REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1088/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 24. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od dana 03. travnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9130/2010 od dana 09. veljače 2010.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba nakon proteka roka podnesena dana 03. travnja 2026. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9130/2010 od dana 09. veljače 2010. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 03. travnja 2026. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9130/2010 od dana 09. veljače 2010.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika od dana 03. travnja 2026. za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu ovrhe.

V. O zahtjevu ovršenika od dana 03. travnja 2026. za naknadu troška sastava žalbe izvan proteka roka odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-1088/2026-5 od dana 24. travnja 2026.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9130/2010 od dana 09. veljače 2010. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 03. travnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pozivajući se pritom na odredbu čl. 210. OZ-a, te prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9130/2010 od dana 09. veljače 2010.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 01. travnja 2026. podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9130/2010 od dana 09. veljače 2010. Poziva se na razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a, obzirom je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, te na razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, obzirom je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Pritom se poziva na odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina. Navodi da je od nastupa ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi (27. travnja 2010.) protekao višestruko dulji rok od zakonom propisanog desetogodišnjeg zastarnog roka, a ovrhovoditelj u tom razdoblju nije poduzimao radnje koje bi imale pravni učinak prekida zastare u smislu čl. 241. st. 1. ZOO-a. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim. Dalje, navodi da bi provedbom ovrhe došlo do zadiranja u osnovna novčana sredstva ovršenika, koja su nužna za podmirenje njegovih osnovnih životnih potreba i tekućih obveza. Pljenidba i prijenos tih sredstava doveli bi ovršenika u stanje nelikvidnosti, onemogućili uredno podmirenje troškova života te bi proizveli posljedice koje se naknadno ne mogu u cijelosti otkloniti niti nadoknaditi. Stoga predlaže sudu odgoditi ovrhu.

3. O prijedlogu ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 09. travnja 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti, pri čemu prvenstveno ističe da je ovršenikov prigovor zastare predmetnog potraživanja u cijelosti neosnovan. Naime, navodi da je predmetno rješenje o ovrsi prvi puta dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji dana 03. ožujka 2011. te da je temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18) isknjiženo iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje dana 04. kolovoza 2018., a obzirom zastara počinje teći ponovo od isknjiženja osnove za plaćanje, jasno je da u konkretnoj pravnoj stvari nije nastupila zastara sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Slijedom navedene zakonske odredbe proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji dostavio na provedbu predmetno rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a

8. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, kako to pogrešno navodi ovrhovoditelj, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a. Stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a ( žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

9. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

10. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a te obzirom na navode ovršenika iznesene u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a.

11. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

12. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a, ovršenik se poziva na razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a obzirom je, kako navodi, protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

13. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ne može podnijeti zbog tog žalbenog razloga (razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ- a ), već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ- a, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a, ovršenik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

15. Obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

16. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

17. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

18. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

19. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

20. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

21. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

22. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

23. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

24. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio sudu nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s njegovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

25. U odnosu na navode ovršenika da bi provedbom ovrhe bilo ugroženo podmirenje njegovih osnovnih životnih potreba i tekućih obveza, valja reći slijedeće; Temeljem čl. 65. st. 6. OZ-a u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Stoga odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi imala za posljedicu deblokadu računa ovršenika te bi se pljenidba novčanih sredstava u slučaju odgode i dalje provodila. Drugim riječima, odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenik odgodom ovrhe ne bi došao u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima, tj. on i dalje ne bi mogla raspolagati zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda ovrhe ne bi od ovršenika otklonila one posljedice na koje se ovršenik poziva u svom prijedlogu.

26. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

27. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe te trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka.

28. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu ovrhe nije osnovan.

29. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

30. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za odgodu ovrhe budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu ovrhe te odlučiti kao pod točkom IV. izreke rješenja.

31. O zahtjevu ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kojeg je sud cijenio kao žalbu izvan proteka roka, odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr- 1088/2026-5 od dana 24. travnja 2026. obzirom osnovanost navedenog zahtjeva ovisi o tome hoće li ovršenik uspjeti u tom postupku, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovršeniku po pun.

2. Ovrhovoditelju po pun.

3. Spis

Z/ kal.30 dana