REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1787/24-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka dd Zagreb, Jurišićeva 4 (OIB 87939104217), radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika, dana 24. travnja, 2026.

P r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB: 78427478595, da tužitelju ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 4.701,84 EUR/35.426,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose i to:

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.4.2008. do isplate

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.5.2008. do isplate

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.6.2008. do isplate

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.7.2008. do isplate

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.8.2008. do isplate

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.9.2008. do isplate

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.10.2008. do isplate

na iznos od 209,00 kn / 27,74 eur od 1.11.2008. do isplate

na iznos od 150,00 kn / 19,91 eur od 1.12.2008. do isplate

na iznos od 222,00 kn / 29,46 eur od 1.1.2009. do isplate

na iznos od 240,00 kn / 31,85 eur od 1.2.2009. do isplate,

na iznos od 249,00 kn / 33,05 eur od 1.3.2009. do isplate,

na iznos od 228,00 kn / 30,26 eur od 1.4.2009. do isplate,

na iznos od 225,00 kn / 29,86 eur od 1.5.2009. do isplate,

na iznos od 191,00 kn / 25,35 eur od 1.6.2009. do isplate,

na iznos od 161,00 kn / 21,37 eur od 1.7.2009. do isplate,

na iznos od 172,00 kn / 22,83 eur od 1.8.2009. do isplate,

na iznos od 194,00 kn / 25,75 eur od 1.9.2009. do isplate,

na iznos od 281,00 kn / 37,30 eur od 1.10.2009. do isplate,

na iznos od 286,00 kn / 37,96 eur od 1.11.2009. do isplate,

na iznos od 296,00 kn / 39,29 eur od 1.12.2009. do isplate,

na iznos od 323,00 kn / 42,87 eur od 1.1.2010. do isplate,

na iznos od 351,00 kn / 46,59 eur od 1.2.2010. do isplate,

na iznos od 344,00 kn / 45,65 eur od 1.3.2010. do isplate,

na iznos od 392,00 kn / 52,03 eur od 1.4.2010. do isplate,

na iznos od 379,00 kn / 50,30 eur od 1.5.2010. do isplate,

na iznos od 403,00 kn / 53,48 eur od 1.6.2010. do isplate,

na iznos od 537,00 kn / 71,27 eur od 1.7.2010. do isplate,

na iznos od 507,00 kn / 67,29 eur od 1.8.2010. do isplate,

na iznos od 621,00 kn / 82,42 eur od 1.9.2010. do isplate,

na iznos od 561,00 kn / 74,46 eur od 1.10.2010. do isplate,

na iznos od 515,00 kn / 68,35 eur od 1.11.2010. do isplate,

na iznos od 653,00 kn / 86,67 eur od 1.12.2010. do isplate,

na iznos od 739,00 kn / 98,08 eur od 1.1.2011. do isplate,

na iznos od 677,00 kn / 89,85 eur od 1.2.2011. do isplate,

na iznos od 686,00 kn / 91,05 eur od 1.3.2011. do isplate,

na iznos od 641,00 kn / 85,08 eur od 1.4.2011. do isplate,

na iznos od 655,00 kn / 86,93 eur od 1.5.2011. do isplate,

na iznos od 806,00 kn / 106,97 eur od 1.6.2011. do isplate,

na iznos od 827,00 kn / 109,76 eur od 1.7.2011. do isplate,

na iznos od 995,00 kn / 132,06 eur od 1.8.2011. do isplate,

na iznos od 934,00 kn / 123,96 eur od 1.9.2011. do isplate,

na iznos od 839,00 kn / 111,35 eur od 1.10.2011. do isplate,

na iznos od 837,00 kn / 111,09 eur od 1.11.2011. do isplate,

na iznos od 827,00 kn / 109,76 eur od 1.12.2011. do isplate,

na iznos od 861,00 kn / 114,27 eur od 1.1.2012. do isplate,

na iznos od 899,00 kn / 119,32 eur od 1.2.2012. do isplate,

na iznos od 900,00 kn / 119,45 eur od 1.3.2012. do isplate,

na iznos od 876,00 kn / 116,27 eur od 1.4.2012. do isplate,

na iznos od 885,00 kn / 117,46 eur od 1.5.2012. do isplate,

na iznos od 900,00 kn / 119,45 eur od 1.6.2012. do isplate,

na iznos od 885,00 kn / 117,46 eur od 1.7.2012. do isplate,

na iznos od 860,00 kn / 114,14 eur od 1.8.2012. do isplate,

na iznos od 872,00 kn / 115,73 eur od 1.9.2012. do isplate,

na iznos od 8.285,00 kn / 1099,61 eur od 18.9.2012. do isplate, sa zateznim kamatama koje teku do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku na navedeni iznos od 27. listopada 2007. do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1. Među strankama nije sporno da je tužitelj je u svojstvu korisnika kredita sa prednikom tuženika kao Kreditorom dana 3. studenog 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 783813 (dalje u tekstu: Ugovor), kojim je prednik tuženika tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje namjenski kredit za kupnju automobila u iznosu od 28.091,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (točka 1. Ugovora). Nije također sporno da je točkom 2.1. Ugovora, redovna kamatna stopa je određena u iznosu od 5,10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a točkom 8. Ugovora određeno je da Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 398,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (svakog 1. u mjesecu).

2. Nadalje navodi tužitelj da je tijekom trajanja ugovornog odnosa između stranaka, prednik tuženika je svojim jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu. Tako je kamatna stopa nakon početne stope od 5,10% godišnje, iznosila 6,10% godišnje, 6,70% godišnje i 7,40% godišnje od 1.9.2009. pa do konačne otplate kredita, a tečaj švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu vrlo brzo porastao te je konstantno povećavan sve do otplate kredita. Prednik tuženika je prije i u vrijeme zaključenja ugovora namjerno propustio obavijestiti tužitelja o općem riziku koji ugovor o kreditu nosi za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tuženik je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu, u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora.

3. Donošenjem presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. ) između ostalog je utvrđeno da je 8 banaka među kojima i prednik ovdje tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime su postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03), i to ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07), i to člancima 96. i 97. ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno tada važećeg ZZP/07, i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, na taj način je tužitelj preplatio iznos od ukupno 4.701,84 EUR/35.426,00 kn, pa se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih presuda, sve temeljem mogućnostima koju pruža odredba čl. 502.c ZPP-a.

4. Prema čl 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani člankom 87. stavak 1. ZZP/03 i člankom 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05).

5. Tužitelj predlaže da Naslovni sud, temeljem članka 12. stavak 1. ZPP, kao prethodno pitanje riješi pitanje ništetnosti ugovornih odredaba predmetnog kredita, te da naloži tuženiku da tužitelju vrati 4.701,84 € (35.426,00 kn) i to po mjesečnim iznosima preplate sa dospijećem od 01.04.2008. do 18.09.2012.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov zahtjeva, ističe prigovor zastare, smatra da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 2023. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje kao: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja. Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete primjenjuje se zastarni rok iz čl. 230 ZOO-a (3 godine). Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta primjenjiv bi bio zastarni rok iz čl. 226 ZOO-a (3 godine). Ukoliko bi se radilo o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet već da tek treba izvesti dokazivanje jesu li i na koji način utvrđenja iz iste primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Potrošač, iako sklapa ugovor za svrhu koja je izvan njegove profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor), nije zato lišen životnog znanja i iskustva. Načelo zaštite potrošača i njenih dosega potrebno je promotriti kritički, dakle, u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS-a.

7. Nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna. Člankom 26. ZOO-a predviđa se mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u kojem slučaju stopa takve promjenjive ugovorne kamate ne može biti viša od stope zakonskih kamata.

8. Iako je kamatna stopa u konkretnom slučaju doista rasla, uslijed promjena na tržištu kapitala, ona niti u jednom trenutku nije bila niti blizu najviše propisane stope zakonske zatezne kamate. Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07, 79/09), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15).

9. Odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope su jasne, uočljive i lako razumljive, o promjenjivosti kamatne stope se prethodno pregovaralo te su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika.

10. Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku, da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju. Tuženik smatra da niti jedna od gore navedenih pretpostavki nije ispunjena. Prema tome, osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala pa nema mjesta primjeni odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a.

11. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Tužitelj je u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu.

12. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule ukazuje i da je tužiteljica prije sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana bila dužna sama se informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati za njegova prava i obveze iz ugovora. Tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja . Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu br 783813 (list 8- 12), otplatnu tablicu (list 13-14), karticu prometa po kreditu (list 15-23), saslušao tužitelja (list 55), te sukladno čl. 8 i 219 ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Sporno je ima li tužitelj status potrošača, jesu li mu prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni parametri temeljem kojih tuženik mijenja visinu kamatne stope kao i svi rizici koji se tiču ugovaranja kredita u valuti CHF te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom Odlukom o kamatama i naknadama kreditora i odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i početno ugovorenu visinu kamatne stope. Sporno je i mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač te je li nastupila zastara utuženih potraživanja tužiteljice.

15. Visina tužbenog zahjteva nije sporna.

16. Prigovor zastare nije osnovan. Presudom VTS Pž-7129/13 nije utvrđena ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope u odnosu na Volksbank dd (kasnije Sberbank d.d. koji je ovdje prednik tuženika) , jer je za tu banku utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope tek presudom VTS Pž-6632/17 od 14.06.2018., a koja presuda je i potvrđena presudom i rješenjem VSRH broj Rev-2221/2018 od dana 03.09.2018.g. i to toč. III. navedene revizijske odluke gdje je Pž-6632/17 potvrđen u odnosu na VIII. tuženu Sberbank d.d., pa zastara za jednostrano promjenjivu kamatnu stopu za Sberbank teče od 14.06.2018. i ističe 14.06.2023., a isto tako ističe 14.06.2023. za valutnu klauzulu za sve banke. S obzirom na to da je tužba podnesena 06.06.2023. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

17. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelu značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja koji navodi da je kod prednika tuženika uzimao kredit za kupnju osobnog automobila za privatne svrhe. Auto kuća je poslovala sa tuženikom i to je bio uvjet za kupnju automobila. U auto kući je dobio pripremljene ugovore o kreditu i s njima je otišao u banku. Nije mu nitko u banci ništa tumačio, rekli su da je CHF najstabilnija valuta i da neće biti promjene tečaja, Ugovor je pročitao letimično, nije mu bilo sve jasno ali nije pitao nego je prihvatio. Dobio je otplatni pla, ispočetka mu je odgovarala rata, dok nije počela rasti nekontrolirano. Nije mu bilo jasno što je promjenjiva kamatna stopa, tražio je da mu netko rastumači, ali su mu rekli da to tako treba biti. Nije bio vlasnik TD niti obrta, radio je u HEP-u kao što i sada radi.

18. Na temelju iskaza tužitelja sud sa sigurnošću utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio namjenski ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila za privatne potrebe sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 ZZP-a (NN 96/2003).

19. Dakle, tužitelj ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača niti mu je objasnio što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, a iz dostupnih informacija tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

20. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

21. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi unaprijed (bez pregovaranja) definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća iskaz tužitelja u kojem navodi da je ugovor bio pripremljen, da nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom, niti mu je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužitelj mogao predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja.

22. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužitelju, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da mu pruži kvalitetnu informaciju kako bi mogao donijeti odluku. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužitelji je došao u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u visini koja nije sporna, sve kako je opisano u točci I. izreke ove presude.

23. Tužitelj se osnovano poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu VTS Pž-7129/13 od 13.6.2014. VSRH je presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od dana 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne.

24. U odnosu na navedene sudske odluke valja navesti da je odlukom broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13.12.2016. Ustavni sud RH djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku VSRH poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9.4.2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13.6.2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". VSRH je rješenjem poslovni broj Revt -575/16-5 od 3.10.2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13.6.2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene pod 1) do 7) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

25. Visoki trgovački sud RH je donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od dana 14.6.2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Konačno, VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

26. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.

27. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

28. Čl 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje : ZZP/03) propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani člankom 87. stavak 1. ZZP/03 i člankom 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05).

29. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.

30. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne. Stoga je sud tužitelju dosudio u visini nesporne iznose u toč I izreke sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa preplate do isplate.

31. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), 2 podneska od u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8 t.1) te zastupanja na 2 ročišta po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV-a od 250,00 trošak tužiteljice iznosi 1.250,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj po čl. 29 st. 2 ZOO-a, tekućom od dana 24.04.26. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu, 24.travanj 2026.

Sutkinja:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- pun. stranaka