Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-99/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Nikola Klaić i Mladen Klaić, iz Kutine, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB:66486182714, zastupano po nadležnom ODO-u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 11. ožujka 2026. u nazočnosti pun. tužitelja Mladena Klaića, odvjetnika iz OD Klaić & Klaić iz Kutine, te zz. tuženika MR, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, po objavi 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Republika Hrvatska dužna je tužitelju AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 1.058,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a s uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, počev od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke i to:

- na iznos od 88,01 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 20,41 EUR od 16. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 8,84 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 3,98 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 33,59 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,61 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 17,20 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 81,19 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 440,14 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 14,53 EUR od 16. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 61,91 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 24,22 EUR od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,11 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4,62 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 72,65 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 97,09 EUR od 16. lipnja 2016. godine do isplate te

- na iznos od 23,12 EUR od 16. srpnja 2016. godine do isplate.

II Tuženik Republika Hrvatska dužna je tužitelju AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.859,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. ZOO-a počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima iz točke I ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je umirovljena vojna osoba s ustrojbenim činom strijelca i osobnim činom razvodnika, koja je svoju vojničku dužnost obavljala u Zapovjednoj satniji u Petrinji, Izvidnički vod, 1. izvidnička desetina. Slijedom potonjeg smatra da za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan Općinski radni sud u Zagrebu, kojemu je na početku postupka i podnesena tužba. Vezano uz predmet postupka tužitelj ističe da je dugi niz godina bio vojnik koji je svoju službu obavljao časno, a da mu tuženik nije isplaćivao punu plaću koja mu pripada na osnovu prekovremenog, noćnog i drugog rada, već neosnovano manju, pa kako smatra da ima pravo na takvu razliku plaće potražuje istu ovom tužbom. Naime, obrazlaže kako je tuženik „protuustavno odlučio da neće isplaćivati većinu pripadajućih dodataka za prekovremeni, noćni i drugi sličan rad", te je umjesto toga isplaćivao dodatak za stražu. No, takav dodataka po tužitelju ne pokriva ni manji dio pripadajućih dodataka, pa je dakle smatra navedeno postupanje tuženika bilo u cijelosti neosnovano. Pri tom pobliže iznosi da je Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom propisano za koje postotke se uvećava osnova plaća ako djelatnik radi prekovremeno. Također je i Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba propisano povećanje osnovice za prekovremeni rad, a tuženik je na navedeni način neosnovano ustezao pripadajuće dodatke u razdoblju od svibnja 2012. godine sve do dana umirovljenja 1.srpnja 2016. godine te je na takav način oštetio tužitelju u visini ustegnutih iznosa. Stoga tužitelj potražuje od tuženika pripadajuće, a neisplaćene iznose na ime prekovremenog, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom unazad pet godina. Budući da ne posjeduje evidencije radnih sati, predlaže prethodno rješenjem naložiti tuženiku da sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku dostavi dokumentaciju, koju već pobliže navodi u prijedlogu cit. rješenja u tužbi, a iz koje će biti vidljiv njegov radni angažman. Stoga za sada postavlja paušalni iznos potraživanja od 10.000,00 kuna, kako bi nakon pribavljanja podataka od tuženika, podredno nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja mogao urediti tužbeni zahtjev. Nakon provedenog postupka predlaže PAK donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da mu isplati neutvrđeni bruto iznos na ime nastale razlike plaće, zajedno s pripadajućom kamatom i troškovima postupka, dok nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja precizira tužbeni zahtjev i u podnesku od 07. siječnja 2026. godine kao na listu 333-334 spisa, predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi dužnost tuženika da mu Na ime prekovremenog, noćnog i drugog rada predloženog u tužbi isplati ukupni iznos od 1.058,28 eur, prema izračunu iz druge varijanti Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka. Navedeno potraživanje postavlja zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, u smislu čl. 61. Zakona o parničnom postupku, iznosi prigovor isključive mjesne nenadležnosti suda u Zagrebu kojemu je dakle tužba bila dostavljena na početku postupka U odnosu na predmet postupka, opreza radi, osporava tužbeni zahtjev i prvenstveno iznosi da su tužitelju isplaćeni svi dodaci na plaću sukladno podzakonskim propisima oružanih snaga, koji su kako navodi lex specialis u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore.

2.1. U daljnjem podnesku od 17. travnja 2018. tuženik daje detaljan odgovor na tužbu, s time da prije svega ističe prigovor zastare za dio potraživanja zaključno s danom 19.rujna 2012. godine sukladno članku 139. Zakona o radu u svezi članka 186.a stavak 3 Zakona o parničnom postupku. Naime, iznosi da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen dana 28.veljače 2017. kada je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku zastalo zastarijevanje na rok od tri mjeseca, a kako je isti rok negativna pretpostavka za podnošenje tužbe, zastara je nastavila teći do podnošenja tužbe, kada je nastupio prekid zastare. Stoga tuženik smatra da je obzirom na zastarni rok od 5 godina i rok od 3 mjeseca u kojem je zastala zastara, tužiteljevo potraživanje zastarjelo zaključno s naprijed navedenim danom 19. rujna 2012.godine. U odnosu na dio potraživanja koji nije u zastari tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i iznosi kako iz zahtjeva za mirno rješenja spora i tužbe proizlazi da tužitelj za utuženo razdoblje potražuje dodatke za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, blagdanom, te da isplaćene dodatke za stražu, dežurstvo i turnuse, smatra protuustavnim. Slijedom toga se u nastavku očituje kako se u odnosu na radno-pravni status tužitelja mogu primjenjivali isključivo odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbe podzakonskih akata koji su doneseni na temelju navedenog Zakona. U prilog tome poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da propisi doneseni temeljem tog Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Također iznosi da iz navedenih odluka proizlazi kako se prema odredbi članka 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09, u pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Ovlast pak za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198. -200.), a između inih propisa navedenih u članku 200. cit. Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1), te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4). Stoga navedeni Pravilnik i Odluka kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama i s obzirom na članak 114. id. Zakona ti propisi imaju prednost u primijeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, kako je već naprijed navedeno. Dakle, s obzirom da se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koja oba propisa su stupila na snagu 01.listopada 2009.g. i predstavljaju podzakonske akte doneseni na temelju tog zakona, te isti predstavljaju propise lex specialis, po tuženiku je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev. To tim više, kako navodi, što je navedenom Odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu, dok je Pravilnikom regulirano pitanje dodatke za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe imaju pravo. Uz to tvrdi da su tužitelju isplaćeni svi dodaci, uključujući i dodatak za terenski rad sukladno čl. 12 Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine broj 141/2004, 22/05).

2.2. Tuženik nadalje pobliže iznosi da je spomenutom Odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama i turnusima, prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba. Vezano uz dežurstvo točkom V Odluke 09 propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom se smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u OS RH. Jednako se tako stražarska služba, u kojoj djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati, također ne smatra prekovremenim radom, te djelatna vojna osoba u stražarskoj službi ostvaruje pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe. Pri tom se dodatak za obavljanje stražarske službe i aktivno dežurstvo međusobno isključuju, a u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Tuženik se uz to poziva na članak 155. Zakona o službi u Oružanim snagama RH, NN 73/13, 75/15, koji je stupio na snagu 26.lipnja 2013.g., a kojim je kako navodi izričito propisao da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Tuženik još nastavno iznosi da se od 1. lipnja 2014. nadalje pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada, prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada uređuje Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, dalje Odluka 14) i Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik 14), koji su doneseni na temelju ZSOSRH13. Člankom 6. stavkom 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba Pravilnika 14. Propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak za vojnu službu, a iz isplatnih lista koje se prilažu vidljivo je da je isti isplaćen. Tuženik dodatno ukazuje da su u ovom slučaju neosnovani navodi tužitelja o primjeni za radnika najpovoljnijeg prava, obzirom sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. odluke poslovni broj Revr- 1902/12-2 od 4. lipnja 2014., do primjene za radnika povoljnije prava: "dolazi ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili Zakonom, i to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu." Prema tome, po tuženiku nije osnovano pozivanje tužitelja na načelo primjene za radnika povoljnijeg prava.

2.3. Najzad se tuženik protivi dokaznom prijedlogu saslušanja tužitelja i svjedoka, te smatra da je iz priloženih evidencija o radu „jasno vidljiv“ radni angažman tužitelja kao i isplate izvršene tužitelju, pa drži da je izvođenje ovog dokaza nepotrebno i usmjereno na odugovlačenje postupka. Stoga slijedom svega navedenog, a napose jer je postupao u skladu s posebnim propisima, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, s time da potražuje od tužitelja naknadu troška postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2.4. Obzirom je od strane Općinskog državnog odvjetništva iznesen prigovor nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu isti sud je nakon pridonošenja zatražene dokumentacije donio je rješenje o mjesnoj nenadležnosti id. suda te je ovaj predmet nakon pravomoćnosti id. rješenja dostavljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupanje.

3. Ovaj sud je radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora upućen ODO-u u Zagrebu na listu 6-8 spisa, u Kartice djelatnika na listu 9 – 29 spisa, u Rješenje o rasporedu na lista 30-31 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 201, 207, spisa i uvid u podnesak vještaka na listu 281 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu u podnesku tuženika od 21.12.2017.na listu 34 spisa, podnesak tužitelja od 13.02.2018., podnesak tuženika od 27.02.2018. s prilozima u privitku, detaljan odgovor na tužbu u podnesku tuženika od 17.04.2018. i 12.09.2018. s odlukama iz sudske prakse i dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 15.03.2021. s prilogom u privitku, podnesak tuženika od 17.06.2021. i 22.12.2021. s dokument. u privitku, podnesak tužitelja od 14.02.2022., podnesak tuženika od 07.05.2024. s priloženom dokumentacijom, podnesak tužitelja od 27.07.2024. iskaz tužitelja dan na ročištu podnesak tužitelja od 12.02.2025. s dokazom o uplati predujma, Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac od 01.12.2025, podnesak tuženika od 02.12.2025. s karticama djelatnika, podneska tužitelja od 07.01. 2026. s dokazom o doplati predujma, podnesak tuženika od 16.01.2026. i 11.03.2024 godine.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje, Karlovac, K. Tomislava 10a, te je isto vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

5. Na temelju dokaza priloženih u spisu, i to prvenstveno na temelju Rješenja Ministarstva obrane RH, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 04.travnjca 2011.godine, koje je priloženo na listu 31 spisa, utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 01.svibnjca 2011. do 30.travnca 2014. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske motorizirane brigade, 1. Mehanizirana bojna "Tigrovi", Zapovjedna satnija, izviđački vod, 2. izviđačka desetina – prvi dočasnik voda, na dužnost zapovjednika desetine s ustrojbenim činom narednika i mjestom službe u Petrinji. Sukladan raspored razvidan je iz Rešenja istog tijela od 10.listopada 2012. na listu 72 spisa koje je kasnije pridonio tuženik uz podnesak kojim se detaljno očitovao na tužbu. U istim Rješenja sadržane su sastavnice za plaću tužitelja prema osobnom činu desetnika i ustrojbenom činu narednika, u prvom uz zapovjedno-voditeljski dodatak ZV2 0,2 a u daljnjem uz zapovjedno-voditeljski dodatak ZV2 0,10. Uz to je u prvom Rješenju od 04.traavnja 2011. na listu 31 spisa navedeno da radni staž tužitelja na dan rasporeda iznosi 16-1-17, što znači 16 godina 1 mjesec i 17 dana. Nadalje je priložena Odluka o rasporedu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga RH, HLV-a, Gardijske motorizirane brigade od 21.svibnja 2014.godine, iz koje je vidljivo da je tužitelj i u daljnjem vremenu ostao u istoj ustrojbenoj jedinici i na istom ustrojbenom mjestu, ali su mu sastavnice za plaću određene prema osobnom i ustrojbenom činu narednika uz dodatak A, A03 15%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Kao vrijeme radnog staža upisano je na dan rasporeda 19 godina 2 mjeseca i 19 dana, s time da je sam raspored i radni angažman tužitelja bio razvidan i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu, te je uostalom o svom radu i radnom angažmanu iskazao tužitelj osobno na ročištu održanom 12.veljače 2025.godine.

6. Na id. ročištu tužitelj je naveo da je u razdoblju od 2012. do 2014. odnosno do 2016. redovito dva do tri puta godišnje odlazio na terene. Naveo je da su tereni znali trajati po dva ili otprilike tri tjedna, te se na terenima kako dalje iznosi radilo „non - stop“ tj. neprekidno, s time da je svaki teren završavao noćnom vježbom koja je trajala bez prekida 72 sata. U međuvremenu su kroz pripreme za id. vježbu također znali biti kontinuirano angažirani u obavljanju vježbi ili drugih zadataka te su imali „vrlo malo vremena za odmor“. Sve je zavisilo, navodi dalje, kada se obavljala takva priprema odnosno vježba dosta su često znali biti angažirani noću pa bi ujutro imali „neko vrijeme za odmor“, a onda bi od ručka nadalje opet bio daljnji angažman. Očituje se i da su poslije boravka na terenu znali dobivati slobodne dane „ali ne puno“, kako ističe, već svega dva do tri slobodna dana nakon obavljenog terena koji je dakle znao trajati po dva do tri tjedna. Na upit svog pun. da li su na terenu ikada radili u redovnom radnom vremenu od 8-16 sati, tužitelj je izrijekom niječno odgovorio i dodao da su u redovnom radnom vremenu znali odraditi možda samo ponekad nedjeljom, te bi tek nakon povratka s terena nastavljali s redovnim radom i u redovnom radnom vremenu, a slobodne dane bi koristili kada bi se „ukazala mogućnost“ za dakle korištenje slobodnih dana ostvarenih radom na terenu. Nadalje se pobliže očitavao kako zna da su postojala „nekakva rješenja o korištenju slobodnih dana, ali ih nikada nisu dobivali već su ih samo potpisali“. Tužitelj je također pobliže naveo da su ponekad na terenu znali spavati svega 3 sata, a nekada 8 sati ili duže od 8 sati., te je dodao da je osobno radio poslove izvidnika koji su specifični, pa je jako puno izbivao izvan sjedišta postrojbe i vršio specifične zadaće na terenu koje su evidentno zahtijevale duži radni angažman kako bi se dalo zaključiti iz takvog iskazivanja stranke.

7. Pri tom je dakle vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o., a isti po pregledu zadataka i dokumentacije sadržane u točki 2. Nalaza na listu 3 vještva, list 286 spisa, u Nalazu i mišljenju od 01.prosinca 2025. obrazlaže na koji način je izvršio izračun. Prvenstveno iznosi kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama. Stoga plaće tužitelja sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku vještak rekapitulira po vrsti i mjesecima te prezentira u Tablici 1 na listu 3 - 4 nalaza, list 286 – 287 spisa. Pobliže iznosi da je sate rada obračunavao prema odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, te odredbama Zakona o radu, NN 49/09 i 93/14. Prema cit. Pravilniku, kako dalje navodi, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025, a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Primjerice navodi da tužitelju za 4 dana koje je proveo na stražarskom osiguranju u lipnju 2013. obračunao dodatak za stražu u iznosu od 306,52 kn, te dodaje kako je iz obračuna plaće vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražu i dodatak za dežurstvo propisan navedenim Pravilnikom.

7.1. Vještak nadalje iznosi da je obračun (neplaćenih) sati rada tužitelja izradio na način je redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust računao u vremenu od 8 sati. U prekovremeni rad na terenu i poplavama računao je sve vrijeme koje je tužitelj radio preko 8 redovnih sati. Primjerice navodi da je prema podacima iz naloga (list 232 spisa) tužitelj dana 18.veljkače 2014. (utorak) radio na terenu od 6,00 do 24,00 sati, odnosno ukupno 16 sati, pa vještak 8 sati računa u redovan rad a slijedećih 8 sati u prekovremeni rad, od čega 2 sata u noćni rad. Odnosno, u noćni rad računa sve sate koje je tužitelj odradio u vremenu od 22,00 do 6,00 sati ujutro. Posebno napominje da glede specifičnih oblika rada tužitelj izvan navedenih nije bio na sahranama i obranama od požara, te ne računa odnosno ne nalazi takav prekovremeni rad.

7.2. Nadalje obračun neplaćenih sati rada vještak radi temeljem dnevnih evidencija dostavljenih u spis i temeljem dostavljenih naloga za prekovremeni rad. Za dane za koje u dnevnim evidencijama nije naznačeno da bi tužitelj radio prekovremeno na terenu, a za koje su dostavljeni nalozi za prekovremeni rad vještak sate rada obračunava temeljem dostavljenih naloga i primjerice navodi da je za dane koje je tužitelj proveo na terenu u razdoblju od 3. do 6.3. te 17. do 20.3.2014. godine nije u dnevnim evidencijama naznačeno da je tužitelj radio prekovremeno, već je naznačeno da je sve dane radio 8 sati u redovnom radnom vremenu. Stoga je za navedene dane vještak sate rada obračunao prema podacima iz naloga za prekovremeni rad. Nadalje, za 5/2014 godine dostavljene su 2 različite evidencije radnog vremena (spis list 160 i spis list 254). U evidenciji dostavljenoj na listu 160 spisa nije naznačeno koliko je sati tužitelj odradio na terenu u razdoblju od 24. do 31.5.2014. godine, a u evidenciji na listu 254 spisa označeno je koliko je odradio prekovremenih sati na terenu, pa je vještak sate rada provedene na terenu u razdoblju od 24. do 31.5.2014. godine obračunao prema evidenciji na listu 254 spisa, u kojoj je dakle evidentiran prekovremeni rad tužitelja na terenu. Također je u evidenciji na listu 254 spisa naznačeno kako je tužitelj 17. i 18.5.2014. godine bio na terenu i ostvario 15 sati prekovremenog rada. U evidenciji nije naveden početak i završetak radnog vremena već je navedeno koliko je sati odradio. U evidenciji na listu 160 spisa za 17. i 18.5. (subota i nedjelja) nema oznake sati rada niti oznake da bi tužitelj radio. Na list 225 spisa dostavljen je nalog za prekovremeni rad u kojemu je naznačeno da je tužitelj 17. i 18.5.2014. godine bio angažiran na obrani od poplava te je navedeno kada je tužitelj započeo a kada završio s takvim radom. Vještak je stoga sate rada za dane 17. i 18.5.2014. godine obračunao temeljem naloga za prekovremeni rad jer je iz istog vidljiv točan početak i završetak radnog vremena.

7.3. Sam obračun Vještak je izradio u dvije varijante; u prvoj varijanti prekovremeni rad na terenu nije umanjivao za iskorištene slobodne dane temeljem dostavljenih odobrenja, dok je u drugoj varijanti prekovremeni rad umanjivao za sve korištene slobodne dane. Dodatno je također naveo da je u spis dostavljen dio naloga za prekovremeni rad i odobrenja za korištenje slobodnih dana pa je za sav prekovremeni rad za koji je temeljem dostavljenih naloga i odobrenja bio u mogućnosti utvrditi da je pokriven slobodnim danima, izvršio umanjenje prekovremenog rada za korištene slobodne dane u svim varijantama. Primjerice navodi da iz odobrenja na listu 224 i 227 spisa proizlazi kako je tužitelj koristio 7 slobodnih dana (u razdoblju od 20. do 22.10. 2014. te od 6. do 10.10.2014. godine) po osnovu prekovremenog rada odrađenog u razdoblju od 14.2. do 19.2.2014. godine, te tako ostvareni prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane prema dostavljenom odobrenju u svim varijantama.

7.4. Također iznosi da dio prekovremenog rada nije bio u mogućnosti povezati s korištenim slobodnim danima, pa je izradio dodatnu varijantu obračuna (varijanta 2) u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima preostale slobodne dane koje je tužitelj ostvario, a koji su preostali nakon umanjenja slobodnih dana po dostavljenim odobrenjima te umanjenja za slobodne dane za koje je iz dostavljene dokumentacije utvrdio da nisu korišteni po osnovu prekovremenog rada na terenu i poplavama. Napominje da od (tako) ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzima one koje je tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva, pri čemu izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji na propisima koji uređuju tužiteljev rad. No, također napominje da isto ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju i da nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom. Slijedom toga vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)2. Sukladno Odluci vještak:

- za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji se ostvaruje pravo na naknadu plaće,

- u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1.

7.5. Ove slobodne dane potom ne koristi za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Takve slobodne dane u tablici prikazuje u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1).

7.6. Nadalje se vještak također očituje da slobodni dani prije prvog prekovremenog rada odrađenog na terenu i poplavama nisu obračunati u nalazu, pa kako nije obračunavao slobodne dane prije prvog odrađenog prekovremenog rada na terenu i poplavama to nije obračunavao ni slobodne dane koje je tužitelj ostvario po osnovu stražarskog osiguranja i dežurstva do prvog odrađenog prekovremenog rada.

7.7. Potom vrši izračun neisplaćene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 7. svibnja 2014. u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima, trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca. Kod izračuna koristi podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a sve prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa utvrđuje tako da se prosječna mjesečna plaća, koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor), dijeli s fondom sati tog mjeseca.

7.8. Obračun neisplaćene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 1. srpnja 2016. godine računa pak koristeći satnicu utvrđenu na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi, dijeli s fondom sati tog istog mjeseca.

7.9. U 1. varijanti prema nađenom stanju tužitelju obračunava 61 sat prekovremenog rada jer za te sate kako navodi, prema podacima iz dostavljenih odobrenja za slobodne dane nalazi da nisu pokriveni slobodnim danima. U drugoj varijanti obračunava tužitelju ukupno 39,67 sati prekovremenog rada, koji dakle prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu pokriveni slobodnim danima.

7.10. Konačno, osnovom prethodno utvrđenih sati te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom, utvrđuje u prvoj varijanti izračuna da tužitelju za prekovremeni rad na terenu i poplavama u utuženom razdoblju od 1.svibnja 2012.godine do 31. svibnja 2014.godine te na ime godišnjeg odmora,, razdoblju od 1.svibnja 2012. do 01.srpnja 2016. pripadaju dodaci na plaću u iznosu od 9.528,96 kuna, od čega 4.155,25 kuna za godišnji odmor. Nalazi i da je dio naknade za godišnji odmor u visini od 109,60 kuna isplaćen tužitelju za utuženo razdoblje, pa kada taj iznos odbije od utvrđenih razlika iznosi da za isplatu tužitelju ostaje dug u ukupnom iznosu od 9.413,36 kuna; i to na ime godišnjeg odmora neisplaćena razlika u iznosu od 4.045,65 kune, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom neisplaćena naknada od 5.373,71 kuna. Odnosno, iskazano u eurima nalazi da za isplatu ostaje ukupna razlika plaće od 1.250,17 eur, odnosno na ime godišnjeg odmora iznos od 536,95 eur a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom iznos od 713,22 eur.

7.11. U drugoj varijanti utvrđuje da je tužitelj za prekovremeni rad na terenu u utuženom razdoblju od 1.svibnja 2012.godine do 31. svibnja 2014.godine, te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 1.svibnja 2012. do 1. srpnja 2016. ostvario dodatke na plaću ukupnom iznosu od 8.083,16 kuna, od čega 4.155,25 kuna za godišnji odmor. Odnosno, kako odbije isplaćenu naknadu za godišnji odmor u iznosu od 109,60 kuna, nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti preostali ukupni iznos od 7.937,56 kuna; to jest na ime godišnjeg odmora iznos od 4.045,65 kune, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, i nedjeljom iznos od 3.927,91 kuna. Iskazano u valuti eura radi se o ukupnom iznosu za isplatu od 1.058,28 eur, odnosno o dugu tuženika prema tužitelju u iznosu od 536,95 eur na ime godišnjeg odmora i iznosu od 521,33 eur na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom.

8. Tužitelj je nakon toga takvog nalaza precizirao tužbeni zahtjev i potraživao isplatu predmetne razlike plaće prema izračunu iz druge varijante iz Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka potražujući ukupan iznos od 1.058,28 eur. Tuženik je pak u svojim podnescima od 16.siječnja 2026. i dodatno 11.ožujka 2026. prigovarao izračunu iz prve varijante i tvrdio da prekovremeni sati trebaju biti umanjeni za sve iskorištene slobodne dane, te je napose prigovarao izračunu razlike plaće u periodu od 08.svibnja 2014 . navodeći da vještak nije uvažio odredbe članka 4 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14, odnosno Izmjenama i dopunama id. Pravilnika NN 68/11. No, potraživanje tužitelja iz preciziranog tužbenog zahtjeva prema izračunu iz druge varijante Nalaza vještaka koja umanjuje pronađene neisplaćene prekovremene sate, kako ih već vještak pobliže utvrđuje, za iskorištene slobodne dane, prihvaćeno je kao osnovano i donesena je odluka kao u izreci, sve imajući u vidu propise kako slijedi.

9. Odredbe članaka Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 118/09, 118/12 – koja Odluka je bila na snazi od početka utuženog razdoblja 01. svibnja 2012. godine do 01. lipnja 2014. godine propisuju, da tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, da redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, da je u redovno radno vrijeme uključen dnevni odmor od 30 minuta, da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i da se za njih isplaćuju dodaci, da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, da se rad u turnusima ili smjenama smatra svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena da se sati prekovremenog rada utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate, da se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osima dodaci za rad u smjeni i turnusu. Zatim, od početka utuženog razdoblja tj. od 01. svibnja 2012. godine do 01. lipnja 2014. godine su na snazi bile odredbe članka Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne Novine“ broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) te način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivali plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad.

10. Nadalje, od početka utuženog razdoblja tj. od 01. svibnja 2012. godine do 25. lipnja 2013. godine su bile na snazi odredbe članka 14., članka 169. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Zatim su od 26. lipnja 2013. godine pa do 01. lipnja 2014. godine bile na snazi odredbe članka 135., 136. 137. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 73/13, 75/15, 50/16), kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće.

11. Zatim, prema odredbi članka 12. st. 1. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne Novine“ broj 141/04, 22/05 – koji je bio na snazi do 06. studenog 2013. godine), proizlazi da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, dok je člankom 12. st. 4. istog Pravilnika propisano ako je djelatnoj vojnoj osobi osigurana dnevna prehrana isplatit će se 50% iznosa dodatka za rad na terenu. Zatim, od 07. studenog 2013. godine do 01. lipnja 2014. godine na snazi je bio Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne Novine“ broj 131/13), kojim nije propisano pravo na terenski dodatak jer je člankom 21. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza prestao važiti Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji.

12. Nadalje, za razdoblje od 01. svibnja 2012. godine do 07. svibnja 2014. godine na snazi je dodani članak 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ br. 68/11) koji glasi: „Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“. Od 08. svibnja 2014. do 01. srpnja 2016. (kao kraja utuženog razdoblja) na snazi je pak članak 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 54/14), koji glasi: „Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu“.

13. Naime, u tom daljnjem razdoblju primjenjuju se odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i odredba članka 142. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 73/13, kako je navedeno, a daljnjim čl. 81. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14 (127/17, 98/19, 151/22, 64/23) dalje: ZR, određeno je da se kod određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimaju u obzir prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). To tim više imajući u vidu čl. 9. st. 3. ZR, čl. 142. ZOSOS-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana je mogućnost da se djelatnim vojnim osobama odredi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Dakle, obzirom na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je donesen na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i zajedno s navedenim Zakonom predstavlja propis lex specijalis, kao i obzirom na odredbe Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika usvojen je tužbeni zahtjev prema izračunu iz varijante 2 iz nalaza vještaka te je donesena odluka kao u točki I izreke ove presude.

14. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog t.j. u ovom slučaju od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je zatražen u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je međutim tužitelj propustio pravilno naznačiti u preciziranom tužbenom zahtjevu. Tako nešto se bi bilo ispravno naznačiti, jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan i donesena je odluka kao u točki II izreke presude.

15. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku dosuđen trošak postupka sukladno Troškovniku priloženim na zaključnom ročištu na zaključnom ročištu. Kao opravdan tužitelj je priznat trošak za sastav tužbe, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav podnesaka od 07.01.2026.g. te za zastupanje na ročištima od 12.02. 2025. i 11.03.2026. sve u iznosu od po 75 bodova (150,00 eur) odnosno računajući pdv. u iznosu od 187,50 eura. Za zastupanje na prvom ročištu od12.07.2018. na kojem se samo procesno raspravljalo i za sastav podnesaka od 15.03.2021., 14.02.2022. te 27.02.2024. priznat je 50%-ni iznos naknade od 75,00 eur u smislu Tbr 8 toč. 3 Odvjetničke tarife, jer je istima precizirao zadatke vještaku odnosno davao očitovanje za koje nije opravdano priznati punu zatraženu naknadu, dok mu je za podnesak od 09.02. 2018. koji je u sudu zaprimljen četiri dana kasnije priznat 25%-tni iznos po Tbr. 8 toč 4 Odvjetničke tarife jer je istim samo predložio pozvati tuženika da dostavi dokumentaciju potrebnu za vještačenje i preciziranje tužbenog zahtjeva. Ukupno je za navedene radnje tužitelju priznata naknada troška postupka u iznosu od 1.087,50 eur, odnosno računajući pripadajući pdv. od 25% iznos od 1.359,38 eura. Navedenom trošku je još pridodan trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, koliko je tužitelj stvarno trpio trošak za provedeno vještačenje, pa je sveukupno tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.859,38 eur, sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki II izreke.

U Karlovcu 24. travnja 2026.

Sudac:

Vesna Gračan

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu pismeno u tri primjerka, putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz OD Klaić & Klaić u Zagrebu.

2. Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu, na broj P-DO-158/2018.