REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Povrv-4075/2016-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja Mobil Leasing d.o.o., OIB 17080997510, iz Zagreba, Kovinska 5, zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Zagoršćaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvm ZAGORŠĆAK & PARTNERI d.o.o. u Osijeku, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 27. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ML, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Birnbaum, odvjetnice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv – 90/16 od 8. ožujka 2016. ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku HL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužitelju Mobil Leasing d.o.o., OIB 17080997510, iz Zagreba, Kovinska 5 iznos od 2.862,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2016. do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tužitelju Mobil Leasing d.o.o., OIB 17080997510, iz Zagreba, Kovinska 5 naknaditi tuženiku HL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.750,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška.

r i j e š i o  j e

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv – 90/16 od 8. ožujka 2016. ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku HL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužitelju Mobil Leasing d.o.o., OIB 17080997510, iz Zagreba, Kovinska 5 iznos od 4.409,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2016. do isplate te se utvrđuje da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 4.409,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2016. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o. podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave- mjenice javnom bilježniku radi naplate tražbine u iznosu od 54.792,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koju tuženik HL (dalje u tekstu: tuženik) nije podmirio te predložio ovrhu općenito na imovini tuženika kao ovršenika.

2. Javni bilježnik Lidija Perić sa sjedištem u [adresa] rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv – 90/16 od 8. ožujka 2016. naložio je tuženiku plaćanje utužene tražbine te odredio ovrhu općenito na imovini ovršenika.

3. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu navodi da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi temeljem fotokopije mjenice. Budući da obveza isplate nastaje tek prezentacijom mjenice kao vrijednosnog papira jer je mjenica isprava i prezentacijski vrijednosni papir, isplata se ne može tražiti na temelju fotokopije mjenice, nego ista mora biti prezentirana u originalu ili prijepisu. Nadalje ističe kako je nejasno na koji je način tužitelj utvrdio dospjelost obveze. Tužitelj nije bio ovlašten mjenicu ispuniti na način da odredi dan dospjelosti po svojoj volji, odnosno takva je mjenica ništetna. Ako se ne bi uvažili navodi da je mjenica ništetna, ističe prigovor netočno naznačene mjenične svote, odnosno navodi kako utvrđeni iznos naplate nije osnovan niti obrazložen te se ne može utvrditi osnovanost niti visina duga jer se radi o bjanko mjenici koju je tužitelj naknadno popunio, a nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno na koji je način utvrdio visinu duga prema tuženiku. Opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Ističe i da tužitelj nije dokazao da je tražbinu pokušao naplatiti od glavnog dužnika. Predlaže usvojiti navode prigovora, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbaciti, podredno ukinuti rješenje i postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv – 4075/16-2 od 27. srpnja 2016. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 22. listopada 2018. tužitelj navodi da potraživanje proizlazi iz ugovora o financijskom leasingu broj 21512/08 koji je tužitelj kao davatelj leasinga sklopio s društvom KONIKOM d.o.o. kao primateljem leasinga. Pripadajući dio navedenog ugovora su Opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu broj 07/07. Kao sredstvo osiguranja za ispunjenje svih obveza iz Ugovora o financijskom leasingu broj 21512/08 tužitelj je s tuženikom zaključio ugovor o jamstvu 10. prosinca 2008. kojim se tuženik kao jamac platac obvezao solidarno jamčiti za sve obveze društva KONIKOM d.o.o. iz navedenog ugovora o financijskom leasingu. Budući da tuženik kao jamac platac odgovara jednako kao i glavni dužnik, to tužitelj ima pravo potraživati naplatu svoje tražbine bilo od glavnog dužnika KONIKOM d.o.o. bilo od tuženika kao jamca platca ili od obojice istodobno. Visina potraživanja proizlazi iz izvoda iz knjigovodstvene kartice-stanja otvorenih potraživanja na dan 18. siječnja 2016., a temeljem računa koje je tužitelj izdao primatelju leasinga sukladno ugovoru i pripadajućim Općim uvjetima. Ujedno pojašnjava pojedina potraživanja te navodi da se opomene odnose na trošak opomena koje je tužitelj uputio primatelju leasinga zbog zakašnjenja s plaćanjem dospjelih obveza sukladno čl. 7. Općih uvjeta, zatezne kamate se odnose na zatezne kamate na dospjela, a neplaćena potraživanja koje je tužitelj obračunao sukladno čl. 7. Općih uvjeta, najamnina se odnosi na dospjele neplaćene najamnine koje je bio dužan podmiriti primatelj leasinga sukladno predmetnom ugovoru i čl. 3. Općih uvjeta, naknada za prijevremeni raskid predstavlja jednokratnu naknadu radi ugovorene štete koja je nastala tužitelju uslijed prijevremenog raskida ugovora do kojeg je došlo jer se primatelj leasinga nije pridržavao ugovornih obveza i podmirivao dospjele obveze ni nakon upućenih mu opomena, na koju tužitelj ima pravo sukladno čl. 16.3. Općih uvjeta, a definirana je Cjenikom troškova usluga i naknada u iznosu od 3,5 % od preostale neto dospjele glavnice po ugovoru, naknada troškova u iznosu od 9.000,00 kn odnosi se na troškove angažiranja vučne službe i prijevoza vozila na depo tužitelja (Osijek-Velika Gorica) s obzirom na to da primatelj leasinga nije odmah i dobrovoljno vratio vozilo nakon prestanka ugovora dok se iznos od 315,00 kn odnosi na troškove punjenja akumulatora te troškova sudskog vještaka koji se odnose na troškove angažiranja ovlaštenog sudskog vještaka prometne struke kojeg je tužitelj sukladno čl. 17. - 20. Općih uvjeta angažirao radi utvrđenja tržišne vrijednosti vozila za potrebe konačnog obračuna. Ističe kako je original mjenice dostavljen uz prijedlog za ovrhu. Dospijeće mjenice nije utvrdio po svojoj volji nego sukladno izvodu iz knjigovodstvene kartice prema dospijeću posljednje obračunate stavke (zatezne kamate dospjele na dan 25.01.2016.) s obzirom na to da na drugačiji način i nije moguće ispuniti iznos iz mjenice kada se potraživanje sastoji od više stavaka. Iz tih razloga mjenica nije ništetna niti je tužitelj pogrešno naznačio mjeničnu svotu. Protivi se prigovoru zastare s obzirom na to da je mjenica dospjela 25. siječnja 2016., a da je prijedlog za ovrhu podnesen 24. veljače 2016. Tuženik je akceptirao mjenicu (potpis tuženika na mjenici na mjestu gdje piše: ''Prihvaćamo'', sukladno čl. 24. Zakona o mjenici) pa tužitelj nije izgubio ikakva prava prema tuženiku kao akceptantu. U ovom slučaju radi se o vlastitoj trasiranoj mjenici u kojem slučaju su trasant, trasat i akceptant jedna te ista osoba - tuženik odnosno tuženik je i izdavatelj trasirane mjenice i glavni mjenični dužnik. Ista je akceptirana od tuženika i ''bez protesta''.

6. U podnesku od 12. studenoga 2018. tuženik navodi da tužitelj nije ovlašten dospijeće na mjenici ispuniti proizvoljno jer je takva mjenica ništetna sukladno odredbama čl. 32. Zakona o mjenici. Navodi da se bjanco mjenica izdana radi osiguranja obveze iz osnovnog posla, popunjava u skladu s međusobnim sporazumom mjeničnog vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Mišljenja je da je nastupila zastara mjeničnopravnog zahtjeva jer su sva tri potraživana obroka/najamnine dospjeli krajem 2012. godine odnosno 20. kolovoza 2012., 19. rujna 2012., 19. listopada 2012., ugovor o financijskom leasingu je raskinut dopisom tužitelja od 18. listopada 2012., a prijedlog za ovrhu je podnesen 24. veljače 2016. Ostaje i kod navoda da je tužitelj bio u obvezi mjenicu podnijeti na naplatu bilo na sam dan plaćanja ili jedan od dva slijedeća radna dana, a što nije učinio kako i sam priznaje, slijedom čega predmetna mjenica nije bila niti podobna za podnošenje ovrhe, sukladno čl. 37. Zakona o mjenici. Ako sud ne usvoji navode tuženika o ništetnosti predmetne mjenice odnosno prigovor zastare mjeničnog potraživanja, ostaje kod prigovora neosnovanosti potraživanja te netočno naznačene mjenične svote s obzirom na to da se osnovanost i visina iste i dalje ne može zaključiti temeljem dostavljene dokumentacije.

7. U podnesku od 11. ožujka 2019. tužitelj navodi da je izvršio dvije procjene tržišne vrijednosti vozila po ovlaštenim procjeniteljima i to putem Ureda za vještačenja koji je procjenu izvršio 20. veljače 2013. te putem DEKRA Ekspert d.o.o. koji je procjenu izvršio 25. veljače 2013. Račun broj 10558-1-13 od 27. veljače 2013. u iznosu od 1.250,00 kn koji je tužitelj izdao primatelju leasinga KONIKOM d.o.o. (tzv. izlazni račun) odnosi se na troškove procjene tržišne vrijednosti vozila, a predstavlja zbroj troškova vještačenja koje su za navedenu uslugu tužitelju izdali navedeni ovlašteni procjenitelji. Te je troškove dužan tužitelju podmiriti primatelj leasinga (a time i tuženik kao jamac platac) na temelju čl. 17., posebice 17.1. Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu broj 07/07. Tužitelj je predmetno vozilo prodao društvu AUTO GAŠPARIĆ d.o.o. 8. svibnja 2013. za iznos od 131.631,61 kn + PDV, ukupno 164.539,51 kn prema računu broj 29504-1-13 od 8. svibnja 2013. Račun broj 17112-1-13 od 26. ožujka 2013. tužitelj je izdao primatelju leasinga KONIKOM d.o.o. (tzv. izlazni račun) za troškove punjenja akumulatora, a na temelju računa broj 1867-01-1 od 20. ožujka 2013. koji je AUTO GAŠPARIĆ d.o.o. izdao tužitelju za navedenu uslugu (tzv. ulazni račun). Dopis tužitelja od 19. srpnja 2013. predstavlja ažurirani informativni obračunski dopis od 27. svibnja 2013. koji je sastavljen u varijanti da je primatelj leasinga KONIKOM d.o.o. ovjerio storno račun PDV-a broj 43652-1-13 u ukupnom iznosu od -129.946,13 kn (jer se radi o ugovoru o financijskom leasingu kod kojeg se PDV plaća na početku ugovora pa kako je isti prijevremeno raskinut, tužitelj ima pravo na povrat dijela PDV-a, ali samo u slučaju da primatelj leasinga prihvati i ovjeri storno PDV-a i ispravi ga u svojim poslovnim knjigama, što isti nije učinio). Budući da primatelj leasinga KONIKOM d.o.o. nije ovjerio predmetni račun za storno PDV-a, to je tužitelj sukladno čl. 18. Općih uvjeta sastavio konačni obračunski dopis od 27. studenoga 2013. koji je dostavljen u stečajni postupak otvoren nad primateljem leasinga KONIKOM d.o.o. i koji predstavlja konačni obračunski dopis sukladno čl. 18. Općih uvjeta. Protivi se prigovoru zastare jer se ne radi o mjeničnopravnom zahtjevu jer mjenica u ovom predmetu nije sredstvo plaćanja (apstraktna obveza), već je dana kao sredstvo osiguranja urednog ispunjenja obveza iz ugovora o financijskom leasingu pa se primjenjuje petogodišnji opći zastarni rok. Konačni obračun sastavljen je 27. studenoga 2013. kada se smatra da je dospijeće svih obveza iz predmetnog ugovora. Zastara nije nastupila i iz razloga što se zastara prekida otvaranjem stečajnog postupka odnosno podnošenjem prijave u stečajni postupak protiv glavnog dužnika KONIKOM d.o.o., a prijavu je podnio u stečajni postupak 8. studenoga 2012.

