Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3 - 10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-213/2025-57

(P-453/2021)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja NC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika APS DELTA S.A., OIB 45421012929, 1 Rue Jean Piret, L-2350, Luksemburg, Nizozemska, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, te II. tuženice ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Ivšić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 10. ožujka 2026., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IC, odvjetničke vježbenice u Zagrebu, 24. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 25.01.2018. poslovni broj Ovr- 34/2018 na nekretnini opisanoj kao zk. čbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 3014 m2, dvorište površine 2565 m2, kuća, [adresa] površine 100 m2, gospodarska zgrada površine 155 m2, nadstrešnica površine 26 m2, pomoćna zgrada površine 168 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb.

II. Nalaže se I. tuženiku APS DELTA S.A., OIB 45421012929, 1 Rue Jean Piret, L- 2350, Luksemburg, Nizozemska, da tužitelju NC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.422,05 eura (tri tisuće četiristo dvadeset dva eura i pet centi), sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 14. svibnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je odlukom ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-34/2018 od 28. travnja 2021. upućen pokrenuti ovu parnicu. Naime, navodi da se u tom postupku radi o provođenju ovrhe na nekretninama od kojih je jedna u njegovom vlasništvu, i to tako što na jednoj od njih ima i kuću u kojoj stanuje. Navodi da je nekretnina označena u izreci presude u vlasništvu njegovih prednika bila odavno, a danas je u njegovom vlasništvu, s time da nikada nije uknjižio svoje pravo vlasništva smatrajući da to nije potrebno s obzirom da nikada nije bilo sporno niti u odnosu na susjede da se radi o nekretnini u njegovom vlasništvu. Slijedom navedenog, kako tvrdi da se u ovršnom postupku radi o ovrsi radi naplate dugovanja kojeg je imao prednik ovdje II-tuženice ŠC prema predniku I-tuženika APS DELTA S.A., smatra da ovrha ne može biti dopuštena na nekretnini u njegovom vlasništvu, pa tužbenim zahtjevom traži proglašenje ovrhe nedopuštenom u dijelu koji bi se odnosio na tu nekretninu i to sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu I tuženik osporava tužbu u cijelosti. I tuženik navodi da je njegov pravni prednik Zagrebačka banka d.d. pošteni stjecatelj založnog prava te da je djelovao s povjerenjem u zemljišne knjige s obzirom da nije znao niti je mogao znati da je dio nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva eventualno u vlasništvu tužitelja. U tom smislu i osporava da je nekretnina koja se navodi u izreci uopće u vlasništvu tužitelja, te ukazuje da isti, a niti njegovi prednici, nikada nisu bili uknjiženi kao vlasnici predmetne nekretnine. Podredno navodi da ukoliko bi i došlo do promjene vlasništva u zemljišnoj knjizi na založenoj nekretnini isto ne bi bilo odlučno za provođenje ovrhe.

3. II tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Sud je 28. travnja 2023. donio presudu broj P-453/2021 kojom je proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovog suda, Stalna služba u Samoboru pod poslovnim brojem Ovr-34/2018 i to na dijelu koji se odnosi na nekretninu zk.č. br. 2472/4 k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište, površine 731 m2, zk.č. br. 2472/5 k. o. [katastarska općina] opisano kao voćnjak površine 987 m2 i zk.č. br. 2473/6 k. o. [katastarska općina] opisano kao livada, površine 1329 m2, ukupne površine 3047 m2, a sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk odjel ovog suda.

5. Gore navedenu presudu ukinuo je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž- 1349/2024 od 11. veljače 2025. Drugostupanjski sud navodi kako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovoga spora stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti sukladno odredbi čl. 159. ZV- a, te s obzirom da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju zakona, koje pravo vlasništva nije bilo upisano u zemljišne knjige u trenutku zasnivanja založnog prava na nekretnini koja je predmetom ovrhe (upis kojeg stečenoga prava vlasništva tužitelju pripada u skladu s odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a), nastavno je potrebno utvrditi djeluje li u odnosu na 1. tuženika, kao ovrhovoditelja, odnosno njegovog prednika, načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Kako se utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu ne može ograničiti samo na I. tuženika, potrebno je preispitati i savjesnost tužitelja.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku rješenja o nasljeđivanju od 28. veljače 2006. (list 6 i 7 spisa), presliku zaključka ovog suda pod poslovnim brojem Ovr- 34/2018 od 28. travnja 2021. (list 9 – 11 spisa), presliku zapisnika o očevidu od 03. ožujka 2021. iz postupka pod poslovnim brojem Ovr-34/2018 (list 12 i 13 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 14, 15, 54 - 56 spisa), presliku neslužbene kopije prijepisa posjedovnog lista(list 17 spisa), presliku prijavnih listova (list 19 – 25 spisa), presliku kopije katastarskog plana (list 27 – 40 spisa), presliku prijedloga za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka uz pripadajuće priloge (list 73 – 94 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem tužitelja NC (list 95 i 96 spisa), te II-tuženice ŠC (list 96 spisa), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list 118 – 121 spisa), izvršen je uvid u priklopljeni spis ovog suda pod poslovnim brojem Z-19961/2022, u ponovljenom postupku na ročištu 9. prosinca 2025. saslušao je tužitelja, te je pročitao spis ovog suda broj Pu Ovr-19169/2015. II. tuženicu sud nije ponovno saslušavao s obzirom da je na ročištu 10. ožujka 2026. punomoćnik tužitelja odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

7. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. Na ročištu održanom 12. lipnja 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a punomoćnica tužitelja predložila je ponovno saslušati tužitelja i II. tuženicu, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

10. Podneskom od 7. studenog 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno novom zemljišnoknjižnom stanju.

11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-34/2018 od 25.01.2018. na nekretnini opisanoj kao zk. čbr. [katastarska čestica], [adresa] površine 3014 m2, dvorište površine 2565 m2, kuća, [adresa] površine 100 m2, gospodarska zgrada površine 155 m2, nadstrešnica površine 26 m2, pomoćna zgrada površine 168 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina].

12. U ovoj fazi postupka nesporno je da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine, da je ista stečena na temelju zakona dosjelošću, te da tužitelj nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik iste, dok je sporno jesu li tužitelj i I. tuženik postupali savjesno.

13. Na ročištu održanom 9. prosinca 2025. tužitelj je naveo kako je nekretninu naslijedio po svojim roditeljima, i to oca umrlog 2005. i majke umrle 2008. Kada je njegov otac umro, on je išao na gruntovnicu po zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine koje su bile njegovo vlasništvo, a isto tako išao je i na katastar, na kojem je dobio posjedovni list za predmetnu kuću, a kao posjednici bili su upisani njegov otac i moja majka, svaki u ½ dijela. S obzirom da ne razlikuje katastar i gruntovnicu, nije znao da predmetni posjedovni list nije list o vlasništvu već o posjedu nekretnine. Nadalje iskazuje da je 2021. na teren izašla policija zajedno sa sudskom komisijom u svrhu procjene njegove kuće i kuće II-tuženice, on ih isprva nije pustio u kuću, a kada mu je sutkinja pokazala papire tada je prvi put shvatio da predmetna kuća nije upisana kao njegovo vlasništvo. Unatoč ranije vođenim ovršnim postupcima, nikada prije nije izašla sudska komisija u svrhu procjene njegove kuće, dok za kuću II-tuženice ne zna. Nije mu bilo poznato da je ČC raspolagao njegovim dijelom nekretnine na način da je istu opteretio založnim pravom, niti mu je isti ikada to spomenuo, slijedom čega nije mogao poduzeti bilo kakvu pravnu radnju u cilju zaštite svojih prava i interesa. Pravo na korištenje predmetne nekretnine njegovim pravnim prednicima i njemu nikada nitko nije osporavao.

14. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da izvrši uvid u spis ovog suda broj Pu Ovr-19169/2015, s obzirom da navodi da prije zaključenja prethodnog postupka isti dokazni prijedlog nije mogao predložiti jer nije imao saznanja da se isti vodio, a koje navode je sud prihvatio jer tužitelj nije bio stranka navedenog ovršnog postupka. Čitanjem predmeta broj Pu Ovr-19169/2015 sud je utvrdio kako se vodio ovršni postupak ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. na svim nekretninama upisanim u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (staro zemljišnoknjižno stanje), da iako je ovrha bila određena na svim nekretninama da je vještak na očevidu održanom 13. svibnja 2008. Procijenio samo nekretninu na adresi [adresa] tadašnjeg vlasnika i ovršenika AC. Očevidu nije bio prisutan ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d., već je bio prisutan samo ovršenik ČC koji je kao predmet ovrhe pokazao svoju kuću.

15. Prema odredbi čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

16. Dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog, pri čemu je stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je stavio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Međutim, stjecatelj kada nije postupao u dobroj vjeri njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu, ako je isti makar i u jednom od ta dva trenutka znao da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog, ili ako je isti, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnost morao posumnjati da postoji ta razlika.

17. S obzirom na sve navedeno, kada u zemljišnoj knjizi u vrijeme sklapanja pravnog posla i u trenutku kada je zahtijevan upis, nije bilo nikakvih upisa ni zabilježbi od strane tužitelja koja bi eventualno ukazivala da sporna nekretnina ne pripada založnom dužniku, ne znači da I. tuženik nije morao znati što je predmet založnog prava, odnosno isti je trebao znati kojom mu nekretninom ČC osigurava njegovu tražbinu. Jednostavni pregled nekretnine objektivno ne predstavlja prekomjeran teret koji se nameće I. tuženiku u svrhu osiguranja njegove tražbine, te je za očekivati da bi I.tuženik takvu provjeru trebao izvršiti, primjenjujući pažnju dobrog gospodarstvenika, a što podrazumijeva da su I. tuženiku kao prosječnom poduzetniku morale biti poznate sve relevantne okolnosti vezane za nekretninu osiguranu založnim pravom. (tako i Vrhovni sud RH broj Rev-686/2025 od 17. rujna 2025.).

18. Slijedom navedenog, navodi I. tuženika da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige odnosno da je to učinio njegov prednik Zagrebačka banka d.d. prilikom zasnivanja založnog prava, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, s obzirom da je on sukladno stavu Vrhovnog suda RH u trenutku sklapanja pravnog posla, te u trenutku kada je stavio prijedlog za upis bio dužan primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika, te pregledati nekretninu koju osigurava založnim pravom što za njega ne bi predstavljalo prekomjeran teret, odnosno s obzirom da se radi o banci istome su kao prosječnom poduzetniku morale biti poznate sve relevantne okolnosti vezane za nekretninu osiguranu založnim pravom.

19. Kako se prema ustaljenoj sudskoj praksi (U-III-103/08) u svakom pojedinačnom slučaju mora procjenjivati valjanost pravnog posla ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, što se odnosi i na tužitelja koji nije bio sudionik tog pravnog posla, prema mišljenju ovog suda tužitelj je dokazao svoju savjesnost i poštenje tj. da je pravni prednik II. tuženice raspolagao neovlašteno s cijelom nekretninom.

20. Sud utvrđuje da je tužitelj postupao savjesno s obzirom da mu nije bilo poznato da je ČC raspolagao njegovim dijelom nekretnine na način da je istu opteretio založnim pravom, niti mu je isti ikada to spomenuo, slijedom čega nije mogao poduzeti bilo kakvu pravnu radnju u cilju zaštite svojih prava i interesa. Nadalje sud utvrđuje da tužitelju i njegovim pravnim prednicima pravo na korištenje predmetne nekretnine nikada nitko nije osporavao, a da unatoč ranije vođenim ovršnim postupcima, nikada prije nije izašla sudska komisija u svrhu procjene njegove kuće. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja koji je sud prihvatio kao istinit i logičan, s obzirom da je isti suglasan s ranije iznesenim navodima o postupanje u predmetu Pu Ovr- 19169/2015.

21. Pravnu zaštitu u cilju zaštite svojih prava i interesa tužitelj je zatražio prigovorom treće osobe od 2. ožujka 2021. koji je podnio u predmetu broj Ovr-34/2018 nakon izvršenog očevida i procjene nekretnine, a povodom kojeg je zaključkom ovog suda broj Ovr-34/2018 od 28. travnja 2021. upućen u parnicu koju je pokrenuo tužbom 14. svibnja 2021.

22. Slijedom svega navedenog, tužitelj je dokazao da ima pravo koje sprečava provedbu ovrhe, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

23. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku.

24. S obzirom na gore navedeno, I. tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa) (na ročištu 24. ožujka 2023. tužitelj je naveo da zahtijeva samo trošak od I. tuženika, te uzimajući u obzir da je II. tuženica priznala tužbeni zahtjev u odgovoru na tužbu slijedom čega nije prouzrokovala daljnje troškove vođenja ovog postupka). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 12. svibnja 2022., 14. srpnja 2022., 23. rujna 2022., 10. studenog 2022., 08. prosinca 2022., 20. veljače 2023., 24. ožujka 2023., 12. lipnja 2025., 20. listopada 2025., 9. prosinca 2025., te 10. ožujka 2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), sastava podneska od 15.5.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 650,00 eura, odnosno iznos od 3.250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na trošak izlaska sudske komisije u iznosu od 65,88 eura, te na plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 eura te presudu u iznosu od 53,09 eura koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 3.422,05 eura.

25. Zatraženi trošak sastava podneska od 13. srpnja 2022. pravomoćno je odbijen presudom broj P- P-453/2021 od 28. travnja 2023.

26. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. travnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. I. tuženika

3. pun. II. tuženika