REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-263/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužiteljice ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanog u presudi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-13/2025-16 od 9. siječnja 2026., 24. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se tuženičina žalba i preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki VI. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 13/2025-16 od 9. siječnja 2026. u pobijanom dijelu kojim su tužiteljici dosuđeni parnični troškovi povrh iznosa od 803,10 eura odnosno za iznos od 250,00 eura te se u tom dijelu odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 37,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 203,13 eura odbija tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude, točka VI. izreke, naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.053,10 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.
2. Tuženica je podnijela pravovremenu žalbu protiv navedene odluke o parničnim troškovima zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava . Prigovara počinjenju povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.
–ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP). Navodi da je donoseći odluku o parničnim troškovima sud neosnovano uzeo kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eura, koju je tužiteljica naznačila u tužbi, budući da je tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu iznosa od 835,89 eura, a deklaratorni zahtjev koji je postavljen uz kondemnatorni ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora, što predstavlja ustaljeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema vrijednosti kondemnatornih zahtjeva da je tužiteljici za svaku radnju trebalo priznati 150,00 eura umjesto priznatih 200,00 eura. Predlaže preinačiti pobijani dio presude i odbiti tužiteljičin prekomjerni zahtjev za naknadu troškova, uz naknadu troška žalbe sa zateznim kamatama koje teku od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, a podredno ukinuti pobijani dio odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Tužiteljica je u ovom postupku postavila više tužbenih zahtjeva vezano za Ugovor o kreditu broj: 118-50-6343150 kojega je kao korisnica kredita sklopila s tuženicom kao kreditorom 20. lipnja 2013., i to :
- zahtjev za u tvrđenje ništetnom odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnost sadržane u članku 13.2., kojom je za slučaj spora ugovorena nadležnost sud u mjestu sjedišta kreditora,
- zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u članku 3., kojom je ugovorena naknada za obradu kredita,
- zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u članku 9.3., kojom je ugovorena naknada za prijevremenu djelomičnu ili konačnu otplatu kredita,
- zahtjev za isplatu iznosa od 714,51 eura po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. lipnja 2013. i
- zahtjev za isplatu iznosa od 121,38 eura po osnovi naknade za prijevremenu otplatu, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 7. listopada 2016. do isplate.
7. Pobijanom odlukom o parničnim troškovima tužiteljici su dosuđeni troškovi prema u tužbi označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.500,00 eura.
8. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
9. Protivno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, jer donošenjem pobijanog rješenja nije prekoračen tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.
11. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Međutim, osnovano žaliteljica prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
13. S obzirom na to da su u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjevi iz točaka I.
– III. tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti istaknuti samo u svrhu utvrđivanja sudske nadležnosti te osnovanosti zahtjeva za vraćanje iznosa koje je tuženica naplatila na temelju ništetnih ugovornih odredaba, ti se deklaratorni zahtjevi ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, već je tužiteljici trebalo odmjeriti troškove postupka prema visini postavljenog zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev 1811/2016 od 29. rujna 2020., Rev 1605/2017 od 2. veljače 2021. te Rev 1927/2017 od 18. siječnja 2022.). Pritom nije odlučno što sud tijekom postupka nije intervenirao u označenu vrijednost predmeta spora po službenoj dužnosti, a niti je u tom pravcu istaknut prigovor tuženice, već je neovisno o tome – pravilno primjenjujući materijalno pravo - sud trebao odmjeriti troškove uzimajući u obzir samo kondemnatorne zahtjeve.
14. Tužiteljici je stoga, prema vrijednosti kondemnatornih zahtjeva u ukupnom iznosu od 835,89 eura i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025., dalje: Odvjetnička tarifa), prema članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a trebalo priznati inače neosporene troškove za sastavljanje tužbe, podneska od 7. svibnja 2025. kojim se očitovala na odgovor na tužbu i zastupanje na ročištima 10. lipnja 2025. i 25. studenoga 2025. u vrijednosti od po 75 bodova (umjesto priznatih 100 bodova), ukupno 300 bodova, što prema vrijednosti boda i uvećano za PDV iznosi 750,00 eura.
15. Kada se tome dodaju neosporeni troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 26,55 eura, proizlazi da je tužiteljici trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 803,10 eura, umjesto priznatih 1.053,10 eura.
16. Tuženičina žalba, kojom je prvostupanjsku odluku osporavala upravo za preostalih 250,00 eura, je stoga osnovana pa je u tome pobijanom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.
17. Uslijed preinačenja odluke o troškovima postupka, tuženici pripadaju troškovi žalbe, prema članku 166. stavku 2. ZPP-a.
18. S obzirom na visinu pobijanog dijela odluke (250,00 eura) i činjenicu da se žalbom pobija isključivo rješenje o troškovima postupka, tuženici za sastavljanje žalbe pripada 12,5 bodova ili 31,25 eura prema tbr. 10. toč. 5. u vezi s tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, a za sudsku pristojbu za žalbu 6,64 eura prema tar. br. 3. stavku 2. i 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023.) u vezi s člankom 4. točkom 1., člankom 7. stavkom 1. te člankom 24. stavkom 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.), što ukupno iznosi 37,89 eura, dok je za razliku u iznosu od 203,13 eura zahtjev za naknadu troška žalbe valjalo odbiti kao neosnovan.
19. Na troškove žalbenog postupka tuženici su dosuđene zatražene zatezne kamate od dana donošenja ove odluke, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.
U Puli 24. travnja 2026.
Sutkinja
Iva Kancijanić
