Zakon.hr

Poslovni broj: Us I-1171/2025-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić &Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja, nakon javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja ĐM, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/55, URBROJ: 443-02-03-12-25-4 od 16. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/55, URBROJ: 443- 02-03-12-25-4 od 16. travnja 2025., pod točkom 1. je naloženo vlasniku ČM, ovdje tužitelju, da u roku od 15 od dana dostave tog rješenja ukloni dijelove građevine na kojoj je izvedena rekonstrukcija – dogradnja i to: dogradnju nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 14,90 x 3,20 m, natkrivena kosim krovištem visine vijenca cca 2,90, koja je izvedena uz sjeverno i istočno pročelje postojeće građevine, koja je izgrađena na lokaciji Meštrovićevo šetalište 136, Split, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, u zaštićenom području (kulturni krajolik poluotoka Marjan) koji ima svojstvo kulturnog dobra (rješenje Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP/I-612-08/14- 06/0244 od 22. listopada 2014.), bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole.

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 21. svibnja 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti, te ističe četiri sporna pitanja:

- je li predmetna nekretnina u obuhvatu Park šume Marjan, budući da iz obrazloženja, kao i drugog dijela osporenog rješenja, nije vidljivo na koji način i temeljem kojih dokaza je ta sporna činjenica utvrđena;

- radi li se u konkretnom slučaju o objektu koji je izgrađen prije 15. veljače 1968. i prema tome, je li to objekt koji se smatra izgrađenim sukladno građevinskoj dozvoli koji ima uporabnu dozvolu, s obzirom da se radi o građevini koja je građena prije prijelomnog datuma, tj. prije 15. veljače 1968., odnosno je li rekonstrukcija napravljena prije tog datuma ili je rekonstrukcija izvršena nakon 15. veljače 1968., s obzirom na proturječne dokaze u spisu, dok tuženik u tom smislu nije izvodio nikakve dokaze;

- je li predmetni objekt, zajedno sa svim sličnim objektima u predmetnoj zoni, objekt tradicijske gradnje poljskih kućica koje su po tradiciji služile kao gospodarski objekti vezani za tradicijski način obrade poljoprivrednih zemljišta na području splitskog polja koje se nalazi na južnoj strani Marjana;

- primjena materijalnog prava na ovaj pravni odnos te pitanje zastare prava na provedbu inspekcijskog nadzora i donošenja odluke u upravnom postupku kao i pitanje osnove za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka povodom zahtjeva stranke za ozakonjenje.

Ističe kako je tuženik, ne upuštajući se uopće u razmatranje bitnih činjenica, kršeći pritom načelo materijalne istine, donio osporenu odluku i time povrijedio jamstvo prava na pravično odlučivanje, jamstvo mirnog uživanja vlasništva, jamstvo prava na dom i jamstvo jednakosti svih pred zakonom, na koji način osporenim upravnim aktom je počinjena povreda ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Konvencijom i Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje se poziva na navode iz obrazloženja osporenog rješenja, te ističe kako tuženik u upravnom postupku nije utvrdio ključnu činjenicu, tj. kada je sporni objekt izgrađen, dok odluku o uklanjanju nije bilo moguće donijeti samo na temelju činjenice što je tužitelj pokrenuo postupak za ozakonjenje i što je nadležno javnopravno tijelo donijelo rješenje kojim se taj zahtjev odbija . Mišljenja je kako je tuženik morao od Državnog arhiva i nadležnog katastra zatražiti ortofotogrametrijske snimke i druge dokaze radi provjere kada je sporni objekt građen i radi provjere je li vidljiv na tim snimkama, a po potrebi provesti i vještačenje na okolnosti oblika i položaja izgrađenog objekta te površine izgrađenog objekta prije 15. veljače 1968., tim više što je u postupku ozakonjenja nespornom utvrđena činjenica da je objekt na terenu u ovoj formi i obliku vidljiv iz snimke aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. Pri tome navodi da ako je točno da je objekt sagrađen prije 21. lipnja 2011., a što tuženik prihvaća kao činjenicu, kako vlasnik, kao i njegov pravni prednik, nisu mogli izvršiti povredu članka 106. stavci 1. i 2. Zakona o gradnji koji je donesen 2013. Navedena činjenica kako je dostatan razlog za zaključak da je sporni upravni akt nezakonit, pa osporeno rješenje treba poništiti i predmet vratiti tuženiku radi utvrđivanja ključne činjenice. Nadalje ističe kako je uklanjanje naloženo za građevinu na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], dok se u tuženik u obrazloženju rješenja poziva na postupak ozakonjenja na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pa u tom dijelu postoji nedostatak obrazloženja jer sadržaj obrazloženja ne opravdava izreku odluke zbog proturječnosti, a što kako predstavlja bitnu povredu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP). Tužitelj dalje ističe kako postupak ozakonjenja još uvijek nije pravomoćno okončan, što kako znači da se u postupku ozakonjenja raspravlja prethodno pitanje za razrješenje ovog pravnog odnosa, pa je tuženik trebao prekinuti upravni (inspekcijski) postupak do pravomoćnog okončanja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Tužitelj dalje ističe kako mu rješenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine Klasa: UP/I-612-08/14-06/0244 od 22. listopada 2014., na koje se tuženik poziva u obrazloženju osporenog rješenja nije nikada uručeno, a što predstavlja apsolutno bitnu povredu odredbi postupka. Problematizira granicu Park šume Marjan, te ističe kako je pitanje utvrđenja granica zaštite sa Zakonom o šumama i Zakonom o zaštiti prirode pravno relevantno pitanje i za predmetni postupak, jer ga je kao prethodno pitanje trebalo raspraviti. Također, ističe kako osporeno rješenje tuženika nije moguće ispitati i iz razloga što ne sadrži obrazloženje o tome kako Generalni urbanistički plan uređenja Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14 – pročišćeni tekst, dalje GUP Grada Splita) i Prostorni plan uređenja Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 31/05, 38/20 i 46/20 – pročišćeni tekst, dalje PPU Grada Splita) definiraju status spornih nekretnina, odnosno preciznije je li na ovaj pravni odnos primijenjen pozitivni GUP Grada Splita ili se primjenjuje GUP Grada Splita koji je bio na snazi u vrijeme građenja, kako bi se moglo provjeriti primjenjuje li tuženik retroaktivno podzakonski propis, kao što to čini s Zakonom o gradnji. Napominje da ukoliko je objekt izgrađen prije usvajanja GUP, odnosno PPU-a Grada Splita, dakle, prije 2006., a ovdje kako postoje dokazi da je izgrađen i prije 15. veljače 1968., osporeno rješenje se temelji na propisu koji nije bio na snazi u vrijeme kada je konkretni pravni odnos nastao, odnosno kada je objekt izgrađen. Tužitelj dalje navodi kako je Udruga vlasnici zemljišta na Marjanu pred Ustavim sudom RH, temeljem odredbe članka 105. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, podnijela prijedlog radi provođenja nadzora nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa, koji postupak kako je bitan za zakonitu odluku u ovom predmetu s obzirom da je nesporno da granice park šume Marjan nisu usklađene s pozitivnim propisima, pa se ne može ni odluka u postupcima pojedinačne zaštite temeljiti na neustavnim i nezakonitim podzakonskim aktima. Nadalje, ističe kako je za obiteljsku kuću anagrafske oznake Meštrovićevo šetalište 136, Split, nadležno javnopravno tijelo izdalo potvrdu o kućnom broju te je tužitelja i članove obitelji nadležno tijelo evidentiralo na adresi prebivališta u ovom objektu, a tužitelj već desetljećima, zajedno sa svojom obitelji, koristi ovu nekretninu kao svoj jedini dom. Zaključno, tužitelj se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH, a vezano za tumačenje propisa, te pretjerani formalizam, te se poziva na pravo na dom. Mišljenja je kako je u predmetnoj upravnoj stvari trebao provesti test razmjernosti i ispitati je li striktno i pretjerano formalistički tumačenje prava pretežiti interes u odnosu na pojedinačni interes prava na dom kao temeljnog ljudskog prava, osobito obzirom na to da na području južnih padina Marjana, kao tradicijski objek ti, postoje poljske kućice koje služe za stanovanje i za obradu poljoprivrednih površina, koje je po prirodi stvari, potrebno legalizirati. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. U pogledu prigovora tužitelja glede vremena izvođenja rekonstrukcije, ističe kao je uvidom u uvjerenje Državne geodetske uprave od 17. travnja 2013. utvrđeno kako je građevina evidentirana na katastarskom planu samo na k. č. [katastarska čestica] (zk oznake 7399/139, nije usklađeno), a tlocrtna površina kako je izračunata grafički s katastarskog plana i iznosi 24 m2. Inspekcijskim očevidom kako je utvrđeno da je na navedenoj lokaciji postojeća stambene zgrada max. tl. dimenzija 6,80x3,90 m na kojoj je izvedena rekonstrukcija. Zaključno, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o stambenoj građevini, a ne o gospodarskom objektu – poljskoj kućici.

4. U sporu je održana rasprava 27. ožujka 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja je istaknuo kako je ovaj sud usvajao prijedloge za prekid spora do okončanja postupka pokrenutog u objektivnom upravnom sporu pred Visokim upravni sudom Republike Hrvatske radi ispitivanja zakonitosti pojedinih odredbi GUP-a Grada Splita, kao i radi donošenja odluka vezanih za ozakonjene objekata u sitoj zoni, pri čemu je u spis priložio odluke ovog suda kojima je prekinut spor do ocjene zakonitosti pojedinih odredbi GUP-a Grada Splita. Ujedno je istaknuo kako granica zaštite Park šume Marjan, kao temeljni razlog isključenja za ozakonjenje, nije usklađena za Zakonom o zaštiti prirode, pa je osporeno rješenje doneseno u primjeni neustavnih i nezakonitih propisa.

5. Prema odredbi članka 104. stavak 1. ZUS-a kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drukčije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju.

6. Prema odredbi članka 105. stavak 1. ZUS-a sud će rješenjem prekinuti spor: 1. do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu, 2. kad tužitelj umre ili prestane postojati, a spor se s obzirom na narav upravne stvari može nastaviti, 3. kad je to propisano zakonom. Prema stavku 2. navedene zakonske odredbe sud rješenjem može prekinuti spor: 1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom kao i kad sud odluči podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije, 2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

7. U konkretnom slučaju radi se o inspekcijskom postupku u kojem se utvrđuje legalnost izgrađenih građevina, odnosno jesu li građevine izgrađene u skladu s propisima, posebno s pravomoćnom i izvršnom građevinskom dozvolom , dok okolnost jesu li iste izgrađene izvan granica građevinskog područja ili na nekom drugom posebno zaštićenom području, nije relevantna za utvrđenje radi li se o zakonitoj ili nezakonitoj gradnji. Stoga, niti ocjena zakonitosti odredbi GUP-a Grada Splita koje se odnose na Park šumu Marjan nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari, pa se ne radi o situaciji iz članka 105. stavak 2. točka 2. ZUS-a. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 27. ožujka 2026. odbio prijedlog tužitelja za prekidom spora.

8. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe te zastupanja na raspravi od 27. ožujka 2026., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Nadalje, sud je od Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju Grada Splita pribavio spis pribavio i spis legalizacije KLASA: UP/361-03/13- 04/3698, koji je i pregledan na raspravi pred ovim sudom od 27. ožujka 2026.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

12. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je na lokaciji u Splitu, unutar zone obuhvata Park šume Marjan, Meštrovićevo šetalište, dana 12. prosinca 2024., uz sudjelovanje tužitelja, na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] obavljen inspekcijski očevid u svrhu kontrole zakonitosti izgrađene građevine, o čemu u spisu prileži zapisnik KLASA: 362-01/24-01/443, URBROJ: 443-02-03-12-24-1. Očevidom kako je utvrđeno da je na predmetnoj lokaciji izgrađena prizemna stambena građevina nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 14,90x7,10 m, natkrivena kosim dvovodnim krovištem visine vijenca cca 2,90 m i visine sljemena cca 3,80 m. Uvidom u dokumentaciju kako je utvrđeno da je rješenjem Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju KLASA: UP/I-361-03/13-04/3698, URBROJ: 2181-1-10-3/25-136 od 16. svibnja 2023. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene građevine na k.č.z. 5313 i 5314, sve K. O. [katastarska općina]. Ujedno, na zapisnik se utvrđuje kako je vlasnik dao na uvid slijedeću dokumentaciju:

- uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split KLASA: 935- 08/13-02/1336, URBROJ: 541-26-1-5-13-2 od 17. travnja 2013. da je građevina evidentirana samo na katastarskom planu K. O. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] (zk oznake čest. zem. [katastarska čestica] - nije usklađeno) prije 15. veljače 1968. Tlocrtna površina građevine kako je izračunata grafički s katastarskog plana i iznosi 24 m2 (preslik bez grafičkih priloga);

- iskaz površina i obračunske veličine zgrade, broj projekta: T.D. 151/2013, izradila ovlašteni inženjer VM, dipl.ing.građ., ovl. G 3049 iz TRIPODIJ d.o.o. Split (preslik);

te se utvrđuje kako iz navedene dokumentacije nije moguće utvrditi koji dio predmetne građevine je izgrađen prije 15. veljače 1968. Zaključno se utvrđuje kako je u trenutku očevida građevina završena i privedena namjeni. Sastavni dio zapisnika su fotografije te skica građevine.

13. Iz spisa predmeta tuženika nadalje proizlazi kako je tijekom inspekcijskog postupka saslušan tužitelj, o čemu u spisu prileži zapisnik KLASA: UP/I-362-02/25- 02/55, URBROJ: 443-02-03-12-25-2 od 29. siječnja 2025. Iz izjave tužitelja proizlazi kako je jugozapadni dio građevine, koji je tlocrtnih dimenzija cca 3,90x6,80 m kupio otac tužitelja (vlasnika) 1961., koji da je potom i dogradio dijelove građevine uz sjeverni i južni dio postojeće građevine tijekom 1969. i 1970. Tužitelj je dalje iskazao kako on u predmetnoj građevini živi od 2013. te ista predstavlja jedinu stambenu nekretninu koju posjeduje. Ujedno tužitelj je na zapisnik priložio pisanu izjavu od 28. siječnja 2025., kao i pisanu izjavu KM od 28. siječnja 2025., a vezano za vrijeme predmetne dogradnje (od 1963. do 1967.), te uvjerenje o prebivalištu za tužitelja i njegovu suprugu, a iz kojih proizlazi kako im je prebivalište na adresi [adresa] od 27. veljače 2013.

14. Pregledom spisa legalizacije KLASA: UP/I-361-03/13-04/3698 utvrđeno je kako taj postupak vođen po zahtjevu tužitelja radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te je rješenjem KLASA: UP/I-361-03/13-04/3698, URBROJ: 2181-1-10-3/25-136 od 16. svibnja 2023., koje je prema potvrdi pravomoćnosti postalo pravomoćno 16. lipnja 2023., odbijen zahtjev tužitelja, uz obrazloženje u bitnom kako se predmeta građevina ne može ozakoniti jer se nalazi na izvan građevinskog područja i unutar područja Park šume Marjan, slijedom čega je ispunjen eliminacijski kriterij iz članka 6. stavak 1. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Spisu legalizacije prileži slijedeća dokumentacija:

- Iskaz površina i obračunske veličine zgrade, izrađen od Tripodij d.o.o. Split, u kojem se navodi kako je tužitelj upozoren na odredbe članka 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Nadalje se navodi kako zgrada evidentirana prije 15. veljače 1968. ima površinu od 24,00 m2, dok je ukupna površina građevine 78,62 m2:

- Zapisnik s očevida od 24. siječnja 2023. kojeg su sastavni dio fotografije premetne građevine, anagrafske oznake Meštrovićevo šetalište 136;

- uvjerenje Državne geodetske uprave, područnog ureda za katastar Split KLASA: 935-08/13-02/1336, URBROJ: 541-26-1-5-13-2 od 17. travnja 2013. iz kojeg proizlazi kako je tlocrtna površina građevine koja je evidentirana samo na katarskom planu K. O. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] (zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] - nije usklađeno) prije 15. veljače 1968. izračunata grafički s katastarskog plana i iznosi 24 m2;

- urbanistička identifikacija iz koje proizlazi kako se nedvojbeno proizlazi kako se predmeta građevina nalazi unutar Park šume Marjan, unutar zaštićenog kulturnog dobra – Kulturni krajolik poluotoka Marjana, registarski broj [registarska oznaka]. Navedeno je utvrdio i sud pregledom Geoportala kulturnih dobra Republike Hrvatske (https://geoportal.kulturnadobra.hr), dok činjenica da se radi o posebnom pravnom režimu kulturnom dobru proizlazi iz podataka o katastarskoj čestici [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a što je sud utvrdio pregledom e-katastra; te

- fotodokumentacija.

15. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24) propisano je kako se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

16. Odredbom članka 106. stavci 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23) propisano je kako se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom; da rješenje na temelju tog odjeljka donosi građevinski inspektor; da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

17. Prema odredbi članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 4. usklađivanje građenja, 5. uklanjanje građevine, 6. zabranu uklanjanja građevine i 7. obustavu građenja.

18. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kako u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora odnosno vlasnika da će se: 1. izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, 2. izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, 3. bez donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. ovoga Zakona, ako takvih bude.

19. Odredbom članka 115. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, te da se rješenje izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. tog Zakona.

20. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, kao i utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg nesporno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji – dogradnji postojeće građevine bez prethodno ishođene građevinske dozvole, kao i da je tužitelj vlasnik predmetne građevine, te kao takav odgovara za pravno stanje građevine, pravilna je ocjena građevinskog inspektora kako je takvim postupanjem tužitelj počinio povredu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji , dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

21. Naime, navodi tužitelja kako rješenje KLASA: UP/I-361-03/13-04/3698, URBROJ: 2181-1-10-3/25-136 od 16. svibnja 2023. nije pravomoćno nemaju uporište u spisu legalizacije, iz kojeg nesporno proizlazi kako je to rješenje postalo pravomoćno s danom 16. lipnja 2023., a inspekcijski pregled je obavljen 12. prosinca 2024.

22. Vezano za navode tužitelja kako u konkretnom slučaju tuženik nije izvodio dokaze na okolnost vremena gradnje predmetnih građevina, odnosno radi li se u konkretnom slučaju o gradnji prije 15. veljače 1968., za istaći je kako iz priloženog uvjerenja Državne geodetske uprave od 17. travnja 2013. nesporno proizlazi kako tlocrtna površina evidentirane građevine do 15. veljače 1968. i to na k. č. [katastarska čestica] iznosi 24 m2, koja površina postojećeg objekta je navedena i u Iskazu površina i obračunske veličine zgrade, pa dostavljene izjave kako tužitelja, tako i svjedoka KM nisu relevantne. Također, tužitelj tijekom inspekcijskog postupka nije dostavio nikakav akt za građenje na predmetnoj lokaciji. Pri tome je tužitelju ukazati kako je odredbom članka 47. GUP-a Grada Splita, između ostalog, propisano kako se izgrađene građevine nakon 1968. godine i bez građevne dozvole, kao i sva odstupanja od građevne dozvole ili naknadne nelegalne dogradnje i nadogradnje moraju uklanjati.

23. U pogledu prigovora tužitelja kako su katastarske oznake nekretnina na kojima je izgrađena predmetna građevina navedene različitim oznakama u rješenju kojim je odbijen zahtjev za ozakonjenje, te u osporenom rješenju, za istaći je kako navedeno nije od utjecaja na zakonitost rješenja, budući da prema fotografijama iz spisa legalizacije, te fotografija iz inspekcijskog postupka je nesporno kako se radi o istoj građevini, anagrafske oznake [adresa]. Također, pregledom katastarskih podataka za navedene čestice razvidno je kako su nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju provedeni geodetski elaborati, a iz oznaka katastarskih čestice je nedvojbeno kako su iste nastale od prvotnih 5313 i 5314, K. O. [katastarska općina].

24. Zaključno, a u pogledu pozivanja tužitelja kako bi mu uklanjanjem predmetne dogradnje bilo povrijeđeno pravo na dom, za istaći je kako se ne može s uspjehom pozivati na zaštitu svog prava na dom osoba koja živi u nezakonito dograđenoj zgradi u posebno zaštićenom području jer je ta osoba svjesno uspostavila svoj dom u objektu koji je dograđen protivno zakonu, a koja činjenica nije bila nepoznata niti dvojbena s obzirom na to da se za navedenu građevinu vodio postupak za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Stoga u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda prevladava javni interes zaštite prostora u odnosu na privatan interes osobe koja stanuje u takvom nezakonito dograđenom objektu.

25. Slijedom sveg navedenog, ocjena je suda da osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

26. Stoga je sud, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 24. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. ČM iz [adresa], putem odvjetnika u Odvjetničkom društvu Jeličić &Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa]. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6

3. u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte