijed poslovnog uvjetovanog otkaza ali bi prethodno sa upravom firme dogovorili visinu otpremnine. To nisu bili za sve radnike isti iznosi otpremnine, ovisilo je o vrsti zanimanja, visini plaće i sl. Ne može reći koje se točno godine tužiteljica prijavila za sporazumni raskid ugovora o radu, međutim zna da je to bilo prije sezone jer u sezoni to nije bilo moguće, misli da je to bilo neposredno prije njenog odlaska na čuvanje trudnoće 2008. Uprave društva su se stalno mijenjale, dolazili su novi menadžer sa novim zahtjevima i novim načinom rada, riječ je uvijek bila o sporazumnim raskidima ugovorima o radu, ali se to prikazivalo kao poslovno uvjetovani otkaz kako bi ljudi imali pravo prijaviti se na burzu i pravo na otpremninu. U predstečajnu nagodbu se išlo zbog dugova firme, a plaće su uvijek išle redovito radnicima, u biti radilo se o dugovima dobavljačima.

13.2. Svjedok AJ u svom iskazu u bitnom navodi da od 2008. do 2016. u društvu Primošten hotel d.o.o. broj zaposlenika varirao, u pravilu svake sezone zapošljavali su sve više, otvorili su i neke dodatne objekte. Poznato mu je da je direktor je u jednom trenutku tražio da se zapišu radnici koji bi željeli otići uz otpremninu , a koja se ponaosob dogovarala između direktora, kadrovske i radnika. Bez otpremnine bi odlazili oni radnici koji su stekli uvjeti za odlazak u mirovinu. Isto tako, poznato mu je da se i tužiteljica prijavila na tu listu da želi otići uz otpremninu. Moguće da je nekada prigovorio načinu na koji tužiteljica obavlja neki posao, no to sigurno nije bilo od utjecaja na njen otkaz. Tužiteljici nikada nisam radio probleme na poslu, a poznato mu je da je tužiteljica dobila otkaz jer nije izdala jedan račun za usluženo piće.

13.3. Sud ocjenjuje iskaze svjedoka i tužiteljice iskrenim, potpunim, suglasnim, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, te ih sud u cijelosti prihvaća. Njihovi iskazi u cijelosti se nadopunjuju, a stranke svojim pitanjima nisu doveli u sumnju njihovu vjerodostojnost.

13.4. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka i tužiteljice, sud izvod i zaključak da je poslodavac Primošten hotel d.o.o. imao namjeru smanjiti broj stalno zaposlenih radnika pa je stoga pozvao zainteresirane radnike koji su bili spremni sklopiti sporazumni raskid ugovora o radu uz plaćanje određene otpremnine te da se na taj poziv, među ostalima, javila i tužiteljica neposredno pred sezonu 2008. i da je u kadrovskoj službi poslodavca dogovoreno da će odraditi još tu sezonu te da će na kraju iste sklopiti sporazumni raskid ugovora o radu uz određenu otpremninu.

14. Dakle, prema redovnom tijeku stvari, da tužiteljica nije dobila (nezakonit) otkaz izvjesno je da bi radila do 31. kolovoza 2008. (do kad u Republici Hrvatskoj traje glavni dio ljetne turističke sezone – što je općepoznato, a tužiteljica je radila u turizmu), te bi nakon toga pristupila sklapanju sporazumnog raskida ugovora o radu te bi joj pripala određena otpremnina, a kako je to bilo i s ostalim zainteresiranim radnicima. Međutim, u toj namjeri odnosno dogovoru je spriječena nizom događaja koji su u neprekinutom uzročno-posljedičnom lancu, prvo nezakonitim otkazom, koji je pokušala otkloniti tužbom pred sudom, a potom propustom osiguranika tuženika nepravovremenim podnošenjem tužbe, zbog čega je tužba odbačena, a zbog svega toga je tužiteljica spriječena u ostvarivanju svojih legitimnih očekivanja.

14.1. S obzirom da se prilikom ocjene izmakle koristi ne uzima u obzir hipotetska zarada (pretpostavka da bi nakon uspješnog okončanja radnog spora nastavila rad sve do stjecanja uvjeta za mirovinu 2016., jer opravdano se postavlja pitanje što da je tužiteljica mlađe životne dobi i da joj je trebalo puno više vremena za ostvarenje tih uvjeta), već se ocjenjuju objektivne okolnosti i realna očekivanja oštećenika, te osobito koja je bila namjera oštećenika u stjecanju koristi prije nego što se izjalovila u neprekinutom nizu štetnih radnji (v. supra t. 10.), sud ocjenjuje da tužiteljici pripada naknada štete u visini razlike neisplaćene plaće za kolovoz 2008., dakle od 21. kolovoza 2008. (dan donošenja odluke o otkazu ugovora o radu) do 31. kolovoza 2008. (kraj glavnog dijela ljetne turističke sezone kada bi prema redovnom tijeku stvari njezin radni odnos ionako prestao sporazumnim raskidom uz dogovorenu isplatu otpremnine). Nadalje, iz istog razloga, prema redovnom tijeku stvari sud ocjenjuje na razini pravne izvjesnosti, uzimajući u obzir usmeni dogovor tužiteljice i IJE, voditeljice kadrovske službe u Primošten hoteli d.o.o., da bi tužiteljici uz sporazumni raskid ugovora o radu pripala određena otpremnina obračunata isto do 31. kolovoza 2008., a koja je isplaćivana i ostalim radnicima koji su potpisivali sporazumne raskide, a što je uostalom bila u to vrijeme praksa poslodavca Primošten hoteli d.o.o..

15. Analizom Kolektivnog ugovora Primošten Hoteli d.o.o. (list 246-266 spisa), Tarifnog priloga kolektivnom ugovoru (list 267-268 spisa), Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Primošten hoteli d.o.o. (list 269-324 spisa), izvodi se zaključak da svaki radnik kojem se otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, ima pravo na otpremninu, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, a visina se određuje u visini od 1/2 prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku godinu staža kojeg je radio kod poslodavca i njegovih prednika (čl. 123. i 124. KU). Dakle, primjenom navedenog kolektivnog ugovora izvjesno je da bi tužiteljici prema propisanim parametrima pripala određena otpremnina.

16. S obzirom na navedeno, izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom mišljenju iznio da je izgubljena zarada tužiteljice u utuženom razdoblju od otkaza do odlaska u mirovinu na temelju prosječnih neto plaća tužiteljice isplaćenih u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo mjesecu otkaza Ugovora o radu i umanjenih za isplaćene naknade za nezaposlenost iznosi ukupno 20.931,48 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), a iz tabličnog prikaza nalaza i mišljenja (list 373 spisa) proizlazi da za razdoblje od 22. do 31. kolovoza 2008. razlika neto plaće iznosi ukupno 188,18 EUR. Nadalje, u pogledu obračuna pretpostavljene otpremnine koja bi pripadala tužiteljici da je pristala na sporazumni raskid Ugovora o radu u kolovozu 2008. iznosila bi 8.562,26 EUR (list 371 spisa i tablični prikaz list 373 spisa), odnosno računajući od otkaza do 2. lipnja 2016. razlika bi iznosila 12.369,11 EUR.

16.1. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje razumljivim, točno obračunatim i jasno obrazloženim, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, stranke nisu prigovarale na matematički obračun, stoga ga sud prihvaća i ocjenjuje ga mjerodavnim za odluku u sporu.

17. Polazeći od gornjeg utvrđenja da tužiteljici pripada naknada štete u vidu izmakle koristi obračunate u visini razlike neisplaćene plaće za kolovoz 2008. zajedno s otpremninom koja bi joj pripala da je radila do kraja kolovoza 2008. (v. supra t.14.-15.), zbrajanjem izračunatih iznosa dolazi se do iznosa od 8.750,44 EUR (188,18 EUR + 8.562,26 EUR). Ovdje se ponovno napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za isplatu (razlike) plaće i/ili otpremnine već o zahtjev radi naknade štete koju je prouzrokovao osiguranik tuženika, a što je odlučno kod odmjeravanja granica postavljenog zahtjeva tužitelja, sukladno čl. 2. ZPP-a (v. supra t.3.-3.1.).

18. U odnosu na zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos štete mjerodavna je odredba čl. 943. ZOO-a. Tom odredbom propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

18.1. Intencija odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a je aktivnost osiguravajućeg društva da što prije isplati osigurninu, ustvari da ispuni svoju utvrđenu obvezu u zadanim zakonskim rokovima, a ako iznos (tj. obujam štete) ne bude utvrđen u rokovima kako je to propisano čl. 943. st. 1. i 2., osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO). Naime, isplata osigurnine u smislu odredbe čl. 943. ZOO-a ne predstavlja naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, već se radi o svoti koju je tuženik dužan platiti u ispunjenju svoje ugovorne obveze iz ugovora o dobrovoljnom osiguranju. Kao dan tog utvrđenja, ne smatra se dan kada je u slučaju spora postojanje obveze i njezinu visinu utvrdio sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, već je to dan kada je nakon primitka obavijesti da se osigurani slučaj dogodio i nakon pribavljanja podataka na temelju kojih se može donijeti odluka o plaćanju osigurnine, sam osiguratelj bio u objektivnoj mogućnosti utvrditi postojanje i visinu te obveze te isplatiti osigurninu u smislu odredbe čl. 943. st. 1. i 2. ZOO-a. Ako pak iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u tim rokovima, istekom tih rokova obveza je osiguratelja na isplatu predujam bez odgađanja, što znači odmah prema redovitom tijeku stvari. Upravo se tim zakonskim odredbama štiti osiguranika na način da se onemogućuje osiguratelja da namjerno odugovlači rješavanje odštetnih zahtjeva i naknadno (neosnovano) osporava tužbeni zahtjev, odnosno da ga se spriječi dovesti osiguranika u tu nepovoljniju poziciju (tako i VSRH Rev 424/2023 od 7. studenoga 2023.).

18.2. Budući da je nesporno da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom od 29. studenoga 2010., koji je tuženik zaprimio 30. studenoga 2010. (list 52-55 spisa), a nije tijekom postupka čak ni nakon izvedenog vještačenja platio tužiteljici nesporni dio osigurnine, tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate na priznati iznos (neostvarene) izmakle koristi u iznosu od 8.750,44 EUR (v. supra t. 17.) svakako od 10. lipnja 2016., sve sukladno čl. 943. ZOO-a (tako i VSRH Rev 424/23 od 7. studenoga 2023., Rev 1244/21 od 10. studenoga 2021. i Rev 692/21 od 12. rujna 2023. i dr.).

19. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos priznate su sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

20. Prigovori tuženika da je za ranijeg poslodavca Primošten hoteli d.o.o. bila zaključena predstečajna nagodba 2013. pa da bi tužiteljica svejedno dobila otkaz te da joj ne bi bila isplaćena otpremnina i plaća, su neosnovani jer je za ocjenu osnovanosti zahtjeva mjerodavno je ranije stanje (2008). Osim toga, sud je te tvrdnje tuženika, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, ocijenio i kao nedokazanima. Naime, tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda ili prigovora (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a u vezi s čl. 8. ZPP-a) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazno) (tako i VSRH Rev 664/07 od 26. ožujka 2008.). U konačnici, iz iskaza svjedokinje IJE proizlazi da je navedeno društvo išlo u predstečajnu nagodbu zbog dugova dobavljačima, a plaće su uvijek išle redovito radnicima, drugim riječima rečeno navedeni postupak nije utjecao na prava radnika.

21. Nadalje, prigovor zastare tuženika je neosnovan.

21.1. Naime, za stranku kojoj je odvjetnik svojom radnjom ili propustom prouzročio štetu, zastara potraživanja takve štete počinje teći od onog trenutka kada je stranka dobila sudsku odluku prouzrokovanu štetnom radnjom odvjetnika koji ju je zastupao (tako i VSRH Rev 280/2023 od 19. travnja 2023. i Rev-x-150/2015 od 15. rujna 2015.). Polazeći od navedenog, s obzirom da je tužba tužiteljice iz radnog spora odbačena rješenjem Općinskog suda u Šibenik posl. broj P-2124/08 od 29. rujna 2009., a tužba u ovom predmetu je podnesena 28. rujna 2011., primjenom čl. 230. ZOO-a prigovor zastare je neosnovan.

21.2. Isto tako, prigovor zastare na preinačeni dio je neosnovan. Naime, tužiteljica tijekom cijelog postupka nije mijenjala činjenični kompleks niti pravnu kvalifikaciju zahtjeva (v. supra t.3.-3.1.). Tužiteljica je jedino na ročištu od 23. rujna 2019. ostala kod zahtjeva specificiranog podneskom od 7. listopada 2016. (ranijeg zahtjeva), čime je izvršila (nepravu) preinaku povišenjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove koja je moguća i dopuštena (tako i VSRH Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.), međutim u tom slučaju zastara se računa od podnošenja tužbe (tako i VSRH Rev- 422/2024 od 27. kolovoza 2024.).

22. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je tužiteljica mjerodavnim zahtjevom o kojem je sud odlučivao tražila isplatu 230.271,69 kn / 30.562,31 EUR, a ocijenjeno je da je zahtjev djelomično osnovan, valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev radi naknade štete – izmakle koristi u iznosu od 65.930,19 kn / 8.750,44 EUR zbog propusta osiguranika tuženika prilikom zastupanja tužiteljice u radnom sporu sa zakonskim zateznim kamatama od 10. lipnja 2016. pa do isplate, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 164.341,50 kn / 21.811,87 EUR odbiti kao neosnovan, a kako je odlučeno u točkama I i II izreke presude.

23. Prema tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3. do. t. 3.1.) tužiteljica je u postupku s osnovom uspjela sa 100% (tuženik je osporavao uzročno- posljedičnu vezu), a s visinom je uspjela s 28,63% od ukupno traženih 30.562,31 EUR uspjela je s 8.750,44 EUR), odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužiteljice u parnici ocijenjen je s 64,3% (100% + 28,63% = 128,63% / 2 = 64,3%), a tuženika s 35,70% pa kad se jedno s drugim oduzme dobije se uspjeh tužitelja od 28,60% (64,30%-35,70% = 28,60%).

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a te OT, a sukladno mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora (30.562,31 EUR). Tijekom postupka tužiteljica je disponirala tužbenim zahtjevom kojim je djelomično mijenjan VPS, međutim istima se nije mijenjao tarifni razred (v. supra t.3.). Vrijednost boda obračunava se 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka tako i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

25. Tužiteljici zastupanoj po odvjetnici priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 500,00 EUR, sastav podneska od 2. rujna 2016., 7. listopada 2016., 14. veljače 2017., 19. listopada 2021. (Tbr. 8. toč. 1. OT) svaki po 500,00 EUR, sastav podneska od 9. lipnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR,, zastupanja na ročištu od 18. svibnja 2016., 5. rujna 2016., 19. prosinca 2016., 21. veljače 2017., 16. studenoga 2018., 19. ožujka 2019., 23. rujna 2019., 5. listopada 2021., 25. travnja 2022., 19. travnja 2023., 4. veljače 2025., 29. kolovoza 2025., 16. prosinca 2025., 13. ožujka 2026., (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 500,00 EUR, što ukupno iznosi 9.700,00 EUR, a uvećanjem za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 12.125,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 378,26 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 12.503,26 EUR.

26. S obzirom na 28,60% uspjeha (kvalitativan i kvantitativan) u sporu tužiteljici pripada 3.575,93 EUR. U cijelosti je tužiteljici dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR jer bez istog tužiteljica ne bi mogla dokazati visinu (tako i VSRH Rev 229/2022 od 1. veljače 2024.), što ukupno daje zbroj od 4.075,93 EUR.

27. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 24. travnja 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

28. Svi iznosi koji su bili izraženi u kunama preračunati su u eure prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

29. Slijedom navedenog, o troškovima postupka valjalo je odlučiti kao u točki III izreke presude.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. travnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženiku po pun.