REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1971/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, [adresa], 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.175,16 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 12,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 12,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 5,84 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 12,74 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 30,00 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 9,29 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 12,74 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 12,74 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 33,45 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 12,74 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 16,19 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 12,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 9,29 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 36,90 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 26,54 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 14,02 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 9,26 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 10,22 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 33,45 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 9,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 19,64 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 9,29 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 23,09 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 2,39 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 9,29 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 26,54 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 12,74 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 12,74 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 26,54 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 5,84 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 5,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 26,54 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 36,90 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 12,74 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 12,74 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 33,45 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 26,54 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 26,54 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 21,50 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 31,06 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 8,76 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 27,87 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 27,88 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 8,85 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- 18,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 6,00 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 18,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

-30,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 15,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 12,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 33,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 18,00 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- 12,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 33,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 15,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 15,00 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- 15,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- 12,00 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- 15,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- 33,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- 15,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024. d o isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.618,75 EUR na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 05.12.2023. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- medicinska sestra/ tehničar u jedinici intenzivne skrbi pri Klinici za unutarnje bolesti. Ističe da je do 06.10.2019.g. imala prebivalište na adresi [adresa], a koja da je adresa prebivališta udaljena 16,21 km od adrese rada [adresa], te najbliža autobusna postaja navedenom tužiteljevom prebivalištu da pripada III. tarifnoj zoni javnog prijevoznika trgovačkog društva PROMET d.o.o. Ističe se da je tužiteljica do 07.10.2019.g. ima prebivalište na adresi [adresa], koja je adresa prebivališta udaljena 16,30 km od adrese rada [adresa], te najbliža autobusna postaja navedenom tužiteljevom prebivalištu pripada III. tarifnoj zoni javnog prijevoznika trgovačkog društva Promet d.o.o. Nadalje se navodi da sukladno cjeniku javnog prijevoznika trgovačkog društva Promet d.o.o. mjesečna pokazna karta za III. tarifnu zonu iznosi 61,05 EUR-a/460,00 kuna mjesečno. Navodi se da je odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23), a koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. propisano zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Ističe se da je odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23), a koji da se primjenjuju od 01.12.2017.g., propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Navodi se da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 61,05 EUR-a/460,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Navodi se da obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., da je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora da je tužiteljici naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Također je navedeno da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kad je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje), a kako da to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužiteljica ističe da u razdoblju od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine nije uopće postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19, a radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužiteljica je podneskom od 17.02.2026.godine konačno uredila tužbeni zahtjev, a kojim na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.godine do 30.09.2024.godine potražuje ukupan iznos od 1.175,16 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-17 spisa) osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrda HAK-a (list 4-5 spisa); obračunske liste plaće tužiteljice za listopad 2017.godine (list 7 spisa);Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 8 spisa); cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke Promet d.o.o. (list 9 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 10 spisa); obavijesti tvrtke Promet d.o.o. Split (list 11 spisa); preslika osobne iskaznice tužiteljice (list 12 spisa); platnih lista i evidencija radnog vremena (list 207 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. (vještakinja Ines Lozić) (list 214-252 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 208-210 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra u jedinici intenzivne skrbi pri Klinici za unutarnje bolesti. Također nije sporno ni da je tužiteljica do 06.10.2019.godine imala prebivalište na adresi [adresa], a koja je adresa prebivališta od tužiteljičinog mjesta rada kod tuženika u Šoltanskoj 1 u Splitu udaljena 16,21 km što proizlazi i iz pregledane potvrde HAK-a (list 5 spisa), a da od 06.10.2019.godine pa nadalje tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa] u [adresa], a koje je mjesto prebivališta od tužiteljičinog mjesta rada udaljeno 16,30 km, a što je razvidno također iz potvrde HAK- a (list 4 spisa), a sve navedeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice u ovom postupku.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30.09.2024. i ukoliko pripada u kojem iznosu.

7. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 i 5 spisa) proizlazi da je tužiteljičino sadašnje mjesto prebivališta, a na kojem živi od 06.10.2019.godine [adresa] udaljeno od njenog mjesta rada u Šoltanskoj 1, 16,30 km, znači duže od 2 km, dok je njeno radno mjesto od njene prijašnje adrese [adresa] bilo udaljeno od navedenog mjesta rada 16,21 km.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za listopad 2017.godine (list 7 spisa) proizlazi da u istoj nije sadržan obračun troškova prijevoza.

9. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 8 spisa) proizlazi da tužiteljičino mjesto prebivališta spada u III Tarifnu zonu.

10. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 9 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za III Tarifnu zonu 460,00 kuna mjesečno/61,05 eura.

11. Iz iskaza tužiteljice na ročištu od 01.srpnja 2025.godine (list 208-210 spisa) proizlazi da tužiteljica radi na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu za intenzivnu njegu na Klinici za unutarnje bolesti kod tuženika. Navodi da je do 6.10.2019. imala prebivalište na adresi [adresa], a da od tada ima prebivalište na adresi [adresa], te ističe da njeno prebivalište i jedno i drugo pripada III. tarifnoj zoni. Nadalje navodi da u utuženom razdoblju ona radi u smjenama 12-24-12-48 s radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00. Navodi da joj je zgodniji prijevoz osobnim automobilom jer da ukoliko bi koristila javni prijevoz da bi morala promijeniti dvije autobusne linije. Ističe da bi ona mogla na vrijeme doći na posao organiziranim javnim prijevozom jer da ima dosta autobusnih linija, ali da je to vožnja koja traje jako dugo budući se zastaje na svakoj stanici. Navodi da joj je tuženik u utuženom razdoblju plaćao putne troškove u cijeni mjesečne pokazne karte, te da je u jednom dijelu utuženog razdoblja ranije tuženik umanjivao mjesečni iznos putnih troškova po pokaznoj karti za dane u koje da ista nije bila na poslu zbog godišnjeg ili bolovanja, te da je isplaćivao preostali iznos. Ističe da joj je u jednom pravcu udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada otprilike 16-ak kilometara. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da bi vožnja autobusom od trenutka od kada izađe sa svoje adrese dok ne dođe na posao u prosjeku trajala oko sat vremena, te navodi da joj je tuženik u jednom razdoblju putnu kartu plaćao po broju dolazaka na posao. Nadalje tužiteljica navodi da se davno žalila vezano za isplatu putnih troškova tuženiku jer da joj je tuženik tada plaćao putni trošak za I. zonu. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da za prva četiri mjeseca u vrijeme pandemije corona virusa nije imala organizirani javni prijevoz autobusom jer da tada nije bilo raspoložive autobusne linije za prijevoz do posla. U odnosu na činjenicu sjeća li se je li joj od 1.11.2018. do 30.09.2024. tuženik plaćao troškove putnog prijevoza u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu, tužiteljica navodi da se vremenski decidirano ne može izjasniti, ali da zna da kad se žalila tuženiku na visinu troškova prijevoza kad joj je plaćao samo za I. tarifnu zonu umjesto za III. , da je onda tuženik tada povećao troškove prijevoza i počeo plaćati istoj te troškove za III. zonu, ali da je tako određene troškove za III. zonu umanjivao za dane kad ona nije bila na poslu primjerice zbog godišnjeg odmora ili bolovanja. Ujedno tužiteljica potvrđuje činjenicu da cijelo utuženo razdoblje živi u [adresa], te navodi da je cijelo utuženo razdoblje radila u turnusima od po 12 sati, 12-24, 12-48.

12. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (vještakinje Ines Lozić) (list 214-221 spisa) proizlazi da je vještakinja u pogledu izračuna visine potraživanja, a sukladno postavljenom zadatku vještačenja te temeljem dokumentacije u spisu za utuženo razdoblje od 01. studenog 2018. do 20. ožujka 2020. godine te od 12. svibnja 2020. do 30. rujna 2024. godine izvršila izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, dok je za razdoblje od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine izračun izvršen pod pretpostavkom da tužitelju pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. Kako bi utvrdio udaljenost između mjesta prebivališta do radnog mjesta vještak navodi da je je koristio podatke iz HAK planera putovanja na temelju kartografske podloge Google Maps, temeljem kojeg je utvrđeno da udaljenost od adrese tužitelja do adrese mjesta rada iznosi 16,94 km. Korišteni HAK planer putovanja vještak prilaže uz Nalaz i mišljenje (Prilog 1). Vještak napominje kako je od tuženika zatražio specifikaciju po danima kada je tužiteljica radila na adresi [adresa] – [adresa] te kada na adresi [adresa] – [adresa], na što se tuženik očitovao kako je tužiteljica isključivo radila na lokalitetu [adresa] (korespondencija s tuženikom da se dostavlja u Prilogu 2). Nadalje, vještakinja navodi da uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, da je razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužiteljici pod nazivom Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Nadalje, na zahtjev vještaka, da je prijevoznik Promet d.o.o. Split dostavio Cjenike usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu, a koji da su vrijedili u utuženom razdoblju (dostavlja se uz Nalaz i mišljenje). Slijedom navedenog, u nastavku da se daje pregled cijena mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, za pojedino razdoblja. Nadalje se navodi da t emeljem prethodno navedenog, u Tabeli 1. se daje pregled iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na Obračunskim listama za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine, te razlika koja bi pripadala tužitelju. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja. S obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, da će vještak inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, ističe se da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sve navedeno je prikazano u Tablici koja prileže vještvu. Naposljetku i zaključno u nalazu i mišljenju vještakinja navodi da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije daje mišljenje na postavljeno pitanje, bez ulaženja u pravna pitanja da za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužiteljica za razdoblje od 01.11.2018.g. do 20.03.2020.g. i od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela-Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 1.175,16 EUR (Tabela 1. stupac '9').

13.Ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) smatra vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na nalogu ovog suda i dokumentaciji koju je u spis podneskom od 27.05..2025.godine dostavio sam tuženik. Tužiteljica je podneskom od 17.02.2026..godine uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja. Tuženik neosnovano prigovara vještvu RD da vještak nije u vještvu uzeo u obzir odgovarajuće vremensko razdoblje i to razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine pa da u tom smislu nije postupio sukladno nalogu ovog suda. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja već se samo na ročištu od 13.03.2026.godine protivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužiteljice od 17.02.2026.godine.

14. Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naposljetku, je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

15. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 i 5 spisa) proizlazi nedvojbeno da je tužiteljičino ranije mjesto prebivališta [adresa], u utuženom razdoblju od mjesta rada u [adresa] udaljeno 1, Split 16,21 km, a mjesto prebivališta u kojem prebiva od 06.10.2019.godine do danas [adresa] je udaljeno 16,30 km, a što znači da je znači da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada više od 2 km. U navedenom smislu, a budući je udaljenost od tužiteljičinog prebivališta do mjesta rada duže od dva kilometra tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla sukladno citiranim odredbama članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), te 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) za cijelo utuženo razdoblje od 01.11.2018.godine do 30.09.2024.godine. U predmetnom postupku je iz provedenih dokaza, iskaza tužiteljice i svih pregledanih isprava nesporno utvrđena činjenica da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada te da autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada III Tarifnoj zoni, kao i da je cijena mjesečne pokazne karte III Tarifnu zonu prema pregledanom cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 9 spisa) iznosi 460,00 Kuna/61,05 Eur-a. U smislu odluke o pripadajućim troškovima prijevoza iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista tijekom utuženog razdoblja radi u turnusima 12-24 i 12-48 s radnim vremenom od 7,00 -19,00 i od 19,00 do 7,00 te da ista može doći organiziranim javnim prijevozom na posao na vrijeme. Potrebno je u tom smislu istaći da su pravno irelevantni navodi tužiteljice u iskazu u kojima ista ističe da je njoj zgodnije doći na posao osobnim automobilom jer da ukoliko bi koristila javni prijevoz da bi morala promjeniti dva autobusa i da vožnja traje jako dugo jer autobus zastaje na svakoj stanici, budući iz iskaza tužiteljice nesporno proizlazi da ista ima adekatan organizirani javni prijevoz autobusom jer da ima dosta autobusnih linija na relaciji od mjesta njenog prebivališta do mjesta rada, a koje tužiteljici omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla kod tuženika. Iz iskaza tužiteljice također nedvojbeno proizlazi da u vrijeme pandemije corona virusa, a što se primarno odnosi na utuženo razdoblje od 21.03.2020.godine do zaključno 11.05.2020.godine, ista nije imala raspoloživu autobusnu liniji za dolazak na posao. Imajući u vidu sve navedeno tužiteljica prema onome što je propisano citiranom odredbom članka 66.stavka 7. TKU-a za utuženo razdoblje od 01.11.2018.godine do 20.03.2020.godine, te za razdoblje od 12.05.2020.godine do 30.09.2024.godine ima pravo na naknadu troškova prijevoza u cijeni iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, budući prema iskazu tužiteljice za to utuženo razdoblje je postojao na relaciji od njenog prebivališta do mjesta rada kod tuženika organizirani javni prijevoz sa više autobusnih linija na raspolaganju, a kojima je bio tužiteljici omogućen redoviti dolazak na posao kod tuženika i povratak sa posla, dok istu za razdoblje od 21.03.2020.godine do zaključno 11.05.2020.godine u vrijeme pandemije corona virusa kad prema iskazu tužiteljice, a što je i općepoznato na relaciji od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada kod tuženika nije bilo redovne autobusne linije kojom bi tužiteljici bio omogućen redovni dolazak na posao kod tuženika i povratak s posla pa tužiteljicu za to razdoblje pripada trošak prijevoza prema prijeđenom kilometru.

16. Tužiteljicu prema izračunu Centra za vještačenja (Ines Lozić) iz njegovog nalaza i mišljenja na ime manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11. 2018.godine do 30.09.2024.godine pripada ukupan iznos od 1.175,16 Eur-a. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 1.175,16 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

17. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

18. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala troškove u podnesku od 17.02.2026.godine.U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 19.11.2024. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 14.03.2025. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 01.07.2025. u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 17.02.2026. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 13.03.2026. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 487,5 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 975,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 243,75 Eur-a ukupno iznosi 1.218,75 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 1.618,75 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se putem punomoćnice na ročištu od 13.03.2026.protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica je kondemnatornim tužbenim zahtjevom od 19.11.2024.godine najprije potraživala s razlike manje isplaćenih troškova prijevoza iznos od 1.917,00 Eur-a. Tužiteljica je zatim citiranim podneskom od 17.02.2026..godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja te u konačnici tim podneskom na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza potražuje iznos od 1.175,16 Eur-a budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreban pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po Centru za vještačenja. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu neplaćenih troškova prijevoza koji je pripadaju, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 1.175,16 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. Tužiteljica je na ročištu od 01.srpnja 2025.godine potvrdila da je ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da može zatražiti isplatu parničnog troška putem njenog računa. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 18.ožujka 2025.godine saslušana vezano za sporna pitanja vezana za punomoć te je na tom ročištu potvrdila činjenicu da je izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić da je zastupa u predmetnom postupku, te je istakla da je istu ovlastila da za nju prima sve novčane primitke pa i parnični trošak. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Split, 24. travnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-tuženiku-po punomoćnici