REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-525/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Željku Ćapinu, Gundulićeva 26, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika – protutužitelja EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Petru Bačiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate/nitetnosti, odlučujući o žalbama tužiteljice- protutužene i tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2320/2025-7 od 19. siječnja 2025., u sjednici vijeća održane 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene i usvaja žalba tuženika- protutužitelja te se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 2320/2025-7 od 19. siječnja 2025.:

- preinačuje u točki I. izreke na način da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene

- preinačuje u točki II. izreke rješenja na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

II. Svaka stranaka snosi svoje troškove ovog žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u točki I. izreke naložio tuženiku- protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici- protutuženoj iznos od 7.944,86 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća do 31.12.2022. godine prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća do isplate na iznose navedene u toj točki izreke, dok je u preostalom djelu preko dosuđenog tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

1.1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je u točki I. izreke dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene izvršene u podnescima od 27. veljače 2019., 5. travnja 2019., 26. siječnja 2023. i od 20. kolovoza 2024. U točki II. naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj po osnovi parničnog troška isplati iznos od 2.719,83 eura.

2. Protiv navedenih odluka, rješenja i presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je iz svih žalbenih razloga tužiteljica-protutužena. Smatra kako je smanjenje ugovorne kazne nezakonito obzirom je riječ o presuđenoj stvari jer je presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-584/2025-2 od 4. lipnja 2025. odbijena kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 451/2019-75 od 10. veljače 2025. kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev. Tim protutužbenim zahtjevom je traženo između ostalog, da se utvrdi ništavim dio ugovora kojim je ugovorena obveza tuženika-protutuženika da u slučaju zakašnjenja ispunjenja ugovorne obveze, isplati novčani iznos za svaki dan zakašnjenja i to u iznosu od 132,72 eura, bez ograničenja u maksimalnoj visini ugovorene kazne. Ukazuje na kontradiktornosti u obrazloženju presude u pogledu svrhe ugovorne kazne i dosuđenog iznosa. Ne čini spornim da joj je tuženik-protutužitelj isplatio iznos od 18.022,87 eura, ali ukazuje da je taj iznos u odnosu na vrijednost ugovornih a neizvršenih radova 150.000,00 eura, neznatan. Stoga da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da je ugovorna kazna od 132,72 eura za svaki dan zakašnjenja nesrazmjerno visoka odnosno da je iznos kojeg potražuje znatno manji od štete koju trpi. Žalbeni je prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se njen tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji i da joj se dosude troškovi postupka koje potražuje, uključujući i trošak ovog žalbenog dijela.

2.1. Protiv usvajajućeg dijela presude i dijela rješenja kojim mu je naloženo da tužiteljici-protutuženoj naknadi parnični trošak pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik-protutužitelj i to iz svih žalbenih razloga. Navodi da sud nije odlučio o svim njegovim prigovorima (zastare, da je sud mogao odlučivati samo o tužbenom zahtjevu istaknutom u podnesku od 26. siječnja 2023., da je tužiteljica-protutužena izgubila pravni interes vođenje ove parnice jer je svoju tražbinu naplatila u ovršnom postupku, da je tužiteljici-protutuženoj tijekom postupka AĐ uplatio iznos od 19.283,74 eura a ne 18.022,87 eura kako ona tvrdi, da je po osnovi zadužnica tužiteljici- protutuženoj isplaćeno 48.208,50 kuna/6.398,37 eura). Osim toga dodaje kako se sud rukovodio samo visinom ugovorne kazne po danu a ne i njezinim trajanjem i to u situaciji kada ona nije zatražila ispunjenje ugovorne obveze. Za slučaj da bi bio u obvezi tužiteljici-protutuženoj isplatiti ugovornu kaznu to je on svoju obvezu ispunio isplatom iznosa od 19.283,74 eura. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Smatra da je ugovorom o preuzimanju duga AĐ preuzeo sve dugove od brata EĐ iz ove parnice, s čime se tužiteljica-protutužena suglasila, a što je vidljivo po tome što je primala uplate od AĐ. Pobija odluku o parničnom trošku. Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se tužba tužiteljice-protutužene odbaci podredno odbije. Potražuje troškove postupka.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi članka 359. stavak 1. ZPP-a.

4. Nijedna stranka nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tužiteljice-protutužene nije osnovana, dok je žalba tuženika-protutužitelja osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutužene za isplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja i to u iznosu od 132,72 eura po danu, za razdoblje od 16. lipnja 2018. do 21. ožujka 2020. odnosno u sveukupnom iznosu od 75.000,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

7. Sud prvog stupnja je rješenjem dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice- protutužene koja je izvršena u podnescima od 27. veljače 2019., 5. travnja 2019., 26. siječnja 2023. i 20. kolovoza 2024. pozivom na odredbu članka 190. st.1. i 2. ZPP i uz obrazloženje da je takva preinaka svrsishodna i da tužiteljica-protutužena bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

8. Nije sporno da je pravomoćnom presudom odlučeno da je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja neosnovan odnosno da je zbog toga on odbijen. Stoga se u nastavku postupka, nakon što je rješenjem ovog suda poslovnog broja: Gž-584/2025- 2 od 4. lipnja 2025. ukinuta presuda suda prvog stupnja poslovnog broja P-451/2019- 75 od 10. veljače 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene i u dijelu odluke o parničnom trošku, raspravljalo o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene.

9. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku uz obrazloženje u bitnome da je sadržaj pravnog odnosa među strankama izvođenje građevinskih radova, koji su precizirani u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina (u daljnjem tekstu: Ugovor) da je za određivanje ugovorene kazne zbog zakašnjenja od pravnog značaja jesu li radovi djeljivi ili su jedna cjelina, obzirom su radovi djeljivi da je po vještaku građevinske struke NĐ utvrđeno da je vrijednost neizvršenih radova 150.179,69 eura, da je primjenom odredbe članka 354. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a) smanjio iznos ugovorene kazne po danu jer da iznos kojeg tužiteljica- protutužena potražuje je polovica vrijednosti radova koje je tuženik-protutužitelj u obvezi izvršiti prema Ugovoru o kupoprodaji a da je tužiteljica-protutužena za predmetnu nekretninu platila sveukupan iznos od 60.000,00 eura, da su stranke ugovorile nerazmjerno visoku vrijednost ugovorne kazne te da zbog navedenog, a imajući u vidu svrhu ugovorne kazne, primjeren iznos ugovorene kazne po danu iznosio bi 15,00 eura.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st.2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je zbog pogrešnog materijalno pravnog pristupa izostala valjana odluka odnosno da je neosnovano djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene.

11. Nije sporno da su stranke 19. siječnja 2018. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine prema kojem tužiteljica-protutužena kao kupac kupuje od tuženika- protutužitelja stan u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neto površine 78,26 m2, etažno vlasništvo (E-6) neodvojivo povezan sa stanom br. S4 (označen narančastom bojom), za iznos od 60.000,00 eura (koju kupoprodajnu cijenu je kupac platio), kojem pripada i jedno vanjsko parkiralište, da se tim ugovorom tuženik obvezao izvršiti slijedeće radove: postaviti estrih u predmetnom stanu; postaviti hidroizolaciju u dva sloja u kupatilima; postaviti gips ploče u predmetnom stanu jednostranom oblogom; postaviti pregradne zidove unutar stana na način da se isti sačine od duplih gips ploča obostrano; ožbukati, gletovati u dvije ruke, brusiti pod svjetlom, te obojati u dvije ruke sve unutarnje zidove, te balkonske zidove; sukladno projektu ugraditi sve vodovodne i elektro instalacije, te instalacije telefona i interneta, postaviti pločice u predmetnom stanu u cijeloj njegovoj površini s time da je tržišna vrijednost 1 m2 pločica 100,00 kuna, a uz mogućnosti nadoplate kupca u slučaju njegova izbora skupljih; ugraditi unutarnja vrata; ugraditi kompletne sanitarije (umivaonici, WC školjke ugradbenim vodokotlićima, tuš kabine) s prekidačima, utičnicama, kvakama i bravama na unutarnjim vratima, te odvode za perilice rublja u oba kupatila sa postavljanjem keramičkih pločica u iste na terasu položenu iznad stana; postaviti odgovarajuću hidroizolaciju i vanjske keramičke pločice u vrijednosti 1 m2 od 100,00 kuna, a uz mogućnost nadoplate kupca u slučaju njegova izbora skupljih; dovršiti stubište na način da se postave obloge, ograde, te u cijelosti obojaju zidovi; postaviti rasvjetu na stubištu; ugraditi rasvjetu ispred zgrade; urediti parkiralište ispred zgrade i obložiti ga asfaltom ili kockama sukladno nacrtu koji je kupcu prikazan od strane prodavatelja i koji je sastavni dio projektne dokumentacije; na terasi koja je pripadak samostalnoj uporabnoj cjelini koja je predmetom ovog ugovora o svom trošku kupiti i postaviti jacuzzi za četiri osobe u vrijednosti srednje klase od 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Ukoliko to ne učini do dana 15. lipnja 2018. uz posebni uvjet da kupac ponuđeni jacuzzi izričito prihvati pisanom suglasnošću, prodavatelj je dužan naknaditi kupcu protuvrijednost jacuzzija isplatom iznosa od 5.000,00 eura plativ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa samostalnom uporabnom cjelinom koja je predmetom kupoprodaje osim postojećeg jednog parkirnog mjesta povezati još dva parkirna mjesta. Sve prethodno navedene radove prodavatelj će izvršiti uz nadzor nadzornog inženjera po izboru kupca te da u slučaju kašnjenja s dovršetkom svih radova pobrojanih u ovom članku ugovora, osim onih za koje je posebno navedena vrijednost koju je prodavatelj dužan isplatiti kupcu (vrijednost jacuzzija) prodavatelj je dužan isplatiti kupcu novčani iznos od 1.000,00 kuna za svaki dan zakašnjenja kao ugovornu kaznu bez ograničenja u maksimalnoj visini ugovorne kazne. Osim toga je još ugovoreno da za slučaj da do isteka roka iz ovog članka prodavatelj ne osigura kupcu pravo vlasništva na još dva dodatna parkirna mjesta kao pripadaka predmetu kupoprodaje, prodavatelj se obvezuje isplatiti kupcu iznos od 10.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja uvećano za pripadajuće zatezne kamate u slučaju zakašnjenja te da u svrhu osiguranja naplate budućih tražbina o ovom ugovoru, a po njihovu dospijeću, prodavatelj kupcu izdaje dvije zadužnice na iznos od po 100.000,00 kuna svaka.

12. Nije sporno da tužitelj nije izvršio navedene radove koje se obvezao učiniti po Ugovoru, da su se stranke, odnosno tužiteljica-protutužena i AĐ (koji je preuzeo ispunjenje od tuženika ugovorom) pokušali dogovoriti o načinu rješavanja spora na način da joj tuženik-protutužitelj ili AĐ isplati iznos od 22.000,00 eura (taj se iznos mijenjao na 25.000,00 i 30.000,00 eura), kako bi ona tada povukla tužbu te da tužiteljici-protutuženoj nije u cijelosti isplaćen ni iznos od 22.000,00 eura.

13. Sporni su i nadalje osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutuženice, njegova visina, te da li je tuženik-protutužitelj pasivno legitimiran.

14. Kako je navedeno predmet spora je zahtjev tužiteljice –protutužene za isplatu ugovorne kamate zbog zakašnjenja jer tuženik nije preuzete obveze izvršio do 15. lipnja 2018. a stranke Ugovora su ugovorile da će prodavatelj u tom slučaju za svaki dan zakašnjenja kupcu isplatiti 132,72 eura.

15. Na konkretan slučaj imaju se primijeniti odredbe članka 350-355 ZOO-a.

16. Odredbom članka 350. st.1. i 2. ZOO propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni (stavak 1.). Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem.

17. Odredbom članka 350. ZOO propisano je da ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način (stavak 1.). Ona mora biti ugovorena u obliku propisanom za ugovor iz kojeg je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi.

18. Odredbom čl. 352. ZOO propisano je da sporazum o ugovornoj kazni dijeli sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi (stavak 1.).

19. Odredbom čl. 354. ZOO propisano je da će sud na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze, dok je odredbom čl. 355. ZOO propisano da vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezin iznos premašuje visinu štete koju je pretrpio, a i kad nije pretrpio nikakvu štetu.

20. Prema navedenim zakonskim odredbama, a kraj nesporne činjenice da je među strankama ugovorena ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja, tužiteljica-protutužena bi imala pravo zahtijevati ugovornu kaznu pod uvjetom da je tuženik preuzetu obvezu ispunio ili će ona biti ispunjena. U konkretnom slučaju tuženik a ni netko treći nije ispunio predmetne obveze a niti je tužiteljica-protutužena zahtijevala od tuženika- protutužitelja njihovo ispunjenje tijekom ovog postupka. Njen tužbeni zahtjev je usmjeren samo na isplatu ugovorne strane.

21. Naime u situaciji kada se ne traži ispunjenje obveze a ugovorena je ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja, tada bi dosuđivanjem takve kazne značilo da se dosuđuje ugovorna kazna zbog neispunjenja, a takva u ovom slučaju nije ugovorena.

22. Tuženik-protutužitelj je naveo da je tijekom ovog postupka riješio priključke za električnu energiju i vodu te da tužiteljici-protutuženici AĐ na ime duga po osnovi sporazuma isplaćivao određene iznose kako bi ona povukla predmetnu tužbu. Tužiteljica-protutužena u više navrta je navela da su joj ti iznosi (po njoj u više navrata je primila ukupno 18.022,87 eura) isplaćivani po osnovi predmetne tražbine.

23. Kada bi se prihvatilo da je tuženik-protutužitelj riješio priključke za električnu energiju i vodu, to ne znači da je ispunio svoju obvezu jer to je jedna od brojnih obveza koje je on trebao učiniti. Osim toga tužiteljica-protutužena je u žalbi navela da on ni do danas nije izvršio sve nabrojane građevinske radove, tako nije postavio estrih u predmetnom stanu, postavio hidroizolaciju u dva sloja u kupatilima, postaviti gips ploče u predmetnom stanu jednostranom oblogom, postaviti pregradne, zidove unutar stana na način da se isti sačine od duplih gips ploča obostrano, ožbukao, gletovao u dvije ruke, brusio ih pod svjetlom, te obojao u dvije ruke sve unutarnje zidove, te balkonske zidove, sukladno projektu ugradio sve vodovodne i elektro instalacije,te instalacije telefona i interneta, postavio pločice u predmetnom stanu u u cijeloj njegovoj površini, ugradio kompletne sanitarije (umivaonici, wc školjke s ugradbenim vodokotlićima, tuš kabine) prekidačima, utičnicama, kvakama i baravama na unutarnjim vartima, te odvode za perilice rublja u oba kupatila sa postavljanjem keramičkim pločica u iste, na terasi položenoj iznad stana postavio odgovarajuću hidroizolaciju i vanjske keramičke pločice u vrijednosti 1 m2 od 100,00 kn, dovršio stubište na način da se postave obloge, ograde, te u cijelosti obojaju zidovi, postavio rasvjetu na stubištu, ugradio rasvjetu ispred zgrade te urediti parkiralište ispred zgrade i obložio ga asfaltom ili kockama sve sukladno nacrtu koji je kupcu prikazan od strane prodavatelja i koji je sastavni dio projektne dokumentacije, sukladno projektu ugradio sve vodovodne i elektro instalacije tako da predmetni stan do danas nije priključen na elektroenergetsku mrežu, sukladno projektu ugradio sve vodovodne instalacije tako da predmetni stan do dana nije spojen na vodovodno ni kanalizacijsku mrežu pa da se time nisu stekli uvjeti za korištenje predmetnog stana kao stambenog prostora…

24. Ni sporazum o kojem je tijekom spora bilo riječi, a spominjale su ga obje stranke, nije od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka jer očito je da se tuženik-protutužitelj njega nije pridržavao jer je tužiteljici-protutuženici isplatio dio iznosa od dogovorenog. Naime postojao je između njih (tužiteljice-protutužene i OĐ) sporazum prema kojem će ona povući tužbu u ovom predmetu ako joj on na određeni dan (kada su se trebali naći u odvjetničkom uredu MĐ tadašnje odvjetnice tuženika) isplati iznos od 22.000,00 eura i iznos od 12.000,00 kuna za priključak za struju. Nije sporno da on tada nije tužiteljici-protutuženoj taj iznos isplatio već joj je u više navrata davao određene novčane na ime dogovorenog, što je tužiteljica-protutužena primala i za to izdavala potvrde. Međutim kako ni tada tužiteljici-protutuženoj nije isplaćen dogovoreni (po usmenom sporazumu) iznos to je ona od tuženika-protutužitelja postavljala druge uvjete (više iznose uplate uz dokaz o rješavanju priključka za struju i vodu).

25. Osim toga tuženik-protutužitelj je tijekom postupka a i u žalbi isticao da tužiteljica- protutužena nema osnova za svoju tražbinu, da je ona u cijelosti isplaćena te da ona nije tražila ispunjenje tražbine, pa da se stoga ne može smatrati da bi se radilo o priznanju obveze plaćanja ugovorne kazne.

25.1. Ocjena je ovog suda da se navedenim plaćanjima htjelo postići povlačenje tužbe u ovom predmetu kao i daljnja naplata kod Fine po osnovi i dvijuzadužnice.

26. Slijedom navedenog o žalbi tužiteljice-protutuženice odlučeno je temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a a o žalbi tuženika-protutužitelja temeljem odredbe članka 373. ZPP.

27. Imajući u vidu da tužiteljica-protutužena i tuženik-protutužitelj nisu uspjeli sa svojim tužbenim-protutuženim zahtjevima, odnosno da je svaka stranka uspjela u približno jednakim dijelovima, kod toga cijeneći i troškove žalbenog postupka, to je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (čl. 154. st.4. ZPP).

U Puli 24. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić