Poslovni broj: Us I-1973/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima UO, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku ŽO (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/25- 02/03015275119, Urbroj: 341-99-05/3-25-1952 od 3. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/25-02/03015275119, Urbroj: 341-99-05/3-25-1952 od 3. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 140-02/25-01/03015275119, Urbroj: 341-05-05/3-25-687 od

4. ožujka 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika od 1. veljače 2025. u svoti od 641,89 EUR mjesečno, s tim da je određeno kako se tako određena mirovina neće isplaćivati, budući da je za tužitelja i nadalje povoljnija mirovina priznata rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku broj spisa 83699 od 11. prosinca 2018.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da da su i prvostupanjsko tijelo i tuženik postupili nezakonito, nepotpuno utvrdili činjenice te pogrešno primijenili zakon. Ponajprije, prigovor se odnosi na to da drugostupanjsko tijelo u svom rješenju samo ponavlja obrazloženje prvostupanjskog tijela, bez stvarnog razmatranja žalbenih navoda. Prema mišljenju tužitelja, tuženik je samo paušalno naveo da su pri izračunu mirovine uzeti svi relevantni podaci i da je prethodno priznata mirovina iz 2018. za njega povoljnija, ali nije detaljno objasnio kako je do tog zaključka došao niti je odgovorio na konkretne prigovore iz žalbe. Dalje se ističe da pobijano rješenje nema dovoljno jasno i potpuno obrazloženje o odlučnim činjenicama, zbog čega ga nije moguće pravilno ispitati. Tužitelj smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Nije sporno da tužitelj ima pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, što mu je priznato još 2018. Također nije sporno da je tužitelj hrvatski branitelj – dragovoljac Domovinskog rata, niti da je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske u borbenom sektoru ukupno 419 dana. Na temelju toga je 14. siječnja 2025. podnio zahtjev za ponovno određivanje mirovine prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima. Ključni dio spora odnosi se na primjenu zakona. Tužitelj tvrdi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe starog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima (članak 52a), iako je od 1. siječnja 2024. na snazi novi Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Budući da je zahtjev podnesen nakon stupanja na snagu novog zakona, prema stavu tužitelja trebalo je primijeniti upravo taj novi zakon. On naglašava da je stari zakon prestao važiti, osim za određene postupke započete prije stupanja na snagu novog zakona, što ovdje nije slučaj. Tužitelj posebno prigovora što se tuženik uopće nije očitovao o toj bitnoj pravnoj pogrešci. Umjesto toga, cijelo obrazloženje sveo je na tvrdnju da je izvršen pravilan izračun mirovine i da bi novi obračun bio nepovoljniji za tužitelja. Također se navodi da je prvostupanjsko tijelo tvrdilo kako tužitelj nije dostavio potvrdu o dodatnim danima sudjelovanja u borbenom sektoru, zbog čega navodno nije ispunio uvjete prema članku 52a starog zakona. Međutim, tužitelj smatra da je takav zaključak pogrešan jer se njegov zahtjev trebao rješavati prema novom zakonu. Tužitelj dodatno ističe da je nelogično i neobjašnjivo kako bi njegova nova mirovina mogla biti manja, s obzirom na nesporne činjenice: da ima status hrvatskog branitelja dragovoljca; da je sudjelovao u borbenom sektoru 419 dana; te da zakon za takve osobe predviđa povećanje osobnog boda pri izračunu mirovine. Poziva se na članak 27. stavak 1. novog Zakona o hrvatskim braniteljima, prema kojem hrvatski branitelj iz borbenog sektora ostvaruje povećanje osobnog boda ovisno o broju dana provedenih u obrani države. Za 419 dana sudjelovanja predviđeno je povećanje od 12%, a kao dragovoljcu mu pripada i dodatnih 10% na taj postotak. Prema njegovu mišljenju, upravo ta zakonska povećanja nisu pravilno uračunata u njegovu mirovinu, zbog čega smatra da je izračun pogrešan i nepotpun. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava, poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku nakndaniti tužitelju troškove upravnog spora zajredno sa zateznom kamatom.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u bitnom ponavlja navode iz žalbe na prvostupanjsko rješenje, te naovdi da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009 i 110/2021), a osporavano rješenje obrazloženo je i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. U provedenom postupku pravilno je određena mirovina prema članku 52. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019, 84/2021 i 156/2023 – skraćeno: ZHBDR). Pobijanim rješenjem pravilno je obrazložena primjena članka 27. stavka 1. ZHBDR-a temeljem kojeg je tužitelju povećan osobni bod za 22 %, tj. temeljem broja dana u borbenom sektoru (419 dana) za 12 % te 10 % temeljem statusa hrvatskog branitelja dragovoljca iz Domovinskog rata. Osobni bodovi utvrđeni pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 83699 od 4. ožujka 2025., iznose 39,9496, te povećani za 22 % iznose 48,7385. Temeljem povećanih osobnih bodova pravilno je utvrđena nova svota mirovine prema članku 79. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022, skraćeno ZOMO) u svoti od 641,89 EUR, kako je to i obrazloženo u pobijanom rješenju. U provedenom postupku pravilno je utvrđeno da će se tužitelju i nadalje kao povoljnija isplaćivati mirovina određena rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 83699 od 11. prosinca 2018. koja na dan 1. veljače 2025. iznosi 668,19 EUR. U pogledu tužbenih navoda ističe se da prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja od 14. siječnja 2025. tužitelj ima utvrđeno 419 dana sudjelovanja u borbenom sektoru, te da nisu utvrđeni dodatni dani sudjelovanja u borbenom sektoru koji bi utjecali na postupak izračuna mirovine. Vezano uz zahtjev tužitelja da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje tuženik smatra da se radi o pravnom pitanju te da se kontrola izračuna mirovine može izvršiti jednostavnim matematičkim operacijama, iz kojeg razloga se protivi provođenju dokaza po sudskom vještaku za financije radi utvrđivanja iznosa mirovine tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik smatra je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 18. ožujka 2026. tužitelj se očitovao u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika, a kojim u cijelosti poriče navode iz odgovora na tužbu kao neosnovane i paušalne, ustraje se u svim do sada iznesenim navodima i predloženim dokazima. Tužitelj ustraje u tvrdnjama da tuženik nije pravilno primijenio članak 27. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Smatra da je u svotu mirovine trebao biti uračunat i dodatak na mirovinu, te je osobne bodove trebalo utvrditi na način kako je to pravilno utvrđeno rješenjem Mirovinskog osiguranja Područni ured Dubrovnik Klasa:UP/I 140-02/18 01/03015275119, ur.broj:341-05-05/3-18-11875 od 11. prosinca 2018., koji osobni bodovi iznose 50,7369 što je znatno više nego što je utvrđeno u pobijanoj odluci. Pobijano rješenje tuženika, dakle, se po pitanju odlučnih činjenica ne može uopće ispitati, pri čemu izneseni razlozi o tim odlučnim činjenicama nisu dovoljno obrazloženi, a činjenično stanje je ostalo i nepotpuno utvrđeno, dok je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Tužitelj ustraje u tome da prilikom obračuna mirovine prema njegovom zahtjevu nisu u obzir uzete sve neprijeporne činjenice i potrebni parametri za obračun iste. Izračun mirovine kod obračuna starosne mirovine tužitelju je manjkav jer nisu utvrđene sve odlučne činjenice, te postoji proturječnost u utvrđenju visine osobnih bodova. Naime, pobijano rješenje navodi da osobni bodovi (i to upravo oni uvećani za 22%) iznose 48,7385 dok su tužitelju u rješenju istog tijela Klasa:UP/I 140-02/18-01/03015275119, ur.broj:341-05-05/3-18-11875 od 11.prosinca 2018. osobni bodovi utvrđeni u iznosu od 50,7369, dakle, u rješenju u kojem se prilikom utvrđenja visine osobnih bodova još nije niti primjenjivao članak 27.stavak 1.Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, to jest osobni bod se nije povećavao ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, u konkretnom slučaju upravo onih 22%, tužitelju su utvrđeni osobni bodovi u većem iznosu nego u pobijanom rješenju u kojem se uzima u obzir i primjena članka 27.stavak 1.citiranog Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji. Nejasno i nelogično je, da bi, primjenom navedenog članka, te povećanjem osobnih bodova za navedenih 22% ukupni iznos osobnih bodova iznosio manje od iznosa koji je utvrđen rješenjem istog tijela od 11. prosinca 2018., kada pri utvrđenju iznosa osobnih bodova uopće nije uzeto u obzir povećanje za 22%, sukladno čl. 27 stavak 1.citiranog Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji. Naprijed navedeno očito ukazuje na to da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, da je pogrešno uračunat utvrđeni iznos osobnih bodova, pa je stoga i konačan izračun starosne mirovine pogrešno utvrđen. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da je pobijano rješenje nezakonito i nepravilno, smatra da naprijed iznesene činjenice dokazuju osnovanost tužbenih navoda dovoljnih da se već sada usvoji tužbeni zahtjev i poništi pobijano rješenje, no ukoliko sud smatra da je potrebno izvesti i dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, ustraje se u nastavku postupka izvesti i ovaj dokaz, kao i sve druge predložene dokaze.

6. U sporu je održavanjem rasprave 26. ožujka 2026. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da svi navodi tužitelja nisu utemeljeni odnosno da je tužitelju izračunata mirovina temeljem novog ZHBDR-a te članka 52c tog Zakona međutim ona mu u isplati nije bila povoljnija nego li mirovina sa dodatkom po ZOMO.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8.1.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Iz podataka spisa predmeta je razvidno je kako slijedi:

- da je rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku broj 83699 od 11. prosinca 2018. tužitelju, rođenom **.**.1953. priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 35. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016; dalje: ZOMO);

- da je navedena mirovina određena od osobnih bodova 39,9496 prema članku 86. ZOMO-a;

- da je tužitelj dana 14. siječnja 2025. podnio zahtjev za ponovnim određivanjem starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 52. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine , broj 121/17, 98/19 i 84/21), uz napomenu da je korisnik mirovine i da ovaj zahtjev podnosi samo ukoliko je isti povoljniji za njega. Zahtjev da podnosi budući da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata s 419 dana borbenog sektora, te uz zahtjev prilaže potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja o broju dana borbenog sektora od 14. siječnja 2025. ;

- iz priložene potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske od 14. siječnja 2025. razvidno je da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca, te da je evidentiran u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata s 419 dana borbenog sektora.

12. Odredbom članka 52. a Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR-a) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata ili dragovoljci iz Domovinskog rata kojima je taj status ili dodatni dani sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru priznati nakon što su već ostvarili mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili ovome Zakonu odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjem propisu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, imaju pravo da im se ta mirovina ponovno odredi prema ovome Zakonu, odnosno uz primjenu ovoga Zakona, ako im je to povoljnije i ako ispunjavaju uvjete određene ovim Zakonom.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka hrvatskim braniteljima iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.

13. Odredbom članka 52. b ZHBDR-a propisano je da hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata korisnicima mirovine ostvarene i određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji do 1. ožujka 2018. nisu podnijeli zahtjev za određivanje mirovine prema člancima 14., 21. i 30. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.), jer im je mirovina određena isključivo prema članku 79. stavcima 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ili prijašnjim općim propisima bila povoljnija, a ispunjavali su uvjete za određivanje prijašnje najniže braniteljske mirovine na dan 13. prosinca 2017. prema članku 31. stavcima 1. do 8. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.), umjesto mirovine iz članaka 14., 21. i 30. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.), imaju pravo podnijeti zahtjev za prevođenje na najnižu braniteljsku mirovinu odgovarajućom primjenom članka 49. ovoga Zakona.

13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na najnižu mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka hrvatskim braniteljima iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.

14. Odredbom članka 52. c ZHBDR-a propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona.

14.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka osobama iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Ponajprije, glede prigovora tužitelja u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava odnosno da je tuženik u konkretnom slučaju primijenio odredbe starog ZHBDR, dok je novi stupio na snagu 1. siječnja 2024., pa da je stoga obzirom da je zahtjev kojim je pokrenut predmetni upravni postupak podnesen 14. siječnja 2025. trebalo primjeniti odredbe novog ZHBDR-a za navesti je da je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno da su u konkretnom slučaju pravilno primjenjene odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23). Uz to za napomenuti je tužitelju da su dana 1. siječnja 2024. na snagu stupile izmjene i dopune Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 156/23).

17. Nadalje, iz obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da su u postupku izračuna mirovine tužitelja po zahtjevu tužitelja od 14. siječnja 2025. osobni bodovi koji iznose 39,9496, a koji su utvrđeni pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku, broj spisa: 83699 od 11. prosinca 2018., pravilno su povećani ovisno o vremenu sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (419 dana) za 12% te kao hrvatskom branitelju dragovoljcu iz Domovinskog rata za dodatnih 10% prema članku 27. ZHBDR-a, i ukupno iznose 48,7385 te pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine u svoti od 13,17 EUR (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj 101/24) daju svotu mirovine od 641,89 EUR mjesečno, a kako je to pravilno utvrđeno osporenim rješenjem.

18. Stoga, a budući da je za tužitelja i dalje povoljnija mirovina priznata rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku, broj spisa: 83699 od 11. prosinca 2018. koja na dan 1. veljače 2025. iznosi 668,19 EUR mjesečno, to je pravilno provstupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika, utvrđeno da se mirovina određena tim rješenjem neće isplaćivati.

19. Nadalje, pogrešno tužitelj drži da osobni bodovi koji su utvrđeni pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku od 11. prosinca 2018. iznose 50,7369. Naime, iz spisu priležećeg rješenja Područnog ureda u Dubrovniku od 11. prosinca 2018. razvidno je da osobni bodovi tužitelja iznose 39,9496, a koji su izračunati prema članku 86. ZOMO-a na način da su prosječni vrijednosni bodovi iz članka 81. stavka 8. ZOMO-a (0,7982) pomnoženi sa ukupnim mirovinskim stažem, iskazanim u obliku decimalnog broja (45,9804) i polaznim faktorom (1,0885). Stoga ne stoji prigovor tužitelja da nije pravilno primijenjena odredba članka 27. ZHBDR-a jer da osobni bodovi uvećani za 22% iznose manje nego osobni bodovi određeni rješenjem od 11. prosinca 2018., bez navedenog uvećanja.

20. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21) a na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

22. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. u vezi s čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.