REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-3845/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: UL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Goran Katura, odvjetnik u Splitu; protiv tuženika:

PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku Maja Čuljak, odvjetnik u Zagrebu; radi: Obvezno - ništetnost, nakon zaključene glavne rasprave od 09.ožujka 2026.godine, a objavljene na ročištu dana 24. travnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

1.Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem na adresi:

Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb, OIB 02535697732 na ime utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 9010572574 od 2. lipnja 2005. isplatiti tužitelju UL, s prebivalištem na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.051,28 EUR, što u naravi predstavlja zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne preplaćene iznose uključene u izračun preplate priznate po konverziji teku od dana svake pojedine preplate do dana izračuna konverzije kako slijedi:

- iznos od 16,08 EUR od 31. listopada 2008. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 8,01 EUR od 31. prosinca 2008. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 7,70 EUR od 31. siječnja 2009. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 7,28 EUR od 28. veljače 2009. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 0,18 EUR od 30. rujna 2009. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 0,15 EUR od 31. listopada 2009. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 1,27 EUR od 30. studenoga 2009. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 5,71 EUR od 31. prosinca 2009. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 12,27 EUR od 31. siječnja 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 12,24 EUR od 28. veljače 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine - iznos od 21,16 EUR od 31. ožujka 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 19,52 EUR od 30. travnja 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 49,29 EUR od 30. lipnja 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 39,25 EUR od 31. srpnja 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 50,53 EUR od 31. kolovoza 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 44,87 EUR od 30. rujna 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 32,83 EUR od 31. listopada 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 44,90 EUR od 30. studenoga 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 65,30 EUR od 31. prosinca 2010. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 49,57 EUR od 31. siječnja 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 52,91 EUR od 28. veljače 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 46,88 EUR od 31. ožujka 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 47,94 EUR od 30. travnja 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 76,03 EUR od 30. lipnja 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 90,86 EUR od 31. srpnja 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 78,80 EUR od 31. kolovoza 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 66,34 EUR od 30. rujna 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 63,91 EUR od 31. listopada 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 61,30 EUR od 30. studenoga 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 62,81 EUR od 31. prosinca 2011. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 62,27 EUR od 31. siječnja 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 60,82 EUR od 29. veljače 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 59,30 EUR od 31. ožujka 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 58,26 EUR od 30. travnja 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 488,66 EUR od 10. srpnja 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 53,37 EUR od 31. srpnja 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 295,49 EUR od 20. kolovoza 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 49,95 EUR od 30. rujna 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 67,54 EUR od 17. listopada 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 64,86 EUR od 15. studenoga 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 62,29 EUR od 21. prosinca 2012. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 61,48 EUR od 15. siječnja 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 78,81 EUR od 20. veljače 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 21,41 EUR od 20. ožujka 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 54,65 EUR od 15. travnja 2013. godine pa do 30. rujna 2015. Godine

- iznos od 72,34 EUR od 16. svibnja 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 103,40 EUR od 17. lipnja 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 49,83 EUR od 22. srpnja 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 30,86 EUR od 20. kolovoza 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 28,03 EUR od 23. rujna 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 26,69 EUR od 22. listopada 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 40,07 EUR od 14. studenoga 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 20,11 EUR od 16. prosinca 2013. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,32 EUR od 17. prosinca 2014. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,04 EUR od 13. veljače 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,71 EUR od 13. ožujka 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,79 EUR od 15. travnja 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,43 EUR od 15. svibnja 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,39 EUR od 17. lipnja 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 2,02 EUR od 14. srpnja 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,19 EUR od 14. kolovoza 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,01 EUR od 14. rujna 2015. godine pa do 30. rujna 2015. godine,

sve po stopi koja se od 8. lipnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine primjenjivala sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine nadalje po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) i Zakonom o kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena te na temelju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje uvećano za 3 postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.571,78 Eura, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, uvećane za zakonske kamate po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1 .Tužitelj je s tuženom, Privrednom bankom Zagreb d.d. dana 02. lipnja 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) kojim se Ugovorom tužena, kao kreditor obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 140.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, Kreditora, na dan korištenja, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom.

2.Tužitelj se, sukladno članku 2. stavku 2.4. predmetnog Ugovora o kreditu, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u 360 (tristo šezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu, sukladno čl. 4. stavku 4.1. predmetnog Ugovora o kreditu, utvrđena je promjenjiva kamatna stopa, na dan ugovaranja u visini od 5,05% godišnje kojom je odredbom ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, a ista se utvrđuje, sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

3. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,05%, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kreditu, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 4. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, tužitelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem: ZOO). Dakle, u ovom slučaju kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, in concreto ovdje tužitelj, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Nadalje, smatramo nespornim da se tuženik, kao financijska institucija, nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužitelja u neravnopravan položaj, slijedom čega se ima zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi čl. 4. ZOO.

4.Tužitelj ukazuje da osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja i predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač, in concreto ovdje tužitelj, nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke. S time u svezi razvidna je činjenica, kako u predmetnom Ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u toliko mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu obvezu.

5.Glede promjenjive kamatne stope odlučeno je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-2129/13 od dana 13. lipnja 2014., u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013, u dijelu točke 1, 2, 3, 4, 5., 6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je; između ostalih i ovdje tužena: u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, time da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007., i to člancima 81., 82, i 90., a od 7.8.2007. pa na dalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.) Navodi tužitelja, kao i dio presude Visokog trgovačkog suda, koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od dana 9. travnja 2015., pod brojem Revt-249/14. Također, glede valutne klauzule i Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-6332/2017, od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 1401/12, od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1,2,3,4,5,6. i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena: u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007, pa do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima." Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 1 56/13 sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15), odluka Suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupcima individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Nadalje i čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/05, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, u daljnjem ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sukladno odredbi čl. 323. 200, u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, stoga je tuženik u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekao.

6.Obzirom na sve dosada izneseno, kao i na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezano za CHF, tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,05% godišnje, te ugovoreni tečaj važeći na dan puštanja kredita u otplatu, koji u ovom slučaju iznosi, za 1,00 CHF-4,777903 HRK.

7.Tužitelj i tuženik su sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (NN 102/15) dana 18. veljače 2016. godine zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu br. 3010572574, bez nadnevka zaključenja, a s Potvrdom o solemnizaciji, od 22. veljače 2016. (u daljnjem tekstu: Dodatak 1.) kojim su izmijenili ugovorne odredbe, i to u bitnom:

-članak 1. Ugovora o kreditu, glede preostale valute obveze iznosi 75.557,83 EUR-a

-članak 7.1. Ugovora o kreditu, glede kamatne stope koja na dan zaključenja Dodatka 1 iznosi 5,47% iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirali u euro, ugovorili kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela.

Tužitelj neovisno o provedenoj konverziji, ima i nadalje pravni interes, a uvažavajući iznos pretplate, zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu slijedom odluke Vrhovnog velikog suda RH posl. broj Rev-2868/2018, od 12. veljače 2019. godine. Prema stavu Vrhovnog suda Rh korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Aneksa (Dodatka) nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetim uvjetima koje propisuje čl. 326. st.2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit EUR. Kamatna stopa određene Aneksom određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (Banke).

8.Sud Europske unije je u Presudi C-118/17, od 14.ožujka 2019. godine (predmet RL protiv Erste bank Hungary ZRT) dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim Ugovorima, utvrdio da se članak 6. st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43. Presude). Tužitelj smatra, a uvažavajući iznesene stavove suda Europske unije, da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom I nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

9.Nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku za financije, računovodstvo i poreze DL iz lipnja 2024.godine i dopuni istog nalaz i mišljena iz studenog 2024.godine tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev točno onako kao što stoji u izreci presude.

10.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio istoj i predlaže isti u cijelosti odbiti i ističući to kako je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan.

Neosnovanost proizlazi iz naprijed navedenih obrazloženja te se još jednom zaključno ističe da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer:

-Postupkom konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru obuhvaćene su sve otplate (kamate i glavnica). Novim se ugovorom dotadašnji ugovor o kreditu u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR (a ne u CHF) stoga ugovorne strane ne mogu na temelju prijašnjeg ugovora u CHF jedna od druge bilo što potraživati.

- se u konkretnom tužbenom zahtjevu, kako je isti postavljen, ne radi o parnici za naknadu štete te tužitelj nema pravnog niti zakonskog osnova pozivati se na pravna utvrđenja na koja se poziva iz predmeta P. 1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu, jer ovaj konkretni spor ne udovoljava zakonskim kriterijima iz čl.502c Zakona o parničnom postupku niti kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i ne radi se više o kreditu u CHF koji je konverzijom prestao postojati;

-je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje, niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule;

- je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena govorom o kreditu i njegovim dodatkom te nema zakonske osnove da se ista tumači

-je Ugovor o kreditu i Dodatak istom solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiju istinitost nije dopušteno parničnim postupkom utvrđivati drugačije no kako glasi i kako u ispravi jasno i istinito stoji, jer je ista kao i presuda zakon među strankama:

-tužbeni zahtjev koji je postavljen, odnosi se na Ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom, a iznosi koji su navedeni u petitu tužbenog zahtjeva su postavljeni u kunama, čime isti ne proizlaze iz navedenog ugovora o kreditu niti iz dodatka ugovoru i ovako postavljena tužba i tužbeni zahtjev je u cijelosti nepodoban za odlučivanje:

- je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti ne može biti ništetna;

-u konkretnom slučaju, volja ugovornih strana je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije kamatne stope (fiksne);

- je jasno ugovorena odredba kojom se banka, ovdje tuženik ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu, a koja odredba nije sama po sebi nepoštena niti je kao takova valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva predmetnog sadržaja, već se radi o valjanoj, zakonom dopuštenoj i odredivoj činidbi koja predstavlja pravu volju ugovornih stranaka koja je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu postala potpuno određena i ne može nikako biti ništetna.

11.Uz istaknuti prigovor zastare u podnesku tuženika od 17.07.2023.godine istaknut je i prigovor radi prebijanja ako naslovni sud ne prihvati ispravnost obračuna konverzije a što tuženik smatra da je jedino zakonito i istinito a u kojem prigovoru potražuje tražbinu tuženika prema tužitelju u iznosu 1.240,88 eura da bi nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku od 23.12.2024.godine utvrdio i da postoje negativne razlike u iznosu od 4.002,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od 09.08.2005. do 17.12.2014.godine do končanog namirenja.

12.I uređenom tužbenim zahtjevu tužitelja od 16.12.2024. tužena se protivila iz svih gore iznesenih razloga.

13.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9010572574 od 02.06.2005.godine a solemiziran od strane Javnog bilježnika Slobodan Zlokić u Splitu pod br. OU-332/2005 od 03.06.2005.godine, pregledao Dodatak ugovora o kreditu broj 9010572574 od 18.02.2016.godine, solemiziran od strane Javnog bilježnika Željene Biuk u Trogiru pod brojem OV-865/16 od 22.02.2016.godine, pregledana knjigovodstvena kartica tužitelja kao korisnika kredita kod tuženika, pregledan dopis tuženika tužitelju radi konverzije kredita po ugovoru o kreditu broj 9010572574, pregledan izračun konverzije te pregledan izvod iz otvorenih stavki na dan 30.rujna 2015.godine po ugovoru o kreditu broj 9010572574, pregledan plan otplate kredita na dan 30.rujna 2015.godine , pregledan nalaz i mišljenje vještaka financijske struke DL od 11.06.2024.godine,pregledano očitovanje vještaka na podnesak tuženika od 11.10.2024.godine, usmeno obrazloženje istog vještaka od 20.studenog 2024.godine te dopuna nalaza i mišljenja od 27.11.2024.godine te je pregledano očitovanje vještaka DL na podneske tužitelja i tuženika, druga dopuna vještačenja od 15.01.2025.godine, pregledano usmeno obrazloženje od 22.siječnja 2026.godine te dopunsko vještačenje od 22.01.2026.godine.

14.Dana 27.03.2025.g. ovaj sud je donio presudu P-4602/2023 kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, i to u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 140.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita ( I a), u dijelu kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita, u dijelu u kojem se uplate u kreditu valutiraju s danom odobrenja računa banke ( I b), i u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnoj stopi tuženika kao kreditora, te u dijelu promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, kao i zakonske zatezne kamate koje na pretplaćene iznose anuiteta teku od dana pretplate pa do dana izračuna konverzije umanjen za potraživanje po osnovi zateznih kamata ( I c), dok je točkom II utvrđen iznose tražbine od 11.084,54 Eura s osnova rasta kamatne stope za iznos od 2.101,00 Euro, i zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 8.983,54 Eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana pretplate pa do dana izračuna konverzije, odnosno koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate anuiteta od dana te pretplate pa do isplate, te točkom III postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznos od 4.002,13 Eura sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je točkom IV izvršeno prebijanje potraživanja tužitelja prema tuženiku, a točkom V utvrđeno taj iznos prebijanja sadržan u točci IV, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.082,41 Euro ( točka V a), a točkom V b dosuđen novčani iznos od 2.977,27 Eura na ime zakonskih zateznih kamata koje je na pretplaćene iznose anuiteta teku od dana pretplate pa do dana izračuna konverzije umanjene za potraživanje po osnovi zateznih kamata počevši od najstarijeg datuma po anuitetu uz dosudu u točci VI izreke presude parničnog troška tužitelju.

15.Na tu presudu tuženik je uložio žalbu, te je Županijski sud u Zagrebu svojom presudom Gž-2102/2025-2 od 19.08.2025.g potvrdio presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke, te odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa od 7.082,41 Euro, sadržanim u točci V stavak a izreke presude, dok je rješenjem ukinuo presudu u točci V stavak b izreke i pod točkom VI izreke i vratio na ponovno suđenje, a ukinuo presudu po točkama II, III i IV izreke bez vračanja na ponovni postupak, s obrazloženjem da je pravilna odluka prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika ( pod točkom I izreke), jer je sud prvog stupnja, imajući u vidu dokaze koji su izvedeni tijekom postupka i vezanost presudama koje su donijete u postupku kolektivne pravne zaštite, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika i odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile nerazumljive, pa su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene.

16.Nadalje, preinačena je i točka V stavak a izreke, na način da je odbijen tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 7.082,41 Euro, jer je zaključenjem Ugovora o kreditu od 18.veljače 2016. g sa tuženikom temeljem ZIDZPK /15, sklopile Dodatak Ugovora o kreditu kojim su izvršile konverziju kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro, u okviru kojeg je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kojim su sadržane sve uplate koje je izvršio u okviru ispunjenja obveza iz izvornog Ugovora o kreditu, te korisnik kredita nema osnove da zahtjeva isplatu razlike između ugovorne kamate ugovorene osnovnim Ugovorom o kreditu i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope, budući da je tuženik sukladno članku 19. c ZPK bio dužan uzeti u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio pa tako i one iznose koji se odnose na razliku između ugovorene i nezakonito mijenjane stope ugovorne kamate, a na koji izračun je tužitelj kao korisnik kredita dao svoj pristanak i kojim pristankom je pristao da se iznosi koje je imao temelja potraživati s osnove razlike između ugovorene i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope, da nije bilo konverzije obračunaju prilikom izračuna konverzije, a što je imalo za posljedicu prestanak obveze tuženika kako kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope i valutnoj klauzuli iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer su te odredbe zamijenjene novim odredbama koje nemaju obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti, pa potrošač sklapanjem takvog dodatka, sukladno ZIDZPK/15, nema pravo na isplate radi ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi jer je provedenom konverzijom 2016.g u skladu s ZPK, koje je tužitelj izričito prihvatio, neutralizirani štetni učinci nepoštenih / ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2005.g, to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu u smislu odredbe članka 160 stavak 1. ZOO-a u s vezi člankom 3. stavak 2. ZZP/22, prestala obveza tuženika kao kreditora ( trgovca) prema tužitelju kao potrošaču i korisniku kredita na postupanje prema ništetnim ( nepoštenim) ugovornim odredbama.

17.S obzirom da su konverzijom, koju je prihvatio tužitelj, neutralizirani štetni učinci nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2005.g da na strani tuženika( trgovca) nije došlo do stjecanje bez osnove na teret tužitelja (potrošača), nema mjesta ni prebijanju tražbine tuženika pa je tužbeni zahtjev tužitelja sadržan u točkama II, III i IV izreke prvostupanjske presude ukinut bez vračanja na ponovni postupak.

18.Glede tužbenog zahtjeva tužitelja sadržanog u točci V. stavak b, za isplatom zateznih kamata na iznose koje teku od dana plaćanja pojedinačnog mjesečnog obroka kredita do konverzije, Županijski sud je ukinuo i vratio na ponovno suđenje, s obrazloženjem da sud nije utvrdio u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe čanka 1115. ZOO-a, a koje mu pripadaju, i o čemu je i Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj dana 13. i 20. prosinca 2022.g zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c st.1.t.6 ZIDZPK nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo u skladu s Općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO-a od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije, odnosno da potrošač koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK/15 nakon sklapanja Dodatka ugovora po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više uplaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19. c u svezi članka 19.e ZIDZPK/15 (zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuitete), to je provedeno dopunsko vještačenje po vještaku DL.

19.Ista je u usmenom nalazu i mišljenu s ročišta od 22.siječnja 2026.g iskazala da prilikom utvrđenja pretplate priznate tužitelju u konverziji je prema dokumentaciji tuženika-dokument Izračun na dan 30.09.2015.g, kao i utvrđenja iz Dodatak ugovora vezano za prijelazno razdoblje je razvidno da je tužitelj imao razdoblja kada su uplate bile i veće i manje u odnosu na obrok kojeg bi imao po simuliranom kreditu u Eurima temeljem kojeg je provedena konverzija. U razdoblju do konverzije tužitelj je više platio na pojedinačne obroke 8.105,59 Eura i platio manje od predviđenog 6.864,71 Euro. Pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos pretplate koje je tuženik priznao prilikom konverzije kredita, uzevši u obzir neto iznos pretplate koja sadrži razdoblje više i manje plaćenog, zatezne kamate obračunate do dana 30.09.2015.g iznose 233,90Eura, međutim, pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na svako pojedinačno više plaćeni iznos kojeg je banka iskazala u dokumentu Izračun konverzije kredita na dan 30.09.2015.g zatezne kamate obračuna te do dana konverzije 30.09.2015.g iznose 3.051,28 Eura, a što je dala i u pisanoj dopuni vještačenja od 22.siječnja 2026.g., navodeći da u prethodno provedenom vještačenju u predmetu P-4602/23 zadatak vještaka nije bio izvršiti izračune zakonskih zateznih kamata na iznose koje je prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR banka uračunala tužitelju i iskazala pretplatu. Sukladno članku 3 Dodatka ugovora o kreditu utvrđena je pretplata tužitelja na dan 30.09.2015.g u iznosu od 8.729.66 Kuna odnosno 1.143,00 Eura. Prema članku 4. Dodatka tuženim je uzeo u obzir i prijelazno razdoblje do dana sklapanja Dodatka, odnosno do dana 18.02.2016.g., te unutra istog utvrdio dodatni iznos pretplate od 97,88 Eura. Nastavno na prethodno navedeno u članku 5 Dodatka iskazana je ukupna pretplata uključujući prijelazno razdoblje, na dan sklapanja Dodataka ugovora o kreditu u iznosu od 1.240,88 Eura a što je sve vještak naveo u postupku koji je prethodno vodio, odnosno u prethodno provedenom vještačenju zadatak vještaka nije bio izvršiti izračun zateznih kamata na način kako se to navodi u točci 4 Presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu Gž-2102/2025-2. Uzevši u obzir to navedeno vještak je u tabeli dao pregled pojedinačnih iznosa pretplate utvrđene po konverziji temeljem podataka koji su razvidni u dokumentu tuženika Izračun konverzije i Dodatka ugovora o kreditu, gdje je prilikom prokaza neto iznos pretplate tj iznosa nakon prijeboja više plaćenog s manje plaćenim, polazna osnova je bio ukupan iznos manje plaćeno, koji iznos je vještak koristio za umanjenje iznosa više plaćenog počevši od najstarijeg datuma do dana kada je zbroj do tada više plaćenog bio veći od ukupnog iznosa manje plaćenog, a iz prethodno prikazanih podataka iz tabele a je razvidno da je tuženik prilikom priznavanja pretplate u konverziji iskazao razdoblja kada je tužitelj više plaćao i kada ej manje plaćao u odnosu na iznose koliko je trebao platiti pod pretpostavkom da je u cijelom razdoblju u primjeni bio kredit vezan uz valutu Euro. U razdoblju otplate prilikom izračuna konverzije, tuženik je iskazao da je tužitelj više platio iznos od 8.105,59 Eura, te da je manje platio iznos od 6.864,71 Euro, slijedom čega je neto iznos priznate pretplate po konverziji, uzevši u obzir razdoblja kada je tužitelj više plaćao i kada je manje plaćao, u konačnici iznosio 1.240,88 Eura.

20.Temeljem pojedinačnih iznosa pretplate priznate u konverziji prikazanih u tabeli A je dala izračun zateznih kamata po svakom ukupnom pretplaćenom mjesečnom iznosu po mjesecima i ukupno, prilikom kojeg izračuna su korištene odredbe Uredbe o visini stope zatezne kamate odredbi ZOO-a i Zakona o kamatama, te je u stupcu 7 tablice A izvršio izračun zateznih kamata i na iznose koji su pojedinačno više plaćeni, a u stupcu 9 zatezne kamate na netom preostali iznos kada se uzmu u obzir i razdoblja kada je tužitelj manje plaćao a koji iznos je iskazana kao ukupna pretplata po konverziji, te je u svom Mišljenju kazala:

- da pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos pretplate koju je tuženik priznao tužitelju prilikom konverzije kredita, uzevši u obzir neto iznos priznate pretplate od 1.240,88 Eura obračunate do dana konverzije 30.09.2015.g iznose 233,90 Eura;

- da pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na svaki pojedinačno više plaćeni iznos zatezne kamate na, u konverziji uzete u obzir, pojedinačno više plaćene iznose od 8.105,59 Eura obračunate do dana konverzije 30.09.2015.g iznose 3.051,28 Eura.

21.Kako na ovako usmeno i pismeno obrazloženje nalaza i mišljenje vještaka DL tužitelj nije imao primjedbi, a tuženik u podnesku davao prigovore koji su identični ranijim prigovorima, te nije pristupio na ročište od 22.01.2026.g., kada je vještak obrazlagao svoj Nalaz i mišljenje, a sukladno uputama Županijskog suda u Zagrebu, prigovore tuženika sud nije cijenio, već je dopunsko vještačenje DL od 22.siječnja 2026.g prihvatio kao stručno i sukladno pravilnim struke, a koje ranije vještvo je dopunila iznosom zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO-a, od dana svake pojedine uplate dio dana izvršene konverzije.

22.Sukladno ovom dopunskom vještačenju, tužitelj je u podnesku od 05.03.2026.g uredio tužbeni zahtjev kojim je od tuženika potraživao na ime zatezne kamate koja na pojedinačne iznose uključene u iznos pretplate priznate po konverziji teku od dana svake pojedine pretplate do dana obračuna konverzije, potražuje 3.051,28 Eura, a koji iznos je prihvatio ovaj sud, odnosno usvojio tužbeni zahtjev tužitelj točno onako kao što stoji u izreci, jer tužitelj kao potrošač koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu (sporazum o konverziji kredita) iz članka 19.c stavak 1t.6 ZIDZPK, nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1 ZOO- a na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO-a ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 ), od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

23.Zbog svega rečenog odlučeno je kao u izreci presude.

24. Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 96/08, 57/11, 148/11, 25/13) i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad ( „Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 111/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10, 142/12 ), a odnosi se na trošak punomoćnika tužitelja i to sastav tužbe 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 16.12.2020.g., 31.01.2024.g., 09.10.2024.g., 09.11.2024.g., 20.12.2024.g., 12.02.2025.g., 19.11.2025.g., 22.01.2026.g., 09.03.2026.g., svako po 200,00 Eura, sastav tri podneska od 17.12.2024.g., 04.12.2025.g., 05.03.2026.g., svako po 200,00 Eura, daje trošak punomoćnika tužitelja od 2.600,00 Eura, odnosno uvećano za PDV od 650,00 Eura, daje trošak punomoćnika tužitelja od 3.250,00 Eura. Kada se istima pridoda trošak vještačenja u iznosu od 1.321,78 Eura, onda je sveukupni trošak tužitelja 4.571,78 Eura, koliko je dosuđeno u točci 2 izreke presude.

U Trogiru, 24. travnja 2026.

Sudac

Divna Ivančev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika

3. spis