Pr-119/2022-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenica punomoćnika tužiteljice AN i punomoćnika tuženika JN, po objavi presude 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2017.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 296,82 EUR bruto zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče:

- na iznos od 3,24 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- na iznos od 6,18 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- na iznos od 1,08 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

- na iznos od 0,53 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

- na iznos od 18,88 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- na iznos od 12,69 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- na iznos od 66,08 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- na iznos od 45,92 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- na iznos od 6,59 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- na iznos od 14,84 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- na iznos od 10,32 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- na iznos od 11,75 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- na iznos od 8,14 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- na iznos od 46,75 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- na iznos od 11,13 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- na iznos od 26,88 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- na iznos od 1,64 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- na iznos od 4,10 EUR koja teče od 15. rujan 2024., do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo za iznos od 1.451,18 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 522,00 eura.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. veljače 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- medicinska sestra/ tehničar na citostaticima na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tuženik je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU- a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika ista je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ta činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Pismenim podneskom od 8. studenog 2024., tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalogu suda iz rješenja od 22. listopada 2024., te za prekovremeni rad ističući da ima pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, te je zatražila razliku manje isplaćene naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.748,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 22. studenog 2024. navodi tužba i dalje nepotpuna, nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje iz razloga kako slijedi- Iz činjeničnih navoda iz tužbe na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve da se može iščitati kako tužitelj smatra da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao ili je nepravilno izračunao:

– dodatke za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom,

– dodatke za otežane uvjete rada,

– dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

– naknade plaće za vrijeme bolovanja,

– naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora

Stoga da je tužbeni zahtjev i dalje nepodoban za raspravljanje jer tužitelj da nije posebice, za svako gore navedeno potraživanje, specificirao točan ukupni iznos potraživanja i mjesečne iznos potraživanja sa tijekom zz kamata, već je sve zajedno, 3 dodatka i 2 naknade za 72 mjeseca „pomiješao“ u istu ukupnu novčanu cifru i identičnu mjesečnu novčanu cifru. Tužitelj da nije specificirao koliki dijelić od 19,00 eura koje traži svaki mjesec u utuženom razdoblju potražuje za koje od gore navedenih 6 potraživanja. Nadalje, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbu i prihvati ovako uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako tužiteljeva napomena iz predmetnog podneska, citat: „Tužitelj napominje da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.“ Da nema uporišta u Zakonu o parničnom postupku i sudskoj praksi. Niti pravna praksa niti pravna teorija da ne poznaju „pravo na pridržavanje prava“ . Tužitelj da prije podnošenja tužbe nije od tuženika niti pokušao zatražiti dokumentaciju/podatke potrebne za postavljanje točno određenog kondenmantornog zahtjeva sukladno odredbama ZPP-a pa da mu je naslovljeni sud naložio da nekvalificirani, uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim zahtjevom tj. običnom kondemnatornom tužbom. Nakon što je tužitelj predmetnim podneskom precizirao svoje potraživanje da se više ne radi o stupnjevitoj tužbi (kod koje sudska praksa poznaje preciziranje ali ne i „pridržavanja prava na preciziranje“) već o sasvim „normalnoj“ običnoj kondemantornoj tužbi. Podredno, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbeni zahtjev ističe se kako je tužitelj navedenim podneskom izvršio i preinaku tužbenog zahtjeva, naime, da tužitelj mijenja točku II. izreke tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak, umjesto tužitelju, isplati direktno na račun odvjetnika/punomoćnika tužitelja. Tu da se ne radi o preciziranju tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev da je glede parničnog troška sasvim jasno napisan i sukladno sudskoj praksi preciziran u tužbi, već da se radi izmjeni tužbenog zahtjeva i pokušaju da se izbjegne tuženikova praksa da, sukladno sudskim presudama, isplate glavnice, kamata i parničnog troška vrši na račune radnika. Tuženik da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, a ako sud prihvati preinaku tuženik osporava novopostavljeni tužbeni zahtjev. Nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun tj. na račun njegova opunomoćenika-odvjetnika. Ukoliko se dosudi da je tuženik parnični trošak dužan isplatiti odvjetniku/punomoćniku na njegov privatni bankovni račun otvara se mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINA-i. Naime, sukladno zakonskim odredbama da se sve isplate moraju vršiti na račune primatelja, a koje račune u slučaju postojanja pravomoćnih rješenja o ovrsi da blokira FINA. Čak da se niti plaće više ne mogu isplaćivati „na ruke“ radnika već isključivo na račune radnika, a sve kako se ne bi „zaobišlo“ eventualne vjerovnike sa starijim dospjelim potraživanjima. Tuženik nema saznanja duguje li tužitelj bilo kome bilo šta, je li njegov račun blokiran ili ne ali prvostupanjski sud nikako sebe ne bi smio dovesti u situaciju da niti teoretski sudjeluje u „zaobilaženju“ vjerovnika tj. reda isplate dugova. Nadalje, obzirom da tužitelj tijekom postupka može promijeniti odvjetnika/punomoćnika nikako ne može biti ispravno dosuditi da se parnični trošak isplaćuje na privatni račun određenog odvjetnika. Parnični trošak da se dosuđuje i isplaćuje isključivo tužitelju jer je tijekom postupka, na temelju izdanih računa, plaćao usluge jednog ili više odvjetnika. Konačno postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva glede isplate parničnog troška tužitelj želi, de facto, provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema KBC-u SPLIT prenese na treću osobu-odvjetnika. Međutim, to da se ne može vršiti kroz parnični postupak, posebna pravila za ustup tražbine (cesiju) normirana su Zakonom obveznim odnosima. Tuženik svakako da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 11. rujna 2025. po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Darki Cecić, dopunsko vještačenje od 14. siječnja 2026., te saslušanjem vještakinje D. Cecić na ročištu dana 9. ožujka 2026.

4.Tužbeni zahtjev je tužiteljice djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.03.2017.g. do 30.09.2024.g., s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu medicinska sestra/ tehničar na cistostaticima na Klinici za onkologiju i radioterapiju.

6.Kao sporno ostalo je za raspraviti je li tužiteljica ima pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, te je li joj tuženik isplatio umanjene plaće u utuženom vremenskom periodu od 01.03.2017.g. do 30.09.2024.g., na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, te prigovor presuđene stvari.

7. Prigovor presuđene stvari na koji se poziva tuženik je neosnovan jer uvidom u pravomoćnu presudu na temelju priznanja u predmetu posl. br. Pr-1553/21, koji je tužiteljica vodila pred ovim sudom protiv tuženika, razvidno je da se radi o zahtjevu za manje isplaćenu naknade bruto plaće za drugi vremenski period i to prosinac 2015 do siječnja 2017., a što nije predmet ovog postupka.

8. U svom Izvješću o vještačenju od dana 11. rujna 2025. vještak za računovodstvo i financije Darka Cecić navodi da je vještačenje napravljeno sukladno nalogu ovog suda i dokumentacije pribavljene od tuženika koja se prilaže u spis uz ovaj nalaz i mišljenje. Analizom podataka iz platnih lista za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2024. godine da je utvrđeno slijedeće:

dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su za sve odrađene sate,

dodatak za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje plaćeni su za sve redovno odrađene sate,

- nakon 1. ožujka 2024. godine koeficijent radnog mjesta sadrži dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana utvrđena nakon 1. lipnja 2022. godine je posljedica neobračunavanja dodatka na odrađeni prekovremeni rad. Na osnovi izračuna prikazanih u nalazu, da je utvrđeno je da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2024. godine, razlika bruto naknade plaće koju tužiteljica potražuje iznosi 684,59 eura sveukupno, odnosno pojedinačno: dodatak za prekovremeni rad ukupno 353,41 eura,

dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 1,61 eura,

dodatke za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 0,46 eura,

naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 78,59 eura, naknadu plaće za bolovanje do 42 dana ukupno 250,52 eura, a sve kako je pojedinačno po osnovama i mjesecima vidljivo iz Tablice 9.

8.1. Na nalaz i mišljenje vještaka punomoćnik tuženika je pisanim podneskom od 27. rujna 2025. istakao prigovore na vještvo, ističući kao bitno da je tužiteljica bila na dužem bolovanju i to od 10.2.2020. do 10.5.2020., od 27.9.2022. do 1.1.2023. i od 4.5.2023. do 22.10.2023. Isto tako da je vještakinja vještačila kao da tužiteljici pripada pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno te da bi svaki rad preko tog fonda sati predstavljao prekovremeni rad, iako je nejasno na temelju čega, stoga da predlaže da se vještakinja pozove kako bi se očitovala na istaknute prigovore.

8.2.Tužiteljica je nakon provedenog i dostavljenog vještva dana 11. rujna 2025., podneskom od 8. listopada 2025. konačno precizirala tužbeni zahtjev te zatražila sveukupnu razlika bruto plaće u iznosu od 684,59 eura, na temelju 35 satnog radnog tjedna tužiteljice.

8.3. Na uređeni tužbeni zahtjev iz podneska pun. tužitelja od 8. listopada 2025. tuženik je istakao prigovore podneskom 20. listopada 2025. ističući da je istim podneskom tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.063,41 eura. Isto tako da tužiteljica u ovom postupku da nije dostavila nijedan dokaz koji bi utvrdio činjenicu iz koje se tužiteljica poziva na pravo na rad 7 sati dnevno niti da je na te okolnosti predložila izvođenje dokaza, stoga predlaže odbiti tužiteljicu za više zatraženo u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev te provesti dopunsko vještačenje.

9. U svom dopunskom očitovanju na prigovore tuženika vještakinja D. Cecić zaključno naglašava da je nalaz i mišljenje od 11. rujna 2025. godine izrađen po zadatku suda u okviru njene stručne domene kao sudskog vještaka financijsko-računovodstvene struke te se temelji na financijskim izračunima i raspoloživoj dokumentaciji. Sveukupna razlika bruto plaće od 684,59 eura da je izračunata i da se odnosi na radno vrijeme od 35 sati tjedno, dakle ukoliko sud odluči da tužiteljica ima pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno, da su izračuni i izvještačene razlike u potpunosti točno matematički obračunate. Obzirom da tuženik ističe pitanje skraćenog radnog vremena tužiteljice, u slučaju ako bi sud zaključio da tužiteljica nema pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno, ističe da bi i kod radnog vremena od 40 sati tjedno za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2024. godine bile izvještačene razlike bruto plaće iz tuženih osnova u iznosu od 296,82 eura, i to:

- već izračunati dodatak na plaću za otežane uvjete rada ukupno 1,61 eura,

- već izračunati dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 0,46 eura,

- naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 54,66 eura,

- naknada plaće za bolovanje do 42 dana ukupno 240,92 eura, a sve kako je pojedinačno utvrđeno po osnovama i mjesecima vidljivo iz Tablice 3. dopunskog vještačenja.

10.Vještvo vještakinje Darke Cecić nalaz i mišljenje od 11. rujna 2025. , kao i dopunsko vještvo od 14. siječnja 2026., ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno jer je izrađeno po pravilima struke, te je vještakinja i sve istaknute prigovore u cijelosti obrazložila u svom dopunskom vještvu, a na njega stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

11. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljici na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Slijedom navedenog svi prigovori tuženika ukazuju se neosnovanim i paušalno istaknutim radi odugovlačenja ovog postupka.

12. Tužiteljica je pismenim podneskom od 8. listopada 2025., sukladno vještvu vještakinje Darke Cecić uredila tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2024., na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće na radno vrijeme od 35 sati tjedno za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 684,59 eura. U konkretnom slučaju u spornom periodu tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je ostvarila kod tuženika kao poslodavca pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati u smislu čl. 31. KU - a. Primitak plaće za osmosatno radno vrijeme govori u prilog tome da je tuženik evidenciju o radu za sporni vremenski period vodio na način da se tužiteljici vodilo osmosatno radno vrijeme, koliko je je stvarno i radila i za koje se radno vrijeme tužiteljici isplaćivala plaća i u utuženom periodu. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da se tome protivila ili u tom smislu tražila od tuženika zaštitu svojih prava, odnosno skraćeno radno vrijeme u smislu čl. 31 KU- a, što ukazuje da ni u spornom periodu, njezino radno vrijeme nije bilo skraćeno. Naime, tužiteljica je u vrijeme preciziranja tužbenog zahtjeva sukladno nalogu suda iz rješenja od 22. listopada 2024., bila je upoznata s činjenicom da je bila na bolovanju duži vremenski period isto tako da nema odluku tuženika da joj je priznato skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, te je unatoč tome zatražila razliku manje isplaćene naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.748,00 eura, da bi nakon vještačenja taj iznos smanjila na 684,59 eura, stoga se radi i o djelomičnom povlačenju odnosno smanjenu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.063,41 eura. Međutim, kako je iz dopunskog nalaza i mišljenja vještakinje razvidno da bi tužiteljicu pripadala razlika bruto plaće u iznosu od 296,82 eura, na temelju 40 satnog radnog tjedna, a ne 684,59 eura, na temelju 35 satnog radnog tjedna, valjalo je za iznos od 296,82 eura usvojiti tužbeni zahtjev, dok je za više zatraženo za iznos od 1.451,18 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

13. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška punomoćnika tuženika. Naime cijeneći osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica je u ovom postupku uspjela za 21%, a tuženik sa 79%. Kada se od uspjeha tuženika odbije uspjeh tužiteljice dobije se iznos od 58% za koji je po ocijeni ovog suda tuženik uspio u ovom postupku. Tuženiku je priznat trošak za sastav podnesaka od 27. rujna 2025. i 20. listopada 2025. za svaki po 100,00 eura, za zastupanje na ročištu od 26. studenog 2025. i 9. ožujka 2026. za svaki po 100 bodova, za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova što ukupno daje 450 bodova (vrijednost 1 boda= 2,00 eura), što daje iznos od 900,00 eura. Kako je tuženik u ovom postupku uspio sa 58% u tom omjeru mu je i priznat parnični trošak u iznosu od 522,00 eura.

Split, 24. travnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.