REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-389/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta, iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4194/2024-12 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održane 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvajanjem žalbe tužitelja i odbijanjem žalbe tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4194/2024-12 od 5. lipnja 2025. se:

-potvrđuje u točki I. i II. izreke

- preinačuje u točki III. izreke na način da se nalaže tuženiku da tužiteljima pored dosuđenog troška nadoknadi parnični trošak u iznosu od 100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 94,72 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. /treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 041-50-3295915 od 1. ožujka 2006. zaključenog između prednika I-tužitelja ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora, koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da I-tužitelju ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 432,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 4. ožujka 2006. pa do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da I-tužitelju ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.106,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Tu presudu pravovremenim i dopuštenim žalbama pobijaju obje parnične stranke Tužitelji pobijaju samo odluku o parničnom trošku jer da im dosuđeni iznos naknade troška nije uvećan za zatraženih 10% zbog zastupanja više osoba sukladno Tbr. 40. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa). Predlažu da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da im se pored dosuđenih troškova dosudi još i iznos od 80,00 eura uvećan za PDV, odnosno 100,00 eura. Potražuju trošak za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura, PDV 25% u iznosu od 15,63 eura i pristojbu na žalbu 16,59 eura.

2.1. Tuženik svojim pravnim lijekom pobija presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Predlaže da se uvaži žalba, da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i obveže tužitelja da mu naknadi parnični trošak. Podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troškova postupka zajedno s troškovima ove žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana a žalba tužitelja osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tužitelja u dijelu odluke o parničnom trošku utvrđeno je da sud prvog stupnja nije u cijelosti pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi kredita iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 041-50-3295915 od 1. ožujka 2006. te zahtjev za isplatu iznosa od 432,20 eura na ime povrata predmetne naknade.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je prednik tužitelj sklopio s tuženikom navedeni Ugovor o kreditu na iznos od 21.124,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju vozila te da je čl. 3. ugovorena jednokratna naknada kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje pri realizaciji kredita.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iskaza 2. tužiteljice da se o toj odredbi nije pregovaralo, kao i da prednik tužitelja RC nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe. Ona je osobno sudjelovala u dogovaranju uvjeta kredita i sklapanju ugovora kojeg je potpisala kao sudužnik, a njen pok. suprug RC bio je korisnik kredita.

10. U ovoj pravnoj stvari i o ocjeni ovog suda prednik tužitelja je stavljen u neravnopravan položaj jer nije imao stvarne mogućnosti pregovarati o sadržaju naknade, a čiju visinu određuje tuženik jednostrano svojom odlukom.

11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pozivom na odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje ZZP) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Nadalje, ta ugovorna odredba iako je lako razumljiva i lako uočljiva, nije poštena.

14. S tim u vezi, valja navesti da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada, nego je određena u paušalnom iznosu od odobrenog kredita a što ujedno znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veću naknadu iz čega proizlazi da tako ugovorenom naknadom nisu podmireni stvarni troškovi jer bi u tom slučaju tužena naknadu iskazala u nominalnom iznosu.

15. Predniku tužitelja nije razjašnjena relacija između te naknade i zauzvrat pruženih usluga odnosno koji su to troškovi koji su objektivno nastali i koji bi trebali biti podmireni iz iznosa naknade.

16. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako nije riječ o nepoštenoj odredbi iako se radi o standardnom ugovoru, kao i da je prednik tužitelja imao saznanja o navedenoj odredbi pri sklapanju ugovora.

16.1. Time se ističe subjektivno i vlastito pravno mišljenje koje je u suprotnosti s rezultatima postupka.

17. Neosnovan je i prigovor zastare jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u zaključku sa sjednice održane 30. siječnja 2020., a prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 i čl. 104. st. 1. ZOO/91 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. U ovoj pravnoj stvari ne radi se o povredi manjeg značaja jer je podnesen veći broj tužbi iz iste činjenične i pravne osnove, tako da se radi o javnom interesu.

19. Neosnovano tuženik ističe da nije bilo osnove za dosuđenje zatezne kamate od izvršene isplate, kada je odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je odredba o naknadi nepoštena, a to znači nesavjesnost kreditne institucije, tako da je zatezna kamata pravilno određena od dana kada je tuženik tu naknadu stekao.

21. Obje stranke pobijaju odluku o parničnom trošku. Tužitelji smatraju da im pored dosuđenog iznosa pripada pravo na povišenje tarifnih stavki za 10% jer je isti odvjetnik u ovom postupku zastupao dvije osobe.

22. Tuženik smatra da je tužiteljima nepravilno dosuđen trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura, jer sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 37/2023) za podneske poslane elektronički putem pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Isto se odnosi i na sudsku pristojbu na presudu (članak 7. st.2. ZSP).

23. Ocjena je ovog suda da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava sud prvog stupnja propustio tužiteljima dosuditi zatraženu povišenu nagradu zbog zastupanja više osoba koja u konkretnom slučaju iznosi 10% za svaku tarifnu stavku priznatih troškova zastupanja (za sastav tužbe, zastupanja na dva ročišta i sastav jednog podneska), odnosno još 100,00 eura, koliko tužitelji potražuju.

24. Glede žalbenih razloga koje je tuženik istakao u odnosu na odluku o parničnom trošku ovaj sud ocjenjuje da materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

25. Odredbom članka 4. točke 1. ZSP propisano je da obveza plaćanja sudske pristojbe za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) nastaje u trenutku kada se predaju, a u ovomu postupku nije sporno da je tuženik podnio u elektroničkom obliku tužbu pa je upravo tada i bila nastala njegova predmetna pristojbena obveza.

25.1. Prema odredbi članka 7. ZSP za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (stavak 1.). Na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (stavak 2.). Ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovog članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom (stavak 4.).

25.2. Odredbom članka 28. stavka 5. ZSP propisano je kada putem pošte primi podnesak za koji pristojba nije plaćena ili nije u cijelosti plaćena, sud će donijeti rješenje o pristojbi kojim će pozvati podnositelja podneska da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati pristojbu te će ga upozoriti na posljedice iz članka 30. ovoga Zakona.

25.3. Prema odredbi članka 28. stavka 9. ZSP na rješenje o pristojbi iz stavaka 3. i 5. ovoga članka plaća se dodatna pristojba u iznosu od 100,00 kuna.

26. Cijeneći navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaj ovih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je odredbom članka 7. stavka 1. ZSP propisano da se za podneske (tako i za tužbu) koji se predaju u elektroničkom obliku plaća polovica propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom, ali samo ukoliko se pristojba plati u trenutku podnošenja, no kako tužitelj to nije učinio u obvezi je platiti puni iznos sudske pristojbe prema Tbr. 1. stavku 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj: 37/2023), u visini od 53,09 eura, a koja visina punog iznosa sudske pristojbe za predmetnu tužbu a isto toliko i za presudu.

27. Slijedom navedenog o žalbi tužitelja odlučeno je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP a o žalbi tuženika temeljem čl. 368. st.1. ZPP.

28. Tužiteljima koji su uspjeli sa svojim pravnim lijekom priznat im je zatraženi trošak za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura, PDV 25% 15,63 eura i za pristojbu na žalbu 16,50 eura, odnosno ukupno 94,72 eura (čl. 166. st.2. ZPP-a).

29. Tuženiku koji nije uspio sa svojom žalbom ne pripada pravo na naknadu troškova ovog žalbenog postupka pa je taj njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 166. st.1. ZPP).

U Puli 24. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić