Pr-2004/2022-25
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice AN i zamjenika punomoćnika tuženika JN, po objavi presude 24. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.03.2017.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 3.789,34 EUR bruto zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče:
na iznos od 4,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.
na iznos od 32,39 EUR koja teče od 15. studeni 2017.
na iznos od 14,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.
na iznos od 41,80 EUR koja teče od 15. veljača 2018.
na iznos od 53,99 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.
na iznos od 5,47 EUR koja teče od 15. travanj 2018.
na iznos od 60,26 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.
na iznos od 49,93 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.
na iznos od 40,17 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.
na iznos od 41,14 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.
na iznos od 34,17 EUR koja teče od 15. rujan 2018.
na iznos od 36,18 EUR koja teče od 15. listopad 2018.
na iznos od 21,02 EUR koja teče od 15. studeni 2018.
na iznos od 46,61 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.
na iznos od 31,57 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.
na iznos od 59,39 EUR koja teče od 15. veljača 2019.
na iznos od 49,69 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.
na iznos od 17,75 EUR koja teče od 15. travanj 2019.
na iznos od 17,06 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.
na iznos od 48,92 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.
na iznos od 40,58 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.
na iznos od 27,18 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.
na iznos od 42,64 EUR koja teče od 15. rujan 2019.
na iznos od 97,25 EUR koja teče od 15. listopad 2019.
na iznos od 64,18 EUR koja teče od 15. studeni 2019.
na iznos od 101,66 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.
na iznos od 63,64 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.
na iznos od 69,84 EUR koja teče od 15. veljača 2020.
na iznos od 76,99 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.
na iznos od 14,98 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.
na iznos od 68,36 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.
na iznos od 41,42 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.
na iznos od 64,89 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.
na iznos od 130,09 EUR koja teče od 15. rujan 2020.
na iznos od 77,69 EUR koja teče od 15. listopad 2020.
na iznos od 67,56 EUR koja teče od 15. studeni 2020.
na iznos od 65,59 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.
na iznos od 72,01 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.
na iznos od 71,26 EUR koja teče od 15. veljača 2021.
na iznos od 142,82 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.
na iznos od 33,02 EUR koja teče od 15. travanj 2021.
na iznos od 49,55 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.
na iznos od 16,88 EUR koja teče od 15. rujan 2021.
na iznos od 76,98 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.
na iznos od 140,37 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.
na iznos od 230,60 EUR koja teče od 15. rujan 2022.
na iznos od 114,93 EUR koja teče od 15. studeni 2022.
na iznos od 199,98 EUR koja teče od 15. veljača 2023.
na iznos od 58,50 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.
na iznos od 178,19 EUR koja teče od 15. rujan 2023.
na iznos od 65,58 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.
na iznos od 83,11 EUR koja teče od 15. veljača 2024.
na iznos od 48,96 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.
na iznos od 4,30 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.
na iznos od 108,88 EUR koja teče od 15. rujan 2024.
na iznos od 272,24 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”
Obrazloženje
1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 6. lipnja 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za psihijatriju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik tužiteljici da je isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na Klinici za psihijatriju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 16%, odnosno 19% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 22. studenog 2024. navodi tužba i dalje nepotpuna, nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje iz razloga kako slijedi- Iz činjeničnih navoda iz tužbe na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve da se može iščitati kako tužitelj smatra da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao ili je nepravilno izračunao:
– dodatke za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom,
– dodatke za otežane uvjete rada,
– dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi
– naknade plaće za vrijeme bolovanja,
– naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora
Stoga da je tužbeni zahtjev i dalje nepodoban za raspravljanje jer tužitelj da nije posebice, za svako gore navedeno potraživanje, specificirao točan ukupni iznos potraživanja i mjesečne iznos potraživanja sa tijekom zz kamata, već je sve zajedno, 3 dodatka i 2 naknade za 72 mjeseca „pomiješao“ u istu ukupnu novčanu cifru i identičnu mjesečnu novčanu cifru. Tužitelj da nije specificirao koliki dijelić od 19,00 eura koje traži svaki mjesec u utuženom razdoblju potražuje za koje od gore navedenih 6 potraživanja. Nadalje, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbu i prihvati ovako uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako tužiteljeva napomena iz predmetnog podneska, citat: „Tužitelj napominje da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.“ Da nema uporišta u Zakonu o parničnom postupku i sudskoj praksi. Niti pravna praksa niti pravna teorija da ne poznaju „pravo na pridržavanje prava“ . Tužitelj da prije podnošenja tužbe nije od tuženika niti pokušao zatražiti dokumentaciju/podatke potrebne za postavljanje točno određenog kondemnatornog zahtjeva sukladno odredbama ZPP-a pa da mu je naslovljeni sud naložio da nekvalificirani, uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim zahtjevom tj. običnom kondemnatornom tužbom. Nakon što je tužitelj predmetnim podneskom precizirao svoje potraživanje da se više ne radi o stupnjevitoj tužbi (kod koje sudska praksa poznaje preciziranje ali ne i „pridržavanja prava na preciziranje“) već o sasvim „normalnoj“ običnoj kondemnatrnoj tužbi. Podredno, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbeni zahtjev ističe se kako je tužitelj navedenim podneskom izvršio i preinaku tužbenog zahtjeva, naime, da tužitelj mijenja točku II. izreke tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak, umjesto tužitelju, isplati direktno na račun odvjetnika/punomoćnika tužitelja. Tu da se ne radi o preciziranju tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev da je glede parničnog troška sasvim jasno napisan i sukladno sudskoj praksi preciziran u tužbi, već da se radi izmjeni tužbenog zahtjeva i pokušaju da se izbjegne tuženikova praksa da, sukladno sudskim presudama, isplate glavnice, kamata i parničnog troška vrši na račune radnika. Tuženik da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, a ako sud prihvati preinaku tuženik osporava novopostavljeni tužbeni zahtjev. Nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun tj. na račun njegova opunomoćenika-odvjetnika. Ukoliko se dosudi da je tuženik parnični trošak dužan isplatiti odvjetniku/punomoćniku na njegov privatni bankovni račun otvara se mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINA-i. Naime, sukladno zakonskim odredbama da se sve isplate moraju vršiti na račune primatelja, a koje račune u slučaju postojanja pravomoćnih rješenja o ovrsi da blokira FINA. Čak da se niti plaće više ne mogu isplaćivati „na ruke“ radnika već isključivo na račune radnika, a sve kako se ne bi „zaobišlo“ eventualne vjerovnike sa starijim dospjelim potraživanjima. Tuženik nema saznanja duguje li tužitelj bilo kome bilo šta, je li njegov račun blokiran ili ne ali prvostupanjski sud nikako sebe ne bi smio dovesti u situaciju da niti teoretski sudjeluje u „zaobilaženju“ vjerovnika tj. reda isplate dugova. Nadalje, obzirom da tužitelj tijekom postupka može promijeniti odvjetnika/punomoćnika nikako ne može biti ispravno dosuditi da se parnični trošak isplaćuje na privatni račun određenog odvjetnika. Parnični trošak DA se dosuđuje i isplaćuje isključivo tužitelju jer je tijekom postupka, na temelju izdanih računa, plaćao usluge jednog ili više odvjetnika. Konačno postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva glede isplate parničnog troška tužitelj želi, de facto, provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema KBC-u SPLIT prenese na treću osobu-odvjetnika. Međutim, to da se ne može vršiti kroz parnični postupak, posebna pravila za ustup tražbine (cesiju) normirana su Zakonom obveznim odnosima. Tuženik svakako da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
3.Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 22. rujna 2025., te nakon provedenog i dostavljenog vještva dana 11. rujna 2025., konačno precizirala tužbeni zahtjev.
4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 11. rujna 2025. po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Darki Cecić
4.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.03.2017.g. do 30.09.2024.g., s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje, u ukupnom iznosu od 3.789,34 eura.
4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara na Klinici za kirurgiju.
4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.
4.5.U svom Izvješću o vještačenju od dana 11. rujna 2025. vještak za računovodstvo i financije Darka Cecić navodi da je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda i dokumentacije pribavljene od tuženika koja se prilaže u spis uz nalaz i mišljenje. Analizom podataka iz platnih lista za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. rujna 2024. godine da je utvrđeno:
-dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom da su plaćeni za sve odrađene sate,
-dodatak za otežane uvjete rada je do 30. travnja 2021. obračunavan na manji postotak od onog kojeg tužiteljica potražuje u tužbi, a da je nakon 1. svibnja dodatak točno evidentiran i plaćen tužiteljici, osim u prosincu 2023. godine
-dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi u periodu od 1.12.2017. godine do 1.10.2019. godine te od 1.12.2023. do 1.2.2024. godine da tužiteljici nije ni obračunavan ni isplaćen,
-koeficijent radnog mjesta nakon 1. ožujka 2024. godine da sadrži dodatak za otežane uvjete rada,
-razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana utvrđena nakon 1. lipnja 2022. godine nije posljedica neobračunavanja dodataka već se javlja zbog ne korištenja povoljnije satnice između tromjesečnog ostvarenog prosjeka i tromjesečnog prosjeka reobračunate satnice kao da je radnik radio u redovnom radnom vremenu. Da je na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. rujna 2024. godine, razlika bruto naknade plaće koju tužiteljica potražuje iznosi 3.789,34 eura sveukupno, odnosno pojedinačno:
-dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 1.277,80 eura,
-dodatke za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 604,78 eura,
-naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 367,13 eura,
-naknadu plaće za bolovanje do 42 dana ukupno 1.539,63 eura, a sve kako je pojedinačno po osnovama i mjesecima vidljivo iz Tablice 8.
4.6. Pismenim podneskom od 6. listopada 2025., tuženik je osporio djelomično predmetno vještvo, te između ostalog istakao da ne prigovora matematičkom obračunu izračuna vještaka, već osnovi po kojoj je izračun izvršen jer da je vještak koristio pogrešne podatke stoga da se konačni rezultat ne može uzeti kao ispravan. Samim time da se predmetno vještvo ukazuje bespredmetno i neprimjenjivo u ovoj pravnoj stvari.
4.7.Vještvo vještakinje Darke Cecić ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno jer je izrađeno po pravilima struke, a prigovori tuženika isto nisu osporili. Iako tuženik nije svoje prigovore argumentirao već samo paušalno istakao, ovaj sud je odredio i dopunsko vještačenje po vještakinji D. Cecić koje nije provedeno jer tuženik nije postupio po nalogu suda, a niti je argumentirao i dostavio dokaze na svoje paušalno istaknute prigovore na vještvo.
5. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljici na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Slijedom navedenog svi prigovori tuženika ukazuju se neosnovanim i paušalno istaknutim radi odugovlačenja ovog postupka.
6.Kako je tužiteljica pismenim podneskom od 22. rujna 2025., sukladno vještvu vještakinje Darke Cecić uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. rujna 2024., na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 3.789,34 eura. Naime, sukladno Odluci Vlade RH o produljenju primjene odredbi o materijalnim pravima i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora od 20. ožujka 2024., razvidno je da više ne postoje prava na isplatu dodatka na plaću i uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada, a koja je Odluka stupila na snagu 20. ožujka 2024. Međutim, zatraženi iznosi nakon tog datuma i to iznos od 4,30 EUR sa kamatom koja teče od 15. lipanj 2024., iznos od 108,88 EUR sa kamatom koja teče od 15. rujan 2024., kao i iznos od 272,24 EUR sa kamatom koja teče od 15. listopad 2024. odnose se na razlike neisplaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanja, stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
8.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 100 bodova, za sastav podneska od 22. rujna 2025. – 100 bodova, za pristup na ročišta od 12. veljače 2025. i 16. siječnja 2026. (50% Tbr.9.) – za svako po 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 24. ožujka 2025, 26. studenog 2025., 6. ožujka 2026, - za svako po 100 bodova, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova, što sve zbrojeno iznosi 650 bodova ( vrijednost 1 boda= 2,00 eura ) , što daje iznos od 1.300,00 eura uvećano za 25% PDV i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 1.890,45 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 07. studenog 2024., jer je istim uredila tužbeni zahtjev nakon poziva suda na uređenje sukladno čl. 109. ZPP-a, kao ni požurnice sukladno čl. 155.ZPP-a. Neosnovan je navod tuženika kako punomoćnica tužiteljice nezakonito potražuje uplatu parničnih troškova na svoj račun i da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Punomoćnica tužiteljice ovlaštena je za primanje novca i novčanih vrijednosti u ime tužiteljice sukladno dostavljenoj punomoći, a sve temeljem čl. 94. St.1. ZPP-a, o čemu je sudska praksa zauzela jasan stav, te se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva iz čl. 191 ZPP-a.
Split, 24. travnja 2026.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