8. U podnesku od 1. travnja 2019. tuženik ističe da je tužitelj izdao račun na ime troškova sudskog vještačenja u iznosu od 1.250,00 kn, no iz dostavljenih ulaznih računa uopće ne proizlazi da je tužitelj snosio troškove sudskog vještačenja. U odnosu na troškove procjene vozila ostaje nejasno zašto je tužitelj radio dvostruku procjenu vrijednosti vozila i stvarao dodatne nepotrebne troškove te zbog čega bi tuženik uopće bio dužan snositi predmetni trošak tužitelja kao i trošak punjenja akumulatora. Ističe da se u ovom predmetu upravo radi o mjeničnopravnom zahtjevu i da je tome tako proizlazi i iz navoda tužitelja od 22. listopada 2018. kada navodi da nije nastupila zastara jer je dospijeće predmetne mjenice nastupilo 25. siječnja 2016. (kao dana posljednje obračunate stavke) pa nisu prošle potrebne tri godine kako je prijedlog za ovrhu podnesen 24. veljače 2016. Nejasno je zašto ističe konačni obračun od 27. studenoga 2013. kao dan dospijeća svih tuženikovih obveza kada je u ovom postupku utužio razdoblje s kamatama sve do 18. siječnja 2016. s obzirom da je tada tvrdio da dospijeće mjenice nastupa 25. siječnja 2016., kao dana dospijeća posljednje obračunate stavke. Ovdje se ne radi o potraživanju iz ugovora o kreditu prema stečajnom dužniku KONIKOM d.o.o., već je pravna osnova mjeničnopravno potraživanje prema fizičkoj osobi slijedom čega je činjenica otvaranja stečajnog postupka prema stečajnom dužniku potpuno irelevantna.

9. Podneskom od 27. lipnja 2022. tužitelj je obavijestio kako je promijenio naziv tako da isti sada glasi Mobil Leasing d.o.o. (dalje u tekstu: tužitelj).

10. Podneskom od 20. veljače 2026. tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja te predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u iznosu od 2.862,58 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. siječnja 2016. do isplate te traži naknadu ovršnog i parničnog troška postupka sa zateznim kamatama na ovršni trošak od 8. ožujka 2016. do isplate, a na parnični trošak od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Kako je navedenim podneskom tužitelj smanjio svoje potraživanje tj. djelomično povukao tužbu (u odnosu na zahtjev za isplatu iz prijedloga za ovrhu sada tužbe), a kojem se povlačenju tuženik nije protivio (ročište 27. veljače 2026.), to je sukladno čl. 456. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao: ugovor o jamstvu 21512/08 (list 5 spisa), izjavu (list 6 spisa), mjenicu (iza lista 6 spisa), ugovor o financijskom leasingu (list 24 spisa) s pripadajućim Općim uvjetima ugovora o financijskom leasingu br. 07/07 (list 2527 spisa), stanje otvorenih potraživanja na dan 18. siječnja 2016. (list 28-29 spisa), cjenik troškova usluga i naknada Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o. (list 30-31 spisa), račune izdane prema primatelju leasinga na ime troškova opomena, za zatezne kamate i dr. (list 35-56 spisa), popis dospjelih plaćanja za najmoprimca (list 57-58 spisa), raspored plaćanja po ugovoru o financijskom leasingu (list 59-66 spisa, list 69-70 spisa, list 73 spisa), pregled SK grupirano po kontu 1201100 (list 75-78 spisa), pregled SK grupirano po kontu 1203100 (list 79-82 spisa), pregled SK grupirano po kontu 7341000 i 7342000 (list 83 spisa), opomenu pred tužbu jamcu (list 84-86 spisa), ažurirani informativni obračunski dopis od 27. svibnja 2013. (list 87-88 spisa), storno dijela računa 43652-1-13 proslijeđenog 22. listopada od strane tužitelja prema društvu KONIKOM d.o.o. radi ovjere (list 89-90 spisa), dopis od raskidu ugovora o financijskom leasingu od 18. listopada 2012. (list 91 spisa) sa ponudom za prijevremeni otkup po ugovoru br. 21512/08 od 18. listopada 2012. (list 92-93 spisa te list 143-146 spisa), zapisnik o preuzimanju vozila (list 95-96 spisa), dopis KONIKOM d.o.o. u stečaju 8list 97 spisa), procjenu vrijednosti rabljenog teretnog vozila Ureda za vještačenja d.o.o. od 20. veljače 2013. (list 120-124 spisa), procjenu vrijednosti rabljenog teretnog vozila Dekra Expert d.o.o. od 20. veljače 2013. (list 120-124 spisa), račun broj 29504-1-13 od 15. svibnja 2013. o prodaji predmeta leasinga društvu Auto Gašparić d.o.o. (list 132 spisa), konačni obračunski dopis (list 133-134 spisa), stanje otvorenih potraživanja na dan 27. studenoga 2013. (list 135-136 spisa), račun (list 137 spisa), prijavu tražbine u stečajnom postupku 8list 138141 spisa), izvod iz računa tužitelja (list 152-156 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. te je pročitan njegov nalaz i mišljenje (list 163-178 spisa), očitovanje na prigovore (list 205-206 spisa), dopunski nalaz i očitovanje na prigovore tužitelja (list 231-241 spisa) te je usmeno saslušan vještak (list 208-209 spisa i list 266 spisa).

12. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev

.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje mjenične obveze u iznosu od 2.862,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2016., a koja obveza proizlazi iz mjenice izdane 10. prosinca 2008., a koju je tuženik potpisao kao trasant, odnosno mjenični dužnik.

14. Među strankama nije sporno da su trgovačko društvo KONIKOM d.o.o., zastupano po tuženiku i tužitelj sklopili 10. prosinca 2008. ugovor o financijskom leasingu kao i da je tuženik predao tužitelju bjanko mjenicu izdanu 10. prosinca 2008..

15. Među strankama je sporno je li tužitelj bio ovlašten pokrenuti ovaj postupak temeljem mjenice, je li ista predana u kopiji, dospijeće mjenične obveze, visina mjenične svote, osnova te je li potraživanje u zastari.

16. Prema odredbi čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj, 112/2012, 25/2013 i 93/2014, kao važećeg zakona na dan podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, dalje u tekstu: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

17. Čitanjem mjenice priložene uz prijedlog za ovrhu, sada tužbu utvrđeno je da je ista priložena u originalu te da ista sadrži sve potrebne podatke iz čl. 31. st. 1. OZ temeljem koje je tužitelj kao ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti postupak temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika pa se suprotne tvrdnje tuženika ukazuju neosnovanim.

18. Čitanjem ugovora o financijskom leasingu utvrđeno je da su istog sklopili 10. prosinca 2008. tužitelj kao najmodavatelj s KONIKOM d.o.o., kao korisnikom leasinga, zastupanom po HL, ovdje tuženiku. Predmet leasinga je vozilo Mercedes-Benz Atego 918. Trajanje leasinga je 60 mjeseci, vrijednost predmeta leasinga 56.820,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 69.320,40 eura, akontacija iznosi 12.500,40 eura, obrok iznosi 1.191,19 eura uvećano za iznos PDV-a na kamatu. Vrijednost ugovora iznosi 71.471,40 eura uvećano za PDV u iznosu od 15.723,71 eura, ukupno 87.195,11 eura. Kao instrumenti osiguranja plaćanja navedene su 2 mjenice i jedna zadužnica u ukupnom iznosu od 500.000,00 kn.

19. Čitanjem dopisa od raskidu ugovora od 18. listopada 2012. razvidno je da tužitelj poziva korisnika leasinga na povrat vozila temeljem ugovora o financijskom leasingu te pripadajućih uvjeta uz ugovor i ujedno tužitelj obavještava da se raskida predmetni ugovor zbog otvaranja stečajnog postupka nad korisnikom leasinga. Iz priložene preslike dostavnice vidljivo je da je tužitelj predmetni raskid uputio preporučeno korisniku leasinga 22. listopada 2012.

20. Čitanjem Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu br. 07/07 (dalje u tekstu: Opći uvjeti) razvidno je da su pod točkom 16. navedeni slučajevi u kojima može doći do raskida ugovora. Tako je u točki 16.1. a) alineja 3 navedeno da do raskida može doći ako je protiv korisnika leasinga pokrenut stečajni postupak. U tom slučaju dan raskida smatra se dan odašiljanja obavijesti o raskidu ugovora korisniku leasinga preporučenom pismenom pošiljkom na njegovu posljednju davatelju leasinga poznatu adresu (točka 16.2. alineja 1). Nakon raskida ugovora, u slučajevima pod 16.1. a) davatelj leasinga je ovlašten obračunati jednokratni trošak uslijed raskida ugovora, prema važećem cjeniku davatelja leasinga u trenutku raskida ugovora te: a) zahtijevati povrat predmeta leasinga, odnosno oduzeti predmet leasinga, ili b) učiniti dospjelim sva buduća potraživanja te zahtijevati plaćanje istih, kao i do tada nepodmirenih dospjelih potraživanja (dospjeli nenaplaćeni obroci te ostali troškovi). Po naplati cjelokupnih preostalih nepodmirenih tražbina iz ugovora korisnik leasinga će postati punopravni vlasnik vozila. U točki 17.4. Općih uvjeta navedeno je da ako korisnik leasinga ne vrati predmet leasinga na određeni način, da se smatra da je istog otuđio te je davatelj leasinga ovlašten na trošak i rizik korisnika leasinga sam organizirati povrat predmeta leasinga i nabavku zamjenskih dokumenata i ključeva. Sve troškove koji nastanu zbog vraćanja predmeta lesinga obvezuje se snositi korisnik leasinga. U slučaju oduzimanja predmeta leasinga korisnik leasinga se obvezuje naknaditi davatelju leasinga sve izdatke vezane za oduzimanje predmeta leasinga u visini stvarnih troškova koji su pritom nastali (točka 17.5.). U točki 18.1. regulirano je sastavljanje konačnog obračunskog dopisa tužitelja u slučaju raskida ugovora. Navedeno je da će tim dopisom tužitelj pozvati korisnika leasinga na plaćanje preostalih nepodmirenih tražbina iz ugovora kao i što čini konačni obračunski dopis. Tako je navedeno da konačni obračunski dopis sadrži, odnosno preostale nepodmirene tražbine iz ugovora sastoje se od: a) kalkulacije razlike potraživanja uslijed raskida ugovora utvrđene na način da se preostala knjigovodstvena vrijednost ugovora u trenutku raskida ugovora umanji za plaćeni iznos naknade štete od strane osiguravatelja, ukoliko postoji, te za prodajnu vrijednost predmeta leasinga, ukoliko je korisnik leasinga vratio davatelju leasinga posjed predmeta leasinga. Za iznos utvrđen na taj način davatelj leasinga će korisniku leasinga izdati poseban račun; b) specifikacije dospjelih nepodmirenih potraživanja do dana sastava konačnog obračunskog dopisa i c) eventualnih umanjenja potraživanja davatelja leasinga temeljem uplata korisnika leasinga koje su uslijedile nakon raskida ugovora o leasingu. Točkom 21. Općih uvjeta obuhvaćene su odredbe koje se odnose na solidarne jamce. Tako je navedeno da jamci solidarno odgovaraju davatelju leasinga za sve obveze korisnika leasinga iz ugovora, te je davatelj leasinga ovlašten u slučaju dospjelosti bilo koje obveze iz ugovora, zahtijevati ispunjenje ili provesti ovrhu na cjelokupnoj imovini, bilo od korisnika leasinga bilo od solidarnog jamca. Solidarni jamac se obvezuje u slučaju neispunjenja obveze iz ugovora izvršiti sva plaćanja davatelju leasinga ili osobi koju on odredi (točka 21.1.). Točkom 22. regulirani su ostali troškovi koje se obvezuje podmiriti korisnik leasinga, a koji se odnose na npr. troškove vještačenja vrijednosti vozila u slučaju raskida ugovora i druge troškove (pristojbe, poreze, davanja i druge troškove).

21. Čitanjem ugovora o jamstvu utvrđeno je da se istim tuženik obvezao tužitelju kao jamac za obveze korisnika leasinga KONIKOM d.o.o. temeljem ugovora o financijskom leasingu. Utvrđeno je i da tuženik predaje tužitelju bjanko mjenicu.

22. Čitanjem mjenice serije A 06544777 s naznakom ''bez protesta'' utvrđeno je da je ista izdana u Zagrebu, 10. prosinca 2008 te je istu kao trasant potpisao tuženik, koji je mjenicu potpisao i kao akceptant jer se njegovo ime i potpis nalaze ispod teksta ''Prihvaćamo'' čime se kao trasat obvezao o dospjelosti isplatiti u mjenici naznačeni iznos novca. Kao datum dospijeća mjenične obveze naveden je 25. siječnja 2016., iznos mjenične obveze iskazan je u iznosu od 54.792,11 kn. Uz mjenicu je priložena izjava tužitelja u kojoj navodi da predmetna mjenica nije mogla biti odaslana na naplatu sukladno odredbama Zakona o mjenici jer nemaju saznanja o broju računa ovršenika- tuženika.

23. Predmetna mjenica sadrži sve propisane elemente sukladno odredbi čl. 1. Zakona o mjenici (''Narodne novine'', broj 74/1994. i 92/2010., dalj u tekstu: ZM).

24. Iz navedene mjenice razvidno je da je tuženik u istoj naznačen kao trasant te je mjenicu i akceptirao jer se na tim mjestima nalaze njegovi potpisi, što tijekom postupka nije sporio.

25. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik navedenu bjanko mjenicu izdao radi osiguranja tražbine iz osnovnog ugovora o financijskom leasingu. Tijekom postupka sudu nije predočen poseban sporazum o popunjavanju mjenične isprave. U slučaju kada nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice dužan je mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima iz osnovnog posla.

26. Naime, prema odredbi čl. 16. ZM prigovor da bjanko mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim poslom može se uspješno isticati vjerovniku iz osnovnog posla ako istu tu mjenicu nije ispunio u skladu s osnovnim poslom.

27. Prema točki 16.2. alineja 1 Općih uvjeta dan raskida smatra se dan odašiljanja obavijesti o raskidu ugovora korisniku leasinga preporučenom pisanom pošiljkom na njegovu adresu, a to je u konkretnom slučaju bilo 22. listopada 2012. Stoga je, u skladu s odredbama osnovnog ugovora i pripadajućih Općih uvjeta, potraživanje tužitelja iz ugovora o financijskom leasingu dospjelo 22. listopada 2012. kada je došlo do raskida ugovora zbog otvaranja stečajnog postupka nad korisnikom leasinga KONIKOM d.o.o.

28. Stoga je naznaka datuma dospjelosti tražbine na mjenici-25. siječnja 2016. koji datum je sam odredio tužitelj po svojoj volji ništetna. Naime, takva je naznaka u suprotnosti s odredbama ZM koji govori o dospjelosti mjenično pravne obveze i zastari mjenično pravnih zahtjeva. Tako odredba čl. 32. st. 2. ZM, koja je prisilnopravne naravi, određuje da su ništave mjenie u kojima je dospjelost drugačije naznačena od slučajeva koji su navedeni u stavku 1. tog članka-po viđenju, na određeno vrijeme po viđenju, na određeno vrijeme od dana izdanja i na određeni dan. Omogućavanjem imatelju mjenice da dan dospjelosti odredi kada hoće izbjegla bi se i primjena odredbe čl. 78. ZM o zastarijevanju mjenično pravnih zahtjeva.

29. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZM mjenično pravni zahtjev imatelja mjenice protiv trasanta, u konkretnom slučaju tuženika, zastarijevaju za godinu dana od dospjelosti s obzirom na to da se na predmetnoj mjenici nalazi odredba ''bez protesta''.

30. Prema odredbi čl. 78. st. 1. ZM svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta, a što je u konkretnom slučaju tuženik jer je mjenicu i akceptirao, zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti.

31. Upravo zastarni rokovi u kojima zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi daju pravnu sigurnost mjenično pravnom dužniku da se od njega neće moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjev nakon proteka određenog zastarnog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtjeva, odnosno da će se takvim zahtjevima moći protiviti isticanjem prigovora zastare mjenično pravnog zahtjeva.

32. U konkretnom slučaju, zastarni rok od jedne godine za potraživanja imatelja mjenice-tužitelja, prema trasantu-tuženiku, odnosno zastarni rok od tri godine za potraživanje imatelja mjenice-tužitelja, prema akceptantu-tuženiku, u slučaju bjanko vlastite mjenice u kojoj nije označen datum dospjelosti i koja sadrži odredbu ''bez protesta'' počinju teći od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog posla, a to je u konkretnom slučaju 22. listopada 2012. kada je ugovor raskinut. Naznaka datuma dospjelosti na mjenici-25. siječnja 2016. je ništetna jer je suprotna dospjelosti obveze iz osnovnog posla. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u brojnim odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev- 760/04 od 16. siječnja 2008., Rev-x-329/11 od 30. studenoga 2011., Rev-533/15 od 16. listopada 2018., Rev-3091/15 od 12. ožujka 2019., Rev-3097/18 od 11. rujna 2019., Rev- 1843/2019-2 od 16. veljače 2021. te predstavlja ustaljenu sudsku praksu.

33. Kako je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu, sada tužba podnesen 24. veljače 2016., podnesen izvan roka od godine dana odnosno tri godine od dospijeća predmetne tražbine, to je došlo do zastare mjenično pravnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku kao trasantu i akceptantu pa je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut te je odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci stavak I.

34. Međutim, kada bi se prihvatila tvrdnja tužitelja da je tražbina iz osnovnog ugovora dospjela na dan izrade završnog obračuna koji je bio 27. studenoga 2013., u tom slučaju bi došlo do zastare mjenično pravnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku kao trasantu, međutim ne bi došlo do zastare mjenično pravnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku kao akceptantu jer u tom slučaju nije protekao rok od 3 godine od dospijeća tražbine do podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno tužbe.

35. Kako je među strankama sporna visina potraživanja tužitelja, to je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

36. U nalazu i mišljenju od 22. veljače 2021. vještak je naveo da je na dan završnog obračuna-27. studenoga 2013. postojala preplata (više plaćeni iznos) primatelja leasinga u iznosu od 13.558,26 kn u koji obračun nisu uvršteni troškovi opomena u iznosu od 2.325,00 kn.

37. O prigovorima tužitelja vještak se pisano očitovao u dopuni od 13. svibnja 2022. u kojoj je u cijelosti ostao kod izračuna i utvrđenja danih u osnovnom nalazu. Naveo je da je nebitno što visina akontacije odgovara visini PDV-a iz ukupne vrijednosti predmeta leasinga. U izračunu nije naveo da bi akontacija bila vraćena, već se ona samo u početku pridodaje ostatku glavnice zbog pravilnog izračuna PDV-a u storno računu, a potom se oduzima. Također, navodi da se rukovodeći knjigovodstvenom dokumentacijom tužitelja (konto karticom i rasporedom plaćanja), nije niti uvećao niti umanjio iznos potraživanja davatelj leasinga u visini PDV-a iz storno računa.

38. Prilikom usmenog očitovanja 6. lipnja 2022. vještak je pojasnio da je možda došlo do terminološke zabune u dijelu u kojem navodi na stranici 5 nalaza da je na dan raskida ugovora visina nedospjele glavnice iznosila 13.928,46 eura bruto i to u smislu da u navedenom iznosu nije uključen porez na dodanu vrijednost pa bi se za terminološko izjednačavanje s tužiteljem zapravo radilo o neto iznosu, dakle iznosu bez PDV-a. Pojasnio je da je glavnicu iskazao prema otplatnom planu koji je dao u Tabeli 1 prema ugovorenim uvjetima i u skladu sa svim promjenama kamatnih stopa. U odnosu na uplaćeni iznos učešća koji u naravi predstavlja PDV na nabavnu vrijednost predmeta leasinga, njega je naprije pribrojio ranije rečenom neto ostatku glavnice, a kasnije u izračunu se taj cijeli iznos učešća ponovno odbija, pa se dakle, zapravo radi o neutralnoj stavci u danom izračunu, koja ne utječe na iznos obračuna jer se prvo pribroji, a zatim oduzme. Pojasnio je i da ako sud utvrdi kako račun za storno nije ovjerio korisnik leasinga, tada po poreznim propisima tužitelj nema pravo odbiti taj PDV pa isti postaje trošak tužitelja koji dodatno uvećava obvezu po ugovoru. Radi se o iznosu od 23.176,92 kn, prema obračunu tužitelja, pa kada bi se isti pribrojio konačnom stanju koje je iskazao u pisanom nalazu i mišljenju u iznosu od -13.558,26 kn, tada bi preostalo dugovanje po predmetnom ugovoru iznosilo 9.618,66 kn, u koji iznos nisu uključeni troškovi opomena od ukupno 2.325,00 kn. U obzir je uzeo cjelokupni ostvareni prodajni iznos od neto 131.631,61 kn, imajući u vidu kako se taj ostvaren iznos odnosi upravo na predmet leasinga i na predmetni ugovor i takve iznose uvijek uzima u cijelosti u izračun podmirenja dospjelih obveza. S obzirom na očitovanje tužitelja kako, prema svom obračunu, iznos od 3.341,37 EUR nije uzet u obzir za umanjenje dospjelih obveza po predmetnom ugovoru, navodi kako primjenom tečaja od 7,615 kn za 1 EUR, koji tečaj je tužitelj primijenio prilikom konačnog obračuna, radi se o iznosu od 25.444,53 kn, pa ako bi sud utvrdio da navedeni iznos ne treba uzeti u obzir, tada bi preostalo dugovanje po predmetnom ugovoru iznosi 35.063,19 kn.

39. Tužitelj je i nadalje prigovarao nalazu i mišljenju vještaka pa se vještak ponovno pisano očitovao dopunom od 20. veljače 2024. u kojoj je naveo da je mišljenja, u skladu s utvrđenjima iz dopunskog nalaza, vještak je mišljenja da je visina preplate primatelja leasinga na dan izrade završnog obračuna (27. studenog 2013.) uzimajući u obzir dokumentaciju u spisu, kao i odredbe čl. 16., 17., 18. i 22. Općih uvjeta Ugovora o financijskom leasingu broj 07/07 koji Opći uvjeti su sastavni dio predmetnog ugovora o financijskom leasingu broj 21512/08, iznosila -7.221,52 kn, odnosno -958,46 EUR (konvertirani iznos). U sastav duga nisu uvršteni troškovi opomena u ukupnom iznosu od 2.325,00 kn, iako su isti iskazani u stupcu 'i' Tabele 2a dopunskog nalaza, te će o istima, svoj konačni stav donijeti sud.

40. Nakon ove druge pisane dopune vještak je još jednom usmeno saslušan na ročištu 29. siječnja 2026. te je isti usmeno obrazložio sve navode iz ranijih pisanih nalaza i dopuna. Naveo je da je u izračunu iz dopunskog nalaza i mišljenja od 16. veljače 2024. iznos dugovanja po predmetnom ugovoru o leasingu na dan 27. studenoga 2013., prije uračunavanja stavki završnog obračuna i akontacije iznosi ukupno 54.636,89 kn (tablica 2a iz dopunskog nalaza i mišljenja, treći redak odozdo, zbroj iznosa u stupcima h, l i p), što je za 155,18 kn manje od potraživanja kakvo ga tužitelj na taj dan iskazuje, primjerice u svom podnesku od 27. lipnja 2022. u tabeli na stranici 2. tog podneska, pa se dakle radi o neznatnim razlikama prema njegovom i izračunu tužitelja na taj dan. Značajne razlike u izračunu tužitelja u odnosu na njegov izračun proizlaze iz završnog obračuna i uračunavanja akontacije, pri čemu tužitelj uračunava isključivo 25.444,53 kn ostvarenog viška od daljnje prodaje predmeta leasinga, čime dolazi do preostalog duga od 29.347,54 kn, dok vještak u svojim izračunima uključuje odštetu na način kako ju je izračunao i detaljno obrazložio u iznosu od 33.332,14 kn te akontaciju u iznosu od 95.190,55 kn, a koji iznos je izračunat kao protuvrijednost od 12.500,00 eura akontacije po tečaju na dan izrade završnog obračuna, na koji način je došao do preplate od 7.221,52 kn kako je iskazano u dopunskom pisanom nalazu od 16. veljače 2024. S obzirom da je u međuvremenu ostalo sporno je li ili ne po storno računu ispostavljenom kod otkaza ugovora o leasingu PDV na tom računu korisnik leasinga ovjerio kao svoju obvezu plaćanja u državni proračun, u kojem slučaju bi ga tužitelj imao pravo odbiti, ako sud utvrdi da korisnik leasinga nije ovjerio taj račun, tada iznos PDV od 23.176,95 kn predstavlja trošak tužitelja i kada se isti uračuna u rezultat dopunskog pisanog nalaza i mišljenja kako ga je naveo dolazi se do dugovanja s danom 27. studenoga 2013. od 15.955,43 kn (2.117,65 eura). Dodatno, ako sud utvrdi da bi se uplaćena akontacija trebala računati prema kunskom iznosu kakav je bio u vrijeme sklapanja ugovora odnosno korištenja leasinga a ne kako je on računao u protuvrijednosti od 12.500,00 eura prema tečaju na dan 27. studenoga 2013., tada bi umjesto akontacije koju je koristio kao protuvrijednost navedenog iznosa eura dakle iznos od 95.190,55 kn trebalo u izračun uključiti akontaciju u iznosu od 89.577,87 kn, koja korekcija u odnosu na navedeno u prethodnom pasusu dodatno povećava preostali dug s danom 27. studenoga 2013. te isti u tom slučaju iznosi 21.568,11 kn (2.862,58 eura). Ova korekcija je izvršena s ovim iznosom u odnosu na prethodnu gdje je naveo da je dug 15.955,43 kn (2.117,65 eura). U odnosu na storno PDV-a naveo je da je to detaljno objasnio u očitovanju od 9. svibnja 2022. Ostao je kod dopune nalaza iz veljače 2024. godine. U izračunima je iznio različite varijante, a koju će sud uzeti u obzir ovisi o pojedinim pravnim pitanjima i shvaćanjima koje će sud zauzeti. Troškovi opomena su izračunati u ukupnom iznosu od 2.325,00 kn te ako će ih sud smatrati osnovanim, iste će pribrojiti nekoj od verzija ranije iznijetih i izračunati.

41. Nakon usmenog očitovanja tuženik je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka iz veljače 2024. odnosno nema primjedbi na varijantu vještaka u kojoj je iskaza preplata u korist tuženika, dok se protivi iznesenim varijantama u kojima je prikazan dug tuženika.

42. Nalaz i mišljenje vještaka kao i njegove pisane dopune u cijelosti su prihvaćene jer su sačinjene stručno, sukladno dokumentaciju u spisu te zadacima suda. Usmenim očitovanjem vještak je jasno, argumentirano i iscrpno pojasnio sve navode iz pisanog nalaza i dopuna, odgovorio na sva pitanja stranaka te izračunao sve varijante ovisno o zauzimanju pravnog shvaćanja suda oko spornih pitanja (u kojem iznosu se obračunava akontacija, je li ovjeren storno ili ne).

43. Nakon usmenog očitovanja vještaka od 29. siječnja 20206. tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 2.862,58 eura, a to je ona varijanta u kojoj bi se akontacija trebala računati prema kunskom iznosu kakav je bio u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno korištenja leasinga koja bi tako iznosila 89.577,87 kn te u varijanti da korisnik leasinga nije ovjerio storno račun pa bi u tom slučaju, prema izračunu vješataka, preostali dug iznosio upravo iznos od 2.862,58 eura, kako je to tužitelj konačno specificirao.

44. Kada bi se prihvatila tvrdnja tuženika da je obveza dospjela na dan završnog obračuna 27. studenoga 2013., zbog čega ista ne bi bila u zastari, potraživanje tužitelja u zatraženom iznosu bilo bi osnovano. Naime, prema stavu ovog suda, tužitelj je ispravno obračunao akontaciju u iznosu kakav je bio u vrijeme sklapanja ugovora u iznosu od 89.577,87 kn. U odnosu na sporno pitanje je li korisnik ovjerio storno račun, navodi se da je iz dopisa od 1. veljače 2013. (list 97 spisa) vidljivo da korisnik leasinga navodi tužitelju da nije zainteresiran za stjecanje vlasništva nad vozilom niti može prihvatiti storno računa broj 2008-105251 od 10. prosinca 2008. pa sud prihvaća navod tužitelja da korisnik leasinga nije ovjerio storno računa. U tom slučaju iznos PDV od 23.176,95 kn predstavlja trošak tužitelja pa uz izračun akontacije u iznosu od 89.577,87 kn, preostali dug s danom 27. studenoga 2013. iznosi 2.862,58 eura (21.568,11 kn).

45. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.862,58 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT). Tužitelj nema pravo na naknadu troška jer sa zahtjevom nije uspio.

46. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav prigovora/odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 21.01.2019., 14.05.2019., 19.10.2021., 06.06.2022., 18.09.2024., 29.01.2026. i 27.02.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), zastupanje na ročištu 24.10.2018. (Tbr. 9. toč.2. OT – 50 bodova), zastupanje na ročištima 13.03.2019., i 18.09.2025. (Tbr. 9. toč. 5. OT- 25 bodova svako), sastav podnesaka od 07.11.2018. i 28.03.2019. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova svaki), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 550,00 eura, ukupno 2.750,00 eura sukladno čl. 155. ZPP - a.

47. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu 15. veljače 2022. jer ročište toga dana nije održano. Nije priznat zatraženi trošak pristojbe na prigovor jer tuženik taj trošak nije imao.

48. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu (v.p.s. 2.862,58 eura)

- tuženiku po pun.