REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-388/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Praška ulica 10, protiv prvotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22 i drugotuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica S. Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica mr. sc. Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, Praška 6, radi isplate iznosa od 394,53 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnice prvotuženika i zamjenice punomoćnice drugotuženika, s danom objave 24. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se prvotuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333 iznos od 394,53 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 03. travnja 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelju u dijelu koji se odnosi na drugotuženika i koji glasi:
"I. Nalaže se drugotuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica S. Širole 4, OIB: 57500462912, solidarno s prvotuženikom CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333 iznos od 394,53 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 03. travnja 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se drugotuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica S. Širole 4, OIB: 57500462912, solidarno s prvotuženikom CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333 trošak parničnog postupka u iznosu od 1.676,16 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,66 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 388,27 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.
VI. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 24. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 17. veljače 2023. godine, tužitelj u bitnome navodi da je dana 19. veljače 2020. godine, oko 12,00 sati, FI iz [adresa], upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu ALD Automotive d.o.o., Veliko Polje (Grad Zagreb), Betinska ulica 1, autocestom A-4 u smjeru Varaždina, te da je prilikom dolaska do 46. km navedene autoceste, pokraj benzinske postaje Ljubešćica, na vozilo prilikom pretrčavanja autoceste naletjela divljač – fazan, koja je uslijed naleta uginula na licu mjesta, da je vozač FI upravljao vozilom sukladno propisima o sigurnosti prometa na cestama i bez prisutnosti alkohola u organizmu, te da je u trenutku predmetne prometne nezgode vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska br. 03-0124308-02, a budući da je uslijed predmetnog štetnog događaja na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] nastala imovinska šteta, to je tužitelj, temeljem prijave štete, provedenog izvida štete od dana 03. ožujka 2020. godine, računa društva Auto Centar Kos d.o.o. iz Varaždina, Cehovska 18, te odluke o odštetnom zahtjevu, dana 02. travnja 2020. godine isplatio iznos od 2.972,61 kn/ 394,53 EUR-a na ime naknade imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju na račun vlasnika vozila. Nadalje, tužitelj navodi da se predmetni štetni događaj dogodio na području autoceste A4 koja se nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta broj V/126 – „LJUBEŠĆICA“ gdje je došlo do sudara s divljači – fazanom, a da lovištem V/126 – „LJUBEŠĆICA“ u svojstvu zakupnika prava lova gospodari Lovačko društvo "Vepar" Ljubešćica iz Ljubešćice, Rudnička 30, OIB: 32513367655, sukladno Ugovoru broj 05126 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj V/126 – „LJUBEŠĆICA“, kao i da su u trenutku predmetnog štetnog događaja, Hrvatski lovački savez i svi lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji, uključujući i Lovačko društvo "Vepar" Ljubešćica, bili su osigurani kod prvotuženika policom osiguranja od odgovornosti br. 078700051615, te da prvotuženikova odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 1063., 1064. te 1066. Zakona o obveznim odnosima, u vezi sa čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koji izričito upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, dok je u drugotuženik u trenutku štetnog događaja (19. veljače 2020. godine) upravljao autocestom A4 na kojoj se isti dogodio, pa odgovornost drugotuženika za nastalu štetu proizlazi iz odredbe čl. 50. Zakona o cestama, obzirom da je predmetna dionica autoceste u vrijeme štetnog događaja u cijeloj svojoj dužini trebala biti osigurana zaštitnom žičanom ogradom namijenjenoj zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a sukladno odredbi čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, br. 92/19.), pa budući da se divljač (fazan) u predmetnom slučaju našla na autocesti, da očigledno drugotuženik zaštitnu žičanu ogradu nije postavio, niti održavao na način da je osigurao zaštitu prometa na autocesti od divljači, zbog čega po načelu krivnje za nastalu štetu odgovara solidarno s prvotuženikom. Ujedno, tužitelj ističe da se obratio tuženicima s regresnim zahtjevima potražujući isplatu u mirnom postupku, no da su isti svoju obvezu otklonili, pa tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu prvotuženik u bitnome navodi da ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, no osporava odgovornost osiguranika prvotuženika, lovačkog društva kao i da bi postojala solidarna odgovornost tuženik, te ističe da se predmetna prometna nesreća dogodila na autocesti koja je ograđena zaštitnom žičanom ogradom a koju je dužan održavati drugotuženik, te koja žičana ograda mora biti izgrađena sukladno općim tehničkim uvjetima, mora biti kontrolirana i sigurnosno izrađena, mora biti dovoljno visoka (da ju divljač ne može preskočiti) i mora biti dovoljno osigurana i učvršćena (da ju divljač ne može potkopati) pa ako se dogodilo da divljač zaluta na predmetnu ograđenu cestu, da to nema nikakve veze s lovoovlaštenikom već ima veze s cestom, točnije lošom ili nedovoljno sigurnom i svrhovitom zaštitnom ogradom. Nadalje, ističe da prvotuženik, odnosno njegovi osiguranici nemaju ovlasti, niti mogućnosti da na bilo koji način postupaju u zoni ograđene brze ceste, koja i nije i ne može biti lovište, te se ne smiju kretati pješke, niti bilo kako osim kao obični korisnici ceste, u zoni brze ceste, jer bi time činili prekršaj, pa da stoga prvotuženik ne može ni biti odgovoran za štetni događaj, pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženik u bitnome osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj, navodeći da se u ovom slučaju radi o naletu vozila na fazana, sitnu pernatu divljač, odnosno pticu koja leti, te joj stoga žičana ograda nije prepreka za dolazak na kolnik autoceste, te da je autocesta u cijeloj svojoj dužini osigurana zaštitnom žičanom ogradom, i da je za istu izdana uporabna dozvola, te da drugotuženik ne određuje kvalitetu zaštitne žičane ograde, niti istu postavlja. Nadalje drugotuženik ističe da za štetu nastalu na autocesti drugotuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje drugo tuženika, pa stoga i ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe, te da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 19. veljače 2020., te da iz putnih radnih listova ophodarske službe i izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo je vidljivo da je u tijekom dnevne smjene ophodnja izvršena, a mjesto štetnog događaja ophodnja je prošla između 11,15 sati i 12,15 sati kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnik, te da je razvidno da je dana 18/19. veljače 2020. ophodarska služba tuženika u noćnoj i u dnevnoj smjeni redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa, pa da slijedom navedenog nije bilo moguće reagirati i spriječiti nalet vozila na fazana, jer se radi o nepredvidivom i neizbježnom događaju, kao i da u konkretnom slučaji postoji isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem s jedne i druge strane autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojih lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste, konkretno prvotuženik, te da je divljač na cesti opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti. Ujedno, drugotuženik ističe da se u ovom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti tuženika, budući se solidarna odgovornost sama po sebi ne predmnijeva, te da je istu tužitelj dužan dokazati, pa kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se drugotuženiku mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje drugotuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti drugotuženika, pa predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troška parničnog postupka drugotuženiku .
4. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a prvo i drugo tuženik su ustrajali kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, s time da su stranke učinile nespornim da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, te aktivnu legitimaciju tužitelja.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku zapisnika o očevidu uz situacijski plan i fotodokumentaciju očevida MUP-a, PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 20. veljače 2020. (list 7. – 16. spisa), ispis fotografija vozila (list 17. – 20. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP-a, PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 19. veljače 2020. (list 21. spisa), presliku vozačke dozvole (list 22. – 23. spisa), presliku prometne dozvole (list 24. – 25. spisa), presliku police osiguranje automobilskog kaska broj 03-0124308-02 (list 26. spisa), presliku Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska tužitelja (list 27. – 37. spisa), presliku ugovora o poslovnoj suradnji od 08. srpnja 2015. (list 38. – 46. spisa), presliku prijave štete (list 47. – 48. spisa), presliku izvida štete tužitelja (list 49. spisa), presliku računa za popravak vozila broj 85565 od 19. ožujka 2020. (list 50. spisa), presliku odluke tužitelja o odštetnom zahtjevu (list 51. spisa), presliku potvrde o plaćanju štete (list 52. spisa), dopisa prvotuženika od 14. prosinca 2020. (list 54. spisa), dopisa drugotuženika od 20. travnja 2020. (list 55. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka (list 56. - 67. spisa), ispis službene lovne evidencije za osiguranika prvotuženika i presliku karte lovišta broj V/126 Ljubeščica (list 68. – 70. spisa), presliku odluke o ustanovljenju zajedničkog otvorenog lovišta V/126 Ljubeščica (list 71. – 79. spisa), presliku police osiguranja od odgovornosti br. 078700051615 s prilozima (list 80. - 83. spisa), presliku Općih uvjeta osiguranja prvotuženika (list 84. - 90. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 103. – 111., 141. – 151., 165. – 166., 176. – 201., 268. – 270., 274. – 284., 288. – 292., spisa), presliku uporabne i građevinske dozvole za predmetnu autocestu (list 112. – 126. spisa), presliku putnog radnog lista od 19. veljače 2020. (list 127. – 128. spisa), presliku dnevnika rada od 18/19. veljače 2020. (list 129. spisa), presliku ophdarskog dnevnika od 18/19. veljače 2020. (list 130. spisa), presliku putnog radnog lista od 19. veljače 2020. (list 131. – 132. spisa), presliku dnevnika rada od 19. veljače 2020. (list 133. spisa), presliku ophdarskog dnevnika od 19. veljače 2020. (list 134. spisa), presliku zapisnika o prometnoj nesreći od 19. veljače 2020. (list 135. - 139. spisa), presliku karte lovišta broj V/126 Ljubeščica (list 140. spisa), presliku ovjerenog iskaza svjedoka ĐI (list 153. – 154. spisa), presliku Godišnjeg plana o uobičajenim mjerama za sprječavanje štete od divljači za lovnu godinu 2019./2020. Varaždinske županije (list 204. – 205. spisa), presliku spisa Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin broj: 511-14-09/06- O-47-1/2020. (list 215. – 227. spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka FI (list 235. spisa), kao i proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 249. - 258. i 297. spisa).
6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza pribave sve dokumentacije vezana za ugovor o leasingu za oštećeno vozilo, te za saslušanjem zakonskog zastupnika osiguranika tužitelja kao i za provođenjem financijskog vještačenje na okolnost isplate utuženog iznosa, kao i da se službenim putem od Lovačkog društva VEPAR, te od Ministarstva poljoprivrede pribave detaljne karte lovišta i ugovor broj 05126 od 10. lipnja 2016. o zakupu prava lova, pa da se provede geodetsko vještačenje na okolnost granica lovišta, a sve kao nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, budući da je između stranaka nesporna aktivna legitimacija tužitelja, da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, kao i da se predmetni štetni događaj dogodio na području autoceste A4 koja se nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta broj V/126 – „LJUBEŠĆICA“ , kojim gospodari Lovačko društvo "Vepar" Ljubešćica iz Ljubešćice, Rudnička 30, osiguranik prvotuženika, pa da stoga nije sporna pasivna legitimacija prvotuženika, kao osiguratelja lovoovlaštenika predmetnog lovišta, a imajući u vidu da se dokazi ne provede u odnosu na činjenice koje su stranke priznale sukladno odredbom čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22,; dalje: ZPP). Sud je također odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza očevidom, odnosno rekonstrukcijom, a na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, obzirom da je na navedenu okolnost, ovaj sud već proveo dokaz saslušanjem svjedoka FI, te je proveo dokaz prometnim vještačenjem, kojim se po mišljenju ovog suda jedino objektivno i stručno može utvrditi dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, pa da bi provođenje dokaza očevidom, odnosno rekonstrukcijom bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, a posebice imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 394,53 EUR-a), te dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem djelatnika MUP-a, Postaje prometne policije Varaždin, policijskih službenika koji su vršili očevid, budući je zapisnik o očevidu javna isprava, a da stranke ne spore da je ista nepravilno sastavljena ili da su u njoj neistinito utvrđene činjenice pa bi provođenje navedenog dokaza bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.
7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti u odnosu na prvotuženika, dok je neosnovan u odnosu na drugotuženika.
8. Naime, predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 394,53 EUR-a, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po polici kasko osiguranja za štetu nastalu na njegovu vozilu, uslijed naleta divljači, odnosno fazana na njegovo vozilo.
9. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, dakle da je do štete došlo uslijed naleta divljači, konkretno fazana na vozilo osiguranika tužitelja, aktivna legitimacija tužitelja, da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, kao i da se predmetni štetni događaj dogodio na području autoceste A4 koja se nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta broj V/126 – „LJUBEŠĆICA“, kojim gospodari Lovačko društvo "Vepar" Ljubešćica iz Ljubešćice, Rudnička 30, osiguranik prvotuženika, pa da stoga nije sporna pasivna legitimacija prvotuženika, dok je između stranaka sporna pasivna legitimacija drugotuženika, odgovornost za predmetni štetni događaj, solidarna odgovornost prvotuženika i drugotuženika za isti, te visina štete nastala na vozilu osiguranika tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja.
10. Uvidom u presliku zapisnika o očevidu uz situacijski plan i fotodokumentaciju očevida MUP-a, PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 20. veljače 2020. (list 7. – 16. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP-a, PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 19. veljače 2020. (list 21. spisa) i presliku spisa Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin broj: 511-14-09/06-O-47-1/2020. (list 215. – 227. spisa), sud je utvrdio da je dana 19. veljače 2020. godine, u 12,00 sati, FI, upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu ALD Automotive d.o.o., Veliko Polje (Grad Zagreb), Betinska ulica 1, osiguranim kod tužitelja, autocestom A4 -GP Goričan (granica Republike Mađardske) – Varaždin- Zagreb (čvorište Ivanja Reka A3), na 46 km + 0 m, prednjim desnim branikom predmetnog vozila udario u divljač-fazana koji je prelijetao kolnik autoceste sa desne na lijevu stranu gledano u smjeru kretanja vozila, te da je od udara divljač uginula i ostala ukliještena u prednjem desnom braniku vozila, da je ista zbrinuta po djelatnicima drugotuženika, kao i da je vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] FI, osiguranog kod tužitelja alkotestiran, pri čemu je utvrđeno da isti u trenutku štetnog događaja nije imao prisutnosti alkohola u organizmu.
11. Uvidom u presliku putnog radnog lista od 19. veljače 2020. (list 127. – 128. spisa), presliku dnevnika rada od 18/19. veljače 2020. (list 129. spisa), presliku ophdarskog dnevnika od 18/19. veljače 2020. (list 130. spisa), presliku putnog radnog lista od 19. veljače 2020. (list 131. – 132. spisa), presliku dnevnika rada od 19. veljače 2020. (list 133. spisa), presliku ophdarskog dnevnika od 19. veljače 2020. (list 134. spisa), ovaj sud je utvrdio da je ophodar ĐI dana 19. veljače 2020. nakon naleta vozila osiguranika tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka] na fazana, uslijed kojeg naleta je fazan uginuo, preuzeo uginulu divljač, te da neposredno prije, niti nakon štetnog događaja na autocesti A4 nije bilo oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi.
12. U iskazu danom na ročištu dana **.**.2025. FI (list 235. spisa), je iskazao da je na povratku iz Zagreba, prije benzinske postaje Ljubešćica, fazan preletio ogradu autoputa, te da ga je udario svojim vozilom, da se vozio dozvoljenom brzinom na tom dijelu autoputa, te da je zaustavio vozilo na predmetnoj benzinskoj postaji kako bi utvrdio nastala oštećenja, a budući da se radilo o službenom vozilu, da je pozvao policiju, kako bi se mogao obaviti očevid, pregledao je vozilo i najprije nije mogao uočiti oštećenja, dok nije shvatio da je u predjelu prednjeg odbojnika, a gdje se inače nalazi kuka za vuču vozila, vidio da se tu nalazi napuknuće i da se u nastaloj rupi još uvijek nalazi fazan, da je ubrzo stigla i policija i misli djelatnik HAK-a, te da niti njima nije bilo jasno gdje je fazan, no da su tada uvidjeli. Ujedno, svjedok je iskazao da se radi o dionici autoceste koja je malo povišena pa je onda zaštitna žičana ograda dosta niska te da je vidio kako fazan prelijeće istu, te da je iza ograde livada, odnosno nema drveća, te da zaista nije niti gledao, niti primijetio neka oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi.
13. Iskaz svjedoka FI, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv, životan, logičan i vjerodostojan, budući da je navedeni iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis, kao i nalazom i mišljenjem vještaka provedenim u ovom postupku, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a kako će to nastavno još biti obrazloženo, te da isti nije osobno zainteresiran za uspjeh stanaka u sporu, obzirom da je osiguraniku tužitelja nesporno naknađena šteta nastala na vozilu, povodom predmetnog štetnog događaja i to po polici kasko osiguranja koju isti ima sklopljenu s ovdje tužiteljem kao osigurateljem.
14. Sud ističe da prvotuženik nije po pozivu ovog suda od svog osiguranika Lovačko društvo "Vepar" Ljubešćica iz Ljubešćice pribavio i dostavio podatke jesu li se u vrijeme predmetnog štetnog događaja u lovištu osiguranika prvotuženika provodile lovne aktivnosti.
15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Igora Jakoplića (list 249. - 258. i 297. spisa), a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji tužitelj i prvotuženik nisu imali primjedbi, dok je drugotuženik u podnesku od 04. srpnja 2025. (list 265. – 267. spisa) iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a koje prigovore drugotuženika je vještak na ročištu održanom dana 19. ožujka 2026. (list. 297. spisa) otklonio, te u cijelosti ostao pri svom mišljenju i nalazu, proizlazi da se prometna nezgoda dogodila naletom teretnog vozila osiguranika tužitelja RENAULT KANGOO registarskih oznaka [registarska oznaka] na fazana koja se kretao preko istočnog kolnika autoceste A4 unutar ograđenog prostora ceste, na 46 km, vozaču s desna u lijevo, odnosno od istoka prema zapadu, dok se vozilo kretalo od juga prema sjeveru, na kojem mjestu je ograničenje brzine 110 km/h temeljem postavljenog prometnog znaka, da je istočni kolnik od zapadnog kolnika odvojen zelenim pojasom na kojem se nalazi dvostruka odbojna ograda, a sama cesta ograđena je sa žičanom ogradom, te da se istočna žičana ograda nalazi odmaknuta od desnog ruba desne prometne trake za oko 11 metara, kolnik je položen u lijevom zavoju, a izveden je bez nagiba, kao i da ispred mjesta nezgode nije nađen znak opasnosti „divljač na cesti“, međutim niti se isti ikada postavlja na brzim cestama koje su ograđene žičanom zaštitnom ogradom, kao u konkretnom slučaju, te da se naletna brzina teretnog vozila osiguranika tužitelja na fazana, obzirom na nastala oštećenja, kretala u području od oko 100 km/h, pa da je vozač je u konkretnoj situaciji za reakciju imao na raspolaganju vrijeme od 0,87 sekundi, pa ako se uvaži da je na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku, tada slijedi da se prije nezgode kretao brzinom od oko 105 km/h, kao i da u trenutku kad je vozač mogao uočiti kretanje fazana, vozilo se nalazilo udaljeno ispred mjesta naleta za oko 25,4 metara, na kojoj udaljenosti bi fazan, ako ne bi naglo mijenjao smjer svog kretanja, izašao izvan gabarita putanje kretanja vozila pri prethodnom kretanju vozila bilo kojom brzinom koja ne premašuje 92 km/h i do naleta ne bi došlo. Ujedno, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke sud je utvrdio da opseg štete utvrđen od strane tužitelja, korektan, da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ, te da uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za RENAULT vozila na dan saniranja štete i ugovorne cijene radnog sata od 120,00 kuna, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 485,03 EUR-a, (ili 3.654,47 HRK) što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 606,29 EUR-a, pa da je stoga račun za popravak vozila priložen u spis broj 85565 od 19. ožujka 2020. (list 50. spisa), u cijelosti opravdan i korektan, a iz kojeg računa je ovaj sud utvrdio da visina štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja iznosi 394,53 EUR-a.
16. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je do predmetnog štetnog događaja došlo naletom teretnog vozila osiguranika tužitelja RENAULT KANGOO registarskih oznaka [registarska oznaka] na fazana, koji je preletio zaštitnu žičanu ogradu autoceste A4, preko istočnog kolnika autoceste A4 unutar ograđenog prostora ceste, na 46 km, vozaču s desna u lijevo, odnosno od istoka prema zapadu, dok se vozilo kretalo od juga prema sjeveru, da je istočni kolnik od zapadnog kolnika odvojen zelenim pojasom na kojem se nalazi dvostruka odbojna ograda, a sama cesta ograđena je sa žičanom ogradom, te da se istočna žičana ograda nalazi odmaknuta od desnog ruba desne prometne trake za oko 11 metara, kao i da ispred mjesta nezgode nije nađen znak opasnosti „divljač na cesti“, međutim da se niti ne postavlja na brzim cestama koje su ograđene žičanom zaštitnom ogradom, kao u konkretnom slučaju, gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 110 km/h temeljem postavljenog prometnog znaka, a koje mjesto štetnog događaja se nesporno nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta broj V/126 – „LJUBEŠĆICA“, kojim kao lovoovlaštenik, gospodari Lovačko društvo "Vepar" Ljubešćica iz Ljubešćice, tj. osiguranik prvotuženika. Nadalje, sud ističe da prvotuženik nije po pozivu ovog suda, dostavio podatke jesu li se u vrijeme štetnog događaja na području lovišta broj V/126
– „LJUBEŠĆICA“ kojim gospodari osiguranik prvotuženika, unutar kojeg se nesporno dogodio predmetni štetni događaj, provodile lovne aktivnosti, te da je sud također utvrdio da je naletna brzina vozila osiguranika tužitelja na divljač-fazana bila manja od najveće zakonom dozvoljene brzine od 110 km/h, te da vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije mogao spriječiti nalet, kao i da isti u trenutku štetnog događaja isti nije imao prisutnosti alkohola u organizmu.
17. Nadalje, budući da je osiguranik prvotuženika ovlaštenik prava lova na mjestu predmetnog štetnog događaja, s obzirom da se mjesto štetnog događaja nalazi na autocesti unutar lovišta kojim isti gospodari, to je ovaj sud stajališta da se odštetna odgovornost lovoovlaštenika ima prosuđivati kao objektivna odgovornost. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18. i 32/19.; dalje: ZL), propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, dok je odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano da se u u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a, a s obzirom na to da budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj: U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., U-I-2813/2014 od 03. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 04. ožujka 2015., te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Stoga, da bi se oslobodio od odgovornosti za naknadu štete na vozilu nastale od divljači u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a, prvotuženik je dužan dokazati ili da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, dakle višom silom ili da je šteta nastala isključivo ili bar djelomično radnjom oštećenika ili treće osobe, neovisno o tome da li se provodio lov divljači u vrijeme štetnog događaja.
18. Ujedno, točno je da je sukladno čl. 11. ZL-a zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama, međutim u konkretnom slučaju se ne radi o tome da bi lovište bilo ustanovljeno na cesti na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač, već se navedena cesta nalazi unutar lovišta kojim gospodari tuženik, pa prema tome čini područje lovišta, te se na odgovornost lovoovlaštenika kao osobe koja gospodari lovištem primjenjuju propisi o odgovornosti za štetu unutar lovišta (odredba čl. 76. st. 2. ZL-a), odnosno odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. S tim u vezi, relevantne su odredbe čl. 14., 15. i 17. ZL-a , prema kojima se ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično, ne smatraju prekidom zemljišta na kojima se ustanovljuju državna, privatna ili zajednička lovišta, iz čega jasno proizlazi da se cesta može nalaziti unutar lovišta, što je i ovdje slučaj.
19. Dakle, budući da je ovaj sud utvrdio da se vozilo osigurano kod tužitelja u trenutka nastanka nezgode vozilo brzinom manjom od dozvoljene brzine kretanja vozila temeljem postavljenog prometnog znaka, kao i da vozač istog u trenutku štetnog događaja nije imao prisutnosti alkohola u organizmu, to ovaj sud drži da je isti prilagodio svoju vožnju u smislu odredbe čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama(„Narodn novine“ broj: 67/08., 48/10., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19. i 42/20; dalje: ZSPC), a u vezi s čl. 54. st. 1. toč. 2. ZSPC-a, čime vozač vozila osiguranog kod tužitelja, po mišljenju ovog suda, ni na koji način nije doprinijeo nastanku predmetne štete, a koja šteta je nastala naletom divljači - fazana na vozilo osiguranika tužitelja unutar lovišta kojim gospodari osiguranik prvotuženik kao lovoovlaštenik, iz kojeg lovišta je konkretno fazan izletio na kolnik, te na taj način prouzročio štetni događaj u kojem je nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja u utuženom iznosu od 394,53 EUR-a, te je stoga za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran osiguranik prvotuženika sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO- a, a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.
20. Odredba čl. 963. st. 1. ZOO-a propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
21. Slijedom svega navedenog, to je sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na prvotuženika i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.
22. Glede početka tijeka zakonskih zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je isplatom iznosa od 394,53 EUR-a, svom osiguraniku po osnovi štetnog događaja od 19. veljače 2020. stupio u njegov pravni položaj (zakonska subrogacija), te stoga isti od osobe odgovorne za štetu, odnosno tuženika ima pravo potraživati isplaćeni iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom na to da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja (štete) sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a stupio u pravnu poziciju oštećenika (njegovog osiguranika), tužiteljeva tražbina prema tuženiku dospjela je u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), a pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata ima od dana kada je tuženik došao u zakašnjenje (čl. 29. st. 1. ZOO- a), odnosno od prvog dana nakon dospjelosti tražbine naknade štete oštećenika prema štetniku.
23. Dakle, tužitelj bi imao pravo na zakonske zatezne kamate čak i za razdoblje prije 03. travnja 2020. (s obzirom na to da se radi o štetnom događaju od 19. veljače 2020., međutim, kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), odlučeno je samo o zakonskim zateznim kamatama na isplaćenu glavnicu od 03. travnja 2020. do 31. prosinca 2022., i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.
24. U odnosu na drugotuženika, ovaj sud ističe da je sukladno odredbi čl. 81. st. 1. Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19.; dalje: ZC), drugotuženik osnovan da upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ZC-a, dok odredba čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. čl. 50. ZC-a nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
25. Prema shvaćanju ovog suda odredbu čl. 50. st. 2. ZC-a valja tumačiti tako što pravna osoba koja upravlja javnom cestom, konkretno drugotuženik će odgovarati za štetu nastalu naletom na divljač kada je do štete naletom na divljač došlo uslijed propusta ili radnje pravne osobe koja upravlja javnom cestom.
26. Budući da je između stranaka nesporno da je na mjestu štetnog događaja bila postavljana zaštitna žičana ograda u skladu sa čl. 93. st. 1. t. 1. i čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti ("Narodne novine" broj 33/05., 64/05., 155/05., 14/11. i 25/15; dalje: Pravilnik), koja nesporno ima uporabnu dozvolu, te da je ovaj sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je drugotuženik predmetnu ogradu uredno održavao sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine", broj: 75/14.; dalje Pravilnik o ophodnji), da je redovito provodio ophodarske kontrole (svakodnevno, u razdoblju od 0,00 do 24,00 sata, s time da se ophodnja obavlja najmanje tri puta dnevno, a ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati ako se ophodnja obavlja vikendom i blagdanom) te da ophodarske kontrole koje su provedene na dan prometne nezgode (prometna nezgoda dogodila se oko 12,00 sati), prije nego li se je ista dogodila, nisu uočile nikakva oštećenja u zaštitnoj žičanoj ogradi niti odignuća iste od tla, a niti da bi takva oštećenja ili nepravilnosti bile uočene od strane ophodarske službe koja je po obavijesti da je došlo do naleta na divlju životinju – fazana izašla na tren utvrdila, kao i da je sam vozač vozila osiguranika tužitelja iskazao da je do predmetnog štetnog događaja došlo naletom vozila osiguranika tužitelja na fazana, koji je preletio zaštitnu žičanu ogradu autoceste A4, to unatoč činjenici da je zaštitna žičana ograda nesporno bila postavljena oko predmetne dionice autoceste kako bi spriječila dolazak divljači na autocestu, kao i da je ista uredno održavana od strane drugotuženika, budući da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj vrsti divljači- fazanu, koja leti, to stoga postaje sasvim razvidno da se postavljanjem i održavanjem zaštitne žičane ograde ne može spriječiti dolazak te vrste divljači na kolnik autoceste, pogotovo, kao u konkretnom slučaju, kada se radi o preletu iste.
27. Slijedom navedenog, a obzirom na to da objektivno ne postoji radnja koju je drugotuženik mogao poduzeti da spriječi prelet fazana preko kolnika autoceste A4 u konkretnom slučaju, te nalet istog na vozilo osiguranika tužitelja, to stoga nema niti mogućnosti da je do naleta vozila osiguranika tužitelja na fazana došlo uslijed skrivljene radnje ili propusta drugotuženika, slijedom čega nisu ispunjene opće pretpostavke drugotuženikove odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a koje se tiču štetne radnje, odnosno propusta drugotuženika koji je prouzrokovao predmetni štetni događaj, dakle ne postoji krivnja drugotuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a niti uzročno posljedične veze između radnje/propusta drugotuženika i štetnog događaja.
28. Sukladno prethodno navedenim utvrđenjima ovog suda, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženika u cijelosti kao neosnovan i presuditi kao u toč. II.I. izreke ove presude.
29. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. i IV. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući da je tužitelj u ovoj parnici u odnosu na prvotuženika uspio u cijelosti. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 394,53 EUR-a i to: za sastav odštetnog zahtjeva prvotuženiku u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 32. t. 1. OT- e, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav tužbe od u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-e, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav podneska od 20. travnja 2023. u iznosu od 25,00 EUR- a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 6,25 EUR-a (Tbr. 46. OT- e), što ukupno iznosi 31,25 EUR-a, za sastav podneska od 09. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR- a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 17. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 28. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav podneska od 23. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav podneska od 25. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 19. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a u iznosu od 6,64 EUR- a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.488,66 EUR-a.
30. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
31. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju u odnosu na prvotuženika, odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.
32. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava odštetnog zahtjeva drugotuženiku u iznosu od 100,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), obzirom da je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika odbijen kao neosnovan, te trošak pristupa ročištu dana 17. rujna 2024., u zatraženom iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.
33. Budući da je tužitelj u odnosu na drugotuženika u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ovaj sud odbio njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u odnosu na drugotuženika u cijelosti, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. II.II. izreke ove presude.
34. Obzirom na to da je prvotuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev prvotuženika za naknadu troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.
35. Odluka o troškovima postupka iz toč. VI. i VII. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući da je drugotuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti. Drugotuženiku je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 394,53 EUR-a i to: za sastav podneska od 09. lipnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 17. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT- e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 28. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav podneska od 04. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav podneska od 26. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 19. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-e) u iznosu od 12,50 EUR-a, što sveukupno iznosi 62,50 EUR-a. Dakle, drugotuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a.
36. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga drugotuženik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
37. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška drugotuženiku, odlučeno je kao u toč. VI. izreke ove presude.
38. Drugotuženiku nije priznat kao osnovan trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 25. travnja 2023., za svaku radnju u unosu od 125,00 EUR-a koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, obzirom da iste nije sastavio punomoćnik drugotuženika, već sam drugotuženik, pa stoga navedeni trošak zastupanja po odvjetniku drugotuženiku nije niti nastao sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a, te trošak pristupa ročištu dana 17. rujna 2024., u zatraženom iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. VII. izreke ove presude.
39. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).
U Zagrebu 24. travnja 2026. godine
Sudac:
Hrvoje Lukšić
Odluku pismeno izradila:
Viši sudski savjetnik - specijalist:
Tihana Božičević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).
Dostaviti:
1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu
2. prvotuženiku po pun.
3. drugotuženiku po pun.
