Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-36/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grad Rijeka, Titov trg 3, Rijeka, OIB:54382731928, kojeg zastupa punomoćnik Marko Žunić, odvjetnik iz Rijeke, protiv ovršenika UM iz [adresa], OIB:[osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vojislav Popović, odvjetnik iz Rijeke, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 3098/2018-59 od 23. prosinca 2025., 24. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3098/2018-59 od 23. prosinca 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem sud je odbacio žalbu ovršenika od 10. listopada 2025. nakon proteka roka, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3098/2018 od 15. svibnja 2018.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi ovršenik pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17 dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže obustaviti postupak.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije utemeljena.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.
6. Iz spisa predmeta u bitnom proizlazi kako je sud 15. svibnja 2018. odredio ovrhu na nekretninama ovršenika po prijedlogu ovrhovoditelja od 02. svibnja 2018. a sve na temelju triju izvršnih rješenja Odjela gradske uprave za komunalni sustav Grada Rijeke radi naplate potraživanja u iznosu od 50.482,95 kn uvećano za zateznu kamatu. Ovrhovoditelj je uz prijedlog priložio i izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine na kojima predlaže ovrhu. Iz izvadaka proizlazi da je ovršenik suvlasnik istih nekretnina. Ovršenik je na navedeno rješenje o ovrsi podnio žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Osijeku koji je rješenjem 19. rujna 2019. pod brojem Gž Ovr- 762/2019 potvrdio rješenje o ovrsi čime je isto postalo pravomoćno. Ovršenik je protiv rješenja o ovrsi podnio 10. listopada 2025. žalbu nakon proteka roka kuju je sud pobijanim rješenjem odbacio.
7. Ovršenik u žalbi ističe kako je pred Poreznom upravom već u tijeku postupak ostvarivanja prava poreznog potraživanja pa da bi ovršni sud bio nenadležan za postupanje u ovom postupku te da se ovdje radi o apsolutnoj nenadležnosti jer za rješavanje po prijedlogu ovrhovoditelja ne bi bio nadležan sud. Također, ovršenik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da ovršna isprava ne glasi na Grad Rijeku pa da isti ne može ni biti ovrhovoditelj jer da bi se radilo o poreznopravnom odnosu gdje je ovrhovoditelj Porezna uprava te da je radi toga sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima ovrhovoditelja. Ističe da je pojedinačni dug manji od 60 eura pa radi istog nije ni dopušteno provoditi ovrhu na nekretnini.
8. Prvostupanjski je sud pravilno i zakonito, utvrdivši da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje žalbe protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi u skladu s odredbama članka 53. stavaka 1. i 3. na temelju članka 53. stavka 4. donio pobijano rješenje.
9. Prema članku 53. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja (stavak 1.); žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka (stavak 2.); ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi (stavak 3.); ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu (stavak 4.).
10. Za istaknuti je kako ovršenik u žalbi nakon proteka roka ističe dva žalbena razloga i to da rješavanje o prijedlogu ovrhovoditelja ne ide u sudsku nadležnost te da nije poštovano ograničenje za provedbu ovrhe na nekretnini iz članka 80.b OZ-a.
11. Pobijanim rješenjem pravilno je i zakonito prvostupanjski sud odbacio žalbu ovršenika iz razloga jer ista žalba nije podnesena iz dopuštenih razloga odnosno iznesen je razlog koji se mogao i ranije iznijeti odnosno koji se mogao iznijeti u redovnoj žalbi na rješenje o ovrsi.
12. Također, pravilno je prvostupanjski sud odgovorio na prigovor apsolutne nenadležnosti. Pri tom valja ponovno istaknuti kako je upravo općinski sud kao ovršni sud sukladno odredbama članaka 1. i 23. OZ-a ovlašten provoditi ovrhu na temelju izvršnih rješenja o komunalnoj naknadi koja rješenja donose nadležna upravna tijela u upravnim postupcima.
13. Ovršenik u žalbi ističe brojne navode koji ostaju na razini paušalnih navoda jer za iste ne prilaže dokaze niti određene zakonske odredbe dovodi u konkretnu vezu sa predmetnim postupkom. Takvi žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
14. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovršenik pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Stoga je, postupajući na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
15. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 24. travnja 2026.
SUTKINJA
Tihana Pivac