Poslovni broj: P-456/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dina Mimica Urošević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon održane glavne rasprave zaključene 19.03.2026 ., dana 24. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje zasnivanjem prisilnog založnog prava koje je određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-841/2024 od 11.06.2024. na nekretnini tužitelja ŠG koja se sastoji od 1/3 dijela stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] E-9 k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju ŠG naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 882,90 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24.04.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 12.05.2025. tužitelj ŠG zatražio je donošenje presude kojom bi se osiguranje prisilnim založnim pravom na njegovoj nekretnini koje je određeno rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-841/2024 od 11.06.2024. proglasilo nedopuštenim, u bitnom navodeći da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave temeljem koje je određeno to osiguranje.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da zastara nije nastupila.
3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Prijedlog za osiguranje od 10.02.2024. (str. 6-9 spisa), rješenje o osiguranju posl. br. Ovr- 841/2024-4 od 11.06.2024. (str. 10-15 spisa), zaključak posl. br. Ovr-841/2024-12 od 09.04.2025. (str. 16-17 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga od 22.12.2023. (str. 22 spisa), Ugovor o kreditu od 17.12.2008. (str. 23-24 spisa) te je izvršen uvid u spis Ovr- 841/2024.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet parnice je tužiteljev zahtjev da se osiguranje prisilnim založnim pravom na njegovoj nekretnini, koje je određeno rješenjem ovog suda posl. br. Ovr -841/2024 od 11.06.2024., proglasi nedopuštenim.
6. Tužitelj je zaključkom ovršnog suda posl. br. Ovr-841/2024 od 09.04.2025. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.
7. Dopuštenost osiguranja razmotrena je isključivo u okviru razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022; dalje: OZ/12) kojeg je tužitelj kao protivnik osiguranja iznio u žalbi protiv rješenja o osiguranju i povodom kojeg žalbenog razloga je zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parničnog postupka.
8. Na temelju dokumentacije u spisu, čija vjerodostojnost u tijeku postupka nije bila dovedena u pitanje, sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je tužitelj ŠG sa tuženikom Hrvatska poštanska banka d.d. sklopio Ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu od 17.12.2008., na iznos 99.000,00 HRK, uz rok otplate od 9 godina;
- da je u čl. 7. tog Ugovora o kreditu kao jedno od sredstava osiguranja predviđena Izjava o zaplijeni primanja;
- da je tužitelj dao Izjavu o zapljeni primanja od 17.12.2008. na kojoj je njegov potpis javnobilježnički ovjeren pod brojem ovjere OV-14880/2008;
- da je tom Izjavom tužitelj dao suglasnost tuženiku da se radi naplate potraživanja iz Ugovora o kreditu od 17.12.2008. može zaplijeniti njegova plaća, mirovina ili drugo stalno novčano primanje te da se tako zaplijenjena sredstva isplaćuju izravno tuženiku;
- da je na dan 22.12.2023. potraživanje banke po osnovi navedenog kredita bilo nepodmireno u ukupnom iznosu 20.201,05 EUR, od čega se 9.808,67 EUR odnosi na dospjelu glavnicu, zatim 666,94 EUR se odnosi na dospjele redovne kamate, dok se 9.262,50 EUR odnosi na zatezne kamate koje su dospjele od 01.02.2012. do 22.12.2023. (te 22,30 EUR na ime naknada i 440,64 EUR na ime troškova).
9. Iz priklopljenog spisa posl. br. Ovr-841/2024 proizlazi da je potom tuženik protiv tužitelja dana 10.04.2024. podnio prijedlog za osiguranje zasnivanjem prisilnog založnog prava na njegovom suvlasničkom dijelu stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] E-9 k. o. [katastarska općina], radi osiguranja navedenog nepodmirenog potraživanja.
10. Iz sadržaja rješenja o osiguranju posl. br. Ovr-841/2024-4 od 11.06.2024. (str. 10-11 spisa) jasno proizlazi da je osiguranje određeno upravo temeljem Izjave o zapljeni od 17.12.2008. (OV-14880/2008).
11. Navedena Izjava o zapljeni primanja od 17.12.2008. izdana je u režimu primjene Ovršnog zakona (Narodne novine 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008; dalje: OZ/08), po kojem takva Izjava ima svojstvo ovršne isprave (čl. 178. st. 4. OZ/08), a na njoj je potpis dužnika samo ovjerovljen (čl. 178. st. 1. u vezi čl. 2. st. 1. toč. 13. OZ/08).
12. Prema tome radi se o privatnoj ispravi na kojoj je samo ovjeren potpis dužnika, a ne o javnobilježnički potvrđenoj (solemniziranoj) ispravi.
13. Po čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok po čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina.
14. Slijedom navedenoga, budući da ovršna isprava – Izjava o zapljeni primanja od 17.12.2008. – nije sastavljena u obliku javnobilježnički potvrđene (solemnizirane) isprave, već je na njoj samo ovjeren potpis dužnika, onda se na takvu ovršnu ispravu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.
14.1. U tom smjeru je zauzeto i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 19.11.2018., pa iako se to shvaćanje odnosi na zadužnicu nema nikakve dvojbe da je ono jednako primjenjivo i na izjavu o zapljeni primanja po pristanku dužnika.
15. U Izvatku iz poslovnih knjiga od 22.12.2023. (str. 22 spisa) naznačeno je da dospjele zatezne kamate iznose 9.262,50 EUR te da se odnose na razdoblje od 01.02.2012. Prema tome, očigledno je da je potraživanje tuženika iz predmetnog ugovora o kreditu dospjelo 01.12.2012., kada je tuženik od tada počeo tužitelju obračunavati zatezne kamate. Čak i ako bi se uzelo da tuženik tužitelju nikada nije otkazao navedeni kredit, to bi značilo da je posljednji anuitet dospio najkasnije 31.01.2018. (jer je kredit podignut u prosincu 2008., na 108 mjeseci odnosno 9 godina).
16. S obzirom da je konkretna Izjava o zapljeni primanja izdana 17.12.2008. te da je potraživanje koje je ona osiguravala očigledno dospjelo 01.12.2012. (no čak i da kredit nije otkazan dospjelo bi najkasnije 31.01.2018.), dok je tuženik kao vjerovnik postupak osiguranja zasnivanjem prisilnog založnog prava pokrenuo 10.04.2024., proizlazi da je u tom vremenskom intervalu od dospijeća (u obje varijante) protekao petogodišnji rok zastare za pokretanje postupka osiguranja temeljem te Izjave o zapljeni primanja kao ovršne isprave.
17. Drugačije bi bilo jedino da je u navedenom periodu od 2012. do 2024. došlo do prekida zastare u odnosu na predmetnu Izjavu o zapljeni primanja, u kojem slučaju bi petogodišnji zastarni rok počinjao iznova teći. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO). Međutim, tuženik niti ne tvrdi da je ta Izjava o zapljeni primanja kao ovršna isprava ikada ranije poslužila kao temelj za pokretanje bilo kakvog postupka radi ostvarenja ili osiguranja predmetne tražbine.
18. Navedeno znači da je u konkretnom slučaju nastupila zastara pokretanja postupka osiguranja temeljem predmetne Izjave o zapljeni primanja kao ovršne isprave, jer je protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća potraživanja pa do pokretanja postupka osiguranja.
19. Stoga je u konkretnom slučaju osiguranje zasnivanjem prisilnog založnog prava nedopušteno u smislu čl. 290. st. 1. u vezi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, pa je tužiteljev tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
26. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP tuženik dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 2.000,00 EUR (naznačena u tužbi), a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa) ima pravo na naknadu troška za:
- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podneska od 04.08.2025. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištu od 19.03.2026. – 250,00 EUR (Tbr. 9/1),
- sudska pristojba na tužbu 66,45 EUR i presudu 66,45 EUR;
što sveukupno iznosi 882,90 EUR (sa uračunatim PDV-om), pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 24. travnja 2026.
Sudac:
Ivo Đuratović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. odvjetnica Dina Mimica Urošević;
2. Hrvatska poštanska banka d.d.