Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Psp-83/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TRANSFORM CONSULTING d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Mučići 51211 Matulji, OIB: 48969767140, kojeg zastupa Sanja Bravar, odvjetnica iz Rijeke, Riva 4, protiv tuženice EL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Prica Matijaš, odvjetnice iz Rijeke, tuženice osobno i njezinog punomoćnika, po objavi od 24. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena EL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] samovlasno smetala Tužitelja TRANSFORM CONSULTING d.o.o. iz Mučići 68, Mučići 51211 Matulji, OIB: 48969767140 kao vlasnika i posjednika povlasne nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označene i opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi VIKEND KUĆA I DVORIŠTE, ukupne površine 291 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906, RUBEŠI kao vlasništvo: 4. Vlasnički dio: 1/1 TRANSFORM CONSULTING D.O.O., OIB: 48969767140, MUČIĆI 68, MUČIĆI 51211 MATULJI u njegovom posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko poslužnih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisane i opisane kao: k. č. br. [katastarska čestica], u naravi ŠUMA upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi ŠUMA upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906 k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi VIKEND KUĆA I DVORIŠTE, ukupne površine 291 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906, RUBEŠI, a koje nekretnine odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica], upisane u posjedovni list 2352, Područni ured za katastar Rijeka k. o. [katastarska općina], na način da je preko iste postavila motorno vozilo te onemogućila tužitelja u faktičnom izvršavanju njegova prava služnosti.

II. Nalaže se Tuženoj uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da u roku od 15 dana otkloni motorno vozilo te sve druge predmete koji blokiraju provoz i prolaz Tužitelju.

III. Nalaže se Tuženoj da prestane uznemiravati Tužitelja u posjedu njegove nekretnine te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanja posjeda Tužitelja pod prijetnjom novčane kazne."

II. Odbija se prijedlog radi osiguranja privremenom mjerom koji glasi:

" I. Određuje se privremena mjera nalaže se Tuženoj da Tužitelju omogući privremeni prolaz i provoz do nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označena i opisana kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi VIKEND KUĆA I DVORIŠTE, ukupne površine 291 m2 , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906, E da se suzdrži od parkiranja bilo kakvih motornih ili drugih vozila te ostavljanja stvari na putu koji se nalazi na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisane i opisane kao: k. č. br. [katastarska čestica], u naravi ŠUMA upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi ŠUMA upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906 k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi VIKEND KUĆA I DVORIŠTE, ukupne površine 291 m2 , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999906, RUBEŠI, a koje nekretnine odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica], upisane u posjedovni list 2352, Područni ured za katastar Rijeka k. o. [katastarska općina], a koji put vodi do čestice Tužitelja, ometajući tako Tužiteljevo posjedovanje stvarne služnosti puta i provoza, u roku od 24 sata od dostave ovog rješenja.

II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje posjeda ili do drugačije odluke Suda ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije ne promjene tako da mjera više nije potrebna. "

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.643,53 eura , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. rujna 2024. podnio tužbu s prijedlogom radi osiguranja privremenom mjerom u kojoj navodi da je vlasnik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označena i opisana kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj se kao vlasnik i posjednik gore navedene povlasne nekretnine nalazi u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko poslužnih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisane i opisane kao: k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica], upisane u posjedovni list 2352, Područni ured za katastar Rijeka k. o. [katastarska općina]. Tužitelja, kao i prethodne vlasnike povlasne nekretnine, nitko nikada nije smetao u izvršavanju svojega prava te su isti prolazili preko poslužne nekretnine obzirom da je preko iste izgrađen javni put kojim se, pored tužitelja, koriste i ostali susjedi. Također, napominje se da do tužiteljeve nekretnine ne postoji drugi put stoga je nesporno da su u navedenom razdoblju koristili upravo ovaj put koji je predmet ovog postupka. Tužitelj je kao vlasnik povlasne nekretnine do dana 20. kolovoza 2024. godine, nesmetano posjedovao pravo služnosti provoza i prolaza preko poslužne nekretnine kada je tuženik iznenada, bez ikakve najave, na poslužnim nekretninama parkirao motorno vozilo te na taj način prepriječio prolaz tužiteljima. Po izvedenom smetanju, tužitelj je upozorio tuženika na uklanjanje predmetnih motornih vozila, međutim ista je to odbila učiniti. Nadalje, ista je na predmetni put postavila temelje za izgradnju ograde što upućuje na okolnost da ista trajno namjerava onemogućiti tužitelju korištenje predmetnog puta. Konačno, nad predmetnim putem tužena je postavila nadstrešnicu te površinu istog iskoristila kao mjesto za pohranjivanje drva za ogrjev. Navedenim postupanjem tuženik je samovlasno smetao tužitelja, a sukladno čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje:ZVDSP). Dakle ako tuženik smatra da ima jače pravo na posjed što tužitelji izričito osporavaju, samo to pravo ga ne ovlašćuje da može samovlasno smetati tužitelje u izvršavanju svojeg posjeda. Slijedom svega navedenog, tužitelj ističe da je nesporno da se nalazi u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko poslužne nekretnine kao i da ga je tuženik samovlasno smetao u izvršavanju istoga. Nadalje drži da su ispunjene sve pretpostavke sukladno čl. 22. ZVDSP-a te da su ovlašteni štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njihova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese rješenje kojim će utvrditi da je tužena samovlasno smetala tužitelja kao vlasnika i posjednika povlasne nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označene i opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njegovom posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko poslužnih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisane i opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica], upisane u posjedovni list 2352, Područni ured za katastar Rijeka k. o. [katastarska općina] na način da je preko iste postavila motorno vozilo te onemogućila tužitelja u faktičnom izvršavanju njegova prava služnosti; zatim kojim će naložiti tuženici uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da u roku od 15 dana otkloni motorno vozilo te sve druge predmete koji blokiraju provoz i prolaz tužitelju te da da prestane uznemiravati tužitelja u posjedu njegove nekretnine te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanja posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne. .

2. U odnosu na prijedlog za osiguranje privremenom mjerom tužitelj navodi da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za hitno određivanje privremene mjere obzirom da je nesporno da je tužena neovlašteno prodrla u posjed prava služnosti tužitelja te mu oduzela isti. Tužitelj osim navedenog nema nikakav drugi pristup do svoje nekretnine te istu ne mogu obilaziti, renovirati niti držati uređenima. Obzirom da je kretanje navedenim putem u cijelosti spriječeno, tužitelju nije moguće korištenje usluga vezanih uz uređenje i obnovu nekretnine što će dovesti to značajnih financijskih gubitaka kod istoga. Naime, tužitelj je namjeravao sklopiti više pravnih poslova koji se odnose na uređenje predmetne nekretnine, međutim, u ovome trenutku, tužitelj je u navedenome spriječen obzirom da je put koji vodi prema predmetnoj nekretnini blokiran. Stoga, radi sprečavanja nasilja i nastanka nenadoknadive novčane štete u skladu sa čl. 341 Ovršnog zakona tužitelj predlaže da sud donese rješenje sadržaja kao u točki II izreke, odnosno kako ga je specificirao po nalazu vještaka.

3. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako je tužba nedopuštena i neosnovana. Ističe prigovor prekluzije navodeći kako je tužitelj za radnje koje opisuje kao čin smetanja saznao ranije odnosno da je vezano za te radnje zvao policijske službenike koji su intervenirali na lice mjesta u razdoblju od 01. lipnja 2024. do 10. srpnja 2024. godine. Nadalje navodi kako nije u posjedu prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko poslužnih nekretnina niti su to bili njegovi prednici. Navedeni prijepor također ne predstavlja put, već je u vlasništvu Republike Hrvatske te posjedu Hrvatskih šuma d.o.o. Sam put nije pogodan za vožnju automobila, jer je uglavnom zemljan s nekoliko kamenčića, vrlo je strm i preuzak odnosno opasan. Tužitelj da je nezakonito posjekao šumu i napravio improvizirane šumske puteve koji ranije nisu postojali. Jedini član društva i direktor Autoglobal d.o.o. trgovačko društva koje je izvodilo radove sječe šume je gore navedeni IL. Tužitelj u tužbi tvrdi da je onemogućen njegov provoz i prolaz. Međutim, iz svega gore navedenog nedvojbeno je jasno da provoz nije niti bio moguć jer je na istom mjestu bila šuma koju je prokrčio Autoglobal d.o.o., očito na zahtjev tužitelja kao novog kupca. Što se tiče prolaza parkiranjem vozila logično nije moguće spriječiti pješački prolaz pa je i s tog aspekt tužba neosnovana sve da je tužitelju pripadalo pravo posjeda služnosti prolaza, a ne pripada mu. Tužena osporava da je počinila radnje smetanja posjeda. Štoviše, predmetno motorno vozilo koje tužitelj spominje uopće nije njezino vlasništvo te su stranih registracijskih oznaka. Slijedom svega navedenog tužena predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbu kao neopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu te naložiti tužitelju da joj nadoknadi troškove postupka.

4. Tuženica se usprotivila prijedlogu tužitelja za određivanjem privremene mjere. Navodi da nisu ostvarene pretpostavke za određivanjem privremene mjere jer tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio niti na razini vjerojatnosti da bi mu pripadao posjed prava stvarne služnosti. Ne samo da je predlagatelj osiguranja navedeno učinio vjerojatnim, već je protivnica osiguranja dokazala da je predlagatelj osiguranja taj koji je učinio nezakonite radnje krčenja šume tako da je trećoj osobi Autoglobal d.o.o. naložio nezakonitu sječu šume. Upravo okolnost da je bila potrebna sječa šume ukazuje da se navedeni prijepor nikada nije koristio radi prolaza, a još manje radi provoza koje nije niti teoretski bilo moguće na tom mjestu. Nadalje, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti druge pretpostavke da bi bez određivanja takve mjere nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Štoviše, predlagatelj osiguranja ima pristup do svoje nekretnine s jugozapadne strane koji put se jedino i isključivo koristio kao pristup predmetnoj nekretnini, a što je konstatirano u Ugovoru o kupoprodaji od dana 19.06.2018. godine u čl. 2. Dakle, pristup do predmetne nekretnine postoji i to preko k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na jugozapadnom dijelu. Slijedom svega navedenog protivnica osiguranja predlaže naslovnom sudu odbiti prijedlog za određivanjem privremen mjere kao neosnovan te naložiti predlagatelju osiguranja da joj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR + PDV na ime jednokratne nagrade za zastupanje u postupku zbog smetanja posjeda uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate.

5. Po provedenom geodetskom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci presude, odnosno izmijenio je oznake nekretnina na kojima po njegovoj tvrdnji izvršava posjed prava stvarne služnosti puta, a tuženik se istome usprotivio navodeći da je riječ o nedopuštenoj preinaci tužbe.

6. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći dok sukladno odredbi st. 3. istog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

7. U konkretnom slučaju time što je tužitelj izmijenio oznaku nekretnina nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva jer tužitelj tijekom cijelog postupka, dakle, i zahtjevom specificiranim dana 17. listopada 2025., traži zaštitu posjeda prava stvarne služnosti koji se izvršava na istom zemljištu. Tužbeni zahtjev je u svojoj biti ostao jednak prvotno postavljenom jer je i dalje riječ o smetanju posjeda na isti način i na istom mjestu pa ispravkom naznake katastarske čestice nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva niti je promijenjena činjenična osnova spora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-278/2015-2 od 11. srpnja 2018.).

8. Dakle, predmetnom tužbom tužitelj traži zaštitu posjeda prava stvarne služnosti i to stvarne služnosti prava staze i kolnika za koji posjed tvrdi da je izvršavan na poslužnim nekretninama k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a u korist povlasne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to radi pristupa toj svojoj nekretnini. Sporno je je li tužitelj posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti, je li tuženica počinila radnju za koju tužitelj tvrdi da predstavlja čin smetanja posjeda te je li istekao rok za traženje posjedovne zaštite.

9. Prema odredbi članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV-a) sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Također, sukladno odredbi članka 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Imajući u vidu predmet raspravljanja u ovom postupku sud je proveo dokaz uvidom u fotografiju lica mjesta (list 19-25, 38 spisa), izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o intervenciji od 12. srpnja 2024. (list 47 spisa), fotografije programa Google Earth iz listopada 2014., studenoga 2015., listopada 2017. i travnja 2024. (list 59-61), izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o intervenciji od 5. lipnja 2024., 18. lipnja 2024. i 12. srpnja 2024. (list 62-63 i 122 spisa), fotografiju programa Google Earth od 16. lipnja 2012. i 4. srpnja 2025. (list 71 i 2), fotografiju programa Google Earth od 1. listopada 2017. (list 75 spisa- uz napomenu da je ta fotografija priložena nakon zaključenja prethodnog postupka, ali u odnosu na navode tuženika za koje je tuženik saznao na pripremnom ročištu i u odnosu na koje mu je sud dodijelio rok za očitovanje i predlaganje novih dokaza, pa se radi o pravovremeno predloženom dokazu), proveden je uviđaj te vještačenje po vještaku geodetske struke, saslušane su parnične stranke odnosno zakonski zastupnik tužitelja i tuženica te svjedoci VL, IL, NL, JL, AL i KL. Sud pozivom na članak 299. stavak 3. ZPP-A nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka UL jer je njegovo saslušanje predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka, a kako je isti predložen kao raniji vlasnik povlasne nekretnine radi se o činjenici koja se mogla utvrditi uvidom u zemljišne knjige i prije zaključenja prethodnog postupka.

12. Sud radi odluke o tužbenom zahtjevu nije provodio dokaze na okolnost postojanja alternativnih puteva kojima se tužitelj koristi, odnosno može ili treba koristiti, jer sve i da tužitelj ima druge pristupne puteve do svoje nekretnine to ne isključuje mogućnost da je on stekao posjed prava stvarne služnosti na prijeporu niti isključuje njegovo pravo na posjedovnu zaštitu. Za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja nije odlučno niti je li objekt sagrađen na nekretnini za koju tvrdi da je povlasna u izgradnji ili izgrađen te je li legalan ili nelegalan jer faktički posjed nekretnine (što jest jedna od odlučnih činjenica u ovom predmetu) može biti uspostavljen i postojati na nekretninama bez građevine, kao i s građevinama u bilo kojem stupnji izgrađenosti. Sud nisu provedeni okolnosti koje nisu od važnosti za donošenje odluke u smislu citiranog članka 441. ZPP-a (izvatci iz zemljišne knjige, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26. lipnja 2024., rješenje Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka od 25. rujna 2023., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. lipnja 2018., građevinska dozvola iz 1999.)

13. Prilikom uviđaja na licu mjesta tužitelj je pokazao put po kojem se po njegovoj tvrdnji izvršava sadržaj prava stvarne služnosti, a sud je vlastitim opažanjem utvrdio da se radi o makadamskom putu koji započinje sjeverno od objekta [adresa] te se spušta s istočne strane tog objekta i vodi do objekta u izgradnji za kojeg tužitelj tvrdi da je povlasna nekretnina s adresom [adresa]. Na licu mjesta utvrđeno je i da se ispred ulaza u terasu objekta s adresom Opatija 28 nalaze parkirana dva osoba vozila i jedan motocikl te da su ispred tih vozila postavljena drva, dakle ono što je tužitelj označio kao čin smetanja posjeda.

14. Vještak geodetske struke je u svom nalazu i mišljenju na skici lica mjesta prikazao put pokazan po tužitelju te je na taj način utvrđeno da se isti nalazi na dijelovima nekretnina k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te vodi do povlasne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stranke na ovakav nalaz i mišljenje nisu imale primjedbe te ga je sud u cijelosti prihvatio kao stručnog i objektivnog. Tuženica je predlagala da vještak dodatno identificira dva alternativna puta po kojima tužitelj može doći do svoje nekretnine, no sud takav dokaz nije proveo iz razloga navedenih u odlomku 12. obrazloženja ove presude.

15. Iz izvješća Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o intervenciji od 5. lipnja 2024., 18. lipnja 2024. i 12. srpnja 2024. proizlazi da su se sve intervencije policijskih službenika odvile na licu mjesta ([adresa]); do intervencije 5. lipnja 2024. došlo je po dojavi tuženice jer da ima problema s IL u vezi parkiranja vozila, odnosno da je isti došao na njezinu adresu i rekao joj da makne svoje vozilo koje se nalazilo parkirano na ulazu u šumu; do intervencije 18. lipnja 2024. je došlo po dojavi IL da ima problema sa susjedom (tuženicom) jer da kupcima nekretnine ĐL i ELŽ govori da je prevarant, a na licu mjesta i to na adresi [adresa], su policijski službenici zatekli su više osoba i to IL kao zastupnika vlasnika nekretnine OL, ŠL, ĐL i ELŽ; do intervencije 12. rujna 2024. je došlo po dojavi tuženice da radnici firme Autoglobal čiji je vlasnik IL režu stabla i šikaru na državnoj zemlji u blizini njezine kuće, na licu mjesta zatečeni su djelatnici tvrtke Autoglobal d.o.o. koji su trimerima čistili travu i šikaru po usmenom nalogu poslodavca IL.

16. Iz fotografija programa Google Earth priloženih spisu vidljivo je kako slijedi:

– na fotografijama od 16. lipnja 2012. i 4. srpnja 2005. (list 71 i 72) vidljivo je da između objekata na adresi [adresa] postoji trasa puta

– na fotografiji iz listopada 2014. (list 59) vidljivo je da se iza asfaltiranog dijela kraj kuće tuženice nalazi zaraslo zemljište,

– na fotografiji iz studenoga 2015. (list 60) vidljivo je da je zemljište između objekata na adresi [adresa] zaraslo u raslinje,

– na fotografiji iz listopada 2017. (list 60) vidljivo je da je zemljište između objekata na adresi [adresa] zaraslo u raslinje, a vidljivo je i vozilo bijele boje kod objekta [adresa]

– na fotografiji iz travnja 2024. (list 61) vidljivo je da između objekata na adresi [adresa] postoji trasa puta, dok je ostalo zemljište zaraslo u raslinje, a vidljiva su i dva vozila crne boje kod objekta [adresa].

17. Svjedok VL je iskazao da se otkad je doselio na adresu [adresa]. godine po prijeporu nije moglo prolaziti vozilima, samo pješke, a i takvo kretanje je bilo otežano zbog raslinja. On i njegova supruga – tuženica su na asfaltiranom dijelu ispred njihove kuće uvijek parkirali svoja vozila. 2024. da je IL raskrčio teren na kojem se nalazi prijepor, ali da su on i njegova supruga i dalje nastavili na istom mjestu parkirati vozila. Tužitelja je upoznao u lipnju 2024., kada je on vodio jedan razgovor s njegovom suprugom zbog kojeg je pozvana i policija, to mu je prepričala supruga.

18. Svjedok IL je u bitnom iskazao da je po nalogu vlasnika nekretnine na kojem se nalazi objekt s adresom [adresa] i to najprije po nalogu DL, a potom po nalogu OL, po zaposlenicima svojeg drutšva Autoglobal d.o.o. održavao objekt s adresom [adresa] i tom objektu vozilom prilazio prijeporom, kojeg je u tu svrhu povremeno čistio, do 2018. češće, kasnije rjeđe. Vozilima se nesmetano prolazilo kad je za to bilo potrebe u razdoblju od 2010. do rujna ili listopada 2024., kada su na putu iskrcana drva za ogrjev i postavljeno šatorsko krilo te su parkirana vozila. Naveo je i da u lipnju 2024., kad je intervenirala policija, nisu imali problem s pristupom niti su tada imali potrebu pristupiti nekretnini.

19. Svjedok NL iskazao je da živi u blizini tuženice i stanje lica mjesta mu je poznato jer tom ulicom zna šetati. Zna doći blizu mjesta gdje tuženica parkira svoja vozila i od tamo je vidi da je teren oko kuće u gradnji zarastao. U tu kuću nitko godinama nije dolazio. Nije vidio vozila da prolaze prijeporom, a onuda se moglo proći pješke, kao i u bilo koji dio šume. Viđao je da se prolazi samo po gornjem putu, sjeverno od prijepora. Redovito je viđao vozilo tuženice i njezinog supruga kraj njihove kuće, radi se o dva Mercedesa i jednom Peugeotu.

20. Svjedok JL je u bitnom iskazao da je kao bliski srodnik obitelji OL na nekretninu došao 2018., kad je RL kupovao nekretninu od DL. Tada su nekretninu [adresa] obišli on, IL i HL, otac RL i do nje su došli pješice, a vozila su parkirali na kraju asfaltiranog puta koji završava kraj kuće tuženice. Autom nisu išli do objekta jer se radilo o veliko nizbrdici, ali postojali su tragovi kotača vozila i raslinje nije bilo takvo da se ne bi moglo proći vozilom. Na licu mjesta je bio 7-8 puta u razdoblju od 2018. do 2024. i nikada do nekretnine nisu prošli vozilom, a IL mu je govorio da uređuje okoliš i objekt u dogovoru s vlasnikom RL. Jednom prilikom, negdje 2023. godine, vidio je parkirano vozilo tuženice na ovom asfaltiranom dijelu.

21. Svjedoci GL i KL su suglasno iskazali da su u razdoblju od 2010. odnosno 2011. do 2024. po nalogu IL obavljali radove u vezi nekretnine na adresi [adresa] i uvijek su do nje dolazili vozilima. Svjedok GL je iskazao da je po nalogu IL očistio teren i tada je vidio da na terenu postoje tragovi ugaženog tla, dok su tragovi kotača bili tragovi njihovih vozila. On je pristupao putem koji je nešto šireg luka od prijepora te se spaja s njim. Svjedok KL je iskazao da je vozilom u tom razdoblju prošao 2-3 puta neovisno o raslinju jer njegovom vozilu – stroju raslinje ne smeta. Oba svjedoka iskazala su da prolaz više nije bio moguć nakon što je tuženica počela parkirati svoja vozila i složila drva.

22. Tužitelj je u bitnom iskazao da je nekretninu s adresom [adresa] kupio krajem lipnja 2024. Prije nego što je kupio nekretninu na lice mjesta je došao s predstavnikom prodavatelja IL i on mu je pokazao da se ovaj put koji je predmet postupka koristi kao pristup toj nekretnini i da je riječ o javnom putu, a da ga održavaju i kose njegovi radnici. Bili su vidljivi tragovi kotača. Tada nije bilo nikakvih prepreka za prolaz tim putem, a moglo se proći i pješke i vozilima. Nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji tužitelj nije dolazio na nekretninu do kraja kolovoza 2024., a kada je došao vidio je da je na nekretnini tuženice točno iza asfaltiranog dijela postavljen pijesak koji je pokrivao čitavu širinu puta. Također je bila postavljena i nadstrešnica, a bila su parkirana i vozila ispod nadstrešnice. Zbog svega ovog je ustao ovom tužbom, a kako zbog toga nisu mogli pristupiti na svoju nekretninu morali su probiti alternativni pravac 10-ak metara sjevernije od ovog puta što im je uvelike povećalo troškove za 50%, a i projekat kasni za najmanje 6 mjeseci. Jednom je razgovarao s tuženicom, taj je put intervenirala i policija, ali ne radi puta. IL mu nije spominjao da bi tužena tamo parkirala vozila, niti da je policija intervenirala 10-ak dana prije nego što je susreo EL radi parkiranog vozila. Punomoć IL dana je u razdoblju zaključenja ugovora, na početku projekta.

23. Tuženica je iskazala da na adresu [adresa] dolazi od 2015., s time da od 2018. ovdje i živi. Ova nekretnina koju je tužitelj kupio je godine 2015. bila u nedovršenom stanju, a na toj nekretnini su prvi put bilo kakve zahvate izvršili tužitelji u kolovozu 2024. U proljeće prošle godine IL je počeo intenzivno dolaziti na nekretninu i pokazivati ju raznim ljudima. U tim situacijama kada bi tuženica bila nazočna, IL ju je napadao da makne svoje aute koje je parkirala tamo gdje je sada nadstrešnica, kao što je i uvijek činila. Sve do tog proljeća 2024. tuženica nije nikada vidjela da bi netko prijeporom prošao vozilom do nekretnine tužitelja, a ona je uvijek parkirala svoja vozila na istom mjestu. Znala sam vidjeti ljude na tom zemljištu ali radilo se o beračima šparoga. Nije vidjela da bi itko dolazio radi ove nekretnine tužitelja. Više je puta zvala policiju zbog tih napada IL, a jednom prilikom zvala je i kada su bili nazočni z.z. tužitelja i njegova supruga. Tom prilikom joj je z.z. tužitelja rekao da će maknuti vozila milom ili silom, odnosno da će ju tužiti, što je sve i uneseno u policijski zapisnik. Radi se o intervenciji koja se dogodila sredinom lipnja. Taj put kada su svi bili na licu mjesta vozila su bila parkirana ispred kuće tuženice, ispod mjesta gdje se sada nalazi nadstrešnica. Na mjestu na kojem tužitelji tvrde da je pijesak, tuženica drži drva za ogrijev. Moguće je jedino da jedan kraći period između kupnje drva tamo ne bude ničega, ali budu vozila. Inače taj prijepor prije je bio šikara. To je bilo tako sve dok tužitelji nisu kupili nekretninu. Tada su probili ovaj gornji put i nastavili čistiti do svoje nekretnine a očistili su i do nekretnine tuženice. Tužitelji su iskrčili i ovaj dio koji se neposredno drži asfaltiranog dijela na kojem parkira vozila. Gornji put su probili prošlo ljeto, ubrzo nakon što su kupili kuću. Tužitelji nisu nikada prolazili vozilom preko dijela na kojem parkira vozila, odnosno tužennica ih nije vidjela da to čine, svaki dan parkira vozila na tom mjestu. Ne zna kako su radnici pristupali toj nekretnini prije nego što je probijen ovaj gornji put niti jesu li uopće pristupali. Ona nije radi ničijeg prolaza pomicala svoja vozila niti ju je to itko tražio, a nije je ikada vidjela IL da autom pristupa. Kada je dovodio kupce oni bi ostavili vozila negdje gore uz cestu i dolazili bi pješke do moje kuće, zahtijevao da tuženica makne svoja vozila, a ona to nije nikada učinila.

24. Analizom ovih dokaza, utvrđeno je da tužitelj nije posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti na prijeporu, odnosno istekli su zakonski rokovi u kojima posjednik može tražiti posjedovnu zaštitu.

25. Naime, iz iskaza svjedoka IL, GL i KL proizlazi da su IL po nalogu vlasnika nekretnine s adresom [adresa], a GL i KL po nalogu IL, počev od 2010. godine pristupali na tu nekretninu vozilima i to prijeporom, s time da su i svjedok IL i svjedok I naveli da su već tada na zemljištu bili vidljivi tragovi puta. Te njihove navode potkrepljuju fotografije programa Google od 4. srpnja 2005. i 16. lipnja 2012. na kojima je vidljivo da između objekata na adresi [adresa] postoji trasa puta pa ih je sud prihvatio kao istinite, osobito stoga što u spisu nema dokaza koji bi takav zaključak dovodili u sumnju, a stranke i drugi saslušani svjedoci ni nemaju saznanja o stanju prijepora prije 2015. godine.

26. Posjed prava stvarne služnosti sastoji se u izvršavanju sadržaja tog prava na nečijoj nekretnini (kao poslužnoj), a u korist one nekretnine (povlasne) koju posjeduje osoba koja izvršava sadržaj tog prava. Posjed prava stvarne služnosti stječe se činom stjecanja kojim posjednik jedne nekretnine u korist svoje nekretnine izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a to ipak čini (članak 16. stavak 1. ZV-a). Budući da je utvrđeno da je ondašnji vlasnik i posjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po IL, kao pomoćniku u posjedovanju u smislu članka 12. stavak 2. ZV-a, u korist te nekretnine na prijeporu 2010. godine nesmetano izvršio sadržaj prava stvarne služnosti provoza, što posjednik prijepora nije bio dužan trpjeti, time je u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nastao posjed prava stvarne služnosti staze i kolnika glede nekretnina k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k.č.

1560/7, sve k. o. [katastarska općina], kao poslužnih.

27. Međutim, sud nije prihvatio iskaze imenovanih svjedoka u dijelu u kojem su iskazivali da su se prijeporom koristili sve do kolovoza 2024., već je utvrđeno da to nisu činili sigurno od kad tuženica boravi na adresi [adresa] odnosno od 2015. godine. Najprije, iz fotografija programa Google Earth od listopada 2014., studenoga 2015. i listopada 2017. razvidno je da je stanje prijepora izmijenjeno u odnosu na fotografiju od 16. lipnja 2012. na način da više nije vidljiva trasa puta objekata na adresi [adresa], što, pak, ukazuje na istinitost iskaza tuženice i njezinog supruga svjedoka VL da prijeporom nitko nije prolazio vozilima od kad su oni tamo jer se radilo o terenu zaraslom u raslinje, po kojem je čak kretanje pješice bilo otežano. Navedeno potvrđuje i iskaz svjedoka NL, koji je također naveo da nikada nije vidio da bi netko vozilom prošao prijeporom jer se radilo o zaraslom zemljištu, ali i iskaz svjedoka BL koji je iskazao da je na nekretninu [adresa] pristupio sedam ili osam puta u razdoblju od 2018. do 2024., ali uvijek pješke, ne vozilima (vozila bi ostavio na asfaltiranom putu).

28. Ova utvrđenja, sama za sebe, ne bi bila od važnosti jer prema članku 29. stavak 2. ZV-a posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi; prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda. Ono što je s obzirom na citiranu odredbu u ovim okolnostima od važnosti jest činjenica da iz provedenih dokaza proizlazi i to da je tuženica, od kad je počela dolaziti na adresu [adresa], parkirala svoja vozila na kraju asfaltiranog puta ispred kuće, dakle, već je tada učinjena radnja koju je tužitelj označio kao čin smetanja posjeda. Ova okolnost utvrđena je uvidom u fotografiju programa Google Earth iz listopada 2017., na kojoj je vidljivo vozilo bijele boje kod objekta [adresa], a potvrđeno je i iskazima tuženice i svjedoka VL, kao i svjedoka NL te u konačnici i izvješćem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o intervenciji od 5. lipnja 2024., koja se dogodila upravo vezano za vozila tuženice parkirana na predmetnom mjestu. Osim toga, životno je i logično da osobe parkiraju svoja vozila uz nekretninu u kojoj žive, kao što je to činila tuženica. Kao što je već ranije navedeno, sud nije prihvatio kao istinite iskaze svjedoka IL, GL i KL da bi se prijeporom koristili nakon što je tuženica počela boraviti na adresi [adresa], pa je stoga ocijenjen kao neistinit i irelevantan njihov iskaz u kojem navode da sve do 2024. vozila tuženice nisu onemogućavala prolaz prijeporom.

29. Kako parkiranje vozila na prijeporu predstavlja radnje tuženika kojima bi tužitelj odnosno njegov prednik bio smetan u posjedu prava stvarne služnosti prema činjeničnim navodima iz tužbe i tijekom postupka, a utvrđeno je da je tuženica ondje zasigurno parkirala svoja vozila još 2017. (kako je to vidljivo na fotografiji iz listopada 2017.), tužitelj je posjedovnu zaštitu zatražio istekom zakonskih rokova u kojima se može tražiti posjedovna zaštita.

30. Prema članku 21. stavak 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Kako je tuženica čin smetanja posjeda u konkretnom slučaju izvršila najkasnije u listopadu 2017., posjednik čiji je posjed time smetan je mogao posjedovnu zaštitu tražiti najkasnije 1. studenoga 2018. (pod pretpostavkom da je smetanje počinjeno posljednjeg dana u listopadu 2017.), neovisno je li u tom roku saznao za čin smetanja posjeda (saznanje je relevantno isključivo za tijek subjektivnog roka za zaštitu posjeda). Kako iz provedenih dokaza proizlazi da u tom razdoblju nije došlo do prekida tijeka ovog jednogodišnjeg roka, niti tužbom radi smetanja posjeda, niti samopomoći (ovo jer je utvrđeno da posjednik u tom razdoblju nije uopće pristupao na svoju nekretninu prijeporom pa zasigurno nije niti uspostavio ranije posjedovno stanje), protekom istog za tadašnjeg je posjednika nastupila prekluzija zahtijevati posjedovnu zaštitu, odnosno izgubio je posjed prava stvarne služnosti. Treba reći i to da budući da je već prijašnjem posjedniku posjed oduzet, tužitelj nije mogao steći posjed derivativnim putem, a po svojoj vlastitoj izjavi ga nije stekao ni izvorno jer osobno, nakon što je stekao posjed nekretnine koja je imala biti povlasna, nikada nije faktički izvršio sadržaj prava stvarne služnosti na prijeporu jer su ga u tome spriječila parkirana vozila tuženice. Slijedom svega navedenog, a pozivom na članak 21. stavak 3. i 22. stavak 2. ZV-a, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti.

31. Isto tako, budući je tužitelj odnosno njegov prednik u potpunosti onemogućen u dotadašnjem posjedovanju prijepora parkiranjem vozila na prijeporu od strane tuženice, a u svezi tog čina je izgubio pravo na posjedovnu zaštitu, u potpunosti je nevažno je li ili kad je tuženica postavila i druge prepreke na prijepor (drva ili po navodima tužitelja pijesak) pa te okolnosti sud nije ni cijenio.

32. Konačno, u odnosu na navode tužitelja da bi sporni put predstavljao javno dobro, osim što tužitelj tu činjenicu nije dokazao niti ona proizlazi iz stanja u spisu, ističe se da se na javnom dobru, kojim se svi mogu služiti, ne može steći posjed prava stvarne služnosti pa tužitelj, da se zaista i radi o javnom putu, ne bi imao pravo na posjedovnu zaštitu u parnici za smetanje posjeda (članak 35. ZV-a).

33. U odnosu na prijedlog za osiguranje privremenom mjerom treba reći da su člankom 346. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24., dalje: OZ-a) propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranje nenovčane tražbine. Tako je navedeno da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, s time da ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Prema stavku 2. toga članka u svezi članka 344. stavak 2. OZ- a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati ovakvu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

34. U ovoj pravnoj stvari tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine – prava na zaštitu posjeda, kako je to navedeno u odlomcima 24. do 31. ovog obrazloženja, pa kako u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz članka 346. OZ-a i to ona iz točke 1., prijedlog za osiguranje valjalo je odbiti već na temelju ovih utvrđenja. Nadalje, budući da je prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno da tužitelj ima mogućnost prilaska vozilima svojoj nekretnini i okolnim putem koji se nalazi sjeverno od prijepora i koji se spaja na prijepor, a tuženica je fotografijama priloženim 15. prosinca 2024. (list 126-141 spisa) te 12. studenoga 2025. (list 261 spisa) dokazala da po tom alternativnom putu zaista prolaze vozila (kombi, radni stroj) jasno je da mjera nije potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a za štetu na koju tužitelj ukazuje (povećani troškovi prilaska okolnim putem), nije učinjeno vjerojatnim da bi bila nenadoknadiva.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku, tužitelji su mu dužni naknaditi sve potrebne troškove, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa). Tuženiku pripada naknada troška u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 2. Tarife), a obuhvaća 4 radnje – odgovor na tužbu, zastupanje na raspravama 8. studenoga 2024. i 11. ožujka 2025. te sastav očitovanja na nalaz vještaka od 31. srpnja 2025.). Tuženiku pripada i dodatna naknada troška za zastupanje na raspravama od 20. listopada 2025., 12. prosinca 2025., 17. veljače 2026. i 24. ožujka 2026. te za sastav obrazloženih podnesaka 14. listopada 2025. i 27. listopada 2025 od 100,00 eura po radnji (Tbr. 7. točka 2. Tarife), kao i jednokratna nagrada za postupak osiguranja privremenom mjerom u iznosu 160,00 (Tbr. 11 točka 2. Tarife), sveukupno 1.260,00 eura i sve uvećano za PDV te troškove sudskog tumača od 68,53 eura, ukupno 1.643,53 eura. Tuženici ne pripada naknada troška za sastav podneska od 30. listopada 2025. jer je sve navode mogla iznijeti i u podnesku od 27. listopada 2025., pa to što isto nije učinila, ne može teretiti protivnu stranku. Ne pripada joj niti naknada troška za sastav podneska od 21. siječnja 2026. kojim se očitovala na iskaz svjedoka, jer ta radnja nije potrebna za vođenje postupka. Nije priznat ni trošak sastava podneska od 13. studenoga 2025. koji se odnosi na postupak osiguranja, jer su svi potrebni troškovi vezani za taj postupak obuhvaćeni jednokratnom nagradom. Na priznati parnični trošak tuženici je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Opatiji 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku