Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-484/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iris Kopf, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojega zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. ,Radnička cesta 50 , Zagreb; OIB:02535697732, isplatiti tužitelju DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.910,45 EUR-a (pettisućadevestodeseteura- četrdesetpetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom od 1. kolovoza 2023. pa do isplate po stopi do 31. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb; OIB:02535697732, da tužitelju DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 2.733,35 EUR-a

(dvijetisućesedamstotridesettrieura-tridesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjeg troška postupka, odnosno preko dosuđenog troška postupka.

IV. Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je korisnik stambenog kredita broj: 9015768329, sklopljenog sa tuženikom PBZ.d.d. dana 22.3. 2011.g. Stambeni kredit je sklopljen na 17 godina , i još je u otplati. U navedenom kreditu , u članku 4. Ugovora o kreditu , kamatna stopa je utvrđena kao promjenjiva, a određuje se sukladno odluci banke o kreditiranju građana, Načelima za utvrđivanje kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamata po kreditima i depozitima PBZ-a, te informaciji o načinu promjene kamatne stope po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke. Takva kamatna stopa nije bila niti određena, niti odrediva, a mijenjana je isključivo i samo odlukom kreditora. Temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, a koji je stupio na snagu 1.1. 2014., čl.11, 11a navedenoga zakona , kreditor je obvezan jasno prikazati kriterije i parametre kojima se određuje promjenjiva kamatna stopa. Tako, kreditor, dopisom od 31.12.2013. izvijestio je tužitelja, kao korisnika kredita, da su promijenjeni opći uvjeti poslovanja banke, na način da su uvjeti promjenjivosti kamatne stope usklađeni sa propisima o potrošačkom kreditiranju, te da se od tada definira parametar promjenjivosti i fiksni dio kamatne stope. U odnosu na ugovor tužitelja, to sukladno dopisu tuženika znači, da se kamata određuje kao zbroj šestomjesečnog EURIBORA ( faktor promjenjivosti ) i te fiksnog dijela kamatne stope koji iznosi 6,56 p.p. Fiksni dio kamatne stope izračunat je kao razlika između kamatne stope važeće na dan 14.11.2013. i šestomjesečnog euribora važećeg na dan 30.6.2013. koji iznosi 0,337. Nadalje, u navedenoj obavijesti navodi se i to da će se usklađenje kamatne stope početi vršiti od 1.8.2014. Isto tako, utvrđeno je i da maksimalna dopuštena kamatna po kreditu ne može biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope u RH uvećane za 1/3. Ta obavijest, kako je to naznačeno na kraju obavijesti, čini sastavni dio ugovora o kreditu. Dakle, od 24.12.2013. svojom "obavijesti "Banka , kao kreditor , primorana izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju i izmjenama Zakona o financijskim institucijama, u kojima je bankama naloženo da u svim ugovorima u kojima nisu definirani parametri za primjenu kamatne stope te parametre i definiraju, umjesto da sa potrošačem, odnosno korisnikom kredita, ali je tuženik izvanugovorno i samovoljno mijenjao parametre bitne ugovorne odredbe, a o tome svoje klijente obavijestio poštom, u obliku "obavijesti " koja postaje po jednostranoj odluci banke sastavni dio ugovora . Na taj način tuženik je odredio parametre u kreditima u kojima ti parametri nisu bili ugovoreni, ali na način da nisu te parametre i ugovarale, čime su ponovile isto ono izvanugovorno nezakonito postupanje prije zakonske obveze da se parametri definiraju i ugovore. Iz odluke VSRH Rev-1172/18. proizlazi da činjenica kako banka koja je definirala kamatne parametre, ne znači i da je postupila po zakonu, upravo zbog toga što se kamatna stopa mora ugovoriti, a ne izvanugovorno definirati, jednostranom izjavom volje. Banke svoje notorno nezakonito poslovanje opravdavaju tako da tvrde kako prije 2013.g nije postojala zakonska obveza da se definiraju parametri kamatne stope. Umjesto parametara banka je ugovarala da će se kamatna stopa mijenjati odlukom banke, a takva je odredba neodrediva, a zbog toga i ništetna. Ističe i kako u Ugovoru nije navedeno da se promjenjiva kamata veže za Opće uvjete poslovanja, već samo da se ista određuje sukladno odluci o kreditiranju građana, Načelima za utvrđivanje kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamata po kreditima i depozitima PBZ-a , te informaciji o načinu promjene kamatne stope po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke. Nadalje, ističe da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u Eur i u kunama sa valutnom klauzulom u Eur ne smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanje kredita uvećane za 1/3 . Ponderiranu kamatnu stopu na stanje kredita objavljuje na godišnjoj razini HNB. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku sa dva dopisa i to prvim u prosincu 2019., a drugim u 2020. i to sa zahtjevom za smanjenjem promjenjive kamatne stope, sukladno promjenama na tržištu, no banka ga je nakon mjeseci odugovlačenja u pregovorima, odbila uz opravdanje da politika uprave Banke takve ugovorne odredbe ne mijenja . Nadalje, naveo je da je u nekim godinama promjenjiva kamatna stopa prelazila Zakonom dopuštenu gornju granicu i to od 2017. pa nadalje, odnosno 5 godina. Temeljem navedenoga u tužitelj je potraživao usklađenje promjenjive kamatne stope, te isplatu razlike između onoga što je isplatio i što je bio dužan isplaćivati, a podredno, zahtjeva razliku između one kamatne stope koja je propisana zakonom kao maksimalna kamatna stopa i onoga što je tužitelj stvarno platio.

1.1. Tijekom postupka tuženik je isticao da tužbeni zahtjev nema nikakve veze sa slučajem "Potrošač ", niti je tužitelj niti jednom svojom riječju u tužbenom zahtjevu dao naslutiti da se poziva na utvrđenja iz slučaja "Potrošač". U tužbenom zahtjevu je riječ o činjenici da je tuženik suprotno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, tužitelju kroz razdoblje unazad 5 godina nezakonito naplaćivao višu kamatnu stopu od Zakonom dopuštene maksimalne kamatne stope na stambene kredite s ugovorenom kamatnom stopom u EUR, te da je ujedno i suprotno ugovoru, usprkos postojanju čl. 4. Ugovora, koji navodi ".. utvrđena kamatna stopa primjenjuje se u narednom razdoblju od 1.2. do 31.1. , s tim da ista ne može biti viša od redovne kamatne stope propisane Odlukom banke o stambenom kreditiranju koja će biti važeća u trenutku primjene odbilo uskladiti visinu promjenjive kamatne stope sa važećim kamatnim stopama u trenutku njihove primjene prilikom utvrđenja kamatne stope za naredni period, sukladno ugovoru. Tijekom postupka tužitelj je više puta uređivao tužbeni zahtjev. Nadalje, tužitelj je obavijestio sud da mu je tuženik 19. srpnja 2022. poslao ponudu za sklapanje aneksa Ugovora o kreditu, kojim bi se promjenjiva kamatna stopa promijenila u fiksnu kamatnu stopu sa kamatom od 3,98% za preostalo otplatno vrijeme, te je tužitelj je sa tuženikom 2.9.2022. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu broj: 9015768329. Slijedom istoga, kamatna stopa po kreditu tužitelja je od 2.9.2022. fiksna kamata stopa od 3.98% za preostalo razdoblje otplate kredita. Budući da je kamatna stopa po kreditu tužitelja od 2.9.2022.g fiksna kamatna stopa, tužitelj svoje potraživanje ograničava na utuženo razdoblje od 26.4.2016. do dana 2.9.2022.

1.2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao od tuženika da mu isplati iznos od 5.910,45 eura sa zateznim kamatama. Nadalje, tužitelj je istaknuo da je u ožujku 2024. prilikom plaćanja rata kredit utvrdio da mu je tuženik samoinicijativno uplatio iznos od 1.915,48 eura, a banka je navela da se navedena uplata odnosi na pozitivnu tečajnu razliku u utuženom razdoblju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Štoviše, tuženik ističe kako tužbeni zahtjev na način kako ga postavlja tužitelj ne može opstati niti biti usvojen od strane suda, budući da sud nema ovlasti intervenirati u ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, a posebno ne na način na koji to traži tužitelj. Obzirom da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu u eurima, argumentacija iz tog predmeta i utvrđenja iz presuda ne mogu se koristiti u odnosu na ugovore o kreditu u eurima, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu u eurima, a niti obuhvaća ugovore sklopljene nakon 2008. Tužitelj osim toga ne traži utvrđenje ništetnosti niti jedne ugovorne odredbe pa niti one članka 4 Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, već njegova tužba predstavlja financijsku analizu sklopljenog Ugovora i zahtjev za izmjenu ugovorne odredbe koja je tužitelju „odgovarala“ u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, ali mu sada više ne „odgovara“. Nadalje, tuženik je naveo da s obzirom na činjenicu da su sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga, odraz stvarne volje ugovornih strana, te da u konkretnome slučaju nije riječ o ugovoru samo o smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, zahtjev za izmjenu bilo koje odredbe ovoga ugovora je neosnovan. Dakle, iz ponašanja tužitelja može se razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Nadalje, tuženik je naveo da je potrošač/korisnik kredita poslovno sposobna osoba koja je, od tuženika, prije zaključenja ugovora dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije, te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora. Nesporno je, dakle, da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio. Nadalje, tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Slijedom navedenoga, tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka.

2.1. Tijekom postupka, a nakon što je tuženik zaprimio Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka tuženik je naveo da u cijelosti pobija nalaz i mišljenje kao dokazno sredstvo na temelju kojeg sud može utvrditi kao dokazane činjenice na koje se tužitelj u tužbi poziva, a pogotovo ne kao dokaz na temelju kojeg bi mogao usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna već je ista zakonom određena kao dopuštena, a posebice uzevši u obzir da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, te na isti nije primjenjiva presuda VTS-a broj Pž-7129/13 donesena u kolektivnom sporu, tužitelj treba, uzimajući u obzir pravila o teretu dokaza, dokazati koja je to visina kamatne stope koja je, po njemu, nezakonita i koju je tuženik nezakonito odredio. Kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, nesporno je da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Budući da je kamatna stopa koju je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao manja od najviše zakonom dopuštene kamatne stope, takvo postupanje tuženika nije i ne može biti protivno prisilnim propisima. Ovo tim više što i Zakon o obveznim odnosima kao i Zakon o zaštiti potrošača te Zakon o bankama odnosno Zakon o kreditnim institucijama uređuju i prihvaćaju promjenjivu kamatnu stopu, a konačno i Vrhovni sud u presudi u predmetu „Potrošač“ ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu, neovisno o tome što odluka u tom sporu nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Osim toga, promjenjivost kamatne stope u Republici Hrvatskoj zbog promjena tržišnih uvjeta, bila je posljedica jednostavne činjenice da u praksi nije postojala, a niti danas ne postoji jedinstvena referentna stopa koja bi objedinila sve troškovne komponente koje utječu na visinu kamatne stope u ugovorima o potrošačkim kreditima u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik se ovim putem ima potrebu detaljnije svrnuti i na činjenicu da je „potraživanje“ tužitelja neminovno u zastari, i to prvenstveno imajući u vidu okolnost da na sporni kredit nije primjenjiva presuda VTS- a broj Pž-7129/13 obzirom da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, pa se ne može uvažiti teorija o prekidu zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a čak kada bi se ista i uvažila, navedeni stav nema uporište niti u eksplicitnoj odredbi zakona, niti u pravnoj teoriji i dosadašnjoj praksi. U odnosu na početak tijeka zastarnog roka za navesti je da rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla, međutim kako se u konkretnom slučaju radi o iznosima koje je tužitelj isplaćivao tuženiku sukcesivno, tada zastarni rok od pet godina počinje teći za svaku od tih isplata od dana kada je nastupila i završava istekom pet godina nakon toga (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revx-183/11, Županijski sud u Zagrebu Gž-6858/16-2 od 21.veljače 2017.godine i Gž-8026/16-2 od 11. travnja 2017.godine, Županijski sud u Osijeku broj Gž-1680/16 od 14.12.2017.god.).

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao dopis tužitelja upućen tuženiku (list spisa 8-9), dopisi tuženika upućen tužitelju (list spisa 10-11), dopis tužitelja upućen tuženiku (list spisa 12-14), dopis tuženika upućen tužitelju (list spisa 15), dopis tužitelja upućen tuženiku (list spisa 16), g-mail tuženika (list spisa 17), Realizirani otplatni plan u EUR (list spisa 18-19), Ugovor o stambenom kreditu (list spisa 20-27), izvod iz NN 1/2022 - Prosječna ponderirane kamatne stope na stanja stambenih i ostalih potrošačkih kredita (list spisa 42), dopis tuženika (list spisa 43), Informacije o stambenom kreditu kod tuženika (list spisa 44-49), Reprezentativni primjeri ukupnih troškova tuženika (list spisa 50-52), izračun iznosa kredita i mjesečnog anuiteta (list spisa 53-54), dopis tuženika (list spisa 62-63), Dodatak ugovoru o kreditu (list spisa 64-66), izračun iznosa kredita s mjesečnim anuitetom (list spisa 67-68), dopis tuženika (list spisa 69-70), dopis vještaka uz priloge e-mail prepiske s pun. tuženika (list spisa 82-93), Pregled kretanja kamatne stope po kreditu (list spisa 100), prikaz kretanja kamatne stope i prikaz kretanja kamatnih stopa na devizne kredite (106-107), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list spisa 111-127), Reprezentativni primjer ukupnih troškova kod standardnih stambenih kredita, kamatne stope za kredite uz hipoteku (list spisa 128-130), Informativni izračun – stambeni kredit s međufinanciranjem (list spisa 131), e-mail tuženika i tužitelja (list spisa 132-133), Informativni izračun – stambeni kredit s međufinanciranjem (list spisa 134), Opće informacije o stambenom potrošačkom kreditu (list spisa 135-138), prikaz kamatne stope na kredite (list spisa 139), Opće informacije o stambenim kreditima sukladno Zakonu o društveno poticajnoj stanogradnji s APN (list spisa 140-144), Reprezentativni primjeri ukupnih troškova stamben krediti u HRK uz zalog na stambenoj nekretnini (modeli A,B i C) (list spisa 145-147), Ključne informacije o stambenom kreditu uz valutnu klauzulu u eur (list spisa 148-152), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 153-200), ispis e-mail-ova (list spisa 210-211), Pregled izračunate pozitivne razlike za partiju 9015768329 za period od 1.2.2018.-31.8.2022. (list spisa 212-213 i na listu 218-219), podnesak vještaka – očitovanje na podnesak tuženika (list spisa 224-226), Ispravak financijskog- knjigovodstvenog vještačenja (list spisa 227-282), očitovanje vještaka (list spisa 301), te je saslušao vještaka i tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu utuženog iznosa koji predstavlja razliku pretplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a koja se mijenja sukladno odlukama banke.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o stambenom kreditu 22. ožujka 2011. prema kojem je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 72.000,00 EUR-a po srednjem tečaju EUR-a važeće na dan korištenja kredita, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema uvjetima Banke kojima se uređuje kreditiranje građana (čl.4.3. Ugovora o kreditu). Nije sporno niti da je tuženik sukladno svojim odlukama u utuženom razdoblju obračunavao kamatnu stopu sukladno odlukama Banke (koje je jednostrano donio), odnosno da se kamatna stopa mijenjala tijekom otplate kredita i to do 31. ožujka 2012. iznosila je 6,5%, od 1. travnja 2012. do 31. prosinca 2013. iznosila je 6,6%, od 1. travnja 2014. do 31. srpnja 2014. iznosila je 6,6 %, od 1. kolovoza 2014. do 31. siječnja 2015. iznosila je 6,57 %, od 1. veljače 2015. do 31. srpnja 2015. iznosila je 6,73%, od 1. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2016. iznosila je 6,61%, od 1. siječnja 2016. do 31. srpnja 2016. iznosila je 6,52%, od 1. kolovoza 2016. do 31. siječnja 2017. iznosila je 6,38%, od 1. veljače 2017. do 31. srpnja 2017. iznosila je 6,34%, od 1. kolovoza 2017. do 31. siječnja 2019. iznosila je 6,29%, od 1. veljače 2019. do 31. srpnja 2019. iznosila je 5,99 %, od 1. kolovoza 2019. do 31. siječnja 2020. iznosila je 5,95%, od 1. veljače 2020. do 31.siječnja 2021. iznosila je 5,94%, 1. veljače 2021. do 31. srpnja 2021. iznosila je 5,74%, te od 1. kolovoza 2021. do 31. siječnja 2022. iznosila je 5,75%, a od 1. veljače 2022. do 31. kolovoza 2022. iznosila je 5,72%, od 1.rujna 2022. fiksna je iznosi 3,98% (navedeno proizlazi iz pregleda kamatnih stopa po kreditu, list spisa 93)

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 9015768329 od 22. ožujka 2011., obavijesti tuženika od 15. siječnja 2022. i 15. srpnja 2022.

7. Među parničnim strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se može mijenjati jednostranom odlukom banke, ništetna, te ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između kamatne stope koju je bio dužan plaćati sukladno zakonskim odredbama i kamatne stope koju je plaćao, je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz dopisa tužitelja upućen tuženiku (list spisa 8-9) proizlazi da je tužitelj podnio zamolbu tuženiku da mu smanji kamatnu stopu na kamatnu stopu koja se zaračunava prilikom sklapanja novih stambenih kredita. Nadalje, iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku (list spisa 12) proizlazi da je tužitelj odbio prijedlog tuženika da mu se kamatna stopa smanji jer mu je ponuda banke bila neprihvatljiva.

9. Iz g-maila tuženika upućen tužitelju (list spisa 17) proizlazi pregled promjene kamatnih stopa po kreditu tužitelja broj 9015768329. sa realiziranim otplatnim planom.

10. Iz Općih informacija o stambenom potrošačkom kreditu (list spisa 44-49) od 1. siječnja 2022. proizlazi da se prilikom sklapanja novih stambenih kredita s tuženikom ugovara fiksna kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate i to od 3,08 do 3,68% godišnje, a za kredite u kojima je fiksna kamatna stopa 5 godina ili 15 godina, a potom promjenjiva, ugovara se za kredite u kunama i uz valutnu klauzulu u eurima uz hipoteku od 2,78 do 3,18% godišnje,

11. Iz Dodatka ugovoru o kreditu broj 9015768329 od 5. rujna 2022. (list spisa 64-66) proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili fiksnu kamatnu stopu za preostalo razdoblje otplate kredita, umjesto promjenjive kamatne stope koja se do tada obračunala prema ugovoru o kreditu. Godišnja kamatna stopa koja je ugovorena je fiksna i iznosi 3,98%.

12. Iz ispisa e-mail-ova (list spisa 210-211) proizlaze da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.915,48 EUR-a a koji iznos se odnosi na utvrđenu pozitivnu razliku kamate za razdoblje od 1. veljače 2018. do 31. kolovoza 2022. uključujući i zatezne kamate.

13. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje Tonke Vulić (list spisa 153-200), a vezano za prvi zadatak suda, vještakinja navodi da je utvrđena +/- razlika kamate između obračunate kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi iz kredita ovdje tužitelja DA i kamate prema prosječnoj ponderiranoj kamatnoj stopi za kredite u eurima uvećane za 1/3 u iznosu od 1.520,36 EUR-a za razdoblje od 26. travnja 2016. do 2. rujna 2022. Tako utvrđena razlika sastoji se od preplaćenih i manje plaćenih razlika kamate. Preplaćeno je razlika između stvarno plaćene kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i prosječne ponderirane kamatne stope za kredite u eurima uvećane za 1/3 u 54 anuiteta u iznosu od 1.849,73 EUR-a. Manje je plaćenih razlika između stvarno plaćene kamate i prosječne ponderirane kamatne stope za kredite u eurima uvećane za 1/3 u 18 anuiteta u iznosu od -329,37 EURa. Ovdje je prosječno ponderirana kamatna stopa za kredite u eurima uvećana za 1/3 bila viša od promjenjive kamatne stope stvarno obračunate i naplaćene tužitelju. Nadalje, vezano za drugi zadatak vještakinja je utvrdila da je razlika preplaćene kamate u iznosu 5.961,41 EUR-a za vremenski period od 26. travnja 2016. do 2. rujna 2022. usporedbom otplatnog plana po kreditu tužitelja po promjenjivoj kamatnoj stopi kako ju je obračunavao i naplaćivao Kreditor - ovdje tuženik, sa otplatnim planom za isto razdoblje po kamatnoj stopi za nove EUR-o stambene kredite sa zalogom na nekretnini po stopi određenoj za korisnike sa statusom klijenta. Preplaćene razlike su one razlike kod kojih je stvarno obračunata i plaćena kamata po promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od 26. travnja 2016. do 2. rujna 2022. godine bila viša od kamate koju bi tužitelj platio da je kredit otplaćivao po kamatnoj stopi za nove EUR-o stambene kredite sa zalogom na nekretnini po stopi određenoj za korisnike sa statusom klijenta. Detaljan izračun na okolnost razlike između obračunate i plaćene kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i kamate koju bi tužitelj platio po kamatnoj stopi za nove EUR-o stambene kredite sa zalogom na nekretnini po stopi određenoj za korisnike sa statusom klijenta stoji u Tabeli 2 i obrazloženja u nastavku, na stranicama 12 do 18 nalaza.

13.1. Iz podneska vještaka – očitovanje na podnesak tuženika od 8. studenog 2024. proizlazi da je za Izračun I izračunata razlika preplaćene kamate između stvarno obračunate kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i prosječno ponderirane kamatne stope za stambene kredite sa valutnom klauzulom u eurima i utvrđena u iznosu od 1.710,45 eura (Tabela 1). Od travnja 2016. do 31.01.2018. je Kreditor obračunavao kamatu tužitelju po nižoj stopi od prosječno ponderirane kamatne stope uvećane za 1/3, a od veljače 2018. godine po višoj kamatnoj stopi od prosječno ponderirane kamatne stope uvećane za 1/3 (maximalno dopuštene). Stoga je izračunata razlika preplaćene kamate prikazana za razdoblje od veljače 2018. godine pa do kolovoza 2022. godine. Kod obračuna kamate za rujan 2022. je Kreditor već primijenio fiksnu kamatnu stopu 3,98% ugovorenu dodatkom ugovoru od 02.09.2022., te u tome mjesecu nema utvrđene preplaćene razlike kamate. Tuženik je tužitelju priznao u vidu uplate preplatu obračunate kamate u odnosu na kamatu koja bi se platila da je obračunata po prosječnoj ponderiranoj kamatnoj stopi uvećanoj za 1/3 u iznosu od 1.669,21 eura i 246,27 eura zatezne kamate, ukupno 1.915,48 eura na dan 31.07.2023. Zatezna kamata na utvrđene razlike kamate po izračunu do 31.07.2023. utvrđena je u iznosu od 251,57 eura (Tabela 1_1).Priznatom preplatom u vidu uplate od 1.915,48 eura na 31.07.2023., plaćena je zatezna kamata po izračunu u ovoj dopuni nalaza u potpunosti od 251,57 eura i dio glavnice od 1.663,91 eura, te ostaje nezatvorena utvrđena razlike kamate ovim nalazom u Tabeli 1 od 46,54 eura na dan 31.07.2023.. U vezi Izračun II vještakinja je navela da je izračunata razlika preplaćene kamate između stvarno obračunate kamate po kreditu tužitelja po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na kamatu za nove kredite koje je Banka kreditor nudila za nove kredite iz istog razdoblja u iznosu od 6.416,19 eura. Tuženik je tužitelju priznao uplatu zbog preplaćene kamate na dan 31.07.2023. godine u iznosu 1.915,48 eura. Na utvrđene iznose preplate po ovom drugom izračunu je izračunata zatezna kamata u iznosu od 1.409,74 eura (Tabela 2_1) do datuma priznanja uplate od strane tuženika 31.07.2023. Uplatom tuženika od 31.07.2023. namirena je zatezna kamata u potpunosti u iznosu od 1.409,74 eura i dio glavnice utvrđene razlike kamate u iznosu od 505,74 eura. Ostaje nezatvorena razlika od 5.910,45 eura između stvarno obračunate kamate i kamate na nove kredite iz istoga razdoblja na dan 31.07.2023. godine.

13.2. Vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog Nalaza i mišljenja od 8. studenog 2024., navodeći da je banka dostavila novu dokumentaciju, te da je stoga sačinila ispravak nalaza od 8. studenog 2024.

13.3. Nalaz i mišljenje vještakinje s Dopunom i Ispravkom Nalaza i mišljenja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađenu skladu s pravilima struke, bez proturječnosti i nejasnoća, a tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun nakon izvršenih dopuna i ispravka, nego je imao primjedbi na zadatak suda.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklopio ugovor o kreditu 2011., u to vrijeme je bio već 20 godina klijent banke. U ugovoru je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u trenutku pregovaranja kriteriji mijenjanja kamatne stope nisu bili definirani nego je tek nakon par godina nakon toga donesen propis kojim se definirano način na koji banke mogu mijenjati kamatne stope. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, djelatnik banke mu nije objašnjavao na koji će se način mijenjati kamatna stopa, ali on je iz odredbi ugovora mogao shvatiti da će se mijenjati prema kreditnim uvjetima za svako razdoblje i to na način da kada su teži kreditni uvjeti njemu kamatna stopa raste, a kada su blaži njemu će kamatna stopa padati. Potpisao je ugovor o kreditu i od 2011. do 2016. se nije ništa posebno mijenjalo, uvjeti su bili tako kako su ugovoreni. Od 2016. pa do 2021. uvjeti su bili daleko povoljniji i blaži za nove klijente, od uvjeta koje je on imao po ugovoru o kreditu. Pokušao je pregovarati sa bankom oko promjenjive kamatne stope, jer ju je htio regulirati, ali osobni bankar ga je uputio na direktora, a direktor na upravu, a oni su rekli da nije njihova poslovna politika mijenjati kamatne stope. Na sve ovo ga je ponukalo to što je kao odvjetnik u svojem radu od svojih klijenata čuo da neke druge banke same pozivaju svoje klijente da reguliraju kamatne stope te su im vraćali preplaćene iznose koji su platili. Nakon podnošenja ove tužbe, 2023., banka je uplatila iznos od otprilike 1.850,00 EUR-a na njegov kreditni račun, ali bez informacije o tome, odnosno on je isto slučajno vidio. Nakon navedene uplate banke na račun dobio sam poziv banke da izaberem želi li da ugovori fiksnu kamatnu stopu od 3%, pristao je te su sklopili aneks ugovora o kreditu i od tada ima takvu kamatnu stopu. Pregovori s bankom oko promjene kamatne stope, a koji su se odvijali nakon 2016. su išli u smjeru da je zahtijevao od banke da se njegova kamatna stopa uskladi s novim kamatnim stopama koje banka nudi novim klijentima, odnosni o novim kamatnim stopama koje se nude na kreditnom tržištu za stambene kredite, a što je sukladno tekstu ugovora. Upozorio je banku da naplaćuje kamatnu stopu koja je iznad zakonski dopuštene kamatne stope. Komunikacija s bankom je bila loša, sve je bilo prebacivanje, nije dobivao odgovore na pitanje. Misli da se iznos od 1.850,00 EUR-a, a koji mu je isplaćen odnosi na kamatnu stopu koja čini razliku zakonom dopuštene od one koju sam on plaćao. Tužbenim zahtjevom zahtijeva preplaćeni iznos kamate koji je pretplatio od zakonom maksimalno dopuštene do kamatne stope koju je trebao plaćati prema kamatnim stopama za nove klijente. Prije i prilikom potpisivanja ugovora o kreditu u banci i kod javnog bilježnika je držao da mu je sve jasno i da će se postupiti onako kako piše, sa povjerenjem u banku čiji je klijent 20 godina. Pročitao je ugovor i nije tražio dodatna pojašnjenja, kredit je ugovorio radi rješavanja stambenog pitanja. Nije vlasnik trgovačkog društva, nekretnina se nije koristila za obavljanje neke poslovne djelatnosti. Rate kredita je on plaćao.

1 0

14.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, uvjerljiv, te je u skladu s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

15. Odredbom članka 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., 41/2014., u nastavku ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP-a je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Identične odredbe sadrži i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.), a ovaj Zakon usklađen je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (nastavno: Direktiva). Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.).

16. Analizirajući spornu odredbu čl. 4.3. i 4.4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koju visinu kamatne stope može promijeniti, odnosno smanjiti ili uvećati banka prema uvjetima banke kojima se uređuje kreditiranje građana. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope.

16.1. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije

1 1

dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku, te je ista protivna načelu savjesnosti i poštenja.

16.2. Nadalje, na temelju takve ugovorne odredbe, buduća kamatna stopa nije bila određena niti odrediva. Banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih „proizvoda“, bile su dužne nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato je i tuženik bilo dužan tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što on u konkretnom slučaju nije učinio na valjani način jer se zadovoljio nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva tužiteljici, kao prosječnom potrošaču, ostala potpuno nerazumljiva. Dakle, kao što je to i prethodno navedeno, kako je spornu odredbu o promjeni kamatne stope unaprijed formulirao tuženik kao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, smatra se da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je u konkretnom slučaju imala za posljedicu plaćanje većih mjesečnih anuiteta, kao posljedice tako ugovorene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

16.3. Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 slijedom čega je ista i ništetna sukladno čl. 102. st. 1. ZZP/07. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

16.4. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna

1 2

ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 102. ZZP-a. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti bio potrošač jer je sklopljen stambeni kredit radi kupnje stana, a tuženik nije niti predlagao izvođenje dokaza kojima bi dokazao da tužitelj nije bio potrošač.

17. Budući da je ništetan prednje navedeni dio odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koju banka može promijeniti sukladno svojim uvjetima, banka nije mogla sama određivati visinu kamatne stope. Ističe se da utuženo razdoblje obuhvaća razdoblje od 26. travnja 2016. do 2. rujna 2022., te da je odredbom čl. 11. b. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 75/2009., 143/13. i 147/13., u nastavku ZPK) propisano je da maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u eurima ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u Republici Hrvatskoj, uvećane za 1/3.

17.1. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje Tonke Vulić proizlazi koliko je iznosila maksimalna dopuštena kamatna stopa u utuženom razdoblju (list spisa 153- 176), te da je tuženik od tužitelja naplaćivao kamatnu stopu u iznosu većem od dopuštene.

17.2. Nadalje, budući da je ništetna odredba predmetnog ugovora o kreditu prema kojem je tuženik mogao jednostrano mijenjati i određivati kamatnu stopu, tuženik nije imao pravo jednostrano odrediti visinu kamatne stope. Ovdje se ističe, iako je prilikom izrade Nalaza i mišljenja vještak utvrđivao i razliku između razlike isplaćene kamatne stope i maksimalne dopuštene kamatne stope, prema ocjeni ovoga suda tuženik nije imao pravo obračunavati tužitelju niti maksimalni iznos dopuštene kamatne stope jer ugovorne strane nisu takvu odredbu niti ugovorile ugovorom o kreditu, niti je tuženik dokazao da bi u konkretnom slučaju imao pravo od tužitelja u utuženom razdoblju naplaćivati maksimalnu dopuštenu kamatnu stopu, pa stoga sud nije uzeo u obzir navedeni izračun vještaka (u Nalazu i mišljenju se navodi kao Izračun I).

18. Imajući na umu sve prednje navedeno, ovaj sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, odnosno da sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa koje je isplatio temeljem prednje navedenog dijela ništetne odredbe ugovora o kreditu, i to iznos od 5.910,45 EUR-a a sa zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2023. koji iznos čini razliku između stvarno obračunate kamate po kreditu u odnosu na kamatu za nove kredite koje je banka kao kreditor nudila u utuženom razdoblju korisnicima (u visini prema Nalazu i mišljenju vještaka, izračun II, list spisa 243). Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju Nalaza i mišljenja vještaka, te dopune nalaza i mišljenja od 8. studenog 2024.,a prilikom kojeg je vještakinja uzela u obzir i uplatu koju je tuženik učinio tijekom postupka.

18.1. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, ističe se da se tuženika sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

1 3

18.2. U konkretnom slučaju, tužba je podnesena 22. travnja 2021., a utuženo razdoblje se odnosi na razdoblje od 26. travnja 2016. do 2. rujna 2022., pa je u skladu s utuženim razdobljem računata pretplata i zatezne kamate, a kako je to navedeno u Nalazu i mišljenju, te Dopuni Nalaza i mišljenja vještaka, te je nakon uplate tuženika u iznosu od 1.915,48 EUR-a vještakinja utvrdila da su navedenom uplatom namirene zatezne kamate u potpunosti u iznosu od 1.409,74 EUR-a, i dio glavnice u iznosu od 505,74 EUR-a. Imajući na umu sve navedeno, tužitelju na iznos od 5.910,45 EUR-a pripadaju zatezne kamate tekuće od 31. srpnja 2023. pa do isplate. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

19. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, u konkretnom slučaju je riječ o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a u kojem zastara počinje teći od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora, dakle od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost, stoga utuženo potraživanje nije zastarjelo jer je ništetnost utvrđena ovom odlukom. Osim toga, ističe se da i kada se zastarni rok ne bi vezivao za utvrđenje ništetnom navedene odredbe da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a jer je tužba podnesena 22. travnja 2021., a utuženi iznos se odnosi na razdoblje od 26. travnja 2016. do 2. rujna 2022.

20. Ovaj sud ističe da na ovu pravnu stvar nisu primijenjeni učinci i pravna shvaćanja presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 jer je u tim predmetnima izraženo shvaćanje o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je ugovorena s korisnicima kredita prema ugovorima o kreditima vezanim za valutu CHF, a što u konkretnom slučaju nije riječ, već je tužbeni zahtjev raspravljen kroz primjenu odredbi ZZP-a i ZOO-a.

21. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa joj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tužitelju je priznata naknada troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), te trošak sastava obrazloženog podneska od 24. travnja 2024., 24, svibnja 2025., 21. studenog 2024., i 2. veljače 2026. za svaki podnesak iznos od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč.1 Tarife (četiri obrazložena podneska), te trošak zastupanja na ročištima 21. rujna 2022., 11. studenog 2024., 4. veljače 2026. i 30. ožujka 2026., za svako ročište 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.800,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.250,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR-a te iznos od plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR-a, što sveukupno iznosi 2.608,35 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 125,00 EUR-a, a što sveukupno iznosi 2.733,35 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. siječnja 2022., 24. siječnja 2022., 12. rujna 2022., 10. siječnja 2024., 14. kolovoza 2023., 20 kolovoza 2024. jer navedeni podnesci nisu bili potrebi na parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a) a i sud je tužitelju priznao trošak sastava 4 podneska (Tbr. 8. toč. 1. Tarife). Slijedom

1 4

navedenoga, zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenog troška postupka, odbijen je kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke

23. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, stoga je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

Osijek, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika