Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-570/2025-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zagreb, Savska Cesta 64, Područni ured Virovitica, Antuna Mihanovića 40, OIB: 91547293790, zastupan po generalnoj punomoćnici JHŠ, mag. iur., zaposlenica tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 26. ožujka 2026., održane u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i generalne punomoćnice tuženika, dana 24. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja JH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Virovitica, Antuna Mihanovića 40, OIB: 91547293790, koja je pokrenuta temeljem osnove za plaćanje - bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod posl. br. OV-5384/10.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke pa do isplate."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 20. listopada 2025. zaprimio Zaključak suda u predmetu br. Ovr-1342/2024 od 7. listopada 2025., kojim je upućen da u roku od 15 dana od dana dostave Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred FINA temeljem bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod posl. br. OV 5384/10, iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona. Tuženik je u izvansudskom postupku pred FINA dana 30. listopada 2024. podnio Zahtjev za izravnu naplatu aktiviranjem zadužnice na iznos glavnice od 4.805,02 eura sa z.z. kamatama. Potraživanje iznosa od 4.805,02 eura proizašlo je iz Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba sklopljenim između tužitelja i tuženika dana 1. lipnja 2010., kojim je tužitelju sufinancirano samozapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba u iznosu od 36.203,44 kn. Tuženik je neosnovano pokrenuo izvansudsku ovrhu temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika 24. svibnja 2010., jer je nastupila zastara potraživanja. Naime, iz zadužnice je razvidno da je tražbina tuženika dospjela na naplatu 8. lipnja 2010., od kada teku zakonske zatezne kamate, pa je protekom roka od 10 godina nastupila zastara potraživanja obzirom je tuženik ovršni postupak pokrenuo 30. listopada 2024. Osim što je nastupila zastara potraživanja, tužitelj ističe da više ne postoji potraživanje tuženika, obzirom je tužitelj podmirio sve obveze prema Ministarstvu financija po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koje je trebao plaćati po Ugovoru, a što je vidljivo iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava Slatina, Klasa: 034-04/23-10/2897, Ur. broj: 513-07-10-02- 23-2 od 20. studenog 2023. Tužitelju je rješenjem Ministarstva financija – Porezna uprava, Područni ured Virovitica dana 14. kolovoza 2013. odobren zahtjev za otpis duga s osnova kamata uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga u iznosu od 20.420,61 kn i kamata u iznosu od 2.918,92 kn, a sve se odnosi na dospjeli neplaćeni dug s osnove poreza i doprinosa i drugih javnih davanja uz obročno plaćanje u 36 jednakih mjesečnih obroka, od kojih prvi obrok dospijeva 14. rujna 2013., a posljednji 14. kolovoza 2016. Protiv tužitelja je pred Općinskim sudom u Virovitici vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom opisano u čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. istog čl. KZ-a te je pravomoćnom presudom tužitelj oslobođen optužbe da bi u razdoblju od 1. lipnja 2010. pa do 1. lipnja 2011. u namjeri stjecanja nepripadne materijalne dobiti kao vlasnik obrta sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje sklopio Ugovor o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, da bi za sebe protupravno iskoristio iznos od 36.203,44 kn, umjesto da je navedeni iznos platio u državni proračun na ime doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Slijedom navedenog, jasno je da su u konkretnom slučaju ostvareni žalbeni razlozi propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona, a u svezi sa odredbom čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona, što čini ovrhu – prisilnu naplatu koja se vodi pred FINA nedopuštenom, slijedom čega tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika, koja je pokrenuta temeljem osnove za plaćanje - bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod posl. br. OV-5384/10.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi te tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim, istaknuvši da se u izvansudskom postupku pred FINA-om vodi ovrha na novčanoj tražbini ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem bjanko zadužnice posl. broj OV-5384/10, budući je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 30. listopada 2024. uputio Zahtjev za izravnu naplatu FINA-i s potrebnom pratećom dokumentacijom. Navedeni Zahtjev za izravnu naplatu upućen je iz razloga što je osnova za plaćanje (bjanko zadužnica OV-5384/10) nakon proteka roka od tri godine od posljednjeg Zahtjeva za izravnu naplatu „isknjižena“ iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN-68/18, 02/20, 46/20, 47/20, dalje ZPONS). Ista osnova do njezine ponovne aktivacije nalazila se na FINA-i od 10. listopada 2019. Kako u tom periodu po navedenoj zadužnici nije bilo naplate tuženik je kao ovrhovoditelj zatražio podatak o redoslijedu osnove za plaćanje br. OV-5384/10 te dobio podatak da se u redoslijedu naplate nalazi na 2. mjestu, a da obveze tražbine prije te osnove iznose 162,80 kn. Što se tiče točke 3. tužbe, tuženik ističe kako je radi naplate tražbine koja proizlazi iz Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/10-01/116, Ur. broj: 2189-26-04/3-10- 04, još 6. studenoga 2014. poslao zadužnicu broj OV-5384/10 na izravnu naplatu FINA-i. Budući da po istoj osnovi nije bilo naplate, dana 3. studenoga 2015. tuženik podnosi prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika, međutim, ovrha je obustavljena rješenjem od 18. travnja 2019. iz razloga što niti na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi nekretnina ovršenika nije bilo nikakvih ponuda. U međuvremenu, a za vrijeme dok se osnova za plaćanje OV-5384/10 nalazila u redoslijedu naplate, tuženik je redovito pozivao tužitelja na povrat duga nudeći mu mogućnost obročne otplate sklapanjem sporazuma o izvansudskoj nagodbi, u kojem slučaju bi kao ovrhovoditelj obustavio postupak prisilne naplate potraživanja. Kako tužitelj nije pristao sklopiti sporazum o izvansudskoj nagodbi, tuženik je nastavio postupak prisilne naplate pri FINA-i, odnosno 30. listopada 2024. ponovno aktivirao bjanko zadužnicu pozivajući se na odredbu čl. 12. ZPONS. Nadalje, tuženik je kao ovrhovoditelj putem nadležnog suda ishodio i rješenje o naknadi troška ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 4.875,04 kn, posl. broj Ovr-1245/15-25, a koje je kao pravomoćno i ovršno poslano na izravnu naplatu 28. veljače 2020. Isto rješenje ponovno je aktivirano 14. studenog 2024. pri FINA-i. Sve navedene radnje ističu se kako bi se dokazalo da tražbina koju tuženik ima prema tužitelju nije zastarjela, budući da se radi njezine naplate kontinuirano provode radnje i postupci pri nadležnim tijelima, kao i prema samom dužniku, bez pasivnog držanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Dakle, ponovnom aktivacijom bjanko zadužnice OV-5384/10 dana 30. listopada 2024. tuženika kao ovrhovoditelj prekida tijek zastare, uvažavajući odredbe čl. 12. ZPONS sve do njezine eventualne naplate ili ponovnog isknjiženja iz redoslijeda naplate po proteku roka od tri godine. Shodno tome, a uvažavajući sve dosadašnje radnje u predmetu naplate potraživanja tuženik kao vl. „ [obrt]“ iz [adresa], tuženik u svojstvu vjerovnika i ovrhovoditelja u cijelosti osporava navode tužitelja da je nastupila zastara potraživanja po bjanko zadužnici OV-5384/10 te da je tuženik neosnovano pokrenuo izvansudsku ovrhu. Što se tiče navoda tužitelja da potraživanje tuženika više ne postoji, obzirom da je tužitelj podmirio sve obveze prema Ministarstvu financija po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koje je trebao plaćati po Ugovoru, a što je vidljivo iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava Slatina Klasa: 034/04/23-10/2897, Ur. broj: 513-07-10-02-23-2 od 20. studenog 2023., tuženik ističe kako je odnos između tužitelja i tuženika strogo građansko pravni odnos, što proizlazi iz Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/10-01/116, Ur. broj: 2189-26-04/3-10-04, od 1. lipnja 2010., gdje su tužitelju, kao vlasniku obrta, temeljem istog Ugovora isplaćena sredstva u ukupnom iznosu potpore od 36.203,44 kn. Prilikom potpisa Ugovora tuženik je preuzeo obvezu isplate naznačenog iznosa, jednokratno, po primitku bjanko zadužnice kao instrumenta osiguranja naplate. Sukladno Ugovoru, tužitelj kao sufinancirana osoba, preuzeo je određene obveze, a kako nije ispunio obvezu iz čl. 7. Ugovora, čak i nakon višekratnih poziva, tuženik je raskinuo Ugovor te pokrenuo postupak za povrat isplaćenih sredstava. Naknadna postupanja Porezne uprave, a vezano za obvezu javnih davanja, nisu relevantna utjecati na obveze koje je tužitelj kao vlasnik obrta „ [obrt]“ iz [adresa], preuzeo ugovorom i po kojima nije postupio, zbog čega je nastala obveza povrata isplaćenih sredstava. Nadalje, tuženik je radi naplate iste tražbine, ali u postupku ovrhe na nekretnini, već bio u svojstvu tuženika te je presudom posl. broj 15 P-429/2017-15 odbačena tužba tužitelja. Tuženik ovu činjenicu ističe iz razloga što je već tada sud jasno utvrdio postojanje tražbine koja proizlazi iz Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, kao i posljedicu kršenja toga Ugovora u slučaju nepridržavanja njegovih odredbi, a to je raskid Ugovora te pokretanje postupka naplate potraživanja temeljem predane bjanko zadužnice OV-5384/10 kao instrumenta osiguranja naplate. Što se tiče kaznenog postupka koji je vođen protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela protiv imovine prijevarom opisano u čl. 224. st. 4. u svezi sa st.1. istog čl. KZ-a, gdje je pravomoćnom presudom oslobođen od optužbe, valja istaknuti kako u tom postupku tužitelju nije dokazano prijevarno postupanje, odnosno da je za sebe protupravno iskoristio dobiveni iznos potpore, ali ga isto ne oslobađa građansko pravne odgovornosti koja proizlazi iz sklopljenog Ugovora, odnosno njegove obveze povrata duga prema drugoj ugovornoj strani radi kršenja odredaba Ugovora, koja činjenica je jasno određena u samom Ugovoru te nije potrebno njezino naknadno dokazivanje. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi navodima tužitelja kako su u konkretnom slučaju ostvareni žalbeni razlozi propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč.11. Ovršnog zakona, odnosno pobija sve navode tužitelja iz tužbe te ističe kako je ovrha koja se provodi pri FINA-i temeljem osnove za plaćanje bjanko zadužnice, posl. broj:

OV-5384/10 u ovom slučaju dopuštena i na zakonu utemeljena, zbog čega tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslike presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-28/17-19 od 24. svibnja 2017., preslike presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Kž-514/2017 od 23. studenoga 2017., rješenja i zaključka Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. Ovr-1342/2024-8 od 7. listopada 2025., potvrde Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava Slatina od 20. studenoga 2023., Zahtjeva tuženika od 30. listopada 2024. za izravnu naplatu, podnesen protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika (list 21-23), preslike bjanko zadužnice od 24. svibnja 2010. (list 24-25), preslike Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/01-116, Ur. broj: 2189-26-04/3-10-04, od 1. lipnja 2010. (list 26-29), rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-415-02/13-07/450, Ur. broj: 513-07-10/13-02 od 14. kolovoza 2013. (list 30-32), obavijesti Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava Slatina, o stanju duga tužitelja od 18. kolovoza 2023. (list 33), Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 22. listopada 2019. (list 58-59), upućen FINA-i, Podružnica Osijek, sa specifikacijom tražbine, Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 6. studenoga 2014. (list 72) upućen FINA-i, Podružnica Osijek, prijedloga za ovrhu tuženika od 3. studenoga 2015. (list 73-74), dostavljen Općinskom sudu u Virovitici, Stalna služba u Slatini, rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini br. Ovr-1245/15-23 od 18. travnja 2019. (list 80), Opomene tuženika od 25. ožujka 2021. (list 81), upućene tužitelju uz priloženu presliku poštanske povratnice, Opomene tuženika od 11. svibnja 2022. (list 83), upućene tužitelju uz presliku poštanske povratnice, Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 28. veljače 2020. (list 87-88), upućen FINA-i, Podružnica Osijek sa specifikacijom tražbine, Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. studenoga 2024. (list 94-95), upućen FINA-i, Podružnica Osijek sa specifikacijom tražbine, Obavijesti tuženika o aktiviranju instrumenta osiguranja naplate od 16. listopada 2012. (list 103), upućene obrtu tužitelja "Libros" Slatina, [adresa], s preslikom poštanske povratnice, Opomene tuženika pred aktivaciju zadužnice i pokretanje ovršnog postupka od 31. ožujka 2014. (list 106), upućene tužitelju uz presliku poštanske povratnice, preslike presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. 15 P-429/2017-15 od 30. listopada 2018. (list 109-113) te uvidom u ovosudni spis posl. broj Ovr-1342/2024.

4. Nije sporno, a kako je to razvidno iz ovosudnog spisa posl. broj Ovr-1342/2024, da je Zahtjevom od 30. listopada 2024. za izravnu naplatu, upućenog FINA-i, Podružnica Osijek, tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, pokrenuo postupak izvansudske ovrhe izravnom naplatom temeljem bjanko zadužnice od 24. svibnja 2010., radi naplate tražbine u iznosu od 4.805,02 EUR (36.203,44 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2010. do isplate.

5 . Nije sporno, a kako je to razvidno iz priložene preslike Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/01-116, Ur. broj:

2189-26-04/3-10-04, od 1. lipnja 2010., da je tuženik prihvatio tužiteljev zahtjev za sufinanciranje samozapošljavanja i obvezao se tužitelju jednokratno isplatiti iznos od 36.203,44 kn (čl. 2. Ugovora), dok se tužitelj obvezao, između ostalog mjesečno uplaćivati doprinose određene rješenjem Porezne uprave pri prijavi i početku djelatnosti (čl. 3. Ugovora) te vratiti isplaćena sredstva u navedenom iznosu od 36.203,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom (čl. 5. Ugovora), ako postupi protivno čl. 3. Ugovora, da je ugovoren raskid ugovora za slučaj da tuženik, za vrijeme sufinanciranja, protekom svaka tri mjeseca ne dostavi tuženiku za svaki mjesec rada od dana prijave u radni odnos izvode sa žiro-računa iz kojih je razvidna uplata obveznih doprinosa za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija (čl. 7. Ugovora) te ako ne dostavi dokaz o namjenskom utrošku isplaćene potpore po proteku financijske i kalendarske godine u kojoj je isplaćena potpora, a najkasnije u roku od 30 dana od zakonskog roka predaje prijave Poreznoj upravi (čl. 8. Ugovora).

6. Nije sporno, kako je to razvidno iz priložene preslike bjanko zadužnice od 24. svibnja 2010. (list 24-25), da je za osiguranje naplate potraživanja tuženika po navedenom Ugovoru tužitelj, kao sufinancirana osoba, tuženiku predao navedenu bjanko zadužnicu sa upisanim iznosom od 50.000,00 kn, na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika pod br. OV-5384/10 od 24. svibnja 2010., u kojoj je tužitelj, kao vlasnik dužnika ekonomsko-financijskog-knjigovodstvenog obrta „ [obrt]“, [adresa], dao suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 36.203,44 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. lipnja 2010., zaplijene svi njegovi računi kod svih banaka te da se novčana sredstva sa tih računa isplate tuženiku kao vjerovniku.

7. Nije sporno, a kako je to razvidno iz rješenja i zaključka Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. Ovr-1342/2024-8 od 7. listopada 2025., da je tužitelj, kao ovršenik, zaključkom upućen da u roku od 15 dana, od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred FINA temeljem bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod br. OV 5384/10, iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona (NN-112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ). Navedeni zaključak tužitelj je po svojoj punomoćnici zaprimio 20. listopada 2025., a kako je predmetna tužba podnesena 28. listopada 2025., utvrđeno je da je tužba pravodobna.

8. Sporno je da li je navedena tražbina tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj, kao ovršenik, nije mogao istaknuti u vrijeme sastavljanja navedene bjanko zadužnice, ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod br. OV 5384/10, o kojoj konkretno činjenici se radi, te da li je nastupila zastara sporne tražbine.

9. Neosnovano tužitelj smatra da više ne postoji predmetno potraživanje tuženika, jer da je podmirio sve obveze prema Ministarstvu financija po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, koje je trebao plaćati po navedenom Ugovoru o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba od 1. lipnja 2010..

9.1. Naime, točno je da je rješenjem Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-415-02/13-07/450, Ur. broj: 513-07-10/13-02 od 14. kolovoza 2013. (list 30-32), odobren zahtjev tužitelja za otpis duga s osnova kamata, uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga u iznosu od 20.420,61 kn i kamata u iznosu od 2.918,92 kn, s osnove doprinosa i drugih javnih davanja uz obročno plaćanje u 36 jednakih mjesečnih obroka, od kojih prvi obrok dospijeva 14. rujna 2013., a posljednji 14. kolovoza 2016.

9.2. Nadalje, točno je, a kako je to razvidno iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava Slatina, Klasa: 034-04/23- 10/2897, Ur. broj: 513-07-10-02-23-2 od 20. studenog 2023., da tužitelj na dan 20. studenoga 2023. nema duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, iz čega se osnovano može zaključiti da je tužitelj postupio po citiranom rješenju Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica od 14. kolovoza 2013. te u cijelosti podmirio po odobrenom reprogramu glavnicu duga u iznosu od 20.420,61 kn i kamate u iznosu od 2.918,92 kn, s osnova doprinosa i drugih javnih davanja.

10. Otpisom duga s osnova kamata te plaćanjem navedene glavnice duga i kamata prestala je tražbina koju je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica, imalo prema tužitelju na ime dospjelog neplaćenog duga s osnove doprinosa za mirovinskog i zdravstveno osiguranje, no time nije došlo i do prestanka tražbine tuženika iz predmetnog Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/01-116, Ur. broj: 2189-26-04/3-10-04 od 1. lipnja 2010.

10.1. Naime, zaključenjem navedenog Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba od 1. lipnja 2010., između stranaka zasnovan je dvostrano obvezno pravni odnos, temelj kojeg je tuženik preuzeo obvezu sufinanciranja samozapošljavanje tužitelja po mjeri–Sufinanciranje samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, i to u razdoblju od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2011., u ukupnom iznosu od 36.203,44 kn, koji iznos je, što između stranaka nije sporno, tuženik tužitelju isplatio jednokratno po potpisivanju Ugovora i dostave dokaza o registraciji djelatnosti tužitelja, dok se tužitelj obvezao, između ostalog, mjesečno uplaćivati obvezne doprinose određene rješenjem Porezne uprave pri prijavi i početku djelatnosti, a najmanje u trajanju od 12 mjeseci od dana prijave (čl. 3. toč. d) Ugovora) te vratiti isplaćena sredstva u iznosu od 36.203,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom ako postupi protivno navedenom čl. 3. Ugovora (čl. 5. Ugovora), te je ugovoren raskid ugovora za slučaj da tuženik za vrijeme sufinanciranja protekom svaka tri mjeseca ne dostavi tuženiku za svaki mjesec rada od dana prijave u radni odnos izvode sa žiro-računa iz kojih je razvidna uplata obveznih doprinosa za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija (čl. 7. st. 1. toč. a) Ugovora) i ako ne dostavi dokaz o namjenskom utrošku isplaćene potpore po proteku financijske i kalendarske godine u kojoj je isplaćena potpora, a najkasnije u roku od 30 dana od zakonskog roka predaje prijave Poreznoj upravi (čl. 8. Ugovora).

10.2. Da tužitelj nije uplaćivao mjesečne obvezne doprinose koje mu je prema rješenju izdalo Ministarstvo financija, Porezna uprava pri prijavi i početku djelatnosti, a najmanje u trajanju od 12 mjeseci od dana prijave (čl. 3. toč. d) Ugovora) proizlazi iz citiranog rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-415-02/13-07/450, Ur. broj: 513-07-10/13-02 od 14. kolovoza 2013. (list 30-32), kojim je odobren zahtjev tužitelja za otpis duga s osnova kamata, uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga u iznosu od 20.420,61 kn i kamata u iznosu od 2.918,92 kn, s osnove doprinosa i drugih javnih davanja, uz obročno plaćanje u 36 jednakih mjesečnih obroka.

10.3. Zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja iz čl. 3. toč. d) Ugovora, jer tužitelj nije uplaćivao mjesečne obvezne doprinose najmanje u trajanju od 12 mjeseci od dana prijave, te iz čl. 7. st. 1. toč. a) Ugovora, jer za svaki mjesec rada od dana prijave u radni odnos tužitelj nije dostavio tuženiku izvode sa žiro-računa iz kojih bi bila razvidna uplata obveznih doprinosa za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija, stekli su se uvjeti za raskid predmetnog Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba od 1. lipnja 2010., kao i uvjeti iz čl. 5. Ugovora za povratom isplaćenih sredstva sufinanciranja za samozapošljavanje tužitelja u iznosu od 36.203,44 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja je prema navedenoj bjanko zadužnici počela teći

10.4. Zaključenim Ugovorom o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/01-116, Ur. broj: 2189-26-04/3-10-04, od 1. lipnja 2010., ugovorene su pravne posljedice neispunjenja ugovornih obveza tužitelja, koje se odnose i na obvezu vraćanja isplaćenih sredstava sufinanciranja za samozapošljavanje u slučaju da tužitelj ne uplaćivao obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u trajanju od najmanje 12 mjeseci od dana prijave te u slučaju da tužitelj za vrijeme sufinanciranja protekom svaka tri mjeseca ne dostavi tuženiku za svaki mjesec rada od dana prijave u radni odnos izvode sa žiro-računa iz kojih je razvidna uplata obveznih doprinosa za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija. Radi se o legitimnim pravima i obvezama ugovornih stranaka koja imaju podlogu u odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), ZOO koje uređuju njihove međusobne odnose primjenom načela slobode ugovaranja, te savjesnosti, poštenja i dužnosti ispunjenja ugovornih obveza.

11. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da predmetna tražbina tuženika nije prestala, tuženik je, kao ovrhovoditelj, imao pravo temeljem navedene bjanko zadužnice od 24. svibnja 2010., sukladno odredbi čl. 209. st. 1. OZ u izvansudskom postupku izravne naplate zatražiti isplatu navedenog novčanog iznosa, pljenidbom i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja, kao ovršenika. Naime, citiranom zakonskom odredbom propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju, između stalog, zadužnice i bjanko zadužnice, provede naplatu tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na račun ovrhovoditelja kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

12. Tužiteljev prigovor zastare sporne tražbine nije osnovan.

12.1. Naime, odredbom čl. 215. st. 1. ZOO određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U konkretnom slučaju tuženik je imao pravo od tužitelja zahtijevati ispunjenje obveze povrata navedenog iznosa od 36.203,44 kn prvog dana nakon raskida Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/01-116, Ur. broj: 2189-26-04/3-10-04, od 1. lipnja 2010. Naime, u čl. 7. st. 1. Ugovora tužitelj se obvezao za vrijeme sufinanciranja protekom svakih 3 mjeseca dostaviti tuženiku za svaki mjesec rada od dana prijave u radni odnos dostaviti izvode sa žiro-računa iz kojih je vidljiva uplata obveznih doprinosa za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija. U čl. 7. st. 2. Ugovora ugovoreno je da ukoliko tužitelj ne dostavi dokumentaciju iz st. 1. obvezan je u daljnjem roku od 15 dana od dana primitka pismenog poziva tuženika dostaviti tražene dokaze. U čl. 7. st. 3. Ugovora ugovoreno je da ukoliko u roku iz st. 2. tužitelj ne dostavi tražene dokaze, tuženik će raskinuti Ugovor i pokrenuti postupak za povrat isplaćenih sredstava. Iz Obavijesti tuženika o aktiviranju instrumenta osiguranja naplate od 16. listopada 2012. (list 103) proizlazi da je tuženik, nakon što je utvrdio da je od strane tužitelja došlo do kršenja navedenih ugovornih obveza, a s obzirom da u roku koji mu je doznačen u prethodnoj obavijesti tužitelj nije dostavio dokaze o uplati doprinosa, tuženik obavještava tužitelja da će aktivirati navedenu bjanko zadužnicu na iznos isplaćenih sredstava s pripadajućim kamata.

12.2. S obzirom da tužitelj u roku od 15 dana, od dana kada je tuženik u prethodnoj obavijesti zatražio dostavu dokaza o uplati doprinosa, nije dostavio tražene dokaze, tuženik je Opomenom pred aktivaciju zadužnice i pokretanje ovršnog postupka od 31. ožujka 2014. (list 106) izvijestio tužitelja da je sukladno čl. 7. st. 3. raskinuo Ugovor te pokrenuo postupak povrata isplaćenih sredstava u iznosu od 36.203,44 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2010. Navedenu Opomenu sa obaviješću o raskidu Ugovora tužitelj je, kako je to razvidno iz priložene preslike poštanske povratnice (list 107 i 108), primio 3. travnja 2014., koji datum se ima smatrati danom raskida predmetnog Ugovora, slijedom čega je tuženik prvog idućeg dana od dana raskida Ugovora, tj. od 4. travnja 2014., stekao pravo zahtijevati ispunjenje obveze tužitelja za povratom isplaćenih sredstava.

12.3 S obzirom da je zastara predmetne tražbine, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO, počela teći 4. travnja 2014., zastara je mogla nastupiti najranije 4. travnja 2019., odnosno protekom 5 godina. Potrebno je istaknuti da je predmetna bjanko zadužnica privatna isprava, jer nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika, već je na njoj samo ovjeren potpis tužitelja kao dužnika, slijedom čega se na spornu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

12.4. Da zastara sporne tražbine nije nastupila proizlazi iz činjenice da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo više ovršni postupaka prije nego što je pokrenuo sporni ovršni postupak posl. br. Ovr-1342/2024., pokretanjem kojih je svaki puta došlo do prekida zastare predmetne tražbine, nakon čega je zastara iznova počela teći. Naime, odredbom čl. 241. ZOO određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom čl. 245. st. 1. ZOO određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tako je do prekida zastare sporne tražbine došlo prvi puta podnošenjem Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 6. studenoga 2014. (list 72), upućen FINA-i, Podružnica Osijek. Budući da u tom postupku, kako tuženik tvrdi, a što tužitelj nije osporio, nije bilo naplate, tuženik je radi naplate iste tražbine kod Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, prijedlogom za ovrhu od 3. studenoga 2015. (list 73- 74), pokrenuo ovršni postupak ovrhom na nekretnini u vlasništvu tužitelja, odnosno na kč. br. [katastarska čestica], poslovni prostor - lokal broj 2 u stambeno poslovnom objektu površine 28,50 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem tuženika kao ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Navedena ovrha je rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. Ovr-1245/15-23 od 18. travnja 2019. (list 80), obustavljena jer niti na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi nije bilo ponuda za kupnju navedene nekretnine. Pokretanjem navedenog ovršnog postupka po drugi puta je došlo do prekida zastare premetne tražbine.

12.5. Nakon obustave navedenog ovršnog postupka posl. br. Ovr-1245/15, tuženik je radi naplate iste tražbine FINA-i, Podružnica Osijek, podnio novi Zahtjev za izravnu naplatu od 22. listopada 2019. (list 58-59), čime je po treći puta došlo do prekida zastare.

12.6. Budući da tužitelj nije pristao sklopiti sporazum o izvansudskoj nagodbi, tuženik je sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN- 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20, dalje ZPONS), zbog isknjiženja iz redoslijeda naplate po proteku roka od tri godine ponovno aktivirao navedenu bjanko zadužnicu te FINA-i, Podružnica Osijek, te ponovno podnio Zahtjeva za izravnu naplatu od 14. studenoga 2024. (list 94-95), koji postupak se povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv navedenog Zahtjeva za izravnu naplatu kod ovog suda sada vodi sada pod posl. br. Ovr-1342/24.

13. Cijeneći da je zastara predmetne tražbine počela teći 4. travnja 2014., da je do prekida zastare prvi puta došlo podnošenjem Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 6. studenoga 2014. (list 72), da je do drugog prekid zastare došlo 3. studenoga 2015. podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretnini vlasništvo tužitelja, koji postupak je okončan rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. Ovr- 1245/15-23 od 18. travnja 2019. (list 80), da je do trećeg prekida zastare došlo podnošenjem Zahtjev za izravnu naplatu od 22. listopada 2019. (list 58-59), da je u svim tim slučajevima zastara počela teći iznova, te cijeneći da je tuženik, nakon isteka roka od tri godine zbog isknjiženja iz redoslijeda naplate po Zahtjevu za izravnu naplatu od 22. listopada 2019. (list 58-59), po isteku kojeg roka je zastara iznova počela teći, dakle od 22. listopada 2022., ponovno aktivirao bjanko zadužnicu te ponovno podnio Zahtjev za izravnu naplatu od 14. studenoga 2024. (list 94-95), utvrđeno je da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine, jer od isteka navedenog roka od tri godine, odnosno od 22. listopada 2022., dana kada je zastara počela iznova teći, pa do podnošenja Zahtjeva za izravnom naplatom od 14. studenoga 2024.nije protekao zakonom propisani zastarni rok od 5 godina

14. Zahtjev tuženika za izravnu naplatu od 28. veljače 2020. (list 87-88), upućen FINA-i, Podružnica Osijek, sud nije posebno cijenio, budući da se narečeni zahtjev, kao to proizlazi iz specifikacije zahtjeva, odnosi na naplatu tražbine po osnovi troškova postupka u iznosu od 4.875,04 kn, koji su tuženiku dosuđeni u ovosudnom ovršnom postupku posl. br. Ovr-1245/15, koja tražbina nije predmetom spornog ovršnog postupka posl. br. Ovr-1342/24.

15. Činjenica što je presudom Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-28/17-19 od 24. svibnja 2017., koja je potvrđena presudom presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Kž-514/2017 od 23. studenoga 2017., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st.1. istog čl. KZ-a, nije od relevantnog značaja za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu, budući da ga ta činjenica ne oslobađa građansko pravne odgovornosti koja proizlazi iz sklopljenog Ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, Klasa: 103-05/01-116, Ur. broj: 2189-26-04/3-10-04 od 1. lipnja 2010., odnosno njegove obveze povrata isplaćenih sredstava radi kršenja odredaba navedenog Ugovora.

16. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da sporna tražbina tuženika nije prestala te da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tražbine, sud je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio te presudio kao u izreci.

17. Odluku o troškovima postupka tuženika sud nije donio, s obzirom da tuženik troškove postupka nije potraživao, predloživši da svaka stranka snosi svoje troškove postupKa.

U Slatini, 24. travnja 2026.

S u d a c:

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tatjana Denisov, odvjetnica iz Slatine - punomoćnica tužitelja.

2. JHŠ, mag.iur, zaposlenica tuženika - generalna punom. tuženika.