REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2427/2024-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Beben d.o.o., Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 79101 Prijedor, Svale BB, OIB: 55119671613, koga zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec, Zagreb, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnik stranaka, s danom objave 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužitelju Beben d.o.o., Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 79101 Prijedor, Svale BB, OIB: 55119671613, iznos od 4.880,17 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.671,54 EUR od 31. prosinca 2019. do isplate, a na iznos od 2.208,63 EUR od 5. ožujka 2020. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.480,51 EUR sa zateznim kamatama i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.208,63 EUR počev od 31. prosinca 2019. do 4. ožujka 2020., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.023,34 sa zateznim kamatama tekućom od 24. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.353,48 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu do 3.500,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 30. prosinca 2019. dogodila prometna nezgoda u mjestu Žakanje u kojoj su sudjelovali MU, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, i BU, koji je upravljao skupom teretnih vozila i to vučnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] i priključnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Navodi da je do prometne nezgode došlo krivnjom UU koji nije držao sigurnosno odstojanje tijekom vožnje. Ističe da je tužitelju nastala šteta na priključnom vozilu ali i šteta zbog potrebe najma drugog priključnog vozila jer oštećeno priključno vozilo je bilo neuporabljivo za svoju namjenu. Nadalje, ističe da BU nije svojim ponašanjem doprinio nastanku štete ili tome da šteta bude veća nego što bi inače bila. Ukazuje da je očevidom policijskih djelatnika utvrđeno da je do prometne nezgode došlo zato što se MU nije pridržavao pravila sigurnosnog razmaka. Ujedno ističe da MU nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Navodi da kod BU nije utvrđena prisutnost alkohola dok je kod UU bila utvrđena prisutnost alkohola u koncentraciji od 0,07 g/kg. Unatoč navedenom, navodi da je tuženik pogrešno zaključio da je vozač tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja. Navodi da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 2.515,50 EUR i to na ime štete na priključnom vozilu iznos od 1.350,00 EUR, a na ime najma zamjenske poluprikolice iznos od 1.165,50 EUR. Ističe da je tužitelj imao trošak najma zamjenskog priključnog vozila i to za dnevni najam 300,00 KM, uvećano za PDV-e od 17 5%. Pojašnjava da je ugovor o iznajmljivanju zaključen na 31 dan te da je tužitelj najmodavcu Dražić transport d.o.o. isplatio iznos od 10.881,00 KM. Ukazuje da je tuženik u mirnom postupku priznao dnevnu cijenu najma iz ugovora ali samo za 15 dana. Obrazlaže da u ovom postupku potražuje razliku između troška najma koji je imao i iznosa koji mu je isplatio tuženik, kao i razliku između iznosa koji mu je na ime naknade totalne štete isplatio tuženik i stvarno nastale totalne štete na priključnom vozilu. Ujedno pojašnjava da totalna šteta na priključnom vozilu iznosi 4.300,00 EUR. Zbog navedenog, predlaže da sud naloži tuženiku da mu naknadi štetu u ukupnom iznosu od 55.459,07 kn sa zateznim kamatama kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika, podredno ističe prigovor pretežne odgovornosti vozača tužitelja. Osporava visinu i to visinu štete preko isplaćenog iznosa od 1.350,00 EUR. Navodi da je vozač tužitelja postupio suprotno pravilima o sigurnosti prometa te da nije pravodobno upozorio druge sudionike u prometu pomoću pokazivača smjera i stop svjetala, posebice s obzirom na to da je u značajnoj mjeri smanjio brzinu kretanja vozila. Osporava tijek zateznih kamata. Ističe prigovor namirenja u iznosu od 1.350,00 EUR.

3. Tijekom postupka tužitelj navodi da zatezne kamate u ovom predmetu teku od nastanka štetnog događaja jer se radi o totalnoj šteti. Ističe da nije suglasan da se u ovom postupku koriste iskazi svjedoka RU i JU dani u prekršajnom postupku pred Općinskim sudom u Karlovcu, Prekršajni odjel. Predlaže da se u ovom postupku koristi, kao dokaz, prometno vještačenje po vještaku Peri Todoroviću sačinjen u prekršajnom spisu.

4. Tuženik tijekom postupka navodi da je suglasan da se u ovom postupku koriste iskazi RU i JU dani u prekršajnom postupku pred Općinskim sudom u Karlovcu, Prekršajni odjel. Međutim, ističe da nije suglasan da se u ovom postupku koristi prometno vještačenje vještaka Petere Todorovića iz prekršajnog spisa.

5. Tijekom postupka sud je pročitao potvrdu MUP-a, PU karlovačka, PP Ozalj br. 511-05-10/06-P-32-3/2019 od 3. ožujka 2020. sa skicom (listovi 8-11 spisa), zapisnik o utvrđivanju oštećenja na vozilu br. 12/20M Drina osiguranje (list 12 spisa), fotografije nastale na priključnom vozilu tužitelja (listovi 13-17 spisa), potvrdu o registraciji za priključno vozilo (list 18 spisa), preslika osobne iskaznice vozača ČU (list 20 spisa), dopis tuženika od 12. studenog 2020. (list 20 spisa), korespondencija između stranaka (listovi 21-25 spisa), sporazum o namirenju između stranaka (list 26 spisa), dopis tužitelja, po punomoćniku, od 30. srpnja 2020. (listovi 27 i 28 spisa), dopis tuženika od 31. srpnja 2020. (list 29 spisa), dopis tužitelja od 30. listopada 2020. (listovi 32-34 spisa), ugovor o iznajmljivanju od 1. siječnja 2020. (listovi 35 i 36 spisa), račun br. 87/20 (list 37 spisa), izvadak br. 36 na dan 5. ožujka 2020. (list 38 spisa), izvadak br. 19 od 6. kolovoza 2020. (list 39 spisa), izjava osiguranika – počinitelja štete za štetu iz autoodgovornosti (listovi 53 i 54 spisa), uplatnica o isplati štete od 4. kolovoza 2020. (list 55 spisa), cjelokupni predmet MUP-a, PP karlovačka, PP Ozalj br. 511-05-10/06- P-32-3/2019 s fotografijama na CD-R mediju (listovi 65-92 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića od 18. srpnja 2022. (listovi 162-176 spisa), usmeni iskaz stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića od 12. listopada 2022. (listovi 185-187 i 200-201 spisa), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića od 24. listopada 2022. (listovi 193 i 194 spisa), saslušao svjedoke ČU (list 100 i 101 spisa), svjedoka UU (listovi 101 i 102 spisa), svjedoka JU od 30. ožujka 2022. (list 139 i 140 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Šimunovića od 21. ožujka 2025. 8listovi 260 – 271), usmeno iznošenje vještaka Šimunovića (282 – 284), dopuno vještačenje Šimunovića (295 i 296), nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića (327 – 335), usmeno iznošenje te usaglašenje vještaka Šimunovića i Jakoplića (355 – 359).

S obzirom na to da se tužitelj protivio da se u ovom predmetu, kao dokazi, koriste iskazi svjedoka RU i JU, koji su saslušani pred Općinskim sudom u Karlovcu, Prekršajni odjel, posl.br. Pp P-223/2020, to ovaj sud u ovom postupku nije koristio kao dokaze iskaze navedenih svjedoka već je svjedoka JU saslušao na ročištu održanom 30. ožujka 2022. Svjedoka RU sud nije saslušao jer je u više navrata dostava za navedenog svjedoka bila neuredno iskazana pa bi ponovno pozivanje predloženog svjedoka bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupanja iz čl. 10. ZPP-a. Navedeno posebice stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke (uz vještačenje od čak tri prometna vještaka te dopunska vještva).

Raspravnim rješenjem od 2. travnja 2026. kojim je odbio sve predložene, a neizvedene dokaze kao nevažne radi utvrđenja odlučnih činjenica.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s čl. ZPP-a te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Prvenstveno valja navesti da je ovaj sud već donio presudu od 23. veljače 2023. Protiv navedene presude žali se tužitelj. Odlučujući o žalbi tužitelja, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je rješenje, posl. br. Pž-2405/2023-2 od 9. listopada 2024. kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratiti ovom sudu na ponovno suđenje (listovi 240. – 248. spisa).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u ukupnom iznosu od 7.360,68 EUR / 55.459,07 kn, a koji se odnosi na štetu nastalu na priključnom vozilu tužitelja i na štetu nastalu tužitelju zbog najma drugog priključnog vozila, a do čega je došlo jer tužitelj nije mogao zbog prometne nezgode koristiti svoje priključno vozilo za obavljanje redovnih poslovnih aktivnosti.

Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Također, između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 1.350,00 EUR na ime totalne štete na priključnom vozilu, kao i na ime najma drugog priključnog vozila iznos od 1.165,50 EUR, odnosno da je 6. kolovoza 2020. tuženik tužitelju isplatio sveukupno 2.515,50 EUR.

Međutim, između stranaka je sporan osnov i visina (i štete na priključnom vozilu i za zakup drugog priključnog vozila). Sporna je isključiva odgovornost, odnosno suodgovornost za nastanak štetnog događaja. Sporan je iznos totalne štete. Sporna je visina najma.

9. Uvidom u izjavu osiguranika od 3. travnja 2020. (listovi 53 i 54 spisa) proizlazi da vozač vozila tužitelja navodi da je u nepreglednom, desnom zavoju naišao na ogromnu, dimnu zavjesu s bijelim dimom u kojoj nije vidio ispred sebe ni centimetar te da je udario u kamion koji je praktični stajao zbog kvara.

10. Iz prigovora UU u prekršajnom postupku proizlazi da je neispravni kamion ispuštao bijeli dim pa ga vozila koja ga sustižu nisu mogla vidjeti, a kamion se kretao usporeno zbog gubitka snage motora i sa 20 tona robe (listovi 73 i 74 spisa).

11. Nadalje, uvidom u obvezni prekršajni nalog PU karlovačke, PP Ozalj, klasa:

511-05-10/05-4-62-1/2019 od 31. prosinca 2019. (listovi 75 i 76 spisa) proizlazi da je UU (vozaču vozila osiguranog kod tuženika) stavljeno na teret da nije držao potreban razmak kada se kretao iza drugog vozila tako da ne ugrožava sigurnost prometa uslijed čega je prednjim dijelom vozila sustigao i udario u stražnji dio priključnog vozila u vlasništvu tužitelja, čime je počinio prekršaj iz čl. 109. st. 1. i čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Jednak navod proizlazi i iz zapisnika o očevidu od 6. siječnja 2020. (listovi 79 do 83 spisa), kao i iz izvješća o poduzetom od 31. prosinca 2021. (list 91 spisa).

12. Uvidom u službenu zabilježbu PU karlovačke, PP Ozalj br. 511-05-10-52/05-4- 62-1/2019 od 30. prosinca 2019. (list 85 spisa) proizlazi da je MU toga dana policijskim djelatnicima rekao da se kretao brzinom od 60-100 km/h te da je u mjestu Žakanje izlaskom iz desnog nepreglednog zavoja prilikom dolaska na ravni cestovni potez odjednom vidio gusti, bijeli dim te tada udario u kamion koji je vozio u istom smjeru izrazito malom brzinom. Ujedno iz navedene službene zabilješke proizlazi da je MU rekao policijskim djelatnicima da je gusti, bijeli dim nastao od kvara na motoru kamiona te da je vidljivost zbog tog dima bila jako mala.

13. Nadalje, iz službene bilješke PU karlovačke, PP Ozalj br. 511-05-10-52/05-4- 62-1/2019 od 30. prosinca 2019. (list 86 spisa) proizlazi da je BU (vozač vozila tužitelja) naveo da je u desnom zavoju osjetio da njegovo vozilo gubi snagu motora i da se je počelo bijelo dimiti zbog čega je usporio na brzinu od 10-12 km/h te počeo tražiti prvo slobodno ugibalište da se isključi iz prometa. Neposredno nakon što je primijetio da gubi snagu motora i izlaskom iz desnog zavoja na ravnom cestovnom potezu osjetio je da se kamion zatresao te je tada dotrčao vozač koji se svojim automobilom zabio u njegov kamion.

14. Uvidom u ugovor o iznajmljivanju od 1. siječnja 2020. sklopljen između tužitelja i Dražić transport d.o.o. vidljivo je da je Dražić transport d.o.o. dao tužitelju u zakup priključno vozilo marke "Koegel", registarskih oznaka [registarska oznaka], za zakupninu po danu od 300,00 KM + PDV (listovi 355. i 36. spisa). Zakup je dogovoren za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. siječnja 2020., odnosno u trajanju od 31 dan.

15. S navedenim u vezi, vidljivo je da je za zakup priključnog vozila Dražić transport d.o.o. izdao tužitelju račun broj: 87/20 12. veljače 2020. na ukupan iznos od 10.881,00 KM (list 37 spisa), a koji račun je tužitelj podmirio 5. ožujka 2020. (list 38 spisa).

16. Iz sporazuma o namirenju proizlazi da je tuženik isplatio tužitelju ukupan iznos od 2.598,50 EUR, koji se odnosi na imovinsku štetu na vozilu – totalnu štetu u iznosu od 1.350,00 EUR, imovinsku štetu – najam vozila u iznosu od 1.165,50 EUR i troškove zastupanja po odvjetniku u iznosu od 83,00 EUR (list 26 spisa), odnosno na ime štete iznos od 2.515,50 EUR.

17. Svjedok ČU, saslušan na glavnoj raspravi 11. studenog 2021. (list 100 spisa), je naveo da se u jednom trenutku dogodio kvar na motoru teretnog vozila zbog čega je usporio i upalio sva četiri pokazivača smjera kretanja te se tada kretao 5

– 10 km/h. Istakao je da se tako kretao nekih 100 – 200 m kada ga je netko udario. Naveo je da je prije udara tražio mjesto za stati ali nije bio pogodnog mjesta već je pogodno mjesto bilo udaljeno nekih 150 – 200 m. Pojasnio je da je kvar na vozilu uzrokovao da njegov kamion izgubi snagu. Naveo je da ne zna za nikakav dim oko njegovog vozila ali da je bilo srednje magle.

18. Sud je prihvatio iskaz svjedoka BU osim u dijelu u kojem je svjedok istakao da je upalio sva četiri pokazivača smjera i u dijelu oko prisutnosti dima oko vozila kojim je upravljao. Navedeno stoga jer u tim dijelovima iskaz navedeno svjedoka nije u skladu s ispravama u spisu, kao i s iskazima drugih svjedoka saslušanih u postupku. Ovo posebice stoga jer je navedeni svjedok dok je davao izjavu policijskim djelatnicima iskazao da je njegovo vozilo dimilo bijelo te nije iskazao da je upalio sva četiri pokazivača smjera (list 86 spisa).

19. Svjedok MU (listovi 101 i 102 spisa) je naveo da je u jednom trenutku na cesti naletio na gusti, bijeli dim te je tada udario u teretno vozilo. Istakao je da je vozio brzinom od oko 70-80 km/h. Naveo je da je teretno vozilo imalo upaljena svjetla ali sasvim sigurno nije imalo upaljena sva četiri pokazivača smjera. Ujedno je istakao da se teretno vozilo kretalo brzinom od nekih 10 km/h, dok je u prekršajnom postupku utvrđeno da se teretno vozilo kretalo 14 km/h. Nadalje, naveo je da je od trenutka kada je uočio gusti bijeli dim do trenutka udara prošao nekih 10 m i da je u tih 10 m naglo stao na kočnicu.

20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka UU jer je suglasan iskazima drugih saslušanih svjedoka, ispravama u spisu, a posebice navodima iz službene zabilješke sačinjene nakon prometne nezgode od 30. prosinca 2019. (list 85 spisa).

21. Nadalje, svjedok JU, saslušan na glavnoj raspravi 30. ožujka 2020. (listovo 139 i 140 spisa), je naveo da se na dan prometne nezgode mimoišao s velikim kamionom koji se kretao u suprotnom smjeru brzinom od 10 km/h. Naveo je da se kamion kretao u brijegu i da je oko njega bio zagušljiv dim u dužini od 50 m. Istakao je da kamion nije imao upaljena sva četiri pokazivača smjera.

22. Sud je također prihvatio iskaz svjedoka JU jer je iskazivao suglasno svjedoku UU, kao i ispravama koje prileže spisu.

23. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zvonka Ivašića od 18. srpnja 2022. (listovi 162-174 spisa) proizlazi da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika tijekom kretanja iza vozila tužitelja u istom pravcu, naletjelo svojom prednjom više desnom stranom, brzinom od oko 70 km/h na stražnji lijevi dio poluprikolice skupa vozila tužitelja, koji se kretao ispred tužitelja brzinom od 10 km/h. Do naleta vozila osiguranika tuženika na stražnji dio poluprikolice skupa vozila tužitelja uslijedilo je na desnoj voznoj traci, gledano u pravcu kretanja oba vozila, pri čemu se skup vozila osiguranika tuženika kretao uz sam desni rub kolnika. Nakon naleta prednjom, više desnom stranom na stražnji, lijevi dio poluprikolice tužitelja, vozilo osiguranika tuženika zanijelo se stražnjim dijelom ulijevo, oko prednjeg desnog dijela, do položaja kako je pronađeno nakon nesreće. U slučaju da bi zanašanjem stražnjeg dijela vozila osiguranika tuženika oko prednjeg desnog dijela, vozilo osiguranika tuženika došlo u položaj kako je zatečeno nakon nesreće, moralo se u trenutku nesreće kretati po desnoj polovici kolnika lijevim bokom u visini središnje linije kolnika, u istom pravcu kao i vozilo tužitelja. U slučaju da je vozilo osiguranika tuženika bilo u trenutku nesreće u naglom skretanju ulijevo, kako bi se eventualno moglo zaključiti iz položaja prednjih kotača vozila osiguranika tuženika nakon nesreće, vozilo bi se nakon naleta na stražnji dio poluprikolice zanijelo stražnjim dijelom udesno te bi desnom, bočnom stranom udarilo u stražnji dio poluprikolice tužitelja, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo. U slučaju da je do naleta vozila osiguranika tuženika na stražnji dio poluprikolice tužitelja uslijedio u visini stražnjeg dijela zaustavljenog vozila osiguranika tuženika nakon nesreće. Intenzivnim kočenjem mogao je osiguranik tuženika usporiti svoje vozilo od utvrđene brzine kretanja od 70 km/h, do brzine kretanja skupa vozila tužitelja od 10 km/h, i tako izbjeći nalet na poluprikolicu skupa vozila tužitelja, na razmaku od oko 38,3 m, na kojem bi razmaku osiguranik tuženika mogao opaziti dimnu zavjesu iza skupa vozila tužitelja da je upravljao svojim vozilom s upaljenim dugim svjetlima, te kočenjem izbjeći nalet na poluprikolicu skupa vozila tužitelja. Kretanjem u noćnim uvjetima vožnje s upaljenim kratkim svjetlima, mogao je osiguranik tuženika opaziti dimnu zavjesu iza skupa vozila tužitelja na razmaku od oko 25-30 m, na kojem bi razmaku kočenjem mogao usporiti svoje vozilo do brzine kretanja skupa vozila tužitelja od 10 km/h, da se prethodno kretao brzinom do 56-57 km/h. U slučaju da skup vozila tužitelja nije usporio do brzine kretanja od 10 km/h, već da se kretao kontinuirano brzinom od 55 km/h, kojom se je brzinom kretao neposredno prije mjesta nesreće prije poduzetog usporavanja, mogao bi osiguranik tuženika kočenjem od brzine 70 km/h, usporiti svoje vozilo do brzine kretanja skupa vozila tužitelja od 55 km/h, na putu kočenja od 23,3 m, te bi mogao izbjeći nalet na stražnji dio skupa vozila tužitelja i s upaljenim kratkim svjetlima svojeg vozila, pri brzini kretanja od 70 km/h, opažajući dimnu zavjesu iza skupa vozila tužitelja na razmaku od 25-30 m. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je na poluprikolici tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 34.106,40 kn s uključenim PDV-om. Ujedno, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je potrebno 20 dana da bi se izvršila nabava – kupnja druge poluprikolice tehničkih karakteristika kao i oštećenja poluprikolica tužitelja, a zbog čega je potrebno pregledati i ispitati više rabljenih poluprikolica te organizirati prijevoz kupljene poluprikolice uz sređivanje dokumentacije. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je cijena najma takvog vozila po danu 166,67 kn, odnosno da je cijena najma za 20 potrebnih 3.333,33 kn.

24. Na nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2022. tužitelj je izjavio prigovor u podnesku od 3. listopada 2022. (list 184 spisa) pritom samo paušalno i neobrazloženo navodeći da prigovora nalazu i mišljenju smatrajući navedeno vještvo kontradiktornim i pogrešnim.

25. Zbog navedenog, sud je pozvao stalnog sudskog vještaka Zvonka Ivašića na glavnu raspravu 12. listopada 2022. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na kojoj je vještak ostalo kod pisano danog nalaza i mišljenja od 18. srpnja 2022. te naveo da je ograničenje brzine na toj dionici ceste 60 km/h. Istakao je da prilagođena brzina kretanja u noćnim uvjetima vožnje jest 60 km/h i da u tom slučaju zaustavni put iznosi 30,01 m, što zadovoljava uvjete vidljivosti za kratka i duga svjetla. Ujedno je naveo da je iz tahografa vidljivo usporavanje kamiona. Pojasnio je da je osiguranik tuženika mogao opaziti dimnu zavjesu na razmaku do 25 – 30 m, a s obzirom da se radi o rasponu mogućnosti uočavanja, onda je granična brzina u rasponu od 56 do 57 km/h. U slučaju da se radi o proračunu sa srednjim vrijednostima, onda bi osiguranik tuženika mogao zaustaviti svoje vozilo do brzine kretanja od 56,5 km/h. U slučaju da se vozač kretao brzinom od 60 km/h, tada ne bi u dometu kratkih svjetala uspio zaustaviti do stražnjeg dijela poluprikolice tužitelja. Nadalje, naveo je da je vozač kamiona u slučaju da je postojala dimna zavjesa trebao zaustaviti vozilo i označiti signalnim trokutom te bi na takav način njegovo vozilo bilo vidljivo drugim vozilima. U slučaju da nije bilo ugibališta sa strane, onda je vozač trebao zaustaviti vozilo i označiti signalnim trokutima i tako ga učiniti bolje vidljivim nego u konkretnom slučaju.

26. S obzirom na to da je tužitelj iz BiH te tamo garažira svoja vozila, pa tako i konkretno oštećenom vozilo, to je sud prihvatio dokazni prijedlog za provođenje dopunskog nalaza i mišljenja u odnosu na cijenu najma (pravilno zakupa) poluprikolice na području BiH.

27. Zbog navedenog, vještak je sačinio dopunski nalaz i mišljenje do 24. listopada 2022. (list 193 spisa) iz kojeg proizlazi da je cijena najma (zakupa) u BiH kao u RH jer da na području BiH je vrlo malo tržište rabljenih poluprikolica teretnih vozila zbog čega se sve zainteresirane stranke upućuju na tržište RH ili neke druge države, a čime je vještak ostao kod navoda da je cijena zakupa 166,67 kn po danu, odnosno za 20 dana ukupno 3.333,33 kn (listovi 193 i 194 spisa).

28. Na dopunski nalaz i mišljenje do 24. listopada 2022. prigovore je imao tužitelj u podnesku od 14. studenog 2022. (listovi 196. i 197. spisa) zbog čega je sud pozvao vještaka Ivašića na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja.

29. Na glavnoj raspravi održanoj 30. siječnja 2023. (listovi 200. i 201. spisa) vještak Ivašić je ostao kod nalaza i mišljenja, usmenog danog nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja. Također, vještak je izračunao i situaciju da je osiguranik tuženika vozio brzinom od 61 km/h s prosječnim usporenjem od 7 m/s2 te bi tada uspio zaustaviti svoje vozilo do brzine od 10 km/h na putu od 31,8 m, s usporenjem od 7,5 m/s2 uspio bi zaustaviti vozilo na putu od 30,5 m, a sve navedeno izračunato za situaciju uočavanja dima na razmaku od 25 – 30 m pri čemu se srednja vrijednost treba računati od 27,5 m. Vještak je stoga naveo da se, pri brzini od 61 km/h, ni u jednoj varijanti usporavanja, vozilo osiguranika tuženika ne bi moglo zaustaviti na putu vidljivosti od 27,5 m.

30. Nakon usmeno dano nalaza i mišljenja tužitelj je ustrajao kod prigovora te predložio izvođenje novog prometnog vještačenja.

31. Sud je proveo novo vještačenje po vještaku Šimunoviću koji je sačinio nalaz i mišljenje od 21. ožujka 2025. (listovi 260. – 271. spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka Šimunovića proizlazi da su se oba vozila sudionika predmetnog štetnog događaja kretala desnom prometnom trakom državne ceste DC-6, u istom smjeru. Pri tom se skup vozila tužitelja kretao ispred vozila osiguranika tuženika. U štetnom događaju vozilo tuženika je s prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio poluprikolice skupa vozila tužitelja. Mjesto sudara se nalazilo u desnoj prometnoj traci, kojom su se kretala oba vozila sudionika predmetnog štetnog događaja, od sredine prometne trake prema središnjoj liniji, na oko 1 do 3 m prije zaustavnog položaja vozila osiguranika tuženika. Vozač vozila osiguranika tuženika je neposredni prije sudara isti pokušao izbjeći radnjom skretanja u lijevo, u čemu nije uspio. Neposredno prije i u trenutku sudara skup vozila osiguranika tužitelja se kretao brzinom od oko 12 km/h, dok je sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila oko 69,5 km/h. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tuženika prije sudara nema elemenata. Tehnički je moguće da se i prije sudara kretao sudarnom brzinom. U trenutka štetnog događaja bila je noć, a kolnik neosvijetljen. Kada je osiguranik tuženika s vozilom bio na izlasku iz desnog zavoja i imao punu preglednost prema mjestu štetnog događaja, međusobna udaljenost prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika i stražnjeg dijela poluprikolice skupa vozila tužitelja iznosila je oko 91,2 m. Bez obzira pod kojim svjetlima je vozač vozila osiguranika tuženika vozio, mogao je na vrijeme vidjeti skup vozila tužitelja ispred sebe (pod dugim svjetlima) ili retro reflektirajuće trake na višim pozicijama poluprikolice skupa vozila (pod kratkim svjetlima), pa je na više načina (kočenjem, smanjivanjem brzine na brzinu skupa vozila, pretjecanjem) mogao izbjeći ovaj štetni događaj. Razlog zbog kojeg vozač vozila osiguranika tuženika nije na vrijeme poduzeo radnju izbjegavanja predmetnog štetnog događaja, tehničkim putem nije moguće utvrditi. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h. Kao što je vidljivo na slici 6 nalaza, s desne strane kolnika gledano u smjeru kretanja vozila nalazi se mekani travnati teren, pa vozač skupa vozila tužitelja nije imao mjesta da sigurno zaustavi skup vozila bez predstavljanja opasnosti za druge sudionike u prometu. U predmetnom štetnom događaju na poluprikolici tužitelja nastala je totalna šteta, koja svedena na dan isplate štete (6. kolovoza 2020.) je iznosila oko 4.011,08 EUR.

32. Tuženik je u podnesku od 2. travnja 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Šimunovića. Tužitelj je u podnesku od 10. travnja 2025. predložio dopunu nalaza i mišljenja vještaka Šimunovića.

33. Na glavnoj raspravi 21. svibnja 2025. vještak Šimunović je u cijelosti ostao kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja od 21. ožujka 2025. U odnosu na navode iz podneska tuženika od 2. travnja 2025. istakao je da je prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja uzeo u obzir dimnu zavjesu. Naveo je da je važno naglasiti da je međusobna udaljenost vozila u trenutku kada je osiguranik tuženika mogao vidjeti skup vozila tužitelja iznosila oko 91,2 m, a što je bilo oko 5,7 sekundi prije štetnog događaja. Na ovoj udaljenosti osiguranik tuženika je mogao vidjeti vozilo ispred sebe bez obzira pod kojim svjetlima je vozio. Takav zaključak samo potvrđuje i navod svjedoka koji je vozio iza osiguranika tuženika. Iskazao je da veličina dimne zavjese ovisi o opterećenju vozila (težini), stanju motora i sl. pri čemu najveći dio te zavjese se nalazi s lijeve strane teretnog vozila budući da poluprikolica nema ispušni sustav i da se većina te dimne zavjese ne stvara na stražnjem dijelu poluprikolice već na bočnom dijelu. Naveo je da tehnički ne mogu isključiti mogućnost da su donji dijelovi prikolice bili prekriveni tim dimom, međutim, gornji dijelovi su bili vidljivi te je vozač mogao vidjeti ako ne stražnja svjetla, onda sigurno retro reflektirajuće trake kojima je vozilo bilo oblijepljeno. Ukazuje se da retro reflektirajuće trake i njihov položaj vide na slici označenoj brojem 7, a koja slika u stvari treba nositi ispravan br. 8. te se nalazi na listu 267. spisa. Objasnio je da je vozilo u cijelosti oblijepljeno retro reflektirajućim trakama po rubu vozila da bi se dobila percepcija njegove veličine i širine. Naveo je da je na putu od 91,2 m tj. od trenutka kada je osiguranik tuženika mogao prvi put ugledati vozilo odnosno skup vozila tužitelja na tom putu je osiguranik tuženika morao sigurno vidjeti skup vozila na dovoljnoj udaljenosti da poduzme odgovarajuće radnje kojima bi izbjegao predmetni štetni događaj. Ponovio je da je kroz dimnu zavjesu osiguranik tuženika mogao vidjeli retro reflektirajuće trake na vozilu u višim dijelovima, a ovo stoga jer se dimna zavjesa nije ravnomjerno dizala po visini odnosno bila je najgušća na donjim dijelovima dok je bila rijeka odnosno nije ni bilo na višim dijelovima. Istakao je da je najmanje gornja polovica vozila bila vidljiva osiguraniku tuženika. Naveo je da činjenica da se dimna zavjesa nije dizala više proizlazi iz tog da su se dimni plinovi ispuštali s lijeve strane vozila, a ne iza vozila, kao i činjenice da se štetni događaj dogodio u zimskim uvjetima i zbog niže temperature zraka dimni plinovi su ostajali bliže površini tla. Pojasnio je da se ne radi o klasičnom vozilu već o teretnom priključnom vozilu većih dimenzija pri čemu priključno vozilo nema ispušni sustav već to ima samo teretno vozilo i najveća količina dima se nalazila s lijeve strane vozila, a ne iza vozila.

34. Po usmeno iznesenom nalazu i mišljenju, sud je odredio i dopunsko vještačenje po vještaku Šimoviću koji je sačinio dopunski nalaz i mišljenje od 14. srpnja 2025. (listovi 295. i 296. spisa) iz kojeg proizlazi da da je cijena najma (pravilno zakupa) iznosila 300,00 KM, uvećano za PDV i da je zakup bio potreban u trajanju od 17 radnih dana, odnosno 3 do 4 tjedna.

35. I na dopunski nalaz i mišljenje vještaka Šimunovića prigovorio je tuženik u podnesku od 17. srpnja 2025. ujedno je predložio provođenje novog vještačenja.

36. S obzirom na to da je vještak Ivašić preminuo, a da se vještvo vještaka Ivašića i Šimunovića razlikuju, to je sud proveo još jedno vještačenje po vještaku Jakopliću koji je sačinio nalaz i mišljenje od 13. siječnja 2026. (listovi 327. – 335. spisa). Iz vještačenja vještaka Jakoplića proizlazi da je prilikom nezgode došlo do stražnjeg sudara između osobnog vozila osiguranika tuženika AUDI A1 reg. oznake [registarska oznaka] i teretnog skupa vozila tužitelja MAN / SCHMITZ reg. oznaka [registarska oznaka]/M47-K-610 (BiH), na pravocrtnoj dionici kolnika državne ceste između dva zavoja položenoj u usponu od oko 5%. Prilikom sudara je osobno vozilo osiguranika tuženika prednjim više desnim dijelom udarilo u stražnju više lijevu stranu priključnog vozila tužitelja. Teretni skup vozila se pri tome nalazio na sredini svoje desne prometne trake, a osobno vozilo s lijevim bokom oko 30 cm na svojoj lijevoj prometnoj traci. Sudarna brzina osobnog vozila je iznosila oko 70 km/h, a sudarna brzina teretnog vozila oko 12 km/h. Brzinu kretanja osobnog vozila prije nezgode nije moguće utvrditi, a ista se kretala u području između 70 i 94 km/h. Mišljenja sam da je prema prometno tehničkim kriterijima uzrok nezgode brzina kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika koja nije bila prilagođena vidljivosti ostvarivoj u snopu kratkih svjetala. Vozač osobnog vozila je imao mogućnost kočenjem izbjeći sudar pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 72 km/h. Vozač teretnog skupa vozila je u konkretnoj situaciji radi izbjegavanja sudara trebao na početku kretanja brzinom manjom od polovine najveće dopuštene brzine uključiti sva četiri pokazivača smjera. Tehničkim načinima nije moguće utvrditi da li je na ta način postupio. Na dionici kolnika od mjesta kad se vozilo počelo kretati brzinom od 12 km/h do prvog prikladnog mjesta za izmicanje vozila van kolnika nije bilo prihvatljivo da se teretni skup vozila duljine oko 16 metara zaustavlja na kolniku jer bi postojala opasnost od naleta straga kakav se i dogodio sve dok vozač teretnog skupa vozila ne postavi sigurnosni trokut, za što bi mu bilo vremenski potrebno i do 5 minuta, a postojala bi i izuzetno velika opasnost od sudara između vozila koja obilaze zaustavljeni teretni skup vozila s vozilima koja nailaze u susret. Na priključnom vozilu tužitelja je nastala ekonomska totalna šteta. Tržna vrijednost neoštećenog priključnog vozila tužitelja SCHMITZ je na dan utvrđivanja štete iznosila oko 5.376,00 EUR-a, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila od 1.344,00 EUR-a, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je bez uključenog PDV- a iznosilo oko 4.032,00 EUR-a. Izračunata vrijednost se odnosi na BiH tržište i utvrđena je bez uračunatog PDV-a koji u BiH iznosi 17 %. Visina štete s uračunatim PDV-om po stopi od 17 % iznosi 4.717,44 EUR-a. Za kupnju i registraciju istog ili sličnog priključnog vozila je bilo potrebno prosječno oko 21 dan, a očekivani trošak dnevnog najma za navedeni period je iznosio oko 36 EUR-a + 17% PDV-a, odnosno sveukupno 756,00 EUR-a + PDV.

37. Na nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića očitovao se tužitelj u podnesku od 2. veljače 2026., a tuženik u podnesku od 19. ožujka 2026. u kojem je istakao prigovore.

38. Nalazi i mišljenja vještaka Šimunovića i Jakopilića slažu se u svim dijelovima osim cijene zakupa priključnog vozila. Zbog toga razilaženja, kao i zbog prigovora obiju stranaka, a posebice stoga što su oba vješta, iako suglasna u većini dijelova suprotno nalazu i mišljenju vještaka Ivašića, koji je preminuo, to je sud pozvao vještake Šimunovića i Jakoplića na glavnu raspravu istovremeno radi usmenog iznošenja i usuglašenja nalaza i mišljenja.

39. Na glavnoj raspravi 2. travnja 2026. (listovi 355. -357. spisa) vještaci Šimunović i Jakoplić su suglasno naveli da je sudarna brzina kretanja skupa teretnog vozila bila 12 km/h, a da je sudarna brzina kretanja Audi vozila bila 69,5 – 70 km/h. Suglasno su naveli da smatraju da je do prometne nezgode došlo uslijed neprilagođene brzine kretanja Audi vozila. Suglasno su naveli da je vozač Audi vozila ispred sebe u svojoj prometnoj traci, čak i vozeći s kratkim svjetlima, mogao vidjeti skup teretnog vozila. Suglasno su naveli da na točno tom dijelu ceste nije bilo sigurnog mjesta na kojem se mogao na siguran način zaustaviti skup teretnog vozila ili isključiti iz prometa. Suglasno su naveli da na samom mjestu udara i 350 m prije samog mjesta udara skup teretnih vozila nije imao mjesta pored kolnika da bi se mogao sigurno isključiti. Ujedno su suglasno naveli da se tehničkim putem na razini izvjesnosti ne može utvrditi točan uzrok emisija. Suglasno su naveli da se mogla vidjeti desna strana priključnog vozila. Ujedno je vještak Šimunović naveo da se u promatranom vremenu radilo o specifičnim uvjetima koje su vladale globalno, a posebno i lokalno jer se radilo o periodu pandemije Corona virusa kad su na tržištu vladali posebni uvjeti i odnosi. Kako tužitelj ima ugovor i račun, koji je platio vezano za najam poluprikolice, vještak Šimunović smatra da je račun potrebno prihvatiti. Vještak Jakoplić je naveo da je cijenu najma neprihvatljivo uvažiti jer se ne može očekivati da bi neki poduzetnik platio cijenu mjesečnog najma za sredstvo rada koje se izvozno amortizira u razdoblju od 15 godina u visini vrijednosti samog sredstva za rad. Ujedno je objasnio da je 5.376,00 EUR, uvećano za PDV-e, vrijednost neoštećenog priključnog vozila, pa ako je tužitelj unajmio po vrijednosti slično vozilo tada je tržišno potpuno neprihvatljivo da mjesečni najam za jedan mjesec iznosi 5.440,50 EUR. Na tržištu Bosne i Hercegovine, kao i na tržištu Hrvatske, nije našao specijaliziranih trgovačkih društva za iznajmljivanje priključnih vozila za teška teretna vozila, oglase je našao na Europskom tržištu ali isključivo za poluprikolice hladnjače koje su više od dvostruko skuplje u nabavi od oštećenog priključnog vozila. Dodatno ako se povuče paralela za iznajmljivanjem osobnog vozila ispada da se mjesečni najam vozila kreće u visini od oko 3,5 % od novonabavne vrijednosti vozila. Iz tog izračuna proizlazi da je mjesečni najam iznosio oko 4,5 % novonabavne vrijednosti oštećenog vozila. U spis je priložio oglase za hladnjače i za osobna vozila iz kojih je vidljiv ovaj omjer. Ukazao je da se ne može smatrati tržišnom cijenom već nekakvom dogovorenom ili po nekim trećim uvjetima formiranom cijenom. Na poseban upit pun. tuženika vještaci suglasno dopuštaju mogućnost da je prekomjerni intenzitet ispušnih plinova iz tegljača počeo izlaziti na početku uzbrdice na kojoj je došlo do štetnog događaja, nekih 150 m prije mjesta sudara. Navedeno iz razloga jer na blažim nizbrdicama i potpuno horizontalnim dionicama pogonski motor nije toliko opterećen da bi dodatna snaga koju stvara turbo punjač, a koji je najvjerojatniji uzrok dimljenja, bio posebno opterećen. Tek kada vozilo vozi uzbrdicom dolazi do opterećenja turbo punjača.

40. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka Šimunovića i Jakoplića u pretežno svim dijelovima osim u dijelu nalaza i mišljenja vještaka Jakoplića u odnosu na zakupu priključnog vozila. Navedeno stoga jer su nalaze i mišljenja dali stručno, detaljno, obrazloženo, a posebice stoga što su oba nalaza i mišljenja suglasni jedan drugom, kako u odnosu na sudarne brzine oba vozila, tako i u odnosu na uzrok prometne nezgode, pogodnost mjesta za zaustavljanje priključnog skupa vozila, te stoga jer su ujedno suglasni i isprava u spisu.

41. Stoga je sud iz dokaza u spisu utvrdio da je do prometne nezgode došlo na način da je u noćnim uvjetima, odmah nakon izlaska iz nepreglednog zavoja, na ravnom dijelu ceste, na blagom nagibu, došlo do prometne nezgode na način da je došlo do naleta vozila osiguranika tuženika u poluprikolicu tužitelja. Pritom je sudarna brzina osiguranik tuženika kretao 69,5 km/h - 70 km/h, skupa vozila osiguranog kod tužitelja 10 km/h, dok je dozvoljena brzina kretanja, koja je jednaka prilagođenoj brzini kretanja na toj dionici u noćnim uvjetima za duga i kratka svjetla 60 km/h. Također, sud je utvrdio da prije samog mjesta štetnog događaja, a i 350 m prije mjesta štetnog događaja, nije bilo sigurnog mjesta na kojem je vozač skupa vozila osiguranog kod tužitelja morao zaustaviti svoje vozilo. Ujedno, sud je utvrdio da se dimilo iz vozila tužitelja i to gustim dimom. Iz navedenog sud je zaključio da brzina kojom se kretao osiguranik tuženika nije bila primjerena noćnim uvjetima na cesti, odnosno brzina pri kojoj se vozač vozila osiguranog kod tuženika mogao pravovremeno i na siguran način za imovinu i ljude zaustaviti svoje vozilo – dokaz takvo čemu jest i upravo prometna nezgoda iz ovog predmeta koja se dogodila jer vozač vozila osiguranog tuženika nije mogao sigurno i pravovremeno zaustaviti svoje vozilo kad je naišao na kamion koji je vozilo presporo uslijed kvara na vozilu te ispuštao dim. Vozač vozila osiguranog kod tuženika trebao je moći pravovremeno reagirati i u takvoj nepredviđenoj situaciji jer su i takve situacije koje se mogu očekivati u prometu. Uz navedeno, vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije imao mjesto gdje bi mogao sigurno zaustaviti svoje vozilo čak i 350 m prije samog štetnog događaja. Iz čega sud zaključuje da nije mogao poduzeti ništa da do štetnog događaja ne dođe te nema doprinosa vozača skupa vozila za nastanak štetnog događaja. Ovo tim više što su oba vještaka, i vještak Šimunović i vještak Jakoplić, suglasno naveli da je vozač vozila osiguranog kod tuženika mogao pravovremeno na razini izvjesnosti vidjeti skup vozila, odnosno posebice donji dio vozila, kako i retro reflektirajuće oznake. Navedeno znači da je vozač vozila osiguranog kod tuženika upotrijebio dužnu pažnju pri vožnji, to je čak i uvjetima sa dimom, pa i u slučaju da je vozilo i sa kratkim i dugom svijetlima, mogao vidjeti skup vozila i pravovremeno zaustaviti vozilo ili pak zaobići skup vozila te do štetnog događaja ne bi došlo. Ovakav zaključak potvrđuju i navodi da je pretežni dio dima bio u doljnjem dijelu vozila, što je iskazao sam vozač vozila osiguranog kod tuženika. Dapače, sud je utvrdio da je, osim prisutnosti dima, u vrijeme štetnog događaja, na cesti bilo srednje magle, a što još i više potvrđuje zaključak o nužnosti smanjenja brzine i o nepreglednosti ceste kojoj se vozilo vozač osiguranik kod tuženika. Nadalje, sud nije našao suodgovornost vozača skupa vozila u tome što nije izašao iz vozila i postavio trokut ili drugi sigurnosti znak jer u tom trenutku je još upravljao vozilo i pokušavao negdje sigurno zaustaviti svoje vozilo. Stoga nije ni za očekivati do zaustavljanja ili stanja skupa vozila da postupi na takav način. Ujedno, tako postupanje dovelo mi u uvjetima noći, magle i dima i do sigurnosti života i zdravlja vozača skupa vozila. Također, sud nije ocijenio vozača skupa vozila suodgovornim za ne paljenje sva četiri smjera kretanja, kojima bi još i dodatno označio svoje vozilo u kvaru. Ovo stoga jer je kamion i ovako bio označen sa retro reflektirajućim oznaka, što se vidi iz fotografije uzetih nakon očevida, a i iz iskaza i nalaza i mišljenja dok čak i da je skup bio označen sa dodatno sva četiri pokazivača smjera, navedeno ne bi dovelo do drugačije ishoda – jer je dokaznim postupkom utvrđeno da je i u ovakvoj konkretnoj situaciji – vozač vozila osiguranog kod tuženika, i sa kratkim, i dugim svjetlima, mogao vidjeti skup vozila.

42. Prema odredbi iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019 – dalje u tekstu: ZSPC) vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

43. Slijedom iznesenog sud je zaključio da je vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo kriv za štetni događaj, sve primjenom odredbe iz čl. 1072. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022. i 156/2022.). Ovo stoga jer nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti (noć, srednja magla, dim, označen retro reflektirajućim traka kamion, dopuštena brzina 60 km/h, a upravljao 69,5 – 70 km/h – mogao vidjeti skup vozila i sa dugim i kratkim svijetla i sa reflektirajućim trakama i bez četiri pokazivača svijetla).

44. Prema odredbi iz čl. 52. st. 2. ZSPC-a vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. Kada se iza vozila koje se kreće brzinom koja je manja od najveće dopuštene brzine na cesti, ili dijelu ceste po kojoj se kreće, ili manja od brzine prometnog toka vozila u prometu na tom dijelu ceste, nakupi kolona vozila koja ga ne mogu sigurno preteći, vozilo se mora na prvom pogodnom mjestu isključiti iz prometa i propustiti kolonu vozila iza sebe.

45. Dakle, vozač skupa vozila nije smio smanjiti brzinu te voziti 10 km/h bez opravdanih razloga – sud je utvrdio da su uslijed kvara (kojeg, nije čak ni bitno jer se tehničkim putem ne može utvrditi) vozač skupa vozila mora smanjiti brzinu. O dimu su svjedočili svi svjedoci – dakle, kvar je bio prisipan na skupu vozila. Nadalje, vozač skupa vozila se morao maknuti sa ceste, a što je i pokušavao ali nije bilo mjesta sigurnog za zaustavljanje ili stajanje skupa vozila. Iz navedenog, sud zaključuje da nema suodgovornosti vozača vozila kroz primjenu odredbi iz čl. 52. st. 2. i 3. ZSPC-a, suprotno upiranju tuženika.

46. Sud je nakon provedenog dokazanog postupka, odnosno po ukidnoj odluci, kojoj su ukazane povrede postupka, proveo čak dva vještačenja i dopunsko vještačenja, te u dva navrata usmeno saslušao jednog, odnosno oba nova vještaka. Zbog navedenog, sud je odlučio ne prihvatiti vještačenje sačinjeno po pokojnom vještaku Ivašiću jer u ga sud nije mogao provjeriti i dodatno usmeno saslušati dok su istovremeno oba nova vještaka suglasno iskazivala gotovo u postupnosti u svim dijelovima. Jedina je razlika u samoj visini štete, kod je kod vještaka Šimunovića 4.011,08 EUR, a kod vještaka Jakoplića 4.032,00 EUR, čime proizlazi da je razlika između visine totalne štete 20,92 EUR. Stoga je sud, pokušavajući što svrhovitije i ekonomičnije riješiti spor, a sve nakon provođenja tri vještačenja, dva dopunska, saslušanja u tri navrata vještaka, odlučio, koristi srednju vrijednosti između navedena dva iznosa totalne štete – odnosno iznos do 4.021,54 EUR (4.011,08 + 4.032,00 EUR) : 2 = 4.021,54 EUR), sve primjenom čl. 223. ZPP-a. Ovo stoga jer je razlika od cca 20,00 EUR minimalna čime je sud primijenio srednju vrijednost. Nadalje, razlika u vještačenjima je u odnosu na broj dana potrebnih da se pribavi nova poluprikolica – u vještu vještaka Šimunovića je to 17 radnih dana, a u vještvu Jakoplića je to 21 radnih dana. Stoga je sud i ovoj situaciji, primijenio čl. 223. ZPP-a i s obzirom na minimalnu razliku između 17 i 21 dan – primijenio srednju vrijednost od 19 dana (17 dana + 21 dana) : 2 = 19 dana. Sud je iznos zakupa računao i uzeo u obzir po ugovoru koji je u spis dostavio tužitelj, već uz tužbu od 300,00 KM po danu. Time se sud koristio vrijednosti od 300,00 KM, uvećanoj za PDV od 17 % = 351,00 KM za jedan dan zakupa. Ovo toga jer spisu prileži ugovor, koje stranke nisu pobijani, dok istovremeno sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti te sud nije našao da bi ugovor o zakupu priključnog vozila bio suprotan ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Također, spisu prileži iz račun izdan za zakup priključnog vozila i posebice stoga što spisu prileži dokaz da je osiguranik tužitelja platio izdan račun za zakup priključnog vozila i to za 31 dan i po ukupnoj cijeni od 10.881,00 KM. Sud nije koristio 31 dan iz ugovora nego kao što je obrazloženo jer i oštećenik mora učiniti sve kako bi smanji nastanak štete i/ili spriječio njeno povećanje dok su oba stručna vještaka procijenila objektivno koliko je dana potrebno za pribavljanje nove/popravak poluprikolice. Sud nije prihvatio navode vještaka Jakoplića oko cijene zakupa, ugovora i sa time vezane navode uz zakupnine najma poluprikolice jer i sam vještak nije dokazao koliko je točno bila u vrijeme štetnog događaja (razdoblje zakupa i plaćanja zakupa u konkretnom dijelu) bila cijena, dokaze koje je dostavio vještak ne odnose na točno ovu poluprikolicu već hladnjače za koje sam vještak Jakoplić kaže da je veća cijena dok ujedno ni u BIH, ni u RH, ne postoji tržište takovi vozila koje se mogu u to vrijeme dati u zakup.

47. Slijedom iznesenog sud je zaključio da je vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo kriv za štetni događaj, sve primjenom odredbe iz čl. 1072. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022. i 156/2022.).

48. Visina totalne štete je 4.021,54 EUR, kao što je obrazloženo. Visina zakupnine je 351,00 KM po danu, u trajnju od 19 dana, odnsono 1.338,02 kn po danu, odnoso na bazi 19 dana 25.422,38 kn / 3.374,13 EUR. Sud je koristio arhivu HNB-a, kao opće poznati i javno dostupan podatak, što je i uključio u spis, te je na dan isplate zakupnine srednji tečaj 1 BAM = 3,822908 EUR, a na dan isplate totalne štete 6. kolovoza 2020.

1 BAM = 3,819155 EUR.

49. Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti iznos od 4.021,54 EUR + 3.374,13 EUR, a zbroj navedenog iznosa umanjiti za već ukupno plaćeni iznos od 2.515,50 EUR (nije sporno), čime se dolazi do zaključka da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 4.880,17 EUR. Od toga je iznos od 1.350,00 EUR plaćen na ime totalne štete, što ostaje da sud u ovom postupku sud na ime ostatka totalne štete iznos od 2.671,54 EUR, a na ime zakupa je plaćen već iznos od 1.165,50 EUR, što ostaje da sud u ovom postupku na ime zakupnine dudi dalje preostali iznos od 2.208,63 EUR ( 2.671,54 EUR na ime totalne štete + 2.208,63 EUR na ime zakupnine = 4.880,17 EUR). Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

50. Zatezne kamate na iznos koji se odnosi na totalnu štetu od 2.671,54 EUR sud je sudio od dana traženja 31. prosinca 2019. (štetni događaja je bio 30. prosinca 2019.). ovo stoga jer se radi o totalnoj šteti, koja je po svojoj po svojoj osnovi i visini nastala u trenutku štetnog događaja, a time i tada dospjela, a sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Nadalje, zatezne kamate na iznos zakupnine od 2.208,63 EUR sud je sudio od od 5. ožujka 2020. (list 38. spisa) kao dana kada je ovaj oblik štete, po svojoj osnovi i visini nastao. Naime, tada je osiguranik tužitelja platio iznos zakupnine na ime zakupa priključnog vozila.

51. Preostali dio tužbenog zahtjeva od 2.480,51 EUR valjalo je odbiti kao neosnovan (t. II. izreke). Valjalo je odbiti i zatezne kamate na iznos zakupnine od traženja do 4. ožujka 2020. jer tada ta šteta, po osnovi i visini, nije nastala (t. II. izreke).

52. Nadalje, o troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/2022. - dalje u tekstu: Tarife). Tužitelj je uspio sa 66 %, tuženik sa 34 %. Primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a veći uspjeh valja umanjiti za manji, te se dođe do omjera od 32 % koji treba dosuditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka.

53. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 32.1. Tarife, trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. tarife, trošak sastava podnesak do 4. listopada 2022., 9. studenog 2022., 11. travnja 2025. i 21. srpnja 2025., za svaki po 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. tarife, trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR na temelju Tbr. 10.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 23. rujna 2021., 11. studenog 2021., 30. ožujka 2022., 12. listopada 2022., 30. siječnja 2023., 21. svibnja 2025. i 2. travnja 2026., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV. Ujedno, tužitelju valja priznati trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 120,14 EUR i na žalbu u iznosu od 120,00 EUR, kao i troškove vještačenja u iznosima 398,17 EUR i 400,00 EUR te troškove svjedoka u iznosu od 26,01 EUR. Stoga, tužitelju valja priznati troškove u sveukupnom iznosu od 3.828,65 EUR (troškovi sa PDV, trošak svjedoka, pristojbe), a od tog iznosa tužitelju u konačnici dosuditi prethodno obrazloženi omjer od 32 % 1.225,17 EUR. U punom iznosu tužitelju valja dosuditi trošak oba plaćena vještačenja u ukupnom iznosu od 798,17 EUR. Time tužitelju valjalo dosuditi iznos od 2.023,34 EUR na ime troškova parničnog postupka, a na troškove dosuditi zatezne kamate po čl. 29. st. 2. ZPP-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima (t. III. izreke). Vještačenja su suđena u punom iznosu jer bez njih tužitelj ne bi uspio ni djelomično, kako po osnovi, tako i visini.

54. Međutim, tužitelju ne pripadaju troškovi za sastav preostalih podnesaka pa tako od 12. siječnja 2022. i 8. travnja 2022. jer nisu bili potrebni za vođenjem parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Također, tužitelju u preostalom omjeru iznad dosuđenih 32 & ne pripada omjer uspjeha, sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u t. IV. izreke u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu preostalih troškova parničnog postupka u iznosu od 3.353,48 EUR sa zateznim kamatama.

55. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo je dobiti, sve primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženiku, po punomoćniku

- kal. 30 dana