Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-198/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SJ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Kov-52/2026-9 od 27. ožujka 2026., u sjednici 24. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog SJ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kov-52/2026-9 od 27. ožujka 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog SJ i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje u tekstu: ODO u Čakovcu) podiglo optužnicu protiv okrivljenog SJ zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 27. veljače 2026., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni BJ po branitelju Marku Božiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje, podredno da istražni zatvor zamijeni adekvatnim mjerama opreza.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-232/2026-3 od

17. travnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj uvodno u žalbi naznačuje i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, koje, međutim, u daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže tako da je riječ isključivo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koja se tereti, konkretno kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupanja temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

6.1. Konkretno, u žalbi ističe da je djelo očito odraz njegove mladenačke nepromišljenosti, da do sada nije bio osuđivan, te da sam ili uz pomoć roditelja ima mogućnost realiziranja smještaja u Čakovcu za vrijeme trajanja ovog postupka, s time da je do uhićenja bio zaposlen te je suglasan da mu se izreknu odgovarajuće mjere opreza kojih se namjerava pridržavati.

7. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Ukrajine, s boravištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati čak iz Poljske i da je na prijevoz uzeo četiri strana državljana, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koje podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

8. Isto tako, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je time povrijeđeno načelo razmjernosti, budući da se sukladno odredbi iz čl. 122. ZKP/08 istražni zatvor može odrediti samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

8.1. Suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 24. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke