REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-9440/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, [adresa], odvojak 7, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kipa, odvjetnik u Zagrebu, Hvarska 9a, protiv tuženika, Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u OD Knezović&partneri j.t.d, Radnička cesta 54, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, da isplati tužitelju MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 790,87 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,93 eura od 11.10.2007. do isplate.,

- na iznos od 1,94 eura od 6.11.2007. do isplate.,

- na iznos od 1,94 eura od 12.12.2007. do isplate.,

- na iznos od 1,98 eura od 11.1.2008. do isplate.,

- na iznos od 1,99 eura od 17.2.2008. do isplate.,

- na iznos od 2,04 eura od 13.3.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,85 eura od 17.4.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,63 eura od 16.5.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,71 eura od 14.6.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,70 eura od 17.7.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,65 eura od 20.8.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,70 eura od 20.9.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,96 eura od 19.10.2008. do isplate.,

- na iznos od 7,16 eura od 15.11.2008. do isplate.,

- na iznos od 6,83 eura od 16.12.2008. do isplate.,

- na iznos od 8,90 eura od 15.1.2009. do isplate.,

- na iznos od 8,99 eura od 14.2.2009. do isplate.,

- na iznos od 8,75 eura od 17.3.2009. do isplate.,

- na iznos od 8,79 eura od 15.4.2009. do isplate.,

- na iznos od 11,15 eura od 16.5.2009. do isplate.,

- na iznos od 11,03 eura od 16.6.2009. do isplate.,

- na iznos od 11,06 eura od 16.7.2009. do isplate.,

- na iznos od 10,99 eura od 19.8.2009. do isplate.,

- na iznos od 11,09 eura od 16.9.2009. do isplate.,

- na iznos od 10,97 eura od 17.10.2009. do isplate.,

- na iznos od 11,03 eura od 17.11.2009. do isplate.,

- na iznos od 11,00 eura od 13.12.2009. do isplate.,

- na iznos od 11,28 eura od 17.1.2010. do isplate.,

- na iznos od 11,39 eura od 18.2.2010. do isplate.,

- na iznos od 11,37 eura od 13.3.2010. do isplate.,

- na iznos od 11,57 eura od 20.4.2010. do isplate.,

- na iznos od 11,83 eura od 19.5.2010. do isplate.,

- na iznos od 11,91 eura od 16.6.2010. do isplate.,

- na iznos od 12,30 eura od 17.7.2010. do isplate.,

- na iznos od 12,41 eura od 18.8.2010. do isplate.,

- na iznos od 12,93 eura od 16.9.2010. do isplate.,

- na iznos od 12,53 eura od 16.10.2010. do isplate.,

- na iznos od 12,61 eura od 17.11.2010. do isplate.,

- na iznos od 13,08 eura od 16.12.2010. do isplate.,

- na iznos od 13,14 eura od 20.1.2011. do isplate.,

- na iznos od 12,90 eura od 17.2.2011. do isplate.,

- na iznos od 13,22 eura od 18.3.2011. do isplate.,

- na iznos od 13,03 eura od 17.4.2011. do isplate.,

- na iznos od 13,35 eura od 17.5.2011. do isplate.,

- na iznos od 14,09 eura od 18.6.2011. do isplate.,

- na iznos od 14,67 eura od 17.7.2011. do isplate.,

- na iznos od 15,00 eura od 19.8.2011. do isplate.,

- na iznos od 14,20 eura od 17.9.2011. do isplate.,

- na iznos od 13,88 eura od 15.10.2011. do isplate.,

- na iznos od 13,85 eura od 16.11.2011. do isplate.,

- na iznos od 13,92 eura od 14.12.2011. do isplate.,

- na iznos od 14,28 eura od 18.1.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,36 eura od 15.2.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,32 eura od 15.3.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,22 eura od 18.4.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,38 eura od 20.5.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,39 eura od 15.6.2012. do isplate.

- na iznos od 14,27 eura od 14.7.2011. do isplate.,

- na iznos od 14,27 eura od 15.8.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,04 eura od 14.9.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,19 eura od 16.10.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,31 eura od 16.12.2012. do isplate.,

- na iznos od 14,13 eura od 16.1.2013. do isplate.

- na iznos od 14,02 eura od 15.2.2013. do isplate.

- na iznos od 14,06 eura od 16.3.2013. do isplate.,

- na iznos od 14,31 eura od 16.4.2013. do isplate.,

- na iznos od 13,94 eura od 16.5.2013. do isplate.,

- na iznos od 13,88 eura od 18.6.2013. do isplate.,

- na iznos od 13,90 eura od 24.7.2013. do isplate,

- na iznos od 14,19 eura od 20.8.2013. do isplate

po stopi koja je za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, da nadoknadi tužitelju MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu 1.015,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika, Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom kao kreditorom 20. srpnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 016-1823/2006 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.396,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj navodi kako su čl. 3. i 6. navedenog Ugovora kojim je ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika ništetne, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora oslobođenog od učinka promjenjivosti kamatne stope. Nadalje, tužitelj se poziva na odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i to presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Predmetne odluke su u navedenom dijelu potvrđene i revizijskom odlukom Vrhovnog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Tužitelj nadalje navodi kako su sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14.) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) navedene presude obvezujuće i u predmetnom postupku. Ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do 31. srpnja 2013. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,25%. Tužitelj je najkasnije do 31. srpnja 2013. otplatio sve obveze po predmetnom ugovoru. Nadalje, ističe da nije u mogućnosti izračunati iznose koje je preplatio obzirom da osim Ugovora o kreditu ne posjeduje knjigovodstvenu karticu i ostalu dokumentaciju potrebnu za izračun. Tužitelj je zatražio dostavu potrebne dokumentacije, ali je tuženik takav zahtjev tužitelja odbio dopisom od 24. listopada 2018.. Obzirom na navedeno predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku dostavu dokumentacije, nakon čega predlaže provođenje financijskog-knjigovodstvenog vještačenja nakon kojeg će istaknuti određeni tužbeni zahtjev na isplatu.

1.2. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 7. travnja 2023. tužitelji je uredio tužbeni zahtjev sukladno danom nalazu i mišljenju na način da predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplata 790,87 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 203-205), kao i naložiti tuženiku naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik u osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te smatra da je tužba nedopustiva obzirom da ne sadrži određeni zahtjevu pogledu glavne stvari sukladno Zakonu o parničnom postupku konkretno čl. 186.b. stavak 3.. Ističe prigovor zastare, smatra da je otplatom kredita ugovor o kreditu prestao postojati čime je prestao i dužničko-vjerovnički kao i sporne odredbe o kamatnoj stopi zbog čega se iste više ne mogu utvrditi ništetnima, niti se na temelju istih može više tražiti bilo kakvo plaćanje od strane tuženika. Osporava da bi ugovorne odredbe o kamatnoj stopi bile ništetne te smatra da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita. U odnosu na ugovorne odredbe o kamatnoj stopi tuženik navodi kako iste nisu ništetne jer nisu protivne niti jednom prisilnom pravnom propisu, uočljive su, jasne i razumljive te se zbog toga uopće ne može ocjenjivati njezina nepoštenost, o istoj pojedinačno raspravljalo, a takve odredbe nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. U daljnjem tijeku parničnog postupka tuženik je osporio zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate.

2.2. Podneskom od 28. travnja 2023. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 7. travnja 2023. navodeći da se protivi djelomičnom povlačenju obzirom je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na iznos 790,87 eura.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dokumentaciju dostavljenu spis, proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. ( list176-184 spisa) kao i njegovu dopunu (list 221. spisa) te saslušao tužitelja (list 238 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 7. travnja 2023. osnovan.

5. Prvenstveno valja naglasiti kako prigovori tuženika vezano za urednost tužbe nisu osnovani. Tužitelj je u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa koji se obvezao naznačiti nakon što tuženik dostavi cjelokupnu dokumentaciju vezanu za predmetni kredit i nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje. Budući da je tuženik dostavio svu potrebnu dokumentaciju tek nakon što mu je to sud naložio rješenjem od 24. siječnja 2020. sud je ocijenio da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije mogao postaviti određeni zahtjev za isplatu jer nije raspolagao svom dokumentacijom potrebnom za izračun visine potraživanja. Dakle, tužitelj je sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a svoj tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu specificirao nakon što je sudski vještak na temelju dokumentacije koju je tuženik dostavio tijekom ovog postupka izračunao iznos koji je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

6. Nastavano na prethodno navedeno, sud je tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (list 210 spisa) ocijenio paušalnim jer je tužitelj tek podneskom od 7. travnja 2023. nakon nalaza i mišljenja vještaka prvi put tijekom postupka postavio određeni tužbeni zahtjev te posljedično time nije niti mogao povući tužbeni zahtjev u bilo kojem dijelu jer je do tada bio neodređen.

7. Među strankama nije sporno, a što je utvrđeno i uvidom u Ugovor o kreditu broj 016-1823/2006 da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. 20. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu, te je istim tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 23.396,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita, da je člankom 4. ugovorena otplata u 84. mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 333,43 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja, da je člankom 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama ili drugog akta tuženika.

8. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stupu na dan isplate kredita. Sporno je također jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare, visina, tijek zateznih kamata.

9. U odnosu na nepoštenu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi valja istaknuti kako je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

11. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača.

12. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz gore navedenih odluka, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

14. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

15. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".

17. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

18. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

19. U ovom postupku tuženik je predložio saslušanje svjedokinje MŽK i ZŽ od kojih dokaznih prijedloga je tijekom postupka odustao (list 156 i 226 spisa)..

20. Sud je pročitao pisanu izjavu MŽK (list 165-169 spisa) međutim, a obzirom da iz iste proizlazi da ona nije osobno sudjelovala u razgovoru s tužiteljem oko sklapanja ugovora i uvjeta kreditnog odnosa, sud je ocijenio da priložena isprava po svojoj dokaznoj vrijednosti nije prikladna za utvrđivanje obavijesti koje su dane tužitelju.

21. Na okolnost pregovaranja i informiranja prije zaključenja predmetnog ugovora saslušan je tužitelj koja je iskazao d mu je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristio za osobne potrebe. U trenutku podizanja kredita nije imao registrirani obrt niti trgovačko društvo a bio je zaposlen na željeznici. Predmetni ugovor je zaključio u poslovnici banke, pri čemu ni o čemu posebno nije pregovarao, te mu je od strane banke ponuđen ovaj ugovor kao najpovoljniji. Na odredbe ugovora nije mogao utjecati niti mu je itko rekao da može nešto mijenjati. Od strane djelatnika banke nije mu objašnjeno kako će se kamatna stopa mijenjati: Tužitelj je naveo da se ne sjeća da li je mogao odabrati ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a ugovor je prije potpisivanja letimično pročitao. Također, tužitelj je naveo kako ga nitko nije upozorio na rizike koji su vezani za valutu CHF.

22. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja, jer ga ocjenjuje istinitim i uvjerljivim te smatra da tužitelj nije dobio cjelovito i puno objašnjenje o značaju ugovaranja promjenjive kamatne stope, a na iskaz tužitelja tuženik nije imao prigovora.

23. Dakle, tuženik nije dokazao, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

24. Kako su odredbe Ugovora o kreditima ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO- a) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelji ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to u odnosu na razliku nastalu slijed promjene kamatnih stopa tijekom otplate kredita.

25. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.. Vještak je mišljenju naveo kako pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,25% iznosi 790,87 eura pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja vidljivi u tabeli 2, stupac 6, list 182-183 spisa.

26. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno nalazu i mišljenju uredio tužbeni zahtjev podneskom od 7. travnja 2023., dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju navodeći kako vještak u nalazu i mišljenju nije iskazao razdoblja u kojima je kamatna stopa bila niža od početne ugovorene, te da je sud pogrešno odredio zadatak vještačenja jer je vještaku naloženo sačiniti izračun primjenom fiksne kamatne stope i to u onom iznosu koliko je ista iznosila u vrijeme sklapanja Ugovora.

27. Obzirom na prigovore tuženika, sud je rješenjem od 10. lipnja 2025. odredio dopunu nalaza i mišljenja na način da je vještaku naloženo da izračuna tzv. negativne razlike. U svom očitovanju od 10. srpnja 2025. (list 221 spisa) vještak je naveo kako kamatna stopa u razdoblju otplate kredita odnosno od dana isplate kredita do dana konačne otplate kredita ni u jednom trenutku nije bila niža nego početno ugovorena kamatna stopa pa shodno to nema ni negativnih razlika.

28. Na dopunsko očitovanje vještaka stranke nisu imale primjedbi te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, a vještak se jasno i obrazloženo očitovao na prigovor tuženika. Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 790,87 eura po osnovi preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (Tabela 2. nalaza, stupac "6", list 182-183 spisa).

29. Vezno za prigovor tuženika na metodologiju obračuna, odnosno da je vještaku naloženo sačiniti izračun primjenom fiksne kamatne stope i to u onom iznosu koliko je ista iznosila u vrijeme sklapanja Ugovora, valja istaći da je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom, pa kako je prigovor tuženika primarno pravne naravi, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o ugovaranju promjenjive kamatne stope.

30. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (Tabela 2. nalaza, stupac "6", list 182-183 spisa). Naime, tuženik je nesavjestan od trenutka kada je primio uplate od strane tužitelja, pa je dužan kamate platiti od dana plaćanja anuiteta.

31. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. dosuđena je temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), te od 30. prosinca 2023. pa nadalje sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

32. Nadalje, sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 12. lipnja 2019. (poštom preporučeno) u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem čl. 151. st.1, čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a, sukladno vrijednosti spora 790,87 EUR, podnesenom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. dalje OT).

35. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 75 bodova(Tbr. 7/1 OT), sastav podneska od 7. travnja 2023. vrijednosti 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 20. travnja 2021., 11. svibnja 2022. i 13. ožujka 2026. svaki u vrijednosti od 75 bodova (Tbr. 9/1 OT) što ukupno iznosi 375 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) iznosi 750,00 eura. Također mu je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, koliko je tužitelj platio tijekom postupka. Slijedom navedenog, ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.015,45 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

36. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu, kao ni trošak financijskog vještačenja u dijelu koji prelazi dosuđenih 265,45 eura obzirom da zatražene pristojbe i trošak vještačenja preko iznosa od 265,45 eura tužitelj nije ni imao.

37. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen temeljem članka 155. stavak 5. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude.

Zagreb, 24. travnja 2026.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.