REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2727/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužiteljice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Odvojak br. 11, zastupana po punomoćniku Krunoslav Pradegen, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pradegen i Spicijarić iz Zagreba, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupano po punomoćniku Luka Marok odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, a po objavi presude dana 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim osiguranje određeno Rješenjem o osiguranju, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4406/2024-8 od 29.01.2025. godine. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni trošak, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (dvjestopedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi od 16. travnja 2025. navela kako je zaključkom ovog suda broj Ovr-4406/2024 od 01.04.2025., kao protivnik osiguranja, upućena na pokretanje parnice radi proglašenja predmetnog osiguranja nedopuštenim. Navodi da je uložila žalbu na Rješenje o osiguranju, poslovni broj Ovr- 4406/2024, sa navodima da je trebalo utvrditi odlučne činjenice, a kako bi se moglo pravilno odlučiti jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o osiguranju u smislu odredbi Ovršnog zakona o osiguranju, navela je da je prema predmetnoj ovršnoj ispravi navedeni iznos namiren u postupcima prisilne naplate i samim tim je prigovorila potraživanju tuženika kao protivnika osiguranja u osnovu, opsegu i visini , da tuženik isto potraživanje naplaćuje od korisnika kredita, glavnog dužnika, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod brojem St- 17/09, dakle da su u cijelosti ispunjene pretpostavke Ovršnog zakona. Istaknuto je da je potraživanje tuženika kao predlagatelja osiguranja prestalo na temelju činjenice da se prednik predlagatelja osiguranja dijelom još jednom naplatio za svoje potraživanje iz druge imovine glavnog dužnika, ali i protivnika osiguranja odnosno založnog sudužnika.

Nadalje, mjerodavne zakonske odredbe izričito određuju uvjete za postupak osiguranja prema konkretnim ovršnim ispravama (kojima su utvrđene novčane tražbine), a osnovom kojih predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje tih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. U slučaju ove pravne stvari nije ostvaren zakonski uvjet propisan odredbom članka 290. stavka 3. u svezi sa odredbom članka 80.b stavak 3. Ovršnog zakona, jer iz činjenica proizlazi da je narušena pravična ravnoteža između visine tražbine i vrijednosti nekretnine na koju se osiguranje odnosi, dakle, tražbina predlagatelja osiguranja , tuženika, je nerazmjerno manja od vrijednosti predmetne nekretnine. Tužiteljica je navela da nije vlasnik predmetne nekretnine niti je ikada stupila u posjed iste, vlasnik je treća osoba koja je stekla vlasništvo predmetne nekretnine temeljem pravomoćne presude ovog suda, poslovni broj P-15356/10 od 05. rujna 2011., pravomoćne 04. listopada 2011., a kojom je ujedno i tužiteljica prestala biti vlasnik predmetne nekretnine.

Stoga predlaže proglasiti nedopuštenom osiguranje određeno rješenjem o osiguranju ovog suda poslovni broj Ovr-4406/24 od 29. siječnja 2025., kao i obvezati tuženika da joj naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev osporio u cijelosti. Navodi da je predmet postupka osiguranja 170/1000 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk odjela ovog suda, k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 7d, garaža i dvorište, Gračanski Mihaljevac, i to 2. Suvlasnički dio: 170/1000 etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan na I (prvom) katu površine 68,94 čm oznake St -3 s pripadajućom garažom u podrumu površine 11,71 čm oznake G-2 i pripadajućom ostavom u podrumu površine 5,30 čm.

Tuženik ističe kako je tražbina radi koje je pokrenut postupak osiguranja podmirena tek u manjem dijelu te ista na dan sastavljanja ovog odgovora na tužbu iznosi 17.826,16 eura, koliko zajedno iznose glavnica, kamate i troškovi, a tražbina radi koje je pokrenut postupak osiguranja utvrđena je pravomoćnom sudskom presudom, a aktualna visina iste je vidljiva iz vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga.

Pored toga, čl. 290. st. 2. OZ-a propisano je da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe OZ-a o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b OZ-a. Također, tužiteljica je upisana kao vlasnik nekretnine, a što je vidljivo iz aktualnog izvatka iz zemljišnih knjiga. Tuženik također ukazuje na čl. 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisan učinak stjecanja prava vlasništva nekretnina temeljem pravomoćne sudske odluke. Tako je stavkom 1. navedenog članka propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela ovlašten ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stavkom 2. istog članka je propisano kako se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda nije bilo upisano. U vrijeme pokretanja postupka osiguranja u zemljišnim knjigama je kao vlasnik nekretnine bila upisana tužiteljica. Nije postojala nikakva zabilježba, aktivna plomba ili kakav drugi upis koji bi ograničavao to njeno pravo vlasništva što bi kod tuženika kao predlagatelja osiguranja moglo izazvati sumnju u činjenicu da je upravo tužitelj vlasnik. Navedeno je razvidno iz izvatka iz zemljišnih knjiga koji je priložen prijedlogu za osiguranje. U konkretnom slučaju, nesporno je da je tuženik, prilikom pokretanja postupka osiguranja, bio pošten jer iz javno dostupnih podataka u zemljišnim knjigama nije imao nikakvog razloga posumnjati da je vlasnik nekretnine tužitelj. S druge strane, treća osoba na koju tužitelj ukazuje kao vlasnika nekretnine, sve do trenutka pokretanja postupka osiguranja nije ni pokušala svoje pravo zaštititi upisom u zemljišne knjige. Da je ta treća osoba pravovremeno upisala svoje pravo vlasništva, što bi onda bilo vidljivo u zemljišnim knjigama, ne bi ni došlo do pokretanja postupka osiguranja.

Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi trošak postupka.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u preslik zaključka ovog suda poslovni broj Ovr-4406/2024 od 1. travnja 2025. (list 4.-5. spisa), presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-1535/10 od 5. rujna 2011. (list 6. spisa), izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od 4. lipnja 2025. (list 16. spisa), zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 17.-18. spisa), te su priklopljeni ovosudni spisi poslovni broj P-3130/25 i Ovr-4406/24.

4. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 133/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP-a), tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim.

5. U ovom predmetu nije sporno da je u trenutku podnošenja tužbe u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo tužiteljice te da je na istoj određeno osiguranje radi osiguranja naplate potraživanja tuženika.

6. Sporno je da li je ispunjenje tražbine, radi koje je osiguranje određeno, onemogućeno jer postoji pravo treće osobe koje sprečava ovrhu .

7. Člankom 59. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ-a) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Tužiteljica je pravomoćnim rješenjem ovog suda upućena u pokretanje ove parnice, jer je navela da nekretnina na kojoj je određeno osiguranje nije njezino vlasništvo.

8. Uvidom u zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za zkč.br.

55/3, vidljivo je da je za predmetnu nekretninu (E-2) kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana ŠV, ovdje tužiteljica, te da je uknjiženo založno pravo temeljem rješenja o osiguranju ovog suda poslovni broj Ovr-4406/25 od 30. siječnja 2025. Pored toga, uvidom u zemljišnoknjižno stanje vidljivo je da u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nema vidljivih podataka o pokušaju upisa prava vlasništva treće osobe.

9. Uvidom u sadržaj presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-15356/10 od 5. rujna 2011. (l. 6. spisa) vidljivo je da je naloženo ovdje tužiteljici izdati tabularnu izjavu za upis prava vlasništva B.B. Buljan d.o.o., na nekretnini u 170/1000 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk odjela ovog suda, k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 7d, garaža i dvorište, Gračanski Mihaljevac, i to 2. Suvlasnički dio: 170/1000 etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan na I (prvom) katu površine 68,94 čm oznake St-3 s pripadajućom garažom u podrumu površine 11,71 čm oznake G-2 i pripadajućom ostavom u podrumu površine 5,30 čm.

10. Uvidom u priklopljeni ovosudni spis poslovni broj Ovr-4406/2024 vidljivo je da predlagatelj osiguranja, ovdje tuženik, predložio donošenje rješenja o osiguranju temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Povrv-23676/12 od 14. listopada 2016. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 7.859,52 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom i temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina sklopljen između Hrvatske poštanske banke d.d. i ovdje tuženika od 14. studenog 2017. te da je dana 29. siječnja 2025. doneseno rješenje o osiguranju, a koje je postalo pravomoćno dana 26. svibnja 2025.

Zaključkom od 1. travnja 2025. tužiteljica je upućena u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz razloga što je treća osoba B.B. Buljan d.o.o., vlasnik nekretnine,

11. Uvidom u sadržaj presude poslovni broj P-3130/25 od 16. travnja 2026. (iz podataka eSpisa ovog suda) vidljivo je da je treća osoba ZV podnijela tužbu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, poslovni broj Ovr- 4406/2024, iz razloga što je ona vlasnik predmetne nekretnine (stekla je od prednika B.B. Buljan d.o.o.), te da je u predmetu donesena presuda dana 13. travnja 2026. na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

12. Nadalje, čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, 63/19, 128/22 i 127/24; dalje: ZZK-a) određeno je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu čl. 8. st. 3. ZZK stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja

13. Nadalje, odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

14. Obzirom je treća osoba temeljem presude temeljem priznanja ishodila upis pravo na izdavanje tabularne isprave dana 23. veljače 2021. i to od strane ovdje tužiteljice, to se ova tužba procjenjuje prema ispunjenju pretpostavki za predmnijevanog vlasnika u trenutku podnošenja ove tužbe .

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018. br. Su-IV-4/18-4 zauzeto je pravno shvaćanje da i vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

16. Sukladno odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravo stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja (u ovom slučaju podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno upisa zabilježbe ovrhe) zaštitu prema odredbama ZVDSP-a.

Glede pitanja nedostatka dobre vjere taj se prigovor ne može nekome predbacivati samo iz razloga što isti nije istraživao izvanknjižno stanje, pa stoga ni ovrhovoditelj u ovome slučaju nije bio dužan to činiti (čl. 122. st. 3. ZVDSP-a).

17. Dakle, da bi predlagatelj osiguranja mogao ostvariti svoje pravo na namirenje nužno je da na nekretnini koja je predmet osiguranja nije došlo do promjena prava vlasništva prije nego što je došlo do zabilježbe ovrhe odnosno osiguranja u zemljišnim knjigama, odnosno da bi tužitelj uspio u sporu nužno je morao dokazati da je treća osoba stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini prije upisa zabilježbe osiguranja.

Pravne posljedice zabilježbe predmetnog osiguranja su da predlagatelj osiguranja svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine (čl. 79. st. 2. OZ). Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika odnosno protivnika osiguranja.

18. Da bi tužiteljica uspjela u ovome sporu, ona je bila dužna dokazati da je ispunjenje tražbine onemogućeno jer postoji pravo koje sprječava provedbu osiguranja, odnosno da je tuženik kao predlagatelj osiguranja bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zlouporabio svoje pravo jer je znao odnosno trebao znati da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine treća osoba a ne ovdje tužiteljica.

19. U odnosu na ocjenu nepoštenosti i nesavjesnost i predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, valja napomenuti da je provedenim dokazima utvrđeno da je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik te nema zabilježbe odbijenog prijedloga za upis prava vlasništva treće osobe.

Iz priležećih isprava (zk izvadak i presuda na temelju priznanja) ne može se zaključiti da je tuženik mogao posumnjati da postoji razlika između izvanknjižnog stanja i stanja u zemljišnim knjigama. Navedena činjenica ukazuje na savjesnost i poštenje predlagatelja osiguranja u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu.

20. U odluci broj Rev-602/14 Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje da kupac koji nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora ne uknjiži svoje pravo u zemljišnoj knjizi preuzima rizik da određena prava na toj istoj nekretnini stekne treća osoba.

S obzirom da tužiteljica nije postupila po pravomoćnoj presudi na temelju priznanja od 5. rujna 2011., a što je bilo na njenom slobodnom raspolaganju i time nije omogućila upis prava vlasništva trećoj osobi do donošenja rješenja o osiguranju odnosno do zabilježbe osiguranja u zemljišnim knjigama, nije dokazala postojanje prava vlasništva treće osobe, odnosno nije dokazala da na nekretnini koja je predmet ovrhe postoji pravo treće osobe koje bi spriječilo ovrhu, a predloženim i provedenim dokazima tužiteljica nije dokazala niti nesavjesnost odnosno nepoštenje predlagatelja osiguranja, tuženika.

24. U odnosu na navode tužiteljice da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenja rješenja o osiguranju jer je tražbina namirena u drugim postupcima te jer je narušena pravična ravnoteža između visine tražbine i vrijednosti opterećene nekretnine, u smislu čl. 80b. Ovršnog zakona, uz nedostatak ikakvih dokaza u prilog svojih tvrdnji, valja istaknuti da je sud u ovom parničnom postupku vezan razlozima zbog kojih je tužiteljica upućena u parnicu te nije dopušteno u raspravljati parničnom postupku van upućenog razloga, dok je o prigovoru narušene pravične ravnoteže odlučeno Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-421/2025 od 26. svibnja 2025., doneseno povodom žalbe tužiteljice u spisu poslovni broj Ovr- 4406/24 protiv rješenja o osiguranju od 29. siječnja 2025.

25. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

26. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, obzirom je tužiteljica izgubila spor u cijelosti.

Stoga je tuženiku priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa), uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 250,00 eura.

27. Na tako dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku