REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1315/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Slavonski Brod, Kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 27400987949, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za financije i računovodstvo, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, radi poreza na kuće za odmor, 24. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za financije i proračun KLASA: UP/II-410-03/24-01/01, URBROJ: 2178-07-01/08-24-2 od 30. listopada 2024.
II. Poništava se rješenje Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za financije i računovodstvo KLASA: UP/I-410-15/24-01/192, URBROJ: 2178/01-08-24-1 od 22. srpnja 2024.
III. Predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu koje je dužno u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke ove presude, odbijena je žalba tužiteljice na porezno rješenje Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za financije i računovodstvo KLASA: UP/I-410-15/24-01/192, URBROJ: 2178/01-08-24-1 od 22. srpnja 2024. kojim je poreznoj obveznici (tužiteljici) utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor u 2024. godini u iznosu od 73,15 eura.
2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika u cijelosti. Smatra kako tuženik pogrešno utvrđuje da porezni obveznik u svojoj žalbi ne navodi razloge propisane člankom 27. Zakona o lokalnim porezima (''Narodne novine'', broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.). Ističe da je u svojoj žalbi od 14. kolovoza 2024. navela kako je kuća stara i trošna te bez vode i kanalizacije. Također, ističe i kako se tuženik nije očitovao na žalbeni navodi da se na žalbe na rješenja jedinica lokalne samouprave ne plaća pristojba. Navodi da je plaćanje pristojbe zahtijevalo prvostupanjsko tijelo u uputi o pravnom lijeku. Predlaže poništiti osporavano rješenje te vratiti predmet na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako žalbeni navodi koje je tužiteljica iznijela u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja nisu od utjecaja na zakonsku obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor. Poziva se na Odluku o porezima Grada Slavonskog Broda (''Narodne novine'' broj: 121/21. i 154/22.) kojom je propisan iznos od 1,33 eura po četvornom metru korisne površine kuće za odmor te navodi kako je taj iznos isti za sve kuće za odmor na cijelom području Grada. Nadalje, ističe da je tužiteljica kao porezna obveznica bila u obvezi dostaviti nadležnoj jedinici lokalne samouprave podatke o objektu i to do 31. ožujka tekuće godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor. Smatra da je porez na kuću za odmor utvrđen u iznosu od 1,33 eura po četvornom metru korisne površine u skladu sa odredbama Zakona o lokalnim porezima i Odlukom o porezima Grada Slavonskog Broda. U odnosu na prigovore tužiteljice glede plaćanja upravne pristojbe na žalbu protiv rješenja ističe kako je Uredbom o Tarifi upravnih pristojbi (''Narodne novine'', broj: 156/22.) u Prilogu I., Tarifa upravnih pristojbi, a. Opće odredbe, Tar. br. 3. propisan iznos pristojbe na žalbu protiv rješenja od 6,64 eura s napomenom da se pristojba po tom tarifnom broju ne plaća pred tijelima državne uprave, upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama s javnim ovlastima u obavljanju povjerenih poslova državne uprave, pa da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo pristojbu tužiteljici. Iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako je tužiteljica u žalbi na prvostupanjsko rješenje samo navela da je predmetni objekt star bez dokaza iz kojih bi bilo vidljivo stvarno stanje starosti ili trošnosti, a niti je priložila dokaz o eventualnim priznatim oštećenjima od prirodnih nepogoda ili ratnih razaranja. Navodi da je predmetna kuća za odmor, kao i sve kuće za odmor na tom području, izgrađena bez priključka vode te je korištena za povremeni boravak. Ističe da je tužiteljica plaćala porez na kuće za odmor prethodnih godina. Nadalje, pojašnjava da se kućom za odmor, u smislu članka 2. Zakona o lokalnim porezima, smatra svaka zgrada ili dio zgrade ili stana koji se koriste povremeno ili sezonski, izuzev gospodarskih zgrada koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora. Poziva se na članak 26. stavak 2. Zakona o lokalnim porezima te navodi da je Odlukom o porezima Grada Slavonskog Broda propisana jedna od nižih stopa. Također, navodi kako je porezni obveznik u obvezi dostaviti nadležnoj jedinici lokalne samouprave podatke o objektu i to do 31. ožujka tekuće godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor. Smatra da je tužiteljici pravilno utvrđen porez na kuće za odmor.
5. Sud je u ovom sporu 10. travnja 2026. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Prema članku 2. stavku 1. točki 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
8. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
9. Člankom 26. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima određeno je da se porez na kuće za odmor plaća od 0,60 do 5,00 eura/m2 korisne površine kuće za odmor, dok je stavkom 2. istog članka određeno da visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
10. Prema članku 5. Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda (''Narodne novine'', broj: 121/21.) određeno je da se porez na kuće za odmor plaća u iznosu od 10,00 kuna po četvornom metru korisne površine kuće za odmor na cijelom području Grada.
10.1. Nadalje, Odlukom o izmjeni Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda (''Narodne novine'', broj: 154/22.) određeno je da se u članku 5. Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda (''Narodne novine'', broj: 121/21. i ''Službeni glasnik Grada Slavonskog Broda'', broj: 16/21.), riječi: ''10,00 kuna'' zamjenjuju riječima ''1,33 eura''.
11. Prema članku 27. stavku 1. Zakona o lokalnim porezima porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti. Stavkom 2. istog članka određeno je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice, dok je stavkom 3. istog članka određeno da se porez na kuće za odmor ne plaća na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina.
12. Prema članku 49. stavku 1. Zakona o lokalnim porezima obveznik poreza na kuće za odmor mora nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kući za odmor koji se odnose na mjesto gdje se nalazi taj objekt te korisnu površinu, kao i podatke o poreznom obvezniku. Stavkom 2. toga članka određeno je da podatke iz stavka 1. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor. Prema stavku 3. porez na kuće za odmor plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.
13. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 22. srpnja 2024. tužiteljici određen porez na kuću za odmor za 2024. godinu u iznosu od 73,15 eura jer je prema službenoj evidenciji Grada Slavonskog Broda tužiteljica vlasnica kuće za odmor površine 55,00 m2 koja se nalazi na području Grada Slavonskog Broda.
14. Iz Kartice analitike Grada [adresa] od 27. lipnja 2025. proizlazi da je tužiteljica ranije podmirivala porez na kuće za odmor.
15. Spisu tuženika ne prileži druga materijalna dokumentacija iz koje bi proizlazilo na temelju kojih podataka je utvrđeno činjenično stanje te tužiteljici određena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor. Također, u spisu tuženika nema podataka o tome gdje se nalazi nekretnina za koju je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor niti na koji način je utvrđena korisna površina objekta, a o kojoj površini izravno ovisi i visina porezne obveze.
16. Naime, tužiteljica u tijeku upravnog postupka, kao i tijekom ovoga spora navodi da je vlasnica nekretnine na adresi [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], međutim, u osporavanom i prvostupanjskom rješenju ne navodi se adresa nekretnine za koju je određena obveza plaćanja poreza, već se navodi kako je prema službenim evidencijama Grad Slavonskog Broda tužiteljica vlasnica kuće za odmor površine od 55 m2 na području Grada Slavonskog Broda.
17. Stoga kako na temelju podataka spisa Sud nije mogao utvrditi radi li se o istoj nekretnini, nije mogao niti otkloniti prigovor tužiteljice da u konkretnom slučaju ne bi trebala snositi obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor jer je kuća stara i trošna.
18. Ujedno, valja reći kako neosnovano zainteresirana osoba u svom odgovoru na žalbu tvrdi da navodi tužiteljice iz žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, a u kojima ističe da je kuća stara i trošna te bez vode i kanalizacije, nisu relevantni niti od utjecaja na zakonsku obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor. To stoga što su trošnost i starost izrijekom člankom 27. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima predviđeni kao razlozi zbog kojih se porez na kuće za odmor ne plaća. Dakle, te navode tužiteljice iznesene u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja trebalo je ispitati u žalbenom postupku.
19. Stoga, kako Sud u konkretnom slučaju nije mogao ocijeniti činjenice utvrđene u upravnom postupku budući da spisu tuženika ne prileži materijalna dokumentacija na temelju koje je doneseno rješenje kojim se tužiteljici utvrđuje porezna obveza , to Sud nije mogao ocijeniti niti zakonitost osporavanog rješenja.
19.1. Pri tome se napominje kako je tuženik uredno pozvan podnijeti odgovor na tužbu rješenjem ovoga Suda poslovni broj Us I-1315/2024-2 od 2. prosinca 2024. i upozoren da se u odgovoru na tužbu treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe, predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode te uz odgovor na tužbu priložiti dokaze kojima raspolaže. Također, tuženiku je, kao i zainteresiranoj osobi, omogućeno izjasniti se o stanju predmeta i na raspravi održanoj kod ovoga Suda 10. travnja 2026., a na koju nisu pristupili premda su na nju uredno pozvani.
20. Slijedom navedenoga, kako na temelju podataka spisa ovoga spora te podataka spisa upravnog postupka Sud nije mogao ocijeniti odlučne činjenice na kojima se temelje osporavana rješenja, Sudu nije preostalo drugo, nego primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporavana rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom ti jelu na ponovno odlučivanje, budući da Sud ne može o istoj stvari sam riješiti, a tuženik nije pristupio raspravi kako bi utjecao na tijek ovoga spora. Stoga je odlučeno kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.
20.1. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je u skladu sa člankom 6. stavkom 2. Općeg općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.) utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.
21. U odnosu na prigovor tužiteljice glede plaćanja upravne pristojbe valja reći kako isti nije od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja jer je postupak povrata plaćene odnosno više plaćene pristojbe ili pristojbe koja nije trebala biti plaćena uređen odredbama članka 11. Zakona o upravnim pristojbama (''Narodne novine'' broj: 115/16., 114/22.) i pokreće se na zahtjev stranke. O takvom zahtjevu odlučuje tijelo za čiji je rad plaćena pristojba rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
U Osijeku 24. travnja 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavka 1. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku, uz spis
3. Zainteresiranoj osobi
