Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Svetog Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-139/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Nove hrvatske banka dioničko društvo, OIB: 78427478595, iz Zagreba Varšavska ulica 9, zastupana po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 12. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1.i 7. Ugovora o kreditu broj 312062, koji je tužiteljica IĐ, [adresa], zaključila sa prednikom tuženika (Sberbank d.d.), dana, 07.05.2007, koje glase:

„Članak 1.

IZNOS KREDITA

Ugovoreno je da će Kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od 73.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem ovog ugovora, vratiti u roku i na način kako je to utvrđeno ovim Ugovorom, 7. OTPLATA OBVEZA PO, KREDITU

7.1. Kredit se otplaćuje na račun Kreditora i to u 360 mjesečnih rata koji se sastoje od glavnice i kamata.

Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti, a iznosi 373,79 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća.“

II. Nalaže se tuženiku, Hrvatska Poštanska banka d.d. [adresa], da tužiteljici IĐ, [adresa]. na ime stečenog bez osnove, isplati iznos od 5.121,41 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 97,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.09.2011 godine do ispl

-za iznos od 98,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.10.1011 godine do ispl

-za iznos od 98,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.11.2011 godine do ispl

-za iznos od 101,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.12.2011 godine do ispl

-za iznos od 115,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.01.2012 godine do ispl

-za iznos od 107,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.02.2012 godine do ispl

-za iznos od 104,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.03.2012 godine do ispl

-za iznos od 106,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.04.2012 godine do ispl

-za iznos od 108,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.05.2012 godine do ispl

-za iznos od 105,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.06.2012 godine do ispl

-za iznos od 106,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.07.2012 godine do ispl

-za iznos od 104,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.08.2012 godine do ispl

-za iznos od 101,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.09.2012 godine do ispl

-za iznos od 105,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.10.2012 godine do ispl

-za iznos od 106,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.11.2012 godine do ispl

-za iznos od 105,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.12.2012 godine do ispl

-za iznos od 98,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.01.2013 godine do ispl

-za iznos od 104,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.02.2013 godine do ispl

-za iznos od 104,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.03.2013 godine do ispl.

-za iznos od 102,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2013 godine do ispl.

-za iznos od 95,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.05.2013 godine do ispl.

-za iznos od 94,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.06.2013 godine do ispl.

-za iznos od 97,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.07.2013 godine do ispl.

-za iznos od 99,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.08.2013 godine do ispl.

-za iznos od 103,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2013 godine do ispl.

-za iznos od 101,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.10.2013 godine do ispl.

-za iznos od 103,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2013 godine do ispl.

-za iznos od 104,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.12.2013 godine do ispl.

-za iznos od 106,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2014 godine do ispl.

-za iznos od 108,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.03.2014 godine do ispl.

-za iznos od 108,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2014 godine do ispl.

-za iznos od 105,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2014 godine do ispl.

-za iznos od 104,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.05.2014 godine do ispl.

-za iznos od 105,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2014 godine do ispl.

-za iznos od 107,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.07.2014 godine do ispl.

-za iznos od 110,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.08.2014 godine do ispl.

-za iznos od 109,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2014 godine do ispl.

-za iznos od 112,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.10.2014 godine do ispl.

-za iznos od 113,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.11.2014 godine do ispl.

-za iznos od 112,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.12.2014 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.01.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.03.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.05.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.06.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.08.2015 godine do ispl.

-za iznos od 103,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine do ispl.

III. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], da tužiteljici IĐ, [adresa], isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 7,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.06.2007 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 7,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.07.2007 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 10,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.08.2007 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 6,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.09.2007 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 5,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.10.2007 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 8,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.11.2007 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 7,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.12.2007 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 11,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.01.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 13,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.02.2008 do 03.02.2016.g

-za iznos od 17,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.03.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 11,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 9,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.05.2008 do 03.02.2016.g,

-za iznos od 12,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.06.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 8,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.07.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 8,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.08.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 11,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.09.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 31,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.10.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 16,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.11.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 33,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.12.2008 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 33,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.01.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 38,17 EUR sa z.z kamatom počevši od 28.02.2009 do 03.02,2016.g.

-za iznos od 34,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.03.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 35,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 31,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.05.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 27,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.06.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 29,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.07.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 31,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.08.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 29,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.09.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 27,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.10.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 31,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.11.2009 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 34,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.12.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 37,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.01.2010 do 03.02.2016.g,

-za iznos od 37,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.02.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 43,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.03.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 41,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.04.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 43,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.05.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 61,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2010 do 03.02,2016.g.

-za iznos od 54,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.07.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 68,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.08.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 64,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.09.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 57,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 73,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.11.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 85,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.12.2010 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 78,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.01.2011 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 27,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.02.2011 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 74,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.03.2011 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 77,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.04.2011 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 94,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.05.2011 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 101,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.06.2011 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 119,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.07.2011 do 03.02.2016.g.

-za iznos od 107,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.08.2011 do 03.02.2016.g.

-te naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.835,67 eura, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je tužiteljica je sa tuženikom dana 7.05.2007.godine, zaključila Ugovor o kreditu, broj 312062, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika Ante Brekala, [adresa], broj ovjere OV 9476/07. Na osnovu tog ugovora, tužiteljica je od tuženika ishodila kredit u iznosu od 73.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate kredita od 30 godina. Tužiteljica je sa tuženikom sačinila konverziju kredit iz CHF u EUR. U točki 1. gore navedenog ugovora, iznos kredita, ugovoreno je da će Kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od 73.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem ovog ugovora, vratiti u roku i na način kako je to utvrđeno ovim Ugovorom. Ugovoreno je da se kredit otplaćuje na račun kreditora i to u 360 mjesečnih rata koji se sastoje od glavnice i kamata. Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti, a iznosi 373,79 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća.

1.1.Dana 14.12.2015.godine parnične stranke su sklopili Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu br. 312062 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. U točki II Aneksa, ugovoreno je da sve strane ovog Aneksa sporazumno utvrđuju, da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama zakona veći od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 14.892,32 kune, po tečaju otplate kredita na dan 30.09.2015.godine te se smatra pretplatom koja u smislu članka 19.c.stavak 1 točka 5, alineja 1 Zakona koristi za sukcesivno namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

1.2. Takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 1.Ugovora o kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 1 i 7 Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Tužitelj također mora podsjetiti tuženika, da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da su sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljica je kod tuženika podigla namjenski kredit za kupnju nekretnine, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do primjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita. Isto tako, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje. Sklopljeni Aneks broj 1j Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj konverzija je je ništetna, s obzirom na to, da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (a koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama na način, da se mijenjaju jednostranom odlukom banke (a koja je bila ništetna) a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa) a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivim kamatnim stopama na način da se mijenja jednostranom odlukom banke) bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“.

1.3.Sukladno članku 270.st.1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća ugovor je ništetan. A konkretno predmet ugovora, konvertiranje CHF-a je ništetna, kao i primjena ništetne kamatne stope. Konkretno, primjena valute CHF, a koji ugovor je bio ništetan, bio je glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Jasno je, da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje je „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje, ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla valjana. Tužiteljica ne spori da joj je tuženik utvrdio gore navedenu pretplatu, međutim, ista je učinjena protivno zakonu, ništetna je, ali kako tužiteljica od tuženika ne može dobiti „izračun“ te pretplate (po mjesecima), stoga je prisiljena podignuti „stupnjevitu“ tužbu.

1.4. U skladu s iznesenim stoga tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredbe točke 1.7. Ugovora o kreditu, broj 312062 od dana 07.05.2007.godine koji je tužiteljica zaključila sa tuženom Nova hrvatska banka d.d. koja glasi: „ iznos kredita, ugovoreno je da će Kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od 73.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem ovog ugovora, vratiti u roku i na način kako je to utvrđeno ovim Ugovorom. 7.1.Kredit se otplaćuje na račun Kreditora i to u 360 mjesečnih rata koji se sastoje od glavnice i kamata. Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti, a iznosi 373,79 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća“. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 2 Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu, br. 312062 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, koja glasi: "Sve strane ovog Aneksa sporazumno utvrđuju, da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama zakona veći od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 14.892,32 kune., po tečaju otplate kredita na dan 30.09.2015.g., te se smatra pretplatom koja u smislu članka 19.c.stavak 1 točka 5, alineja 1 Zakona koristi za sukcesivno namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. Zagreb da tužiteljici IĐ isplati novčani iznos, čija će se visina utvrditi, nakon što tuženik dostavi izračun pretplate na dan 3.02.2016 (i to po, mjesecima), te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, sve sa zakonskom zateznom kamatom kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne osporava da je tužitelj sa tuženikom sklopio Aneks Ugovora o kreditu broj 312062 (dalje: „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“).

2.1.Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 15. 05. 2023. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 – 29/18, dalje: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja budući da ista nije specificirana tužbom.

2.2.U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu zadatak je suda utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Tuženik ukazuje na općepoznatu činjenicu da je 30.9.2015. godine stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015; dalje u tekstu: „ZPK“) kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. Svrha takve konverzije je da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik je postupio sukladno gore citiranoj zakonskoj obvezi te je tužitelju poslao ponudu izračuna konverzije zajedno s prijedlogom Dodatka br. 1. Ugovoru o kreditu. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZPK potrošač je imao 30 dana da obavijesti banku o prihvatu konverzije i u navedenom razdoblju, sve do isteka zakonom propisanog roka za prihvaćanje konverzije, imao mogućnost provjeriti točnost izračuna konverzije, obratiti se tuženiku u slučaju bilo kakvih pitanja ili nejasnoća te eventualno izjaviti prigovor na izračun konverzije u slučaju da bi takvih prigovora imao. Tužitelj je prihvatio ponudu te su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak 1. Ugovoru o kreditu, dok je preplate utvrđeni iznos preplate tužitelja. Navedenim Dodatkom stranke su sporazumno izmijenili kreditnu obvezu tužitelja čija je glavnica bila vezana za valutnu klauzulu u CHF na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa također je i promijenjena valuta uz koju je bila vezana glavnica kredita u valutu EUR, te je utvrđen ostatak glavnice nakon konverzije kao i daljnja otplata duga. Dakle, među strankama koje su prihvatile konverziju nastala je potpuno nova pravna osnova koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove jer se konverzijom trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke, neovisno o odnosu stranaka iz prvotnog ugovora.

2.3. U odnosu na navode o nepoštenosti valutne klauzule vezane za švicarski franak u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu vezanu za CHF, tuženik ističe da Presuda VTS donesena u parnici Potrošač ne daje subjektivna prava potrošačima. Stoga je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 79/07, 125/07; dalje: „ZZP“). Da je to nemoguće učiniti u ovom sporu, proizlazi iz sljedećih okolnosti. Prvenstveno, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Ugovorom jasno određeno da je iznos kredita u valuti CHF, te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama Ugovora koje reguliraju otplatu kredita predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Pored toga, tužitelj je potpisom Ugovora potvrdio upoznatost sa značenjem valutne klauzule. Ugovorom o kreditu jasno je propisano da: „Korisnik kredita potpisom ovog ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“ Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo preko deset godina od sklapanja Ugovora, tvrditi da mu odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZPa, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. U odnosu na navode o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika tuženik ističe da ista nije bila predmetom ispitivanja ništetnosti u parnici Potrošač. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja iz Presude VTSa donesenih u Parnici Potrošač i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to nije bilo predmetom ispitivanja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana primjenjivost kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. To znači, čak i kada bi utvrđenja iz Presude Potrošač bila primjenjiva na ovaj spor, njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope niti promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke. Naime, da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva; da odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja).Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, prema tome osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti članak 1111. st. 3. ZOO.

2.4.Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja. Tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Na pripremnom ročištu održanom dana 21. prosinca 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je kao tuženika označila Hrvatsku poštansku banku d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u aneks br. 1 ugovora o kreditu od 3.2.2016., ugovor o kreditu broj 312062 od 7. svibnja 2007., informativni otplatni plan po kreditu, otplatni plan za izračun neefektivne kamatne stope za kredit, oplata kredita u jednakim anuitetima, prometna kartica po kreditu, pisani nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka Filipa Tolića od 23.6.2025. i očitovanje na podnesak tuženika od 21.9.2025. te ostale priloge i podneske spisu. Nadalje je saslušao tužiteljicu osobno u svrhu dokazivanja.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 28.6.2025. osnovani.

6. Vezano uz prigovor zastare za istaknuti je kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u odnosu na tuženika postala pravomoćna danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., pa stoga prema pozitivnoj sudskoj praksi nema mjesta zastari potraživanja budući je kolektivnom tužbom zastara prekinuta i teče iznova i to od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, što u predmetnom slučaju znači da nije prošlo pet godina od 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe dana 15.svibnja 2023., uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi čl. 225. ZOO u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi posl.broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

6.1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, to zastarijevanje zahtjeva za isplatu za izvršenu konverziju počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredba Ugovora na temelju čije ništetnost se zahtijeva vraćanje.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev-2221/2018-4 od 3.rujna 2019.odbio kao neosnovanu reviziju, između ostalih i reviziju ovdje tužitelja, protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u tom dijelu.

8. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

8.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

10. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

12. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su prednik tuženika i tužiteljica dana 7.05.2007.godine zaključili Ugovor o kreditu, broj 312062. Na osnovu tog ugovora, tužiteljica je od tuženika ishodila kredit u iznosu od 73.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 30 godina. Tužiteljica je sa tuženikom sačinila konverziju kredita broj 312062 s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

13. Predmetni Ugovor o kreditu zaključen je između stranaka 7.svibnja 2007. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, u daljnjem tekstu ZZP).

13.1. Prema članku 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja.

13.2. Člankom 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

14. Sud je na okolnosti sklapanja ugovora saslušao tužiteljicu i iz njenog iskaza zaključio da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o potrošačkom ugovoru koji je tužiteljica zaključila kao fizička osoba koja je sklopila ugovor u svrhe koje nisu namijenjene njenoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti, da nije pregovarala o pojedinim odredbama ugovora, niti su je informirali o posljedicama i rizičnosti tečaja u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

14.1. Tužiteljica IĐ iskazala je da je u vrijeme zaključenja ugovora radila u firmi Zvečevo na pakiranju čokolade, a po zanimanju je poljoprivredni tehničar. U vrijeme zaključenja ugovora nije bila nositelj obrta niti obavljala kakvu drugu poslovnu ili profesionalnu djelatnost, a sredstva kredita je utrošila za kupoprodaju stana. Stan nije iznajmljivala već je živjela u njemu. U banci tuženika nudili su joj samo kredit u CHF i nisu nudili kredit u drugim valutama. Ona nije tražila sklapanje ugovora u drugoj valuti, jer joj je ova varijanta u CHF ponuđena kao najpovoljnija. Pročitala je ugovor o kreditu prilikom potpisivanja, a ne može reći da ga je sasvim razumjela. Nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama kredita, a pojam valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije joj potpuno razumljiv, niti joj je tko u banci to pojasnio. Nitko ju nije posebno informirao kako se formira kamatna stopa niti o posljedicama i rizicima tečaja u CHF. Početna rata kredita je bila 1.650,00 kuna, a narasla je do 3.700,00 kuna.

15. Niti Zakon o zaštiti potrošača niti Zakon o obveznim odnosima ne navode posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, koje načelo proizlazi iz odredbe čl. 4. ZOO-a, kojom je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Radi se o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena upravo vjera, odnosno povjerenje između ugovornih strana, pa bi povjerenje trebalo biti ključni element i načela savjesnosti i poštenja.

16. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između priznatog iznosa preplaćenih rata u postupku konverzije ugovora o kreditu i plaćenih rata po ugovoru o kreditu (razlici zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan korištenja Ugovora o kreditu).

17. Odredba članka 96. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2).

17.1. Naime, o spornoj odredbi kako je to utvrđeno u postupku nije se pojedinačno pregovaralo, ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (članak 96. stavak 4. ZZP/07.)

18. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

18.1. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika, kojim se kamata i glavnica vežu uz valutu švicarski franak, nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

20. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

21. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog primjene valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

21.1. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

21.2. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2008. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

22. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka Filipa Tolića koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim.

22.1.Sudski vještak Filip Tolić u svom pisanom nalazu i mišljenju u tablici 2. je sačinio izračun razlike na okolnost razlike u tečaju CHF. Navedena razlika se očituje u razlici zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan korištenja Ugovora o kreditu (prema Prometnoj kartici po kreditu broj 312062 na ime EĐ koja se nalazi u Spisu). Tužiteljica je na dan 30.09.2015. god. više platila iznos od 53.479,72 kuna ili 7.097,98 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja Ugovora o kreditu, a sve kako je prikazao u tablici 2. (po mjesecima i ukupno). Do navedenog iznosa je došao na način da je početno ugovoreni anuitet po tečaju na dan korištenja kredita (početni mjesečni anuitet 1.609,36 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita. U tablici 3. je sačinio specifikaciju ukupne pretplate po primijenjenom tečaju CHF (po mjesecima i ukupno). Tužiteljica na dan 30.09.2015. god. (do konverzije) nema manje plaćenih iznosa u razdoblju od početka otplate kredita do 30. rujna 2015. (nema iskazanih „minusa“ u Tablici 2.). Sukladno čl. II. Aneksa Ugovoru o namjenskom kreditu od 04. veljače 2016. god. utvrđena je pretplata u izračunu konverzije u iznosu od 14.892,32 HRK. Ako bi se ukupno utvrđena pretplata u ovom nalazu i mišljenju umanjila za iznos pretplate priznat u izračunu konverzije, onda bi konačna pretplata bila 38.587,40 HRK (53.479,72 HRK – 14.892,32 HRK) ili 5.121,41 EUR.

23. Tužiteljica se podneskom od 28.6.2025. očitovala da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je uredila tužbeni zahtjev na način da je povukla svoj tužbeni zahtjev u dijelu gdje je tražila utvrđenje ništetnosti glave 2.(pretplata) Aneksa br.1.Ugovora o kreditu sklopljenim dana 03.02.2016.g. te je predložila da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne odredbe članka 1.i 7. Ugovora o kreditu broj 312062, koji je tužiteljica zaključila sa prednikom tuženika (Sberbank d.d.) dana 07.05.2007. te se nalaže tuženiku Hrvatska Poštanska banka d.d. da tužiteljici na ime stečenog bez osnove, isplati iznos od 5.121,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate za razdoblje od 27.9.2011. do 1.9.2015., te se nadalje nalaže tuženiku da tužiteljici isplati zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne preplaćene iznose navedene u izreci za razdoblje od 26.6.2007. sve do 23.8.2011. pa do isplate 3.2.2016.

24. Tuženik se podneskom od 27.8.2025. očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Filipa Tolića od 23. 6. 2025., te podnesak tužiteljice kojim specificira svoj tužbeni zahtjev. Tuženik ne prigovara matematičkom izračunu preplate po kreditu, međutim, vještak je u svom nalazu i mišljenju koristio fiksni tečaj i početno ugovorenu kamatnu stopu, te zbog toga nalaz i mišljenje vještaka nisu primijenjivi u ovom predmetu. Naime, predmetnim Ugovorom o kreditu stranke nikada nisu ugovorile fiksni tečaj niti fiksnu kamatnu stopu, već srednji tečaj Kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta s promjenjivom kamatnom stopom. Nadalje, potpisivanjem Dodatka ugovoru o kreditu neosporno je provedena konverzija ugovora, čime je tužitelj samim time priznao da je u obračunu konverzije uzeta u obzir cjelokupna masa sredstava koju je do tada uplatio po svim osnovama, stoga je vještačenje u ovom postupku bespredmetno. Prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da iznos razlike plaćenog zbog primjene tzv. „valutne klauzule“ iznosi ukupno više plaćeno 5.121,41 eura. Tuženik se protivi povišenju tužbenog zahtjeva tužitelja te ističe prigovor zastare na preinačeni dio tužbe to iz razloga što je preinačeni zahtjev podnesen izvan petogodišnjeg zastarnog roka, pa sve i da se može smatrati da je tužba u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod br. P-1401/12 prekinula tijek zastarnog roka, preinačeni zahtjev je svakako zastario.

25. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, sud nalazi da se ne radi o povećanju tužbenog zahtjeva dakle preinaci tužbenog zahtjeva u podnesku tužitelja od 28.6.2025., tako da o istom nije odlučivao, jer tužitelj u tužbi nije naznačio određeni iznos na ime isplate koji traži već potražuje isplatu novčanog iznosa koji će precizirati nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja.

26. Osim toga, u odnosu na istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja na preinačene iznose, iako se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

27. Budući smatra da je nalaz vještaka izrađen savjesno i u skladu s pravilima struke, sud je na istom utemeljio odluku i tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos od 5.121,41 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i zakonsku zateznu kamatu na preplaćene iznose po tečaju CHF za razdoblje od 26.6.2007. do 23.8.2011. pa do sklapanja dodataka ugovora o kreditu 3.2.2016., te je odlučio kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.

28. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a prema datumima uplata utvrđenim nalazom sudskog vještaka.

29. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom, sud je tuženiku na temelju članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14), naložio da tužitelju na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 1.835,67 eura, koji troškovi se odnose na sastav tužbe s PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na dva ročišta održana 21.12.2023. i 12.3.2026. u iznosu od 250,00 eura s PDV-om za svako, pristup na ročište dana 24.4.2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 62,50 eura s PDV-om sukladno Tbr.9.t.5., pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura s PDV-om, te sastav dva obrazložena podneska s PDV-om u iznosu od 250,00 eura za svako, te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura.

30. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 24. travnja 2026.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci