Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-127/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po Zoranu Kralj, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 23. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, da tužitelju GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.387,30 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće i to:

- na iznos od 3,92 eura bruto tekućom od 16. 08. 2018. god. do isplate,

- na iznos od 33,77 eura bruto tekućom od 16. 11. 2018. god. do isplate,

- na iznos od 218,92 eura bruto tekućom od 16. 02. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 122,44 eura bruto tekućom od 16. 07. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 503,53 eura bruto tekućom od 16. 08. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 390,58 eura bruto tekućom od 16. 01. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 125,02 eura bruto tekućom od 16. 04. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 134,10 eura bruto tekućom od 16. 08. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 310,49 eura bruto tekućom od 16. 09. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 90,37 eura bruto tekućom od 16. 01. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 219,68 eura bruto tekućom od 16. 02. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 35,01 eura bruto tekućom od 16. 07. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 95,46 eura bruto tekućom od 16. 08. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 104,01 eura bruto tekućom od 16. 09. 2021. god. do isplate,

II.

Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, da tužitelju GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.775,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih, tekućom od dana donošenje prvostupanjske presude tj. 24. travnja 2026. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u utuženom periodu bio djelatna vojna osoba zaposlena u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Oružane snage Republike Hrvatske , Hrvatska kopnena vojska, Inženjerijska pukovnija, Pionirska satnija, ustrojstveno mjesto – vođa skupine. U periodu od srpnja 2018. godine do kolovoza 2021. godine tuženik nije tužitelju isplaćivao naknadu za godišnji odmor u visini koja mu pripada. Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 70/2018), a kojim je propisano kako djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

2. S obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, ovom tužbom tužitelj potražuje isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u razdoblju srpnja 2018. godine do kolovoza 2021. godine uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga po propisanoj stopi tekućoj na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate te naknadu troškova odvjetničkog zastupanja u skladu sa odvjetničkom tarifom. Uvidjevši da pogrešno obračunava predmetnu naknadu tuženik je krajem 2021. godine djelomično podmirio nastalu razliku. Tužitelj ne može precizno odrediti visinu svojih potraživanja i specificirati tužbeni zahtjev dok tuženik ne dostavi u spis predmeta kompletnu dokumentaciju o njegovom radu u utuženom periodu, odnosno, obračunske liste plaća, podatke o korištenju godišnjeg odmora, isplaćenoj naknadi za godišnji odmor te podatke o djelomično isplaćenoj razlici naknade za godišnji odmor u 2021. godini. Predlažemo da se na temelju predmetne dokumentacije provede financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije. Tužitelj se je radi mirnog rješenja spora sukladno Zakonu o parničnom postupku, obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, ali se tuženik o istom nije očitovao u zakonskom roku. Stoga tužitelj predlaže Naslovnom sudu da temeljem provedenog dokaznog postupka donese presudu kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tužena priznaje tužbeni zahtjev za iznos od 801,77 eura/6.040,92 kune1, obzirom da isto proizlazi iz dokumentacije koju tuženik dostavlja u privitku. Ukoliko je tužitelj suglasan tužena predlaže sklapanje sudske nagodbe.

4. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 02. svibnja 2023. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, te proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem uz nalaz i mišljenje vještaka.

5. Među strankama je nesporno da je tijekom utuženog razdoblja tužitelj bio zaposlen kao djelatna vojna osoba.

6. Premda tuženik navodi da je tužitelju pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelja kao i da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. – dalje u tekstu ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 75/15., 50/16., 30/18.) kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja ovaj sud drži da se u konkretnom slučaju glede tužiteljevog zahtjeva imaju primijeniti odredbe čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR), a u svezi s odredbama čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (s primjenom od 8. svibnja 2014. do 8. kolovoza 2018 te odredbe čl. 1. Pravilnika izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (s primjenom od 9. kolovoza 2018.) kojim je izmijenjen čl. 4. st. 2. Pravilnika i glasi da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

7. Provodeći dokazni postupak ovaj sud je radi primjene citiranih odredaba Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje glede neisplaćene bruto plaće tužitelja s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg u razdoblju od srpnja 2018. godine do kolovoza 2021. godine.

8. Vještak je mišljenja da bi tužitelju u razdoblju od srpnja 2018. do kolovoza 2021. godine U varijanti 1 (u kojoj razliku računamo temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca) vještak je utvrdio:

- da tužitelju na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od srpnja 2018. do kolovoza 2021. godine pripada razlika plaće u iznosu od 19.576,44 kune,

- tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 1.589,23 kune,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju na ime godišnjeg odmora u iznosu od 17.987,21 kunu, odnosno 2.387,31 euro kako je navedeno u izreci ove presude.

9. U varijanti 2 (u kojoj u obzir uzimamo satnicu povoljniju za tužitelja) vještak je utvrdio:

- da tužitelju na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od srpnja 2018. do kolovoza 2021. godine pripada razlika plaće u iznosu od 20.073,56 kuna,

- tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 1.589,23 kune,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju na ime godišnjeg odmora u iznosu od 18.484,33 kune, odnosno 2.453,29 eura.

10. Tužena je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći da niti jedna od varijanti izračuna razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije točna. U prvoj varijanti vještak prilikom izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor nije uzimao u obzir da je djelatniku za vrijeme godišnjeg odmora isplaćivan stalni dodatak (dodatak za vojnu službu i pirotehnički dodatak) koji se isplaćuju u mjesečnim iznosima bez obzira na sate rada i sate korištenja godišnjeg odmora, a kako mu za sate godišnjeg odmora pripada prosjek iz prethodna tri mjeseca u koji je već dodatak uključen te za iste sate ne može dobiti „dupli“ dodatak. Vještak je trebao dobiveni bruto iznos naknade za minulim radom umanjiti za iznos isplaćenih dodataka na plaću za vrijeme kad je djelatnik bio na godišnjem odmoru. Isto kao što je vještak oduzeo isplaćeni minuli rad trebao je oduzeti i isplaćene stalne dodatke na plaću. Varijantu 2 tuženik također osporava u cijelosti budući da vještak nije uvažio mišljenje zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 4. listopada 2007. te je na pogrešan način izvršio obračun satnice. Naime, za vrijednost satnice ispravno je zbroj bruto plaće prethodna tri mjeseca u kojima djelatnik nije bio na bolovanju podijeliti sa tri, a dobiveni iznos prosječne bruto plaće podijeliti s fondom sati mjeseca u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor. Tuženik također napominje da se na djelatne vojne osobe ne primjenjuje kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

11. Premda je tužena prigovorila nalazu i mišljenju vještaka ovaj sud je utvrdio da je isti prigovor pravne prirode pa je sukladno odredbama čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a u svezi s odredbama čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba te odredbe čl. 1. Pravilnika izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora dosudio tužitelju iznos od 2.387,31 EUR po pojedinim mjesecima kako je to navedeno u izreci ove presude. Ovaj sud je na tako dosuđene iznose dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16- tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

12. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 06. studenog 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 02. siječnja 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 23. ožujka 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, naknada za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno 1.775,00 Eura, time da je na tako dosuđeni iznos dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 24. travnja 2026. godine, pa do isplate.

13. Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 01. listopada 2025. godine, obzirom prijedlog za knjigovodstveno vještačenje naveo još u tužbi.

U Karlovcu, 24. travnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zoranu Kralj, odvjetnik u [adresa]

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-105/2023