REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-16/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Vojvodiću, odvjetniku u Gospiću, Kaniška 15, protiv tuženika 1. UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TJ iz [adresa], 3. NJ, 4. ŽJ iz [adresa], 5. ZJ iz [adresa], 6. ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. BJ iz [adresa] i 8. KJ iz [adresa]. 12, OIB: [osobni identifikacijski broj] od kojih su tuženici 2., 3., 4., 5. i 8. zastupani po privremenoj zastupnici Ljiljani Smiljanić, odvjetnici u Gospiću, Trg Stjepana Radića 6, radi utvrđenja prava vlasništva, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (s boravištem [adresa]) vlasnik nekretnine oznake: k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dv. Baćinac površine 867 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-3 spisa), u bitnome naveo kako je nekretnina koja je predmet postupka u njegovu posjedu osobno i putem njegovih prednika preko 100 godina. Predmetnu nekretninu je posjedovala majka tužitelja GJ koja je rođena 1928., a umrla 2011, nakon čega ju je on nastavio posjedovati. Tužitelj ima dvije sestre, AJ i VJ koje su se odrekle svih nekretnina u korist tužitelja, osim dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnine su se posjedovale na način da se kosilo, orale, te su dijelom služile za ispašu, a sve prema namjeni kulture na predmetnim česticama. Na predmetnoj čestici se nalazi i kuća. Slijedom navedenog je podnio tužbu u ovom predmetu tražeći upis svog prava vlasništva.

2. Tuženik 6. ČJ je u odgovoru na tužbu (str. 37-41 spisa) je u bitnome naveo kako osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći kako su upisani zemljišnoknjižni vlasnici svi umrli te su mu poznati nasljednici, a ne postoji zakon koji bi obvezao nasljednike da provedu prijenos vlasništva sa svojih prednika. Tužitelj, kao i njegovi prednici su se koristili spornim zemljištem nedozvoljeno koristili, bez suglasnosti upisanih vlasnika. On sam je kupio određeni suvlasnički udio od upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, a ne osporava vlasništvo tužitelja nad kućom izgrađenom na spornoj čestici. Slijedom navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev kako je postavljen u odnosu na cijelu česticu u cijelosti.

3. Tuženici 2. – 5. i 8. su po privremenoj zastupnici u odgovoru na tužbu (str. 53- 54 spisa) osporili tužbu, posebno po pitanju načina i pravnog osnova stjecanja predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, predložila je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tuženik RJ je priznao tužbeni zahtjev te je u odnosu na njegov suvlasnički udio odlučeno presudom na temelju priznanja posl.br. P-7/2026-1 od 15. siječnja 2026.

5. Stranke su ostale pri prethodnim navodima u nastavku postupka.

6. Kako je iz tužbe razvidno da se ista temelji na stjecanju nekretnine dosjelošću, neprekidnim poštenim posjedom tužitelja, provedeni su dokazi na okolnosti vezane uz stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Pročitane su dostavljene isprave: rješenja Općinskog suda u Gospiću posl.br. P-204/2021-12 od 7. rujna 2022., P-204/2021-18 od 20. veljače 2023. i P-204/2021- 60 od 28. lipnja 2024. (str. 4-15 spisa) te priloženi spis Općinskog suda u Gospiću posl.br. P-204/2021, očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 10. prosinca 2024. (str. 16 spisa), izvadak ZK uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 17-18, 40-41 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 3572 k. o. [katastarska općina] (str. 19 spisa), zapisnik Općinskog suda u Gospiću posl.br. P-204/2021-42 od 8. veljače 2024. (str. 20-23 spisa). Proveden je uviđaj na licu mjesta (str. 42-45 spisa). Saslušani su svjedoci: LJ (str. 43 spisa) i HJ (str. 43 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na svom stjecanju predmetnih nekretnina dosjelošću, samostalnim i poštenim posjedom istih, kako svojim posjedom tako i svojih pravnih prednika.

10. Čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., u nastavku teksta: ZV) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću stoga treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji su na području Hrvatske i Slavonije stupili na snagu 1. svibnja 1853. (u nastavku teksta: OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 92/94., u nastavku teksta: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO i konačno po sada važećim odredbama ZV-a.

12. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. – 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ).

13. Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472. OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina.

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

15. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom st. 4. istog čl. propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću.

16. Međutim, ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu novi propis iz čl. 388. st. 4. ZV-a koji je propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

17. Ta je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja.

18. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 i Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. prema kojem proizlazi da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

19. Tom odlukom je Vrhovni sud RH obrazložio kako rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

20. Konačno, odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. istog članka.

21. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je sukladno čl. 18. st. 3. ZV-a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ, ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

22. U ovoj parnici je pitanje poštenja (savjesnosti) posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu jesu li tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, pri čemu se sud u cijelosti oslonio na utvrđenja na uviđaju na licu mjesta (str. 42-45 spisa) te na iskaze svjedoka LJ (str. 43 spisa) i ĆJ (str. 43 spisa) koji su obzirom na godine života i činjenicu življenja na području na kojem leže sporne nekretnine osobno upoznati sa povijesnom životnom situacijom na tom području.

23. Sama čestica je u naravi obiteljska kuća sa pomoćnom zgradom i pokošenim dvorištem koja se nalazi uz seoski put u [adresa], neomeđena, ali sa jasno vidljivim granicama uživanja.

24. Oba saslušana svjedoka su istovjetno iskazivali o načinu korištenja sporne čestice, od toga da je današnja pomoćna zgrada ranije bila obiteljska kuća u kojoj je rođena i živjela tužiteljeva majka Đ ili PJ, za koju se „priženio“ tužiteljev otac OJ iz [adresa]. Oba su istovjetno iskazivali i po pitanju gradnje današnje obiteljske kuće, koju je po njihovim navodima izgradio tužiteljev otac po povratku iz Njemačke 1970-ih godina, pri čemu se jedino tužitelj danas koristi ovom česticom, a nitko nikada nije ometao niti tužitelja niti njegove roditelje u njihovom korištenju sporne čestice.

25. Sud je navode svjedoka prihvatio u cijelosti kao istinite obzirom su iskazani vrlo životno i logično te su u svim bitnim elementima sukladni jedni drugima i potvrđuju bitne elemente stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a odgovaraju i utvrđenom stanju na licu mjesta na kojem je vidljivo da je zemljište održavano te je riječ o obiteljskoj kući sa dvorištem i pripadajućom pomoćnom zgradom, sa jasno vidljivom granicom korištenja sa susjednim česticama.

26. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da je isto prethodno priznao u cijelosti jedan od upisanih suvlasnika, RJ, a jedini suvlasnik koji se usprotivio takvom utvrđenju, izuzev od suda postavljene privremene zastupnice, je tuženik 6. ČJ.

27. Navodi tuženika 6. ČJ nisu prihvaćeni obzirom ni sam ne osporava pravo tužitelja na obiteljsku kuću, ali kako je navedeno, cijelo zemljište je dvorište sa pripadajućom pomoćnom zgradom koje služi upravo navedenoj obiteljskoj kući, a riječ je o površini od ukupno 867 m2, čime izdvajanje kuće u odnosu na dio dvorišta ne bi imao logičnog smisla, jer obzirom na način korištenja, ili je zemljište u cijelosti vlasništvo tužitelja koji je vlasnik kuće ili je u cijelosti u suvlasništvu tuženika.

28. Kako je sama kuća u naravi uredno održavana, kao i okućnica, a po navodima tuženika 6. ČJ dio tuženika je navodno umro, ali za što nije dostavio dokaze niti podatke na temelju kojih bi bilo moguće identificirati potencijalne nasljednike, ovaj sud smatra slabo vjerojatnim mogućnost da takvi suvlasnici koji se međusobno niti ne poznaju održavaju urednim cijelu obiteljsku kuću i okućnicu, što upućuje da je tužitelj u pravu kada navodi da održava kako kuću tako i cjelokupnu česticu, bez da ga je itko od tuženika ometao u istome.

29. Dodatno, navod tuženika 6. ČJ kako nitko ne može prisiliti tuženike na preuzimanje vlasništva sa svojih prednika na sebe je netočan jer Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., u nastavku teksta: ZN) određuje u čl. 3. st. 1. kako se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe u trenutku njezine smrti, dok čl. 5. st. 2. ZN-a određuje kako ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.

30. Navedeni propisi sprečavaju nastanak situacije koju navodi tuženik 6. ČJ a kojim bi se inertnošću nasljednika sprečavala pravna zaštita osobama koje smatraju da im pripadaju određena prava u odnosu na prava ostavitelja, a sama utvrđenja iz ostavinskog postupka ne utječu na postupovnu mogućnost nasljednika na sudjelovanje u postupku.

31. Obzirom navedeni dokazi upućuju na osnovanost tužbenog zahtjeva a nijedan provedeni dokaz ne upućuje na suprotno, te istovremeno iskazi svjedoka upućuju na uistinu dugogodišnje nesmetano korištenje sporne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika, a obzirom se oba svjedoka, rođena 1959. i 1969. godine sjećaju njegova korištenja još za vrijeme njihova djetinjstva, utvrđeno je kako su se prednici tužitelja nesmetano koristili spornim zemljištem kao vlastitim još u vrijeme važenja OGZ-a na ovim prostorima, prije stupanja na snagu ZOVO-a, to se i uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u ovom postupku prosuđuju po navedenim pravilima, a sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a.

32. Stoga, kako je sukladno paragrafu 1477. OGZ-a vezano uz Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. kriterij utvrđivanja stjecanja prava vlasništva dosjelošću trajanje i poštenje posjeda, a poštenje proizlazi već iz činjenice da su se prednici tužitelja nesmetano koristili zemljištem za potrebu izgradnje obiteljske kuće i nitko od upisanih vlasnika se nije tome protivio a što bi se sigurno dogodilo da je postojao određeni spor obzirom je riječ o malom naselju i suseljani se međusobno poznaju, utvrđeno je kako je tužitelj samostalno i putem svog pravnog prednika, ispunio uvjete propisane čl. 1477. OGZ-a te je sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

U Gospiću 24. travnja 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Tihomiru Vojvodiću, odvjetniku u Gospiću, Kaniška 15, putem e-oglasne ploče

- tuženicima 2., 3., 4., 5. i 8. po privremenoj zastupnici Ljiljani Smiljanić, odvjetnici u Gospiću, Trg Stjepana Radića 6, putem e-oglasne ploče

- tuženici 1. UJ iz [adresa], osobno

- tuženiku 6. ČJ iz [adresa], osobno

- tuženici 7. SJ iz [adresa], osobno