REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-913/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničkog društva Vidović & Vidović, Varaždin, Kratka ulica 2/I, OIB: 46414052982, kojeg zastupa direktor VM, protiv tuženika AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u nazočnosti direktora tužitelja, 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željka Petrušića poslovni broj Ovrv-70/2021 od 26. travnja 2021. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 905,34 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2019. do isplate te se za navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 6.821,25 kuna / 905,34 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2019. do isplate.

2. Javni bilježnik Željko Petrušić je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-70/2021 od 26. travnja 2021., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik u navodi da nikada nije tražio usluge od tužitelja niti je tuženik od njega zatražio dopuštenje za poduzimanje radnji za koje je izdao račun. Ističe da je tužitelj samovoljno sastavio zahtjev za obustavu izvršenja kazne zatvora, a da takav zahtjev nije predviđen jer se o tome odlučuje po službenoj dužnosti. Ističe da prisutnost odvjetnika nije bila potrebna i da je odvjetnik samovoljno bez njegovog traženja otišao na raspravu. Također, navodi da je odvjetnik samovoljno podnio zahtjev za zaštitu zatvorenika od 23. svibnja 2019. i žalbu. Ističe da je direktor tužitelja od njegove majke primio 500,00 eura za posjete u kaznionici i za usluge koje je napravio, a da je odvjetnik sve usluge obavio potpuno neuspješno. Iznosi navode o svom slabom imovinskom stanju jer ne može podmiriti usluge odvjetnika. Navodi i da je zbog radnji odvjetnika protuzakonito zadržan u zatvoru. Predlaže da se ovrha odbaci kao neosnovana.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-913/2021 od 25. kolovoza 2021., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 16. siječnja 2024. naveo da su prigovori tuženika protiv rješenja o ovrsi neosnovani i neutemeljeni. Ističe da je bio angažiran za poduzimanje konkretnih radnji u kaznenim postupcima Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-40/2018 i Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Ik I-359/2019 te da nije postupao samoinicijativno. Naglašava da je odvjetnik dolazio u kaznionicu isključivo na izričite zahtjeve tuženika. Nadalje tvrdi da je sam tuženik inzistirao na određenim radnjama, iako je bio upozoren na njihovu neutemeljenost. Tužitelj ističe da tuženik unatoč upozorenjima nije odustajao od svojih zahtjeva. Sve poduzete radnje, prema navodima tužitelja, izvršene su temeljem punomoći i ugovora o nalogu. Također navodi da su odvjetničke usluge uredno izvršene i potom fakturirane tuženiku. Pritom pojašnjava da se izdani račun ne odnosi na usluge koje je tražila majka tuženika. Navodi da su usluge koje je tražila majka već podmirene i nisu predmet ovog postupka. Tužitelj zaključuje da je izdani račun u cijelosti osnovan. Slijedom toga predlaže da sud održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, uz naknadu troškova postupka.

6. Tijekom postupka sud je pročitao račun (list 4-5 spisa), evidenciju Kaznionice u Lepoglavi o posjetima zatvoreniku (list 56), spis Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-40/2018 i spis Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Ik I-359/2019 te je saslušao tužitelja.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom nagrade za odvjetničko zastupanje tuženika u predmetnima Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-40/2018 i Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Ik I-359/2019.

9. Člankom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, dalje: ZO), propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u vezi sa obavljenim radovima, sukladno tarifi koju određuje i donosi Komora, dok je st. 4. istog članka propisano da je odvjetnik dužan izdati račun nakon izvršene usluge.

10. Čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-40/18 sud je utvrdio da se u tom predmetu vodio kazneni postupak protiv SM zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. KZ/11 te da u tom postupku nisu sudjelovali niti tužitelj niti tuženik.

11. Sud je na temelju čl. 7. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) vezan činjeničnim navodima tužbe i sadržajem utuženog računa, a tužitelj, iako je na pripremnom ročištu upozoren da može izvršiti uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-40/18, nije izvršio ispravak tužbenih navoda u smislu čl. 191. st. 3. ZPP.

12. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije obavio nikakve odvjetničke radnje u predmetu Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-40/18, nema pravo ni na nagradu za svoj rad ni na naknadu troškova u vezi sa obavljenim radovima u tom predmetu.

13. Čitanjem spisa Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Ik I-359/2019 sud je utvrdio da je tuženik ovlastio tužitelja na zastupanje u tom predmetu radi podnošenja zahtjeva za sudsku zaštitu, što proizlazi iz punomoći na listu 16 tog spisa. Navedenom punomoći tužitelj je ovlašten poduzimati sve radnje kojima se štite prava i interesi tuženika u navedenom postupku.

14. Nadalje, čitanjem spisa Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Ik I- 359/2019 sud je utvrdio da je tužitelj uz tom predmetu podnio zahtjev za sudsku zaštitu zatvorenika te žalbu protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za sudsku zaštitu od 10. lipnja 2019.

15. Iz dopisa Kaznionice u Lepoglavi od 12. veljače 2025. (list 56 spisa) proizlazi da je direktor tužitelja tuženika u zatvoru posjetio triput, i to 4. travnja 2019., 15. svibnja 2019. i 17. lipnja 2019.

16. Navedeni postupak zaštite zatvorenika okončan je rješenjem kojim se odbija žalba tuženika od 2. srpnja 2019. te je tada dospjela naplata odvjetničke usluge pa valja primijeniti tarifu koja je tada bila na snazi, sukladno Tbr. 48. st. 1. u vezi s st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

17. Tužitelju za sastav zahtjeva za sudsku zaštitu pripada nagrada u iznosu 50 bodova (Odgovarajuća primjena Tbr. 2/1 Tarife), za sastav žalbe pripada mu nagrada u iznosu 75 bodova (Tbr. 5/1 Tarife), dok mu za tri posjeta zatvoreniku pripada nagrada u iznosu 150 bodova (Tbr. 4/5 Tarife). Dakle, tužitelju ukupno pripada nagrada u iznosu 275 bodova, što imajući u vidu vrijednost boda 10,00 kuna (Tbr. 50) i PDV 25% (Tbr. 42), ukupno daje iznos 3.437,50 kuna / 456,23 eura, upravo kako je to i određeno u računu od 10. prosinca 2019.

18. Među strankama je bilo sporno je su li troškovi zastupanja podmireni plaćanjem 500,00 eura tužitelju od strane tuženikove majke.

19. Zakonski zastupnik tužitelja je u svom iskazu naveo da je istina da mu je tuženikova majka dala tih 500,00 eura, ali da se ne radi o naknadi za utužene odvjetničke radnje i troškove, već da se radi o naknadi troškova koji su nastali radi pribave dokumentacije koja je bila potrebna za zastupanje. Tvrdio je da se dva puta našao s tuženikovom majkom u Zagrebu kako bi mu ona predala dokumentaciju, s tim da prvi puta dokumentacija nije bila potpuna pa je morao doći i drugi put. Stoga su mi nastali putni troškovi i troškovi izbivanja iz pisarnice koji su podmireni s tih 500,00 eura. Na upit suda naveo je da nije izdao račun za tih 500,00 eura, već je riješio s tuženikovom majkom bez računa.

20. Sud ne vjeruje zakonskom zastupniku tužitelja kada tvrdi da je 500,00 eura od tuženikove majke primio s osnova nagrade za izbivanje iz pisarnice i putnih troškova nastalih zbog dva odlaska u Zagreb radi pribave dokumentacije.

21. Prije svega, ocjena je suda da je iznos od 500,00 eura očito nerazmjeran u odnosu na uobičajene troškove putovanja i odredbe Tarife o nagradi za izbivanje iz pisarnice za dva dolaska u Zagreb, osobito imajući u vidu udaljenost i realne troškove takvih putovanja. Nadalje, sud smatra nelogičnim da bi tuženikova majka pristala snositi tako visok iznos samo radi predaje dokumentacije koja je bez poteškoća mogla biti dostavljena putem pošte, naročito imajući u vidu vrijednost tog iznosa u 2019. godini.

22. Osim toga, valja ukazati i da za navedeni iznos tužitelj nije izdao račun, iako je kao odvjetničko društvo to bio dužan učiniti prema odredbi čl. 18. st. 4. ZO. Konačno, sud posebno uzima u obzir da odvjetnik, sukladno odredbama Tbr. 48/7 Tarife te točke 142. Kodeksa odvjetničke etike („Narodne novine“ broj 64/07, 72/08 i 64/18) ima pravo primiti predujam za svoju nagradu. U konkretnom slučaju, sud nalazi životnim da je iznos od 500,00 eura zapravo predstavljao predujam za odvjetničke usluge u predmetu pred Županijskim sudom u Varaždinu, a ne naknadu za zasebne putne troškove i izbivanje iz pisarnice.

23. Slijedom navedenog, sud zaključuje da navedeni iznos od 500,00 eura treba uračunati u ukupnu nagradu koja tužitelju pripada za pružene odvjetničke usluge u ovom predmetu, a koja iznosi 456,23 eura, zbog čega tužitelj prema tuženiku nema daljnjih potraživanja pa je valjalo na temelju čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

24. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

25. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova postupka.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku