REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-603/26-6

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku MD, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Tamari Stanić Sertić, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 31. ožujka 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZD i punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 12.965,24 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 20.10.2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana“

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja FD zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći, koja se dogodila dana 18. prosinca 2012. godine, za koju je odgovoran osiguranik tuženika CD, koji je upravljao osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] te je pravomoćnim obveznim prekršajnim nalogom proglašen krivim za predmetnu prometnu nesreću. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je na osnovi navedene nesreće osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja broj 485992 od 12. lipnja 2014. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu i to zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti (40%) i ozljede izvan rada (60%), dok je rješenjem tužitelja broj 485990 od 15. rujna 2014. godine osiguraniku tužitelja određena invalidska mirovina počevši od 29. srpnja 2014. godine. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da je tužitelj za razdoblje od 01. travnja 2023. godine do 30. rujna 2024. godine s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio iznos od 7.413,09 eura, od čega 40% s osnova ozljeda izvan rada iznosi 2.965,24 eura, koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je ističući da je tužitelj dana 15. listopada 2025. godine podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete, koji zahtjev je tuženik odbio, tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 2.965,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2025. godine do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da nije sporan nastanak štetnog događaja, kao niti činjenica da je osiguranik tužitelja FD na dan štetnog događaja bio putnik u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika, ali je osporio uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja, prometne nesreće i ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja te njegovog umirovljenja, navodeći da tegobe s lijevim koljenom i kralješnicom nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem, već su iste posljedica ranijih nezgoda, obzirom da je osiguranik tužitelja tijekom života imao više prometnih nezgoda i to 1987. godine, 2008. godine i 2011. godine. Nastavno punomoćnik tuženika je osporavajući točnost i istinitost činjenica navedenih u rješenjima tužitelja, s time da se protivi korištenju dokaza iz drugih spisa i vještačenja u upravnom postupku tužitelja, naglasio da je povodom istog štetnog događaja i protiv istog tuženika tužitelj vodio postupak pred naslovnim sudom poslovni broj P-8769/23 u kojem je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 01. ožujka 2021. godine do 31. ožujka 2023. godine, a ujedno je tužitelj povodom istog štetnog događaja i protiv istog tuženika vodio postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P-29/22, ranije poslovni broj P-503/28, u kojem je tužitelj također pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa s osnove invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 01. srpnja 2014. godine do 31. ožujka 2017. godine. Isto tako punomoćnik tuženika je istaknuo da je tužbeni zahtjev neosnovan i primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, s time da tužitelj nije dokazao da je mirovina koju potražuje veća od mirovine koja bi bila priznata zbog ozljede na radu, što ujedno znači da nema štete, pa je tužbeni zahtjev neosnovan i neopravdan u cijelosti. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zapisnika o očevidu (stranica 3-5 spisa), u presliku mišljenja o nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti (stranica 7-8 spisa), u presliku nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti (stranica 9-13 spisa), u presliku rješenja tužitelja Klasa: 141-02/13-01, Urbroj: 341- 25-05/3-13-063484 od 12. lipnja 2014. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 15-17 spisa), u presliku rješenja tužitelja Klasa: 141-02/14-01, Urbroj: 341-25-05/3- 14-095755 od 15. rujna 2014. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 19-20 spisa), u presliku obveznog prekršajnog naloga od 21. veljače 2013. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 21-22 spisa), u presliku potvrde o isplaćenoj invalidskoj mirovini za razdoblje od 01. travnja 2023. godine do 30. rujna 2024. godine (stranica 23 spisa), u presliku podataka doznačnih mirovinskih primanja (stranica 24-35 spisa), u presliku zahtjeva za naknadu štete u svoti od 2.965,24 eura od 15. listopada 2025. godine s preslikom dostavnice (stranica 36-37 spisa), u presliku odgovora tuženika na odštetni zahtjev od 16. prosinca 2025. godine (stranica 38 spisa) te u presliku sudske prakse (stranica 47-93 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nesreće od 18. prosinca 2012. godine, u kojoj je tjelesne ozljede zadobio osiguranik tužitelja FD, kao i činjenica da je tužitelj pravomoćnim rješenjem od 12. lipnja 2014. godine osiguraniku tužitelja FD priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to 40% zbog bolesti i 60% zbog ozljeda izvan rada, dok je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 15. rujna 2014. godine osiguraniku tužitelja FD određena invalidska mirovina počevši od 29. srpnja 2014. godine. Isto tako nesporna je činjenica da je za nastanak predmetnog štetnog događaja, prometne nesreće odgovoran osiguranik tuženika. Naprotiv sporna je osnova tužbe, kao i visina tužbenog zahtjeva, s time da je ujedno sporna i uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u istom te umirovljenja osiguranika tužitelja FD, s obzirom da je sudjelovao u nekoliko prometnih nesreća.

6. Prvenstveno treba naglasiti da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku FD u razdoblju od 01. travnja 2023. godine do 30. rujna 2024. godine , što rezultira time da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZOOP-a). Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje svom osiguraniku invalidsku mirovinu, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim odlukama, pa tako i u odluci poslovni broj Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine u kojoj je jasno izrazio pravni stav da je za odluku u sporu koju pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO- u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Isto tako Vrhovni sud RH je u rješenju Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine naglasio kako se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO-a iz 2013. godine izmijeni odredbe ZOOP-a, kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO-a 2013. godine stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

7. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine utvrđuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. Imajući na umu da je tužitelj svom osiguraniku FD u utuženom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu, ali nije dokazao da je invalidska mirovina koju potražuje veća od invalidske mirovine koja bi bila priznata zbog ozljede na radu, jer stvarna šteta sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a postoji samo kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to je sud ne ocjenjujući spornu uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je u tom štetnom događaju zadobio osiguranik tužitelja te priznavanja prava na invalidsku mirovinu, slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOOP-a tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

9. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 25. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 31. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 46.). Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 24. travnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

10. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 24. travnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1.Tužitelju

2.Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 24. travnja 2026. godine