REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-3178/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kalauzu, odvjetniku iz ZOU Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba toč. II. i III. Ugovora o kreditu broj 01821 od 28. ožujka 2008. zaključenog između tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kao davatelja kredita i tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu u kojima je kao ugovorenu valuta uz koju je vezana glavnica kredita naveden švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih mjesečnih rata iznos od 2.311,55 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
na iznos od 1,62 EUR od 5.12.2008. pa do isplate
na iznos od 3,49 EUR od 8.1.2009. pa do isplate
na iznos od 10,02 EUR od 8.3.2009. pa do isplate
na iznos od 10,86 EUR od 7.4.2009. pa do isplate
na iznos od 6,28 EUR od 13.5.2009. pa do isplate
na iznos od 7,60 EUR od 5.6.2009 pa do isplate
na iznos od 8,02 EUR od 7.7.2009. pa do isplate
na iznos od 5,95 EUR od 8.8.2009. pa do isplate
na iznos od 6,52 EUR od 7.10.2009. pa do isplate
na iznos od 5,56 EUR od 7.10.2009. pa do isplate
na iznos od 5,57 EUR od 5.11.2009. pa do isplate
na iznos od 4,48 EUR od 3.12.2009. pa do isplate
na iznos od 6,66 EUR od 6.1.2010. pa do isplate
na iznos od 6,18 EUR od 5.2.2010. pa do isplate
na iznos od 8,56 EUR od 6.3.2010. pa do isplate
na iznos od 9,44 EUR od 8.4.2010. pa do isplate
na iznos od 10,15 EUR od 7.5.2010. pa do isplate
na iznos od 11,54 EUR od 6.6.2010. pa do isplate
na iznos od 14,12 EUR od 7.7.2010. pa do isplate
na iznos od 15,88 EUR od 5.8.2010. pa do isplate
na iznos od 18,64 EUR od 7.9.2010. pa do isplate
na iznos od 20,22 EUR od 5.10.2010. pa do isplate
na iznos od 22,39 EUR od 5.11.2010. pa do isplate
na iznos od 21,59 EUR od 7.12.2010. pa do isplate
na iznos od 22,79 EUR od 5.1.2011. pa do isplate
na iznos od 28,65 EUR od 5.12.2011. pa do isplate
na iznos od 28,40 EUR od 5.3.2011. pa do isplate
na iznos od 28,07 EUR od 6.4.2011. pa do isplate
na iznos od 30,99 EUR od 7.5.2011. pa do isplate
na iznos od 27,41 EUR od 7.6.2011. pa do isplate
na iznos od 30,86 EUR od 6.7.2011. pa do isplate
na iznos od 36,56 EUR od 5.8.2011. pa do isplate
na iznos od 44,91 EUR od 7.9.2011. pa do isplate
na iznos od 50,51 EUR od 5.10.2011. pa do isplate
na iznos od 40,10 EUR od 9.11.2011. pa do isplate
na iznos od 36,34 EUR od 7.12.2011. pa do isplate
na iznos od 36,38 EUR od 12.1.2012. pa do isplate
na iznos od 39,18 EUR od 9.2.2012. pa do isplate
na iznos od 41,71 EUR od 6.3.2012. pa do isplate
na iznos od 42,22 EUR od 6.4.2012. pa do isplate
na iznos od 41,12 EUR od 8.5.2012. pa do isplate
na iznos od 40,70 EUR od 6.6.2012. pa do isplate
na iznos od 42,14 EUR od 6.7.2012. pa do isplate
na iznos od 42,25 EUR od 7.8.2012. pa do isplate
na iznos od 41,15 EUR od 6.9.2012. pa do isplate
na iznos od 40,34 EUR od 5.10.2012. pa do isplate
na iznos od 37,37 EUR od 7.11.2012. pa do isplate
na iznos od 41,06 EUR od 11.12.2012. pa do isplate
na iznos od 41,51 EUR od 5.1.2013. pa do isplate
na iznos od 41,11 EUR od 6.2.2013. pa do isplate
na iznos od 36,76 EUR od 5.3.2013. pa do isplate
na iznos od 38,77 EUR od 5.4.2013. pa do isplate
na iznos od 39,15 EUR od 8.5.2013. pa do isplate
na iznos od 41,45 EUR od 5.6.2013. pa do isplate
na iznos od 36,50 EUR od 9.7.2013. pa do isplate
na iznos od 36,84 EUR od 8.8.2013. pa do isplate
na iznos od 37,52 EUR od 10.9.2013. pa do isplate
na iznos od 37,19 EUR od 5.10.2013. pa do isplate
na iznos od 38,49 EUR od 8.11.2013. pa do isplate
na iznos od 39,65 EUR od 5.12.2013. pa do isplate
na iznos od 39,72 EUR od 9.1.2014. pa do isplate
na iznos od 41,14 EUR od 6.2.2014. pa do isplate
na iznos od 39,72 EUR od 6.3.2014. pa do isplate
na iznos od 41,67 EUR od 10.4.2014. pa do isplate
na iznos od 42,84 EUR od 7.5.2014. pa do isplate
na iznos od 41,88 EUR od 6.6.2014. pa do isplate
na iznos od 40,29 EUR od 5.8.2014. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR od 30.9.2014. pa do isplate
na iznos od 41,94 EUR od 30.9.2014. pa do isplate
na iznos od 42,51 EUR od 30.9.2014. pa do isplate
na iznos od 42,55 EUR od 22.10.2014. pa do isplate
na iznos od 43,39 EUR od 10.12.2014. pa do isplate
na iznos od 44,69 EUR od 6.2.2015. pa do isplate
na iznos od 44,69 EUR od 6.3.2015. pa do isplate
na iznos od 42,01 EUR od 6.3.2015. pa do isplate
na iznos od 42,01 EUR od 9.6.2015. pa do isplate
na iznos od 42,01 EUR od 9.6.2015. pa do isplate
sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba toč. II. Ugovora o kreditu broj 01821 od 28. ožujka 2008. zaključenog između tuženika, kao davatelja kredita i tužitelja, kao korisnika kredita, u dijelu u kojem se navodi: ''Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u toč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u toč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora”.
IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova ništetne odredbe iz st. III. ove presude iznos od 279,74 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2008. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.007,82 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28.3.2008. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu br. 01821 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.457,72 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača, te mu nije objašnjen pojam valutne klauzule. Također, tužitelju su potpuno neosnovano naplaćeni i troškovi zaključenja ugovora o kreditu. Stoga tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 6.2.2025.) potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, isplatu razlike preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule u iznosu od 2.311,55 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, isplatu iznosa od 279,74 EUR s osnova troškova zaključenja ugovora, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Tuženik smatra i da je odredba o ulaznoj naknadi u cijelosti zakonita i valjano ugovorena. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 28.3.2008. (list 9-13 spisa), pregled promjena kamatne stope (list 15 spisa), plan otplate (list 16-18 spisa), karticu prometa (list 20-28 spisa), sudsku praksu (list 40-44 spisa), dokumentaciju tuženika (list 46-47 spisa) i izjavu LS od 28.9.2023. (list 57-59 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 28.3.2008., a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 12.457,72 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.
6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.
7. Iz ugovora o kreditu od 28.3.2008. (list 9-13 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 12.457,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, uz rok otplate od 84 mjeseci i godišnju stopu ugovorne kamate od 7,00 %. Otplata kredita utvrđena je u mjesečnim anuitetima od po 187,95 CHF.
8. Tužitelj saslušan kao stranka u ovom postupku u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Škoda Octavia, da je kredit otplatio, a vozilo u međuvremenu prodao. Vozilo je koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Ugovor o kreditu bio je tipski ugovor, unaprijed pripremljen, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Njega nitko nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF, a do kojeg je i došlo za vrijeme njegove otplate. Također, prilikom isplate kredita naplaćeni su mu troškovi zaključenja ugovora o kreditu, a za koje mu nitko nije rekao u čemu se oni sastoje. Njemu je ponuđen isključivo ovaj kredit u ''švicarcima'' koji je on prihvatio, jer mu je bio povoljan. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je isti životan i logičan.
9. U odnosu na osnov za valutnu klauzulu sud je u postupku utvrdio slijedeće:
10. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.
12. Iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedeno proizlazi i iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15), a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Tužitelj je dakle, kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu radi kupnje vozila, te je isti potrošač. Također, obzirom na naprijed navedeno u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa, službenika banke, javnih bilježnika i sl.
13. Cijeneći sve naprijed navedeno mišljenje je suda da je u postupku utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, a takva odredba je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao.
14. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.
15. U odnosu na osnov za ulaznu naknadu valja reći:
16. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
17. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
18. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove za obradu kredita, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.
19. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
20. Stoga je i pravni osnov za ulaznu naknadu utvrđen u cijelosti.
21. Radi utvrđenja visine zahtjeva, odnosno pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita i naplaćenih troškova obrade kredita, prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 16.1.2025. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.
22. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 12.457,72 CHF, rok otplate 84 mjeseca, a plaćanje obveza u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja. Sveukupni iznos bruto obroka prema obračunu tuženika iznosi 15.432,50 CHF.
23. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 17.416,73 HRK, odnosno 2.311,55 EUR. Ukupno naplaćeni troškovi zaključenja ugovora o kreditu iznose 279,74 EUR, a isti su naplaćeni 4.4.2008.
24. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka). Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku od 2.311,55 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), 1 EUR = 7,53450 kn, te sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a s osnova ulazne naknade iznos od 279,74 EUR.
25. Prigovor tuženika glede zastare za valutnu klauzulu u cijelosti je neosnovan, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 5. svibnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a. U odnosu na prigovor zastare za ulaznu naknadu valja samo reći da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. zauzet stav da kod restitucijskih zahtjeva zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
26. Također, obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu odredbe iz ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena valutna klauzula i ulazna naknada su ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I. i III. izreke presude.
27. Na dosuđeni iznos od 2.311,55 EUR tužitelju je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, kao što je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je preciznije određeno u izreci presude. Na dosuđeni iznos ulazne naknade od 279,74 EUR tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana njezinog plaćanja – 5.4.2008. pa do isplate.
28. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).
29. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (2.591,29 EUR) i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 2 podneska od 6.11.2023. i 6.2.2025. i pristupa na 3 ročišta od 9.9.2024, 13.11.2024. i 9.4.2026. od po 200,00 EUR, te sastava podneska od 19.11.2024. od 50,00 EUR (25 %), ili ukupno 1.250,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 312,50 EUR ili ukupno 1.562,50 EUR. Također, tužitelju je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje od 300,00 EUR, te sudska pristojba na tužbu od 72,32 EUR i na presudu od 73,00 EUR ili sveukupno 2.007,82 EUR.
31. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podnesaka kojima požuruje postupanje suda, jer isti nisu bili potrebni.
U Zagrebu, 24. travnja 2026.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: punomoćniku tužitelja
punomoćniku tuženika
